Obitelj

Danas želimo razviti temu obitelji u svjetlu novog  naroda, svega onog što znamo i što nam je bilo objavljeno, također u svjetlu frontalnog sukoba koji je u tijeku između Lucifera i Isusa Krista, između naroda tame i naroda svjetlosti. Želimo vidjeti obitelj kao što je u misli Isusa Krista, a ne prema misli i šemi ljudi.

Prije svega možemo potvrditi da je svatko od nas ukućan Božji. Prva obitelj koju svatko od nas formira sastoji se od pojedinačne osobe  sa Presvetim Trojstvom. Uistinu mi smo stvoreni na sliku i priliku Božju, otkupljeni krvlju Kristovom i živimo proces preobrazbe preko Duha Svetoga. Osim toga smo ukućani Presvete Marije: u Knjizi Postanka se  govori o potomstvu zmije ili potomstvu Žene. To je drugi prolazak: nakon što je stvoren od Boga, već u trenutku začeća, čovjek odabire s kojim će se potomstvom sjediniti i tako nastavlja odabirati tijekom cijelog zemaljskog života. Kao što smo često ponavljali, ništa se ne događa u materiji što se prethodno nije dogodilo u duhu: ne možemo imati jednu ljudsku obitelj bez jedne duhovne obitelji.

Mi smo stoga ukućani Božji, jer stvoreni od Njega, ulazimo u potomstvo Presvete Marije  ili ono od zmije po našem izboru i utjelovljujemo se u jednoj konkretnoj obitelji prema našem odgovoru i Božjem planu kojeg smo prihvatili ili odbacili.

Dakle, obitelj koju želimo razmotriti je ona u kojoj smo ukućani Božji, potomstvo Presvete Marije, ukopani u Krista po krštenju i uskrsli s Njim da tražimo stvari odozgo, a ne one sa zemlje. Naš život je skriven u Kristu i ne postoji bez Njega, obitelj je ono sredstvo koje nam pomaže da upoznamo Boga, ljubimo ga, služimo mu i uživamo u Njemu  za vječnost (usp. iz Katekizma Katoličke Crkve).

Promotrimo sada Svetu obitelj koju svi kršćani prepoznaju kao savršenu obitelj i primjer za svakoga od nas. Marija i Josip nisu se međusobno spojili  jer su se sviđali jedno drugom ili s idejom formiranja jedne obitelji. Spojili su se prema jednom Božjem naumu. Bog ih je sjedinio kako bi izvršili poslanje koje je bilo utjelovljenje, odgoj i rast malog Isusa.

Na Alfa Kentauru djeca već u dobi od devet /deset godina jasno znaju koje je njihovo poslanje, prepoznaju iznutra koji je zaručnik/zaručnica kojeg je odabrao Duh Sveti i pripremio za njih da podijele život i formiraju jednu obitelj koja je u službi Božjeg nauma.

Želimo da obitelji koje će se formirati u novom narodu budu obitelji koje polaze od Duha.

Ne ulazim dakle u brak jer sam privučen, zaljubljen, osjećam snažne emocije, želim ispuniti samoću ili imati djecu, nego zato što prepoznajem u onomu tko će postati moj budući / suprug / supruga onu osobu koja je za mene najveća pomoć koju mogu imati da mogu ići prema Bogu; prepoznajem iznutra i preko jednog hoda življenog u zajedništvu, da je to je prava osoba za mene da mogu razviti sve moje potencijale u Bogu.

Polazeći tako od Duha, supružnici otkrivaju svoju originalnost i poslanje, formiraju jednu obitelj prema Božjem naumu u kojoj  teče Trojstvena Ljubav, i u njoj također i djeca, posao i život za svakoga se razvija i raste u harmoniji.

To je jedan izazov koji novi narod želi baciti mladima! Temeljno je, međutim, da ne budu ostavljeni sami, nego praćeni čitavim jednim narodom koji zajedno hodi u Bogu.

Poruka Svetog Josipa na svetkovinu Svete Obitelji 30/12/2016 puno nas može poučiti te probuditi među nama jednu živu podjelu:

Predraga djeco moja,

dopustite da vas tako nazivam jer doista jeste. Želim vas blagosloviti u ovom danu u kojem se spominjete Svete Obitelji. Ja nisam bio samo čuvar svete Nazaretske obitelji, nego sam isto tako čuvar cijelog novog naroda. U ovom narodu nastavljam misiju koju mi je Bog udijelio, povjerivši mi čuvanje Marije i Isusa: čuvam svakog brata, svaku sestru novog naroda kako sam čuvao Mariju i Isusa.

Danas vam želim reći da se prije svega trebate osjećati dijelom jedne neizmjerne obitelji, tj. one Božje. Prije obitelji po krvi  postoji duhovna obitelj koja je Božja obitelj, i to je njegov narod kojega ste vi dio. Od vaše pripadnosti Božjoj obitelji, tj. njegovu narodu, rađa se poslanje svakoga od vas, uključujući ono da formirate tjelesnu obitelj, jer također i to je jedno poslanje.

Vi ste članovi Božjeg naroda, njegove obitelji, jer želite biti ukućani Božji, tj. imati jedan iskreni i živi odnos sa Bogom. Samo ako ste ukućani Božji, možete izgraditi jednu pravu obitelj po krvi. Danas nažalost mnoge obitelji na Zemlji nisu onakve kakve bi trebale biti jer supružnici i djeca nisu prije svega ukućani Božji. Kada nedostaje živi odnos s Bogom, također i odnosi među supružnicima, među roditeljima i djecom  isprazne se od milosti, sve dok ne postanu jednostavni ljudski odnosi u kojima Sotona ima laku igru.

Vi ste članovi Božjeg naroda, ali svatko od vas je također čuvar naroda. Vi ste doista pozvani izgrađivati Božji narod i bdjeti nad njim vašim trudom, vašom ljubavlju i vašom iskrenošću. Svatko od vas je odgovoran za narod, za onaj dio koji mu pripada u izgradnji Božjeg naroda. Jako je važno da osjećate odgovornost da pripadate Božjoj obitelji te da joj budete čuvari.

Na isti način govorim vama supružnicima: vi ste čuvari jedni drugih, ukućani Božji i ukućani među vama u Bogu. Vi ste čuvari jedni drugih i pozvani ste prikazati život Bogu jedni za druge. Brak, bez prikazanja života Bogu jedni za druge, postaje jedan zatvor, ali Bog vas nije pozvao na to. Pozvao vas je da budete cjelovite i slobodne osobe koje si izmjenjuju uzajamno ljubav te koje, u prikazanju vlastitog života Bogu, rastu i pomažu djeci rasti. Svaka obitelj je mjesto u kojem raste život, ali je i mjesto gdje bi trebala rasti svetost Božja, jer od svetosti supružnika rađa se svetost djece: djeca bivaju odgojena i posvećena po svetosti supružnika.

Znajte da Bog daruje svakoj obitelji jednog anđela čuvara. Čitali ste u Evanđelju kako me anđeo uvijek vodio, upozoravao me na opasnosti, pokazivao mi put[1]; isto vrijedi za svaku obitelj. Svaka obitelj ima svojeg anđela čuvara i svaka obitelj bi ga trebala moliti i tražiti njegovu pomoć da bi izmakla velikim opasnostima prema kojima obitelj ide u susret u ovom vremenu u svijetu.

Obitelj, dječice moja, je u centru velike borbe. Lucifer je razumio da napasti obitelj znači iskorijeniti pojedinca i spriječiti mu da dođe do svojeg identiteta. Shvatio je da naškoditi obitelji znači kompromitirati društvo, svijet ali i cjelokupno čovječanstvo, jer i samo čovječanstvo je jedna obitelj sastavljena od mnogih obitelji, bilo po krvi bilo duhovnih.

Blagoslivljajući vas danas želim vas pozvati da budete čuvari obitelji u svim njezinim oblicima ali, prije svega, čuvari one neizmjerne obitelji, tj. Božjeg naroda.

Zajedno sa Djevicom Marijom, mojom zaručnicom, blagoslivljam vas i pratim u ovom hodu, u ima Oca i Sina i Duha Svetoga.“

 

Pogledajmo sada kakva je situacija obitelji na Zemlji. Lako je vidjeti da 99%  od njih nisu zajedno poradi jednog Božjeg nauma. Velika pomutnja koja danas postoji u predočavanju “obitelji” svih vrsta izvan minimalnog zdravog razuma, no i tamo gdje postoji naizgled “lijepa” obitelj rijetko je ukorijenjena u Isusu Kristu  i u Božjoj volji, nego više u jednoj ljudskoj dimenziji.

Dalje vidimo posljedice: “Moja očekivanja nisu zadovoljena, ovo ponašanje me je razočaralo, ta se osoba ne može sa mnom odnositi kako bih htio, moja djeca nisu onakva kakvima sam ih zamišljao”. Zapravo, gradeći na temelju jednog ljudskog afekta, nije moguće ispuniti tu beskonačnu potrebu za ljubavlju koja pronalazi svoju puninu samo u odnosu s Bogom i uvijek će nam ostavljati jedan osjećaj praznine. Neće nas moći ispuniti ona ljubav koja polazi od nas, nego ona ljubav koja potječe iz Presvetog  Trojstva, ona ljubav u kojoj nema interesa i vječna ljubav koju smo pozvani davati jedni drugima.

U kontekstu jedne obitelji u kojoj nema mjesta za čistu ljubav koja dolazi od Boga razvijaju se sve patologije. Naše rane su rođene iz binoma “Želim ljubav i odbijam je”. Odbijam ju jer ju idealiziram na svoj način i kada ju primam ranjava me, ne sviđa mi se. Iz obitelji proizlazi 99% društvenih problema.

Često obitelj postaje područje u kojem mi mazimo naše slabosti. Osjećamo se sigurni jer nismo ohrabreni da idemo dalje i stvaramo sklonište gdje ćemo moći razvijati naše patologije. Ponekad dolazi do ekstremne skrajnosti kada osobe prepoznaju obitelj kao mjesto gdje mogu razviti svoju patologiju.

Drugi jedan problem vezan uz ovo življenje obitelji kao ljudske potrebe jest problem ovisnosti. Ako nisam duboko ukorijenjen u ljubavi koja se rađa iz Presvetog Trojstva, ovisim o drugom da bih ispunio svoju prazninu jer ne uspijevam biti sam.

Pogledajmo sada konkretno na Zemlji kako se možemo gibati kao novi narod u hodu prema Novom Stvaranju.

– Za one koji su već oženjeni i za one koji su već formirali obitelj:

 Potrebno je  za početak gledati na situaciju koja je već prisutna, a koja možda nije ona koju je Bog mislio, nego iz koje sada možemo iznova krenuti, pod uvjetom da postoji spremnost da se postave pravi temelji, da živimo od sada i ubuduće cjelovito, prikazani i u zajedništvu prema onim zakonima Duha koji daruju  život i čuvaju nas u redu koji je odredio Stvoritelj. Unutar jedne jezgre, bilo pojedinac bilo već formirani par bivaju potpomognuti otkriti svoju originalnost kako bi išli k Bogu te da bi izišle sve eventualne patologije koje, ako se želi, mogu biti prikazane u zajedništvu i predane Isusu. Tako će doći do jednog procesa ozdravljenja za obitelj, koja neće biti izuzeta od prolaska preko Križa, ali će moći doseći Uskrsnuće.

– za mlade i nove parove

Snažno ponavljamo  mladima ono što nam je Sv. Josip rekao: “Izvan jedne duhovne obitelji ne može se roditi fizička obitelj” i ono što nam pokazuje Evanđelje: “Tko ljubi oca, majku više od mene, sina i kćer više od mene nije mene dostojan.“

Što to uključuje? Koje konkretne korake?

  1. Moj odnos s Bogom: biti ukućan Božji, biti potomstvo Marijino, htjeti živjeti cjelovito i prikazano stavljajući Isusa Krista u središte mog života.
  2. Otkriti i prihvatiti vlastitu originalnost u Bogu i vlastito poslanje, u odnosu sa Gospodinom i odnosu sa jezgrom.
  3. Prepoznati djelovanje Duha Svetoga ako mi pokaže da se sjedinim s jednim partnerom/partnericom za kojeg vidim da je za mene prava osoba koja me vodi k Kristu. Otkrivamo da je to uzajamno i oboje želimo ići zajedno prema Bogu kako bi se ostvario njegov naum s nama.
  4. Vršiti djela u vjeri: jedan je čin vjere vjerovati da je Duh Sveti onaj koji nas je spojio i čin vjere je da su Duh Sveti i zajedništvo oni koji ukazuju na pravu osobu.
  5. Staviti se Bogu na raspolaganje stavljajući Ga, kao par, na prvo mjesto u našem životu. U tom smislu nas iznova poziva već citirano Evanđelje riječima: “Tko ljubi oca, majku više od mene, sina i kćer više od mene nije mene dostojan”. To znači graditi na Kristu polazeći od ljubavi koja dolazi od Njega da bi je potom podijelili među nama.

Sve ovo je prelijepo: to je Stvoriteljev plan za Njegovu djecu, Ljubav Spasitelja koji, nakon što nas je oslobodio od grijeha, liječi nas i daje nam priliku živjeti u punini i djelo Posvetitelja, koji je uvijek prisutan, daje nam život i prati nas.

To uključuje, međutim, da se naprave jasni  odabiri  koji mogu biti bolni, ako postoji bilo kakva navezanost na sebe, na vlastiti ja, na vlastitu misao, na vlastite afekte ili stvari.

Neki će se boriti u ostavljanju svega što svijet nudi, i ovdje se pomalo iznova nalazimo  kao u trenutku začeća: s jedne strane ponuda Krista koji me prati preko Križa do Uskrsnuća i onda punine radosti; s druge strane, ona Lucifera koji mi ukazuje na  sav njegov blještavi i poželjni svijet.

Svjesni smo da ući  u istinsku  Kristovu misao, uključuje za sve nas, također i na ovom području raskinuti mnoge mentalne strukture koje je čovjek na Zemlji kroz stoljeća izgradio i koje nam daju sigurnost. Naglašavamo da u ovom ne želimo biti revolucionarni nositelji jedne vlastite misli, nego se uključiti u one božanske zakone Ljubavi koje je Gospodin pripremio za svoju djecu u cijelom svemiru.

Na novom narodu, na njegovim pripadnicima, svatko u vlastitoj originalnosti, zadatak je pratiti parove i obitelji: zapravo smo odgovorni jedni za druge kako bismo živjeli i rasli u istom Duhu.

Tada će biti moguće da Milost prebiva među nama, par se neće osjećati usamljeno, starije osobe će biti vrednovane u onom  što je plod njihovog iskustva i svetosti života, djeca prihvaćena i vođena  u istom smjeru u kojem svi hodimo slijedeći jedinog učitelja i spasitelja Isusa Krista.

[1] Usp. Mt 1, 20-21; Mt 2, 13; Mt 2, 19-20

%d blogeri kao ovaj: