Susret sa liječnicima – 

Slušanje. Važno je već od djetinjstva biti educirani slušati tijelo, dušu i duh u poštivanju originalnosti svakoga, tj. sa sviješću da su karakteristike tijela, duše i duha različite kod svake osobe i kao posljedica  toga bit će i potrebe.

Slušanje tijela. Tijelo ima osjećaj za toplo, hladno, žeđ, san, glad, umor, osjećaje itd. i prima poticaje koji dolaze od duše i od vanjskog ambijenta. Naučiti slušati sve to, sa sviješću da je svatko originalan, dopušta živjeti na uravnoteženiji način, sprječavanje nastanka nekih bolesti, te uči odgovornosti za naše zdravstveno stanje. Sve ovo se treba događati bez prekoračenja, da ne bi riskirali okrenutost prema sebi ili davanje prevelike važnosti našem fizičkom blagostanju.

Slušanje iz duše. Svaka duša je originalna i kao takva treba biti poštivana. Kako je rečeno u uvodu, tijelo i duh komuniciraju s dušom i obrnuto. Također i poticaji koji proizlaze izvana dolaze, preko tjelesnih osjetila, prema duši donoseći bol ili užitak. Jednako je važno za dušu, kao i za tijelo, razumjeti što je pozitivno a što ju oštećuje.

Slušanje iz  duha. U duhu se susreće Trojedini Bog te djeluje Duh Sveti. Ulazeći svakodnevno u šutnju, moguće je slušati ono što Duh Sveti komunicira te ući u dubinu odnosa s Bogom. Važno je da osobna molitva prati originalnost svakog duha, potrebe svakoga vezane uz napredak u vjeri, i ne sprječavane strogim šemama; tako će jedna osoba osjetiti potrebu svakodnevno moliti više krunica, neka druga časoslov, treća će imati potrebu susresti Boga u šutnji, a četvrta šetajući u prirodi.

Pogledajmo sada neke periode u životu u kojima je posebno važno znati slušati se:

 

Slušanje u djetinjstvu. Djeca su slobodnija i otvorenija od odraslih i, ako su odgojeni s povjerenjem prema Bogu i njima samima, praćeni ali ne gušeni, u stanju su primiti što im je potrebno, prepoznati situacije zdrave i one opasne, razumjeti prikladan svakidašnji ritam njihova tijela i njihova duha, obavljati vlastite aktivnosti u njihovoj originalnosti. Često odgojitelji, umjesto da preuzmu jedan stav poštivanja, nameću im njihov način postojanja, prenose njihove strahove, njihove nesigurnosti, sprječavajući djecu da izraze ono što osjećaju.

Slušanje u pubertetu. Tinejđeri su podložni bombardiranju hormona i mode; vrlo je važno pratiti ih u prepoznavanju njihove originalnosti, da razumiju oblikovanje njihova tijela, te prihvate smisao, u tome da je njihova duša u neprestanoj evoluciji i da, i u ovom ovako osjetljivom i teškom periodu, Duh Sveti komunicira njihovu duhu i usmjerava ih prema dobru i prema putu koji je Bog za njih predvidio.

Slušanje u starosti. U starosti tijelo se modificira i prihvaćajući ovu evoluciju kao Božji dar, dolazi se do razumijevanja kako također i ova životna faza može biti lijepa i vedra, ako se korektno živi. Pravi stav je onaj jednostavnog prihvaćanja granica uzrokovanih životnom dobi, živeći u ritmu i aktivnostima koje su u skladu sa aktualnim promjenama, spremni otvoriti se novim iskustvima. Kod starih osoba često se očituju mnogi strahovi, kao oni od bolesti ili ne biti na visini situacije ili biti na teret rodbini; međutim, iz našeg iskustva, strah od smrti, iz kojeg izviru drugi, onaj  je najprisutniji, te je jedan teški teret za nositi. Važno je dakle, pomoći starcu da se sluša kako bi mogao dati ime ovom strahu, mogao ga podijeliti i iznad svega predati ga Bogu.

Slušanje u trudnoći. Prečesto je trudnoća življena kao jedna patologija: testovi i pregledi do samog kraja, lijekovi, strepnje prate trudne žene, te su zamijenili slušanje odnosa između majke i djeteta. Također i u trudnoći žena može primiti znakove poremećaja, i dobrobiti prenesenih bilo od tijela ili/i od duše, bilo od djeteta; bilo bi važno pomoći joj razumjeti ih, prije jedne liječničke ili farmakološke intervencije.

Primjer: kod jedne žene u šestom mjesecu trudnoće pojavili su se trudovi. U jednoj fiziološkoj situaciji kao trudnoća to se ne bi trebalo dogoditi i dakle možemo ga smatrati  kao jednu poruku tijela koji označava poremećaj, kao pretjerani umor ili poteškoće s partnerom ili u odnosu s djetetom. Jedna isključivo farmakološka intervencija ne dopušta ženi razumjeti problem koji će se vjerojatno ponovno pojaviti s drugim simptomima i modalitetima.

Također i u svakidašnjici je nužno znati se slušati.

Svakog dana u svakoj situaciji može se razumjeti da li je ono što se živi prikladno originalnosti vlastitog tijela, vlastite duše i vlastitog duha i da li se vodi jedan zdravi život. Razmišljajmo o nekim situacijama.

Umor. Živimo u društvu u kojem je odmor smatran slabošću i bolest nije dopuštena, dok je nužno osluškivati umor koji tijelo komunicira i u okviru mogućeg odmarati; ignorirati ga,na duže vrijeme, slabi tijelo olakšavajući nastanak bolesti. I opće iskustvo je npr. nastanak gripe nakon dužeg stresnog perioda te  razvijanje komplikacija ako se ne uzme nužno vrijeme za ozdravljenje.

San. Svatko od nas ima vlastiti ritam sna-bdijenja koji bi trebalo ako je moguće slijediti bez prisile. Iako sa sviješću da su noćni sati oni za posvetiti se odmoru i da je nužno spavati svakog dana, možemo ustvrditi da nemaju svi potrebu za istim brojem sati spavanja i u isto vrijeme. Često tko inzistira u ne praćenju potreba tijela razvija uznemiravanja u snu.

Ishrana. Na ovom području ima puno konfuzije i lako je prepustiti se vodstvu trenutnih moda koje su često kontradiktorne. Jedna zdrava dijeta treba biti uravnotežena i treba uvoditi sve pomalo, bez pretjerivanja u ničemu. Isto tako i u slučaju prehrane važno je znati  slušati se. Tko je naviknut od malena može razumjeti koliko i koju hranu traži  njegovo tijelo. Doista svačija dijeta treba pratiti također i karakteristike pojedinca, aktivnosti koje vrši i različite životna faze. Podvrgnuti se ishrani koja nije prilagođena specifičnosti vlastitog tijela ili prakticiranje strogih dijeta slabi tijelo i olakšava nastanak patologije. Često se pribjegava u ovu grešku također i kod praćenja vjerskih praksi, ali jedna osoba zdrava u Bogu može razumjeti koja odricanja je moguće činiti bez oštećivanja zdravlja.

Patnja. Skoro je postao običaj uzimanje lijekova protiv psihičkih bolesti, kada se proživljava neki bolan trenutak, tako da često onaj tko trpi nema mogućnost biti doista saslušan. U tom slučaju lijek će dati osjećaj da se osjeća bolje, ali ne dopušta prihvaćanje patnje i obrađivanje. Ako se to ne dogodi i ako kušnja ne bude predana Bogu, patnja ne može biti izbrisana iz duše i mogla bi se očitovati na jedan drugi način, možda s jednom bolešću. Trebamo naprotiv biti svjesni i vjerovati da jedna kušnja predana Gospodinu, dopušta Duhu Svetom da dotakne dušu svojom ljubavlju i da ju ozdravi: u tom smislu tko živi u jednoj bolnoj situaciji, ne samo da neće biti pritisnut nego može biti preobražen u novo stvorenje.

Osjećaji. Tijekom dana se proživljavaju mnoge situacije koje bude osjećaje. Ovisno o osobama bivaju primljene od tijela na različit način te bivaju preneseni duši. Slušati jedan osjećaj i znati dati mu ime, dopušta da se razvijemo na harmoničan i autentičan način. Primijetili smo kod nekih pacijenata da nisu prihvaćali da mogu imati negativne osjećaje, te su razvijali poremećaj anksioznosti(tjeskobe). Drugi su naprotiv pomiješali svetost sa naglašenim osjećajima ugodnosti i blagostanja. Prihvaćajući osjećaje, prikazujući ih Bogu, trudeći se biti cjeloviti pred Bogom, prepoznajući se ograničenim stvorenjima, ostajući otvoreni djelovanju Duha Svetog dopuštamo Mu da nas preobrazi.

Također i vanjski poticaji djeluju na tijelo i dušu, važno je razlikovati između onih dobrih i onih štetnih, znajući slušati se s pažnjom i u dubinama i bez praćenja trenutne mode. Na poseban način svjetlost, toplina i zvuk –titraji su izuzetno važni za pojedinca.

Prirodna svjetlost je temeljna za tijelo te je također važna za dušu, jer je isijavanje svjetlosti Božje. Mislimo dakle, kako je neprirodno biti na mjestima napajanim samo umjetnom svjetlošću, možda povezana zaglušujućom glazbom. Na primjer: zajedničko je iskustvo osjetiti umor i nemir nakon što smo proveli vrijeme u trgovačkim centrima, a ispunjeni smo naprotiv mirom i blagostanjem nakon jedne šetnje u prirodi.

Toplina je jako važna za tijelo, toplina koja se širi od sunca, ali trebamo znati da postoji također toplina koja dolazi iz duše, poradi prisutnosti Duha Svetog u nama. Toplina koja nam dolazi izvana i ona koja nam dolazi iz duše mogu se međusobno uskladiti i učiniti stabilnijom tjelesnu temperaturu.

Zvuk dolazi u tijelo ali također i u dušu čovjekovu te djeluje na oboje. Ono nužno čovjeku je Riječ Božja, ali postoje i drugi zvukovi koji mogu biti hrana, kao što je sakralna glazba ili pjev ptica, suprotno tomu, izložiti se negativnim zvukovima – npr. rock muzika – je opasno jer stvara napetost u tijelu i iznad svega zatvara memoriju duše slici Božjoj.

Suočit ćemo se u potpunosti sa bolešću sljedeći put, ali u ovom dijelu o slušanju smatramo da je dobro malo napomenuti.

Skoro uvijek bolest je jedan način na koji tijelo upozorava na nelagodu fizičku ili duhovnu: životni stil  doveden do pretjerivanja  ili neprimjeren originalnosti osobe, ili jedan neriješeni konflikt ili jedna patnja življena u dubokoj samoći a koja nije predana Bogu, koje ostavljaju rane u duši.

Npr. jedan čovjek izgubi posao što uzrokuje u njemu patnju i poniženje možda življene u samoći i koje nisu potpuno predane Bogu. Ova patnja će se utisnuti u njegovu dušu i, ako odavde ne bude preporođena od Duha Svetog, mogla bi se očitovati u tijelu kroz neku bolest.

Ponekad neki poremećaj koji se ne može povezati sa nijednim vidljivim uzrokom, može biti određen jednim duhovnim genetskim prijenosom vezanim uz duhovne korijene vlastitih predaka. U tom slučaju liječnik savjetuje pacijentu da moli za vlastite korijene i prati ga zajedno sa svećenikom.