Vito i Sabrina

Roditelji smo F., koji ima 17 godina i M., koji ima 8 godina. Proživjeli smo patnju, proživljavajući bolest najstarijeg sina.

Odmah nakon rođenja dobio je tešku septikemiju zbog koje se mjesecima borio između života i smrti, što je rezultiralo gubitkom funkcije bubrega i transplantacijom bubrega.

Svemu tome nadodane su i druge komplikacije koje su ga na desetke puta vodile u operacijsku salu.

Ne može se riječima opisati bol i bespomoćnost što ne mogosmo ništa učiniti, kako bismo barem na trenutak ublažili bol i plač našeg malog djeteta, u proživljavanju odvojenosti svake večeri, kroz tri mjeseca, ostavljajući ga samog na intenzivnoj njezi (s prekrasnim medicinskim sestrama i liječnicima) uključenog na aparate koji su ga održavali na životu.

Meni, kao ocu, iskustvo F.-ove bolesti preobrazilo je misao: ništa više nije imalo vrijednost u životu koji sam do tada živio i sve mi se činilo tako daleko, lažno, prazno!

Iz mene su izašle na svjetlo riječi iz Evanđelja “KUCAJTE I OTVORIT ĆE VAM SE” i ja sam svom snagom pitao: “Zašto mom djetetu, zašto djeci, zašto dopustiti tako velike bolesti tako maloj djeci?”

Odgovor se rodio u meni: jedna Ljubav, Beskrajna, Bezgranična, Potpuna, Isusova prema našem čovječanstvu, i shvatio sam da su ta djeca njegova sredstva, koja su odgovorila da, s istom Božjom ljubavlju, u trenutku začeća, kako bi nosila jedan dio Križa, u vedrini i radosti.

To je ono što sam uvijek vidio u očima mnoge djece koju sam upoznao u bolnici.

Za mene je F.-ova bolest bila obraćenje, spasenje, zaštita, jasnoća, susret s Bogom.

U hodu u zajedništvu sa cijelom Crkvom Isusa Krista svega Svemira, i gledajući unatrag kroz protekle godine, moja supruga i ja jasno vidimo Njegovu ruku koja je vodila događaje u našem životu i preobražavala ga.

Malo-pomalo prigrlili smo poslanje koje je Gospodin oduvijek imao u svojoj misli, kako bismo uvijek živjeli u Njemu, povjeravajući nam dar bolesti našeg sina kao jedan dragocjeni biser.

Grlimo vas s ljubavlju u Kristu Isusu.

%d blogeri kao ovaj: