Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

8.4.2024

Navještenje Gospodinovo

Dj 4, 23-31; Ps 2; Iv 3, 1-8

Na današnji dan slavimo Navještenje Gospodinovo i lijepo je slaviti ga u ovo Vazmeno Vrijeme, gdje vidimo uskrsnuće i utjelovljenje. Imamo priliku kontemplirati sve što je spasenje koje Bog želi, čitavo otkupljenje: Boga koji se utjelovljuje i Boga koji uskrsava i pobjeđuje smrt.

Uzeli smo čitanja od ponedjeljka drugog tjedna Vazmenog Vremena i mislim da nam današnje¹ Evanđelje pomaže kontemplirati ovo otajstvo utjelovljenja. Isus odgovara Nikodemu: «Ako se tko ne rodi odozgo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega²», roditi se odozgo! Gledajte, da ovo roditi se odozgo, za svakoga od nas, za svakog čovjeka, znači roditi se iz krila Marijina na isti način na koji je rođen Isus Krist, po Presvetoj Mariji. Kao što je Presveta Marija nosila Isusa u svojoj utrobi, tako nosi svakoga od nas. Svatko od nas, svaki čovjek koji dolazi do susreta s Kristom to je zato jer je rođen od Presvete Marije, rođen je iz Marijine utrobe, rođen je odozgo. Onda vidite da u ovom rađanju odozgo nije važno koliko imaš godina. Nikodem kaže: „Kako je to moguće?”³ Moguće je u dimenziji duha.

Marija je jedna tajna, ali je tajna takve jednostavnosti koja nam može pomoći da prolazimo isti put koji je Ona prošla i koji je prošao Gospodin Isus. Gledajte, ako stvarno kontempliramo Mariju na jednostavan način, to je nešto normalno, naravno, dovedeno do punine kao što je i Ona učinila.

Marija je euharistijska Žena. Nama je rečeno: „Živite kao živa Euharistija, postanite živa Euharistija.” Pogledajte što je bila Marija. Ona je nosila Euharistiju u sebi prije nego što je uopće ustanovljena. Kada je nosila Isusa u svojoj utrobi, nije li nosila Sina Božjega u duhu, duši, tijelu i božanstvu? Već je bila živa Euharistija, već je bila živi Tabernakul.

Mi imamo Euharistiju upravo stoga da iskusimo iste prolaske u mjeri koja je predviđena za svakoga od nas. Nitko od nas ne može doseći Marijinu veličinu, no možemo doseći našu puninu preko Euharistije, preko pričesti, preko molitve. Možemo i mi, čak što više, Sveti Pavao kaže: „Ne živimo više mi, nego Krist živi u meni.”⁴ To je dimenzija koju je Marija živjela u normalnosti kao Majka, sa njezinim da⁵, onim što je izrekla na ovaj blagdan koji danas slavimo.

Gledajmo u Nju u dimenziji u kojoj znamo da je prvo djelovanje u duhu, koje je djelovanje Marija najviše vršila? Ne čini mi se da ima Marijinih govora u Evanđelju, nikakvih susreta Marije s ovim ili onim. Marijino djelovanje bilo je uvijek i samo u duhu: njezino neprekidno da, njezino prihvaćanje onoga što je Bog stavljao pred nju svaki dan, a da nikada nije posumnjala, da nikada nije postavljala pitanja. Njezina pitanja su bila: razmišljala je u svom Srcu, meditirala je u svom Srcu.⁶ No mislim da Marijino meditiranje nije bilo poput našega, tamo gdje idemo tražiti potvrdu, moramo je pronaći ovdje, pronaći je ondje, moramo ukalupiti ono što osjećamo u naš život, pronaći prostor da se to uključi.

Marijino meditiranje je bilo: „Što trebam učiniti da uđem u ovo što mi je Gospodin Isus rekao, u ono što mi je Bog rekao, u ono što mi je Duh Sveti rekao?” To jest, nije bilo njezine Osobe koja je trebala tražiti nešto drugo osim služenja Bogu. To je drugačije, eh! Nije da pokušava razumjeti, nije da je meditirala kako bi razumjela što joj želi reći, nego da bi razumjela što treba raditi. Ona nije sumnjala u ono što joj je rečeno, samo je to pokušavala utjeloviti.

Ima jedan prolazak u ovim danima na koji pozivam samoga sebe i svakoga od vas da ga vršimo: s križa Isus povjerava Mariju Ivanu: „Evo ti Majke!” „Evo ti Sina!” I od toga dana on ju je uzeo u svoju kuću⁷, i sve dok Marija nije uznesena na nebo nije se micao. Ja pozivam svakoga od nas da učinimo isto u ovom vremenu: uzmite Mariju u vašu kuću, kao da je Isus, onoga petka koji je nedavno prošao, rekao svakome od nas: „Evo ti Majke”, „Evo ti sina.” Uzmite je u vašu kuću, slušajte je, slijedite je! Ne tražite ništa drugo, ništa vam drugo ne treba. Nije sada pitanje što trebamo raditi, što trebamo govoriti: budite s Marijom. Dopustite da Božja sredstva, ona izvanredna⁸, vode sve naprijed. Mi budimo s Marijom. Gledajte, ovo znači odabrati najbolji dio⁹, jer gdje je Presveta Marija, to je najbolji dio.

Biti s Marijom znači pratiti Božje djelovanje, u duhu, kao što je ona činila. Biti s Marijom znači biti Božja sredstva u ovom vremenu, jer Ona je uzvišeno sredstvo. Stoga možda trebamo pogledati: što trebamo naučiti od Presvete Marije? Ja mislim da prije svega trebamo naučiti moliti, trebamo naučiti klanjati se, trebamo naučiti zagovarati, trebamo naučiti uvijek blagoslivljati, trebamo naučiti ne odbacivati nikoga. No najveća stvar koju trebamo naučiti je šutnja, djevičanska šutnja; Sveti Josip¹⁰ nam je govorio o tome, u Mariji je bila na maksimalnoj snazi.

Sveti Josip, pravednik među pravednicima, postao je, nakon Marije, najveći čovjek koji je postojao i koji će ikada postojati. Zašto? Stoga što je kontemplirao Mariju. Postao je ono što je postao gledajući Mariju. Boraveći u Marijinoj blizini, gledajući Mariju, slušajući Marijinu šutnju postao je Sveti Josip. A ja vam kažem da svatko od vas, od nas, može slijediti isti put kontemplirajući Mariju.

Gledajte, Marijina šutnja nije pasivna šutnja, Evanđelje tako jasno kaže: „Ona je meditirala u svom srcu“¹¹. No što je meditirala? Ona je znala prepoznati Božji glas, dobro je poznavala Pisma, poznavala je… Gledajte, s tri godine su je odveli u hram, odrasla je u hramu, dakle poznavala je svećenike, velike svećenike, znala je sve, no znala je slušati Božji glas koji je govorio iz bilo koga.

Slušala je pastire kad su joj dolazili reći: „Vidjeli smo Arkanđela koji nam je rekao: Slava Bogu na visini”, a oni su joj govorili velike stvari o tom Djetetu¹². Slušala je kraljeve Mudrace, s istoka¹³. Tko su oni? Slušala ih je. Slušala je Šimuna: «Mač će ti probosti dušu», proročicu Anu¹⁴, slušala je sve. Nije da je govorila: „Ti nisi svećenik, ja te ne slušam; ti nisi biskup, ti nisi…“, ne znam što je tada bilo, farizej… Svakoga je slušala i u svakome je znala prepoznati Božji glas, slušajući svakoga znala se uroniti u šutnju i gledati što Bog od Nje traži. Naučimo!

Ja kažem: od Marije nismo čuli nikakav govor, no Pedesetnica je rođena oko Marije, Crkva je rođena oko Marije. I ne sramim se reći: Crkva je Marija. Da nije bilo Marije ne bi bilo Crkve, bez Presvete Marije nema CRKVE, nema. Crkva nije oko Euharistije: Crkva je oko Marije koja ide na Euharistiju, ona je oko Marije koja ide na molitvu, ona je s Marijom koja ide zagovarati, ona je s Marijom koja moli. Uklonite Mariju i garantiram vam da Crkva traje manje od dvije sekunde, nema je. Ne zato što je Bog uklanja, nego zato što je čovjek BEZ MARIJE već gotov. Crkva je Marija, ona ju je rodila, rođena je Odozgo, no Ona ju je rodila i tako svakoga od nas.

Nikada nikoga nije odbacila, nikada nikoga nije išla tražiti. Uvijek je svakoga primala, za svakoga molila, svima praštala, svakoga blagoslivljala i svakoga je pripremala za susret s Isusom, i dalje to čini. Presveta Marija je ta koja te priprema i vodi te k Isusu. Jedino Ona. Gledajte, da također i Arkanđeli – uzvišena sredstva, zar ne?, čisti duh – uče od Presvete Marije, kontempliraju Presvetu Mariju. Također i Arkanđeli, za ono što je molitva, uče od Presvete Marije, također i Arkanđeli. Oni znaju kako stajati pred prijestoljem Božjim; dan i noć čekaju da im Bog pošalje poruku i kreću kao strijele, to im je zadatak, i to savršeno rade. Međutim ovaj korak osim molitve, ovaj korak osim što su sredstva koja su u ovom vremenu ovdje na Zemlji u ovoj bitci, primaju pouke i objašnjenja od Presvete Marije, također i Arkanđeli.

Marija koja je znala koga nosi u utrobi, ne? znala je da je to Sin Božji, no unatoč tome što je znala da ima Sina Božjeg u utrobi… tj. U čemu je Marijina poniznost? … nikad se nije… ma odmah , odlazi svojoj rođakinji Elizabeti. Nije Marija ta koja joj ide reći: „Ja nosim Sina Božjega”, Elizabeta je ona koja joj govori: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?”¹⁵ Ne govori Marija: „Ja…”, nakon čega kaže: „Veliča duša moja Gospodina i kliče duh moj u Bogu”¹⁶, ma poslije. Ona ide i dosta. Tako je i sa pastirima, tako i hramu sa Šimunom. Nije Ona ta koja kaže: „Gledajte, ja vodim za ruku Sina Božjega, gledajte…“, drugi su oni koji prepoznaju.

Dakle, kada kažem „učimo od Marije”, ne želim ništa više nadodati, no mislim i nadam se da svatko od vas već razumije ove stvari. Što želimo reći? „Ja sam ovdje, ja sam iz Crkve, ja sam svećenik, ja sam razumio što je molitva, ja sam razumio ovo, ja sam razumio ono?” Vjerujem da od trenutka kada netko od nas ima hrabrosti reći „ja sam razumio”, znači da nije ništa razumio, znači da je u tami, jer ako je Presveta Marija, kad joj je netko govorio, trebala o tome meditirati u njezinom Srcu, Ona, i ja sebi dopuštam reći „ja sam razumio”. Molim vas, pravo je da kažete ono što ste razumjeli, ali stavite naprijed riječ „ja mislim dam sam razumio i molim vas za pomoć da mi to u zajedništvu potvrdite”, „ja mislim da sam razumio; što vi kažete?”, „meni se čini da sam razumio; što vi kažete?” Ako netko krene „ja sam razumio…”.

Ona nije htjela nikoga poučavati, samo je htjela ljubiti svakoga. Želimo li učiti od Marije? Ne podučavajte nikoga, jednostavno ljubite. Nikome nije govorila što treba napraviti, nikome! Čak i ako idete čitati Valtortu, ja sam je pročitao nadaleko i naširoko. Govorila je samo: „Moli…, idi k Isusu…, traži oproštenje…, ne brini…” Nikad nikome nije rekla: „Napravi ovako, napravi onako.” Maksimalno što je govorila, slala ih je Isusu, dosta. Bila je Presveta Marija, bila je Crkva, bila je Majka, Suotkupiteljica, bila je… i jeste! Stoga vjerujem da kada vam kažem: „Primimo je u našu kuću”, nikada nije prekasno da je prihvatimo, nikada nije prekasno da učimo od Nje, i nikada nije dovoljno ono što se nauči od Nje. Također i tko je već ima u kući, tko će mi reći: „Oduvijek sam je imao”, dobro, no nije nikada dovoljno ono što se nauči od Presvete Marije.

Dakle, još jednom zahvalimo Bogu za Presvetu Mariju, ovaj dar za koji mislim da je čak i više od života, u smislu da bez života ne bih mogao susresti Mariju, no bez Marije sam svjestan da ne bih mogao ući u život. Onda ne znam tko je veći, jedno bez drugoga ne može, zašto mi darovati život – život shvaćen kao “ovdje sam” – i onda ne sretnem Mariju, možda je bolje reći: „Bolje bi bilo ne roditi se.” Idu zajedno.

Dakle, zahvaljujući Bogu na daru Marije, želim kao molitvu za danas, o Majko, da nam pomogneš da naučimo slušati, pomozi nam da… da radimo kao Ti, da ostavimo same sebe, da ostavimo sve naše ideje kako bismo postali tvoji službenici, jer po mom mišljenju biti službenici Službenice Gospodnje najveći je dar koji možemo primiti. Hvala.