Funkcija liječnika u novom narodu

Već je prošlo osam mjeseci od kada smo rekli da Gospodinu koji je tražio od nas ovu službu, započeli smo susrete o novoj medicini s kojom idemo naprijed jednom mjesečno u zajedništvu između liječnika, svećenika i naroda. Nakon ovog perioda osjetili smo potrebu osvrnuti se unazad prolazeći ponovno kroz napravljeni hod, kako bi prepoznali u dubinama na koji način nas je Gospodin vodio i što želi otvoriti. Poticaj Duha Svetog potakao nas je da krenemo s idejama koje je onda malo po malo Gospodin preobražavao. Iskusili smo ono „nešto“ što Duh Sveti stavlja u nas i daje nam razumjeti dan po dan napredujući konkretno u službi. Možemo sa sigurnošću ustvrditi da probijamo vrata nove medicine. Ako gledamo okolo opažamo da postoje mnoge teorije u alternativnoj medicini koje govore o duhu, duši i tijelu, ali novost u ovom hodu nove medicine je centralnost Isusa Krista, i ozdravljenje ili bolje, uskrsnuće koje se može zbiti samo ako se prikažemo Isusu, te ako mu dopustimo ući dublje u nas i preobraziti nas. Mi imamo ljudsku misao o tome što On treba više preobraziti u nama da bi nas doveo da imamo misao Kristovu. To je potpuna promjena našeg načina gledanja, molitve, vrednovanja stvari. To je jedan ulazak u način Božjeg razmišljanja da bi se ponašali poput Njega. Isus je došao osloboditi nas od naše nemoći, grijeha, i bolesti jer Bog želi da njegova djeca budu zdrava u svakom smislu i Spasitelj je došao da bi nam povratio ovu mogućnost. On je uzeo na sebe našu ljudsku narav, sličan nama u svemu osim u grijehu, i dopuštajući  Isusu da preobrazi našu misao, bit će moguće pobijediti grijeh i bolest. Jedan novi narod sa svojim liječnikom i sa svojim svećenikom, koji ovako žive zajedništvo sa svojim članovima i sa Crkvom u svemiru, postaje jedno tijelo, Tijelo Kristovo koje ima moć suočiti se sa zlom i pobijediti ga.

 Želim sada podijeliti kako je Isus, preko zajedništva sa svima, preobrazio moju misao liječnika u ovih par mjeseci.

-Ako sam u jednom od prvih susreta rekla da je za nas liječnike bila jedna milost iskusiti na vlastitoj koži bolest ili poteškoće  imati uza se jednog bolesnog rođaka, da bismo mogli biti uz naše pacijente, sada mislim da bi se jedan liječnik trebao neprestano osjećati bolestan, ne toliko fizički, nego imati potrebu biti preobražen od Gospodina.

Ako mi je prije osam mjeseci bilo jasno to da smo uključeni u Crkvu u svemiru, te da djelujemo u zajedništvu sa svim sredstvima, malo po malo Gospodin nam je dao to konkretno dotaknuti. Sada shvaćam da mi nije moguće napredovati u liječničkoj službi ako ne živim u dubokom zajedništvu sa svećenikom, ako nema zajedništva sa pacijentom i sa narodom, ako nisam doista sjedinjena sa Centralnom Jezgrom, sa vjernom braćom, sa anđelima i sa svetima. Kada smo sjedinjeni u istom duhu među nama je prisutna podjela i uzajamna pomoć, te život Božji može teći dotičući onog tko je raspoloživ prihvatiti njegovo djelovanje.

-Također što se tiče službe u meni je bila jedna evolucija: prije osam mjeseci bila sam sigurna da je liječnička služba kao i sve druge službe, i to potvrđujem, ipak, također vidim  kako svaka služba kompletira drugu, tako kao što mnoge molekule vode, koje se zajedno gibaju, stvaraju jednu kap, jednu rijeku, ali se ne mogu gibati jedna bez druge.

Sve mi je jasnije da liječnik novog naroda treba djelovati u zajedništvu sa svima drugim članovima novog naroda, bilo onih na Zemlji bilo onih u svemiru, jer bolesnik se treba truditi da ponovno poteče život Isusa Krista da bi se preobrazio a to je moguće ako postoji jedan narod koji ga prati svojim prikazanjem, koji prvi želi uskrsnuti i napraviti nužne korake. Važno je da svaka služba bude življena od cijelog naroda u istom Kristovu Duhu, da bi djelovanje jednog kompletiralo ono od drugog, te da bi bolesnik mogao primiti Božje titraje koji teku preko službe liječnika, svećenika, kuhara, pjevača, glazbenika… Stoga sam osobno odabrala ne vršiti službu više izvan novog naroda, samim tim što sam shvatila da samo u ovom kontekstu moj posao može uroditi plodom i pomoći osobama ići naprijed prema Kristu, prolazeći i pobjeđujući s Njim bolesti.

KAKO SE U KONKRETNOSTI VRŠI NAŠA SLUŽBA?

KAKO SE NAŠE SPECIFIČNOSTI KOMPLETIRAJU U ZAJEDNIŠTVU?

 

Vidjeli smo prije svega da jedna specifična milost prati onog koji vrši određenu službu. Bilo da je on svećenik, liječnik ili drugi član naroda ne radi za samog sebe ili poradi neke osobne nagrade nego radi za Isusa, sa Isusom, po Isusu i treba neprestano tražiti ući u misao Božju, da bi vodio pacijenta Isusu, i nikada samom sebi. Djeluje se samo u zajedništvu. Nužno je također da pacijent prianja uz novi narod, prepoznaje djelovanje Centralne Jezgre i izvanrednih sredstava, novog svećenika, novog liječnika, prikazanje i cjelovitost života, zajedništvo.

U prethodnim člancima (anksioznost, depresija) govorili smo o duhu, duši i tijelu te o dinamici koja teče među njima. Ovdje podsjećamo da nam primarna energija, to jest titraj života koji dolazi iz Presvetog Trojstva, neprestano daruje život i blagostanje. Ona je utisnuta u nas u trenutku začeća te proizlazi iz djelovanja svjetlosti, zvuka i topline. Bog Otac utiskuje u naš duh svjetlost, te Duh Sveti harmonizira u nama ovu svjetlost s onom koja dolazi izvana, npr. od sunca. Ona obasjava naše duše i zatim našu pamet. Bog Sin govori u nama  titrajem svoje Riječi i Duh Sveti usklađuje u nama Riječ Isusovu sa zvukovima koji dolaze izvana. Bog Duh Sveti prenosi toplinu ljubavi Presvetog Trojstva i čak varijacije temperature koje dolaze izvana bivaju usklađene u nama djelovanjem Duha Svetog. Ova primarna energija dotiče naš duh, našu dušu i naše tijelo i treba neprestano teći u nama. Na taj način nas pročišćuje, usklađuje i brani od zla koje dolazi izvana. Prosljeđuje se prema skladu trudeći se biti što je moguće više prazni od nas samih da bi dopustili primarnoj energiji da teče u nama. Nužno je dakle ostaviti otvorene kanale komunikacije između duha, duše i tijela. Nažalost ponekad se ovo ne događa s rezultatom jer se formiraju u nama blokovi i u našem tijelu, koje je najizvanjskiji i najopipljiviji dio u nama, očituju se simptomi i pojavljuje se jedna bolest.

I to je trenutak kada bolesnik dolazi liječniku otkrivajući simptome koji mu nanose bol. Liječnik zna da su oni očitovanje „nečega“ što treba biti zajedno istraženo. Onda započinje dijalog sa bolesnikom, postavljanje pitanja, da bi se shvatilo što se dogodilo, kada se očitovao simptom, što se događa u životu pacijenta, da bi mogli zajedno tražiti koji uzroci su provocirali ove blokove u prolasku primarne energije te identificirati što on treba  promijeniti. Jasno je da pacijent treba imati potpuno povjerenje u liječnika i obrnuto.

Kada i zašto se formiraju u nama ovi blokovi?

Ponekad su to duboke rane, također jako stare, koje su zahvatile našu dušu, koje su se u njoj nataložile i kojima još nismo dopustili da ih djelovanje Duha Svetog zahvati. Naime, sve ono što nam dolazi izvana, preko tijela, dolazi do duše i duša bi to trebala komunicirati duhu da bi bila pročišćena. Ako duša nije uronjena u Duha Svetog zadržava sve rane, glasove, djelovanja koja je pretrpjela preko tijela. Gospodin želi dotaknuti sve ove rane, nanesene od začeća i dalje, svojim ozdravljujućim dodirom, ali često se događa da je u nama strah da ćemo ponovno proživljavati i gledati neke situacije toliko jak da blokiramo djelovanje Božje, kažemo mu „ne“.

Naravno to je jedan nesvjestan ne, rođen iz straha, jer smo možda pretrpjeli nešto strašno.

Ovdje liječnik može doista pomoći pacijentu, te oboje mogu biti potpomognuti svećenikom.

U tom svjetlu vjera, otvorenost prema onom što Gospodin čini, povjerenje u Njega, čini da Gospodin preobražava dušu i malo po malo također i ružna sjećanja  ozdravljaju. Često nas Isus ozdravlja a da mi niti ne primjećujemo, bez pokazivanja specifičnih situacija ili grijeha jer bi za nas mogli biti traumatični. Ako smo naprotiv zatvoreni u sebe i misao naše duše je okrenuta prema nama, prema našim problemima, ako ne živimo prikazanje Bogu, cjelovitost i zajedništvo, duša formira jednu vlastitu misao koja je drugačija od stvarnosti i odvaja se od Boga.

Ovo je jedna konkretna opasnost i, kada naša duša elaborira jednu vlastitu misao, podlažući se samo onom zajedništvu koje izvire iz susreta u Duhu Svetom između liječnika i svećenika ili između osoba u jezgri koje nam bratski pokazuju pogrešku, otvara se onaj prozorčić koji nam pomaže izići.

Često je jedno ne praštanje, možda skriveno i maskirano, ono koje sprječava prolazak trojstvene akcije. Ponekad je nužno otkriti i gledati zajedno s pacijentom gdje on, poradi različitih motiva, ne želi da poteče komunikacija između duše i duha.

Može se također dogoditi da prolazak titrajućeg trojstvenog života bude tako jak, intenzivan, snažan, preobražavajući u nama, da nas plaši i radije ga želimo blokirati.

Ili ga se želi blokirati jer  Gospodinovo ozdravljenje je uskrsnuće i više se želi ostati u sjeni smrtnoj nego napraviti ovaj napor koji će napraviti odlučujući zaokret našim navikama ili odabirima.

Događa se još da postoje pogrešne i neprikladne životne situacije za nas koje jednostavno trebaju biti eliminirane ili promijenjene da bi nestali simptomi, znakovi jednog poremećaja.

Liječnik i pacijent zajedno započinju tako opisivati što se dogodilo u pacijentovom životu, kada i kojom prigodom se očitovao određeni simptom, koji bi mogli biti uzroci, što je nužno promijeniti.

Kroz cijelu ovu fazu liječnik će u duhu polagati u ruke svećenika sve ono što izranja, svjestan da s njim živi u dubokom zajedništvu te da je podržan njegovim prikazanjem. Također i pacijent je raspoloživ položiti u svećenikove ruke sve ono što izranja u radu s liječnikom.

Nakon toga liječnik će podijeliti sa svećenikom ono osnovno što je shvatio tijekom pregleda.

Specifičnost svećenika je primiti ove stvarnosti koje su izronile, prikazati se i prinijeti ih Gospodinu.

Isto tako i pacijent neće biti pasivan, ali kad su jednom evidentirane poteškoće u razgovoru sa liječnikom, ako npr. izroni jedan grijeh, jedno nepraštanje, jedna nesposobnost oprostiti, uputit će se konkretno svećeniku, ne prepričavajući ponovno cijeli svoj život kako je učinio s liječnikom, nego polažući u njegove ruke taj grijeh, tu nesposobnost oprostiti, recimo tako, plod izvršenog rada s liječnikom, i svećenik će se prikazati i predati ga Gospodinu.

I tako u molitvi i u Svetoj Misi sve biva nošeno na oltar gdje je prisutan svećenik poslužitelj koji se prikazuje, ali isto tako jedan svećenički narod koji se prikazuje. Sve će biti predano Isusu, Velikom Svećeniku koji se prikazuje i prinosi ga Ocu, Otac šalje Duha Svetog da nas ozdravlja, da oslobađa našu dušu i našu misao. Ovo je djelovanje trojstvenog vira: Ljubav koja teče između Oca, i Sina i Duha Svetog i koja zahvaća sva stvorenja.

Bolesnik će zatim biti zahvaćen ljubavlju koja teče u jednom narodu: kada bude jeo nasitit će se hranom uzgajanom i kuhanom s ljubavlju i blagoslovljenom, spavat će u sobi u kojoj je utisnut blagoslov onog tko je čistio, moći će uživati u jednom vrtu u kojem će biti opipljivo zajedništvo i ljubav onog tko se brine za njega, u liturgiji pjesme i muzika će otvarati dušu djelovanju Gospodinovu, imat će oko sebe majke, očeve, braću i sestre.

Svaki korak koji bolesnik bude vršio u svom hodu uskrsnuća bit će jedna pomoć za cjelokupan narod.

Ovo je hod koji u nama dan po dan postajao sve jasniji. Našem da, odgovoru jednog jedinstvenog naroda koji se pokrenuo, slijedila je potvrda Arkanđela Svetog Mihaela i Svetog Uriela koji su se ovako izrazili glede medicine: „Ovo će svetište na poseban način biti od mene zaštićeno. Uz mene će djelovati Sveti Uriel sa svojim četama…Sveti Uriel također ima zadatak…čuvati zdravlje čovječanstva. Stoga voda koja ovdje treba poteći materijalno ali, prije svega, duhovno u vašim srcima, ozdravljat će mnoge. Ovdje će liječnici novog naroda raditi da bi pomagali svima vama i onima koji doista žele ozdraviti i pronaći put i oporaviti se u Isusu Kristu. Kažem svima vama a na poseban način liječnicima da nema ozdravljenja tijela prije nego se dogodi preobrazba života. Sve polazi od duše i od duha čovjekovog. Kada čovjek prihvati biti preobražen od Boga, sve ozdravlja, unutra i vani. Stoga ovo Svetište neće biti kao ono u Lurdu, gdje često osobe traže čudotvorna ozdravljenja, skoro magična. Ovdje će dolaziti osobe koje žele pripadati jednom novom narodu, koje prihvaćaju biti preobražene na sliku Kristovu u Bezgrešnom Srcu Marijinu, onda će ova voda prati prije svega sve grijehe a zatim i zla.“(Sveti Mihael)

„Braćo i sestre, također i ja vas blagoslivljam. Želim nadodati nekoliko riječi na one od Svetog Mihaela, glede ozdravljenja osoba. Istina je da ne postoji nikakvo tjelesno ozdravljenje ako se prije ne dogodi ozdravljenje života. Bog utiskuje u vas titraj života u trenutku u kojem vas stvara. On vas hrani, održava zdravima i harmoničnima. Kada se zlo ubaci u vas poradi vašeg grijeha ili grijeha svijeta ili poradi vaših pogrešnih životnih odabira, kada pravite kompromise sa istinom, životni titraji se mijenjaju; vitalna energija ne teče više kako bi trebala i tijelo se razboli. Kada se tijelo razboli, znači da je prisutna jedna bolest u duši. Ovo međutim ne vrijedi za sve: postoje bolesti i patnje koje nemaju nikakve veze sa grijehom, nego koje ulaze u tajnoviti plan Božji. On ponekad povjerava svojim svetima patnje ili bolesti, ne da bi trpjeli, nego poradi potrebe okajanja. Tako mnogi sveci okajavaju grijehe svijeta. Međutim, to su izuzeci. U generalnoj liniji kada se tijelo razboli to je poradi nekog poroka ili grijeha i to možete lako vidjeti; naime, očito je npr. da tko uzima droge, prije ili kasnije se razboli ili tko ima neuredan seksualni život, prije ili kasnije se razboli,  tko ima jedan neuredan afekt prije ili kasnije se razboli ili čini da se drugi razbole, često dolazi do toga da ih ubije. Znajte da vas Gospodin želi zdrave. Božji narod je predodređen biti zdrav, sretan, harmoničan, jer to je prvo svjedočanstvo. Stoga ću ja biti prisutan ovdje sa mojim anđelima i sa mojom grupom da vam pomognem, da asistiram vašim liječnicima da bi mogli shvatiti kako usmjeriti vaš duh da izbaci bolest.“( Sveti Uriel)

Živimo sretni, podržani ljubavlju Presvetog Trojstva i željom da se ispuni njegova volja. Imamo kao stupove našeg hoda život prikazan Isusu po Presvetoj Mariji, cjelovitost života i zajedništvo.

U svjetlosti Božjoj i u zajedništvu susrećemo se s našim  granicama i grijesima koje prinosimo i prikazujemo Isusu.

Iskusili smo da je doista velika Milost, kada prepoznajemo i prinosimo na oltar jednu bolest, jednu poteškoću, jedan grijeh učinjen ili pretrpljen, koji postaju snažna točka za bezbroj nama sličnih duša, bilo živih bilo pokojnih, koje se pronalaze u tim istim našim poteškoćama. One naime, vidjevši nas slične njima i zaključujući da napredujemo prema uskrsnuću, dolaze nam blizu, primaju nadu, pronalaze jedan oslonac i jedan primjer za izlazak iz njihove močvare. Naime naš hod prema uskrsnuću jedna je jaka pomoć njima i naše prikazanje  za njih vraća se isto tako nama kao pomoć. Tako iskusimo, u našim slabostima, grijesima i bolestima, što je živio Sveti Pavao govoreći:“ Rado ću se hvalit mojim slabostima, da se u meni nastani snaga Kristova… Kada sam slab  onda sam jak!( 2Kor 12,9-10).

GLEDAJUĆI NAPRIJED…

Želimo neprestano polagati u ruke Božje novu medicinu, jednako kao i svaku drugu službu, jer želimo biti vođeni od Njega u ovom procesu preobrazbe koja započinje ovdje, sada, ali imat će svoj vrhunac samo u Novom Stvaranju i bit ćemo zadovoljni ako vam za osam mjeseci budemo mogli reći: „Gospodin je sve isprevrtao!“

Potvrđujemo da se ozdravljenje koje mi želimo pratiti sastoji u ovom procesu preobrazbe da bi se oporavili u Isusu Kristu, koje polazi od pacijenta koji dopušta da On radi u njemu, te živi u zajedništvu s Božjim narodom.

Podsjećamo na ono što je već na drugom mjestu rečeno: ima tko živi uskrslo iako je fizički bolestan, i ima tko se čini zdrav u tijelu ali bolestan unutra.

Jedna bolest nas isto tako može dovesti do fizičke smrti, što je u svakom slučaju obavezan prolazak za svakoga od nas, ali možemo umrijeti kao prava djeca Božja, braća Isusova, ozdravljena u duši i uskrsla! Neka nam Gospodin daruje jednu takvu sestru smrt!