Tema za ovaj put predložena nam je Isusovom porukom koju nam je dao početkom ove godine. Ako nam je 25.12.2016 Presveta Marija  povjerila malog Isusa i rekla nam  da je od tog dana Bog želio duboko obnoviti svoj narod u jednom novom hodu i u jednom novom duhu, Isus, u poruci od 1/1/2017, koju vam donosimo, potvrđuje da je njegova velika želja da u ovoj godini svatko od nas pojedinačno i sav narod zajedno okusimo slobodu slave djece Božje.

Isusova poruka: Hodajte ka slobodi

„Dječice,

želim vas blagosloviti na početku nove godine. Blagoslivljam svakoga od vas i cijeli ovaj narod, Fondaciju, vaše kuće. Blagoslivljam svaku vašu inicijativu, sve ono što želite ostvariti sa mnom i za mene.

Sretan sam što ste sve više i više sjedinjeni u meni i što želite ići mojim putem; hvala vam za to. Želim da izrečeni blagoslov u današnjem čitanju[1] postane blagoslov kojim će ovaj narod biti uvijek blagoslivljan i kojim ćete blagoslivljati jedni druge. U ovom blagoslovu je sadržana cijela povijest spasenja i iskustvo Svetog Franje. On ima moć položiti moje ime u vas i ja želim da u ovoj godini moje ime zasja u ovom narodu.

Dječice, moja je velika želja da u ovoj godini dođete do slobode djece Božje. Ovo je jedan veliki cilj, ali ga ne možete doseći bez mene. Došao sam na Zemlju osloboditi ljude, dovesti ih do istine koja je sloboda, da bi ih učinio slobodnom djecom Božjom. Želim da svatko od vas i cijeli ovaj narod okusi slobodu slave djece Božje.

Slobodni ste kada mi dopustite da se proslavim u vama. Kada se proslavim u vama vi ste slobodni, jer ja raskidam svaki lanac u vama i oko vas. Želim voditi ovaj svoj narod prema slobodi slave djece Božje. Nisam je mogao ostvariti u Izraelskom narodu, koji je odbacio ovu slobodu; također i Crkva na Zemlji ju je dobrim dijelom odbacila. Vi ne radite tako! Prihvatite dar slobode koji je danas najdragocjeniji dar u čovječanstvu koje je rob zla, sebičnosti, zakona smrti koji čine čovjeka nesretnim i nesposobnim otkriti ono što je u meni.

Blagoslivljam vas s ovom željom, ali i sa sigurnošću da ćete biti spremni slijediti me ka slobodi. Nemojte hodati sami; dao sam vam sve milosti da možete doći do slobode djece Božje. Dao sam vam svoju Majku, prije svega Svetoga Josipa, Arkanđele, izvanredna sredstva, zajedništvo sa braćom u svemiru koja zajedno s vama napreduju prema novom stvaranju, prema Gradu slobode.

Blagoslivljam vas i opraštam vam sve vaše grijehe, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga“.

 

No što je ova sloboda? Od čega nas Bog želi osloboditi?

S ovim novim hodom Isus nas želi dovesti do slobode od  svake šeme. Isus  to čini ako idemo iza Njega, ako dopustimo Njemu da čini sve u nama prema Njegovoj Misli; obitelj, sakramenti, škola, posao: sve mora biti preobraženo prema Božjoj Misli.

To je jedan hod za ulazak u Novo stvaranje. U ovom hodu  više nije dovoljno samo da krenemo naprijed, nego se  moramo truditi popraviti sve što se može popraviti zajedno s Isusom i, da bismo to napravili, moramo dopustiti  Gospodinu da  potpuno obnovi nas, da budemo novi. U svakom padu i podizanju, u svakom susretu, u svakoj Svetoj Misi, moramo iznova otkriti tko smo u Bogu.

Za svijet, sloboda je raditi i posjedovati ono što se želi, ne ovisiti o bilo kojem autoritetu; za svijet u ovim vremenima sloboda je imati mogućnost abortirati, prakticirati eutanaziju, odabrati  vlastiti spol.

Isus nas ne želi dovesti u ovu vrstu slobode. Isus pretučen, bičevan i pribijen na križu bio je slobodan; Sveti Pavao, okovan u zatvoru, pjeva: bio je slobodan iznutra; Sveti Franjo je imao slobodu razgovarati sa svakim stvorenjem, nazivati čak i  smrt sestricom.

Postoji jedna borba između duha svijeta i Duha Božjega.

Dovoljno je lako promatrati slobodu koju svijet nudi koja  vodi do nesreće i često postaje ropstvo.

Sloboda u koju nas želi dovesti Gospodin je plod vjere, predanja, povjerenja u Njega. Njegovo oproštenje svih naših grijeha povezano  je sa izlječenjem svih naših rana, da budemo  slobodni od svih naših raspoloženja, naših šema, potreba, želja i našeg načina na koji gledamo i razmišljamo. Ova sloboda se postiže kroz jedan hod, surađujući  korak po korak s Milošću. Kako? Dopuštajući Isusu da sruši sve u nama: ideje, očekivanja, religioznost i uzdajući se u  sve što nam On nudi.

Da bismo napravili ovaj korak , te da ne upadnemo u pogrešku, potrebno je zajedništvo. U zajedništvu možemo prepoznati je li ova novost koja nam dolazi kao Božji prijedlog zaista takva ili je to neka ludost ili neka naša projekcija. Ulazeći  sve više u vrijeme Antikrista, treba  postojati jedno jasno  razlikovanje  u narodu, da bismo mogli prepoznati i suprotstaviti se svakom zavođenju koje dolazi od njega.

U vršenju moje liječničke službe, mogu primijetiti da, u svima onima koji doista hodaju, Gospodin aktualizira jedno pročišćenje: izranja sva istina njihova života, sve što je bilo zadržavano dugi niz godina, od začeća unaprijed; sve izlazi na svjetlost. Više se ništa ne može sakriti i prikriti. Sve što ne dopušta da Božji život teče, drži nas blokiranim, i Bog, sada, dopušta da izroni, da mi to vidimo u istini i dopuštamo se ozdraviti. Upravo u ovom  Gospodin se proslavlja u nama.

Također sam primijetila, glede iskakanja naših istina, u nama se pokreće jedan veliki strah, kao da ne želimo dopustiti Gospodinu da nam pomogne postati uistinu ono što jesmo u Njegovoj misli oduvijek. Moramo, naprotiv, imati povjerenja da svaki put kada ova Božja sila prodre u nas i poremeti sve, to je stoga što nas  Gospodin oslobađa i vodi da primimo  dar prave slobode.

Primijetila sam također da prijetvornost i zidovi koje smo izgradili u nama tijekom godina našeg postojanja, kao da uspijevaju blokirati naše tijelo, nestaje sklad između duha, duše i tijela i naše tijelo više ne uspijeva izraziti nama samima i drugima tko smo doista. Dakle, pronalazimo putove za bijeg, više ne uspijevamo živjeti ravnotežu, neuravnoteženi smo, ne uspijevamo ući u puninu i umjesto toga živimo u pretjerivanju.

Primijetila sam osim toga da izlaze ne samo one laži koje blokiraju samu osobu koja ih drži u sebi, nego također i one koje preko te osobe blokiraju i druge, koji su ponekad i ne znajući bili zahvaćeni.

Htjeti ići prema slobodi znači biti povraćeni na ono što smo bili od početka u Božjoj Misli, to je put koji nas vodi da otkrijemo naš identitet i originalnost sinova Božjih. Ako se Isus utjelovio na Zemlji i dao svoju krv da nam povrati ovo dostojanstvo sinova Božjih, ne prihvatiti  ovo ili ostati ravnodušni to je jedan  grijeh.

Naravno biti slobodni zahtijeva odgovornost: to znači uzeti u ruke vlastiti život i aktivno dopuštati Bogu da ga vodi prema Njegovoj mudrosti.

Raskidajući s Isusom lance koji nas tlače, postaje se slobodan ući u Kristovu misao, vide se  stvari na drugačiji način i ono što se prije činilo da je dobro, sada treba biti promijenjeno.

Ovdje moramo biti pažljivi i bdjeti, jer se može dogoditi da koraci koje drugi prave u svjetlu Gospodinovom prema slobodi i u zajedništvu, ne ulaze u naše mentalne šeme, pojavljuju se po ljudski malo shvatljivi i može nastati u nama osuda.

Ako među nama nema slobode  onda se  delegira druge i osjeća se  potreba da se podnosi osobe, pravila, vlast koji daju jedan osjećaj sigurnosti. To je  povijest zemlje sve do sada.

Sada Gospodin želi jedan odlučujući i epohalni zaokret za svu svoju djecu i za cjelokupno stvorenje.

Doista je moguće biti preobraženi od Krista, biti slobodni od strahova, dopustiti da On sve uvodi u svjetlost, ozdravlja naše duboke rane, čak i one koje nosimo od generacija prije nas,  te da ispiše jednu novu povijest u nama, kao pojedincima i kao narodu.