Prošle su dvije godine od uvoda u našu Rubriku i došao je trenutak da pojasnimo neke stvari koje dopuštaju da obratimo pažnju na preobrazbu koja se kroz ovo vrijeme dogodila, sve do razumijevanja odabira tema koje ćemo obrađivati a koji bi se izvan jedne liječničke rubrike mogle činiti neumjesnim. Uvijek smo nastojali vršiti našu službu prilagođavajući se Božjoj misli i posljedično mijenjajući našu, prema onome što nam je Duh sugerirao u zajedništvu.

Prije svega shvatili smo da je, za pratnju bolesnika u njegovom hodu, nužno da liječnik bude u praćen svećenikom, naravno tako da svaki vrši vlastiti zadatak po milosti koja mu je dana. Pojasnimo bolje: liječnik u duhu predaje svu stvarnost koju je promatrao i „dotaknuo“ pregledom bolesnika, svećeniku, kako bi je on mogao predati Isusu. Nadalje, liječnik iskustva bolesnika stavlja u zajedništvo sa svećenikom, kako bi svećenički pogled sjedinjen sa onim liječničkim, dopustio da ima jednu širu viziju, glede onog što je proživljeno, te na kraju predlaže bolesniku da se obrati svećeniku ako se tijekom pregleda pokažu zapreke koje u njima blokiraju prolazak trojstvenog djelovanja.

Osim toga, poziva se bolesnika da prikaže svoju bolest Gospodinu te da poduzme nužne korake za svoju unutarnju preobrazbu, dopuštajući tako dušama koje žive u istoj situaciji da vrše isti hod.

Isto tako, potrebno je da se i narod prikaže za bolesnike; tako se stvara jedan vir dobra gdje hod uskrsnuća bolesnika postaje takav za narod i obrnuto. (Ova tema je opširnije obrađena u našoj rubrici pod naslovom: „Funkcija liječnika u novom narodu“).

Sve nam je jasnije da je pojedinac zdrav kada dosegne ravnotežu u duhu, duši i tijelu te između duha, duše i tijela, postajući tako harmoničan bilo kao osoba bilo u radnjama koje obavlja, a da ne stvara one “lomove” koji lako imaju posljedice i na fizičkoj razini. To se ne postiže niti meditacijom niti ezoterijskim praksama, niti strogim sportskim ili prehrambenim disciplinama, nego predanjem života Bogu te dopuštanjem Duhu Svetom da nas vodi u svakom djelovanju i u svakom području života. Tako ćemo moći sve bolje prodirati u Božju misao i mnoge situacije koje se proživljavaju u poslu, u obitelji i u odnosima, često po isključivo ljudskim mislima i shemama, bivaju obasjane i shvaćene s jednim drugačijim pogledom: onim Božjim. Na kraju u ovim tako brzim, odlučujućim i važnim vremenima, Gospodin od nas ustrajno traži da se pročistimo i uzdignemo, odvajajući se od zemaljskih tereta, od često patoloških navezanosti i od onoga što sprječava dušu da proširi duh te  uđe u jedan duboki odnos s Bogom Ocem. Stupovi za provođenje ovih prolazaka su prikazanje života, cjelovitost i zajedništvo.

Upravo sav ovaj hod, pogurao nas je da proširimo argumente naših susreta, baveći se pitanjima poput obitelji, zajedništva i slobode, za koje se naizgled može činiti da ih se ne smatra medicinski bitnim, ali koji zapravo uvjetuju  misao i život osoba, dotičući također duhovno i fizičko zdravlje.