Susret s Blaženom Djevicom Marijom i apostolima

 

Predraga braćo i sestre, prošli smo put govorili o sudjelovanju braće vjerne Bogu u svemiru u djelu Kristovu, kroz koje su postali dio sveopće Crkve. Danas donosimo jedan tekst koji pojašnjava kako su se ova vjerna braća i sestre susreli sa svetim Petrom, Presvetom Djevicom Marijom i apostolima jer ih je Bog poslao da pomognu Crkvu na Zemlji, te da budu u stanju evangelizirati niski i cijeli svemir. Već od početka je bilo predviđeno da vjerna braća zajedno sa apostolima i kršćanima nose navještaj spasenja u cijeli svemir. Poslušajmo.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

„Vjerna braća su došla na Zemlju i susrela Isusovu majku, apostole s nekim učenicima i učenicama okupljenima na molitvu. Bio je to susret pun ljubavi. Braća koja su došla iz svemira štovala su Djevicu Mariju kao svoju Majku i Kraljicu; stavili su se na raspolaganje Petru i apostolima kako bi im pomogli u njihovom poslanju. Izrazili su spremnost podržati Crkvu na Zemlji pružajući sve svoje znanje o svemiru: pripremili bi misionare sa Zemlje i osposobili ih fizički za putovanje svemirom; pratili bi ih gdje god bi trebalo svojim svemirskim letjelicama. Sveti Petar i ostali prisutni su bili zahvalni Bogu i braći te im rekli da će rado surađivati.

Međutim, Isus nije želio da apostoli odluče, nego čitav njegov narod. Naime, suradnja s braćom iz svemira bi za Crkvu značila jedno ozbiljno duhovno i ljudsko zalaganje, promjenu načina mišljenja i djelovanja, jedan skok kvalitete koji je pretpostavljao slobodno i svjesno prianjanje od strane svih. Zato su se braća iz svemira vratila na svoje planete čekajući odgovor, dok su apostoli trebali obavijestiti narod o susretu koji se dogodio. Apostoli su počeli informirati narod oprezno i postupno. Ali reakcija je bila žestoka: apostoli su bili optuženi da su vizionari i njihovo propovijedanje je stavljeno pod optužbu. Apostoli su shvatili da će sve to staviti u opasnost život Crkve i tako više nisu govorili o svemiru niti o vjernoj braći. Vjerna braća su još jednom posjetila apostole i Petar ih je izvijestio o odgovoru naroda. Braća su se vratila onamo odakle su došla i Crkva se uputila u svoje poslanje na Zemlji. Crkva više nikada nije službeno govorila o svemiru.

Bog je sve to dopustio i čekao. Čekao je da se Crkva učvrsti i da čovjek na Zemlji razvije znanstvenu misao koja bi mu barem djelomično omogućila promatranje svemira. Iako s poštovanjem prema čovjekovoj slobodi, Bog ipak nije prestao slati vjernu braću u pomoć Zemlji. Oni su uvijek djelovali diskretno: posjećivali su pojedince; njihove intervencije su bile presudne za sprječavanje mnogih katastrofa uzrokovanih zloćom čovjeka na Zemlji; neprimjetno su pomogli vašem čovječanstvu u mnogim situacijama, prateći s udaljenosti čovjekova dostignuća na području općeg napretka; uvijek vjerni Bogu, prijatelji čovječanstva, braća u Kristu. Puno dugujete toj vašoj braći.

Bog poštuje slobodu svoga naroda. Nikada ništa ne nameće, nego čeka slobodan i svjestan odgovor; zato je dopustio da stvarnost života u svemiru bude službeno prešućena od strane Crkve. Ali to ne znači da nije više nikada dao znakove u vezi toga; naprotiv, ta je istina tijekom stoljeća bila objavljivana mnogim vjernicima, nekima od njih je Bog poslao vjernu braću iz svemira. Zato ta stvarnost nije nepoznata, pogotovo danas kada je znanost napravila velike korake i smatra vjerojatnim život u svemiru. Nije nepoznata ni crkvenom autoritetu koji je svojevremeno primio potrebne znakove.

 

Ali znakovi nisu dovoljni ako nema odgovora. Vjernici su, da bi to bili, pozvani pojedinačno prihvatiti istine vjere i svatko mora odgovoriti. Međutim, postoje istine za koje je nužno da budu prihvaćene od cijelog Božjeg naroda, kao i od pojedinaca. To se događa kada je jedna objavljena istina takve veličine da dovodi do epohalnih promjena u ljudskoj povijesti. Vjerovanje u postojanje života na drugim planetima je istina koja može promijeniti povijest Zemlje; zato je potreban odgovor svih onih koji tvrde da su kršćani. Bog je dao vremena svome narodu, ali to vrijeme neće biti vječno. Ta će istina, koju Petar i drugi apostoli nisu mogli otvoreno navijestiti zbog reakcije ondašnje Crkve, morati biti proglašena. Božji narod je pozvan, sada kao i onda, upoznati i prihvatiti tu istinu. Bog ne mijenja svoje planove. Danas mnogi na Zemlji vjeruju u postojanje života u svemiru; ali nedostaje cjeloviti pogled na tu stvarnost koju može dati samo vjera u Trojedinog Boga, Stvoritelja i Gospodara svemira. Nedostaje prije svega saznanje o čovječanstvima vjernima Bogu i o njihovoj ulozi u povijesti svemira. Svemu tome treba pridodati negativna iskustva mnogih od vas, koji su susreli čovječanstva niskog svemira, koja su se pobunila protiv Boga.

 

Čovjek na Zemlji naslućuje istinu o postojanju života u svemiru, ali ide na slijepo i završava u zbrci; nitko ga ne upućuje. Zato Bog očekuje da Crkva prihvati i navijesti tu istinu ljudima na Zemlji, jer Crkva zna istinu; utemeljena je na Istini koja je Isus Krist. Bio bi dovoljan čin vjere i dobre volje od strane Pape: kad bi on navijestio postojanje života u svemiru, Bog bi se odmah pobrinuo za sve ostalo. Naime, sve je već tisućama godina spremno i Bog samo čeka odgovor svoga naroda. Ali ako do tog odgovora ne dođe ili ako bi odgovor bio formalno odbijanje, onda bi Bog djelovao drugačije. Ali jao onima koji su prešutjeli tu istinu! U svakom slučaju, kakav god bio odgovor kršćana, Bog će objaviti istinu o postojanju života u svemiru. Kad ne bi to učinio, hod čovječanstva prema novom stvaranju bi bio previše usporen. Svi ljudi koje je Bog stvorio će morati tvoriti jedan narod; zato je potrebno da se međusobno upoznaju, bez obzira na udaljenosti koje ih u svemiru dijele. Bog je Svemoguć i ostvarit će ono što želi“.

U ovom su tekstu mnogi dragocjeni naglasci za razumijevanje važnosti odgovora Crkve, kršćana na ovaj plan uglavljenja u Krista cijelog svemira. Želio bih zajedno s vama napraviti neke korake: “U svakom slučaju, kakav god bio odgovor kršćana, Bog će objaviti istinu o postojanju života u svemiru”, ali bilo bi tragično ako kršćani ne bi bili otvoreni Božjem djelovanju. U današnjoj liturgiji slušali smo o trenutku ozdravljenja osobe koja boluje od vodene bolesti. Isus pita poznavatelje zakona, farizeje; “Da li je dopušteno ozdravljati čovjeka subotom?”(Lk 14,1-6). Vidite kako u onim vremenima također i predstavnici religija nisu razumijevali Božje djelovanje. Bog od nas ne traži ništa što ne možemo postići ili razumjeti. Ako mi ne budemo otvoreni u ovom trenutku Bogu, njegovu djelovanju, gdje ćemo završiti? Bog traži jedan narod koji će odgovoriti i rečeno je: “Međutim, postoje istine za koje je nužno da budu prihvaćene od cijelog Božjeg naroda, kao i od pojedinaca. To se događa kada je jedna objavljena istina takve veličine da dovodi do epohalnih promjena u ljudskoj povijesti”. Ovi događaji koje smo navijestili u cijelom svemiru idu u ovom pravcu mijenjanja povijesti čovječanstva te pomaganju kršćanima i Crkvi na Zemlji kako bi imali jednu široku spoznaju vjere, onoga što je Isus Krist ostavio u baštinu, da bi Crkva ispovijedala uglavljenje u Krista cijelog svemira. Ipak moramo biti pažljivi; mi nismo pozvani istraživati svemir iz znatiželje, niti se od nas traži da poznajemo sve što postoji u svemiru. Bit će nam darovano ono što nam je potrebno za napredak. Odgovor naroda ne treba biti jedna recitacija. Bilo nam je rečeno; “Naime, suradnja s braćom iz svemira bi za Crkvu značila jedno ozbiljno duhovno i ljudsko zalaganje, promjenu načina mišljenja i djelovanja, jedan skok kvalitete koji je pretpostavljao slobodno i svjesno prianjanje od strane svih”. Bit je ova: kada su bila citirana proroštva od Maja 2012, kraj jednog vremenskog razdoblja, kraj svijeta, bilo je jako puno radoznalih i pasivnih osoba koje su čekale magičnu preobrazbu, a to se u vjeri ne događa. U vjeri centralna točka je čovjek koji treba biti preobražen, promoviran u dijete Božje i traži od naroda kvalitetan odgovor o čemu ćemo govoriti u sljedećim susretima; o ovom kvalitetnom odgovoru.

Želim naglasiti u zaključku da su vremena jako ozbiljna te traže odgovornost kršćana. Razmišljajte. Kršćani na Zemlji pozvani su biti u zajedništvu s narodom na planetima visokog svemira vjernih Bogu, koji su godinama svjetlosti ispred nas u razvoju, u spoznajama i na poseban način u jedinstvu s Bogom. Bog nam objavljuje ove stvari i mi smo isto tako dužni objavljivati ih te govoriti o njima. Pozvani smo svjedočiti o ovome i informirati druge.

Ja vas blagoslivljam da svatko od vas može dati odgovor Bogu, te da Duh Sveti govori vašim srcima ako su slobodna za Boga, raspoloživa primiti djelovanje Božje kako bi izišli iz kriza koje uništavaju Zemlju, uništavaju čovjeka, njegov identitet, te identitet obitelji i društva. Neka sila Trojedinog Boga djeluje u vama koji ste dobre volje da možete odgovoriti na ovaj Božji poziv, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.