Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Mauro

24.3.2024 – Cvjetnica

Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47

Veliki Tjedan, ovaj tjedan obuhvaća sve događaje koji su obilježili cijelu povijest. Oni su obilježili povijest svih, cijelog čovječanstva, cijelog svijeta i osobnu povijest svakoga od nas. Kada kažemo da slijedimo Mariju i Isusa u ovom tjednu, to znači da ih slijedimo kako bismo razumjeli ove događaje, jer, ako nismo u stanju razumjeti što se dogodilo, što je bilo, kako je bilo, nećemo moći razumjeti niti što se događa oko nas, ali niti nas same; nećemo moći ući u onu dimenziju za koju nastavljamo govoriti „otkriti naš identitet djece Božje“, otkriti tko smo, kamo idemo, duboki smisao života.

Ako pogledate, povijest kakvu poznajemo umrljana je jednim ne, neposluhom, počevši od Lucifera, a zatim istočnim grijehom od ljudi. Poslušnošću Isusa i Presvete Marije ta je neposlušnost nadoknađena. Istočni grijeh je bio pobijeđen poslušnošću, „poslušan do smrti i smrću na križu”¹, kaže za Isusa. Međutim, pogledajte da Presveta Marija nije bila ništa manje: poslušna pod Križem i preko Križa, poslušna volji Očevoj, poslušna riječima Sina. Čak, ja kažem, poslušna i i u onome kamo otići živjeti nakon što je Sin bio razapet, kad ju povjerava Ivanu: „Evo ti Majke.”² Poslušna, ova je poslušnost sve nadoknadila.

Izraelski narod, židovski narod, spominje se Pashe, (to se zapravo dogodilo za vrijeme njihove Pashe) koja znači oslobođenje iz Egipta. Može se reći da je tamo, u tom trenutku, rođena nacija Izrael. Dakle oni se spominju rođenja njihove nacije; spominju se Deset Zapovijedi koje je Mojsije dao u pustinji, i sve im se vrti oko toga, oko Pashe, iščekivanja Mesije.

Jednako je tako i za nas kršćane, eh. Uskrs je preporađanje, Uskrs je pokretanje Života, s velikim slovom, Uskrs je ono što daje smisao Životu. Bez Uskrsa, bez uskrsnuća, bez razumijevanja toga, bez želje da se uđe u to, nema smisla živjeti. Kršćani su najnesretniji ljudi na Zemlji ako ne znaju razumjeti Uskrs. Cijeli život u centru je ovog tjedna. Ako to ne možemo razumjeti, lako je reći: „Mi niti nismo kršćani”; ovo je najmanje. Ja vam kažem: „Niste niti živi, već ste mrtvi.”

Mi kao kršćani slavimo oslobođenje od istočnog grijeha, no u praksi slavimo početak Životnog puta da postanemo djeca Božja, ono što smo bili od začeća. Slavimo pobjedu nad smrti i slavimo je s ljubavlju, s ovim otajstvom ljubavi Presvetog Trojstva – ja nadodajem Presvete Marije – koja je dosegla tako veliku ljubav prema nama stvorenjima, sve do ovoga što meditiramo u ovom Tjednu.

Tek s Uskrsom dobili smo priliku dati smisao životu i više puta smo rekli da je „Život upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao.“³ Ako ne razumijem Uskrs, ne počinjem živjeti, ne mogu niti upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao.

U ovom Tjednu, koji, ponavljam, sadrži sve, slave se i Sakramenti, bivaju ustanovljeni Sakramenti. Sve je sadržano u ovom Tjednu, svih Isusovih trideset i tri godine, priprema, sve je sadržano ovdje: Krštenje, njegovom Krvlju( kršteni smo u njegovoj Krvi); Euharistija (ustanovljuje ju na Veliki Četvrtak); i Duh Sveti nam biva darovan kao prvi dar od Isusa Krista. Sve je u ovom Tjednu.

Dakle, slijediti Isusa i Presvetu Mariju u ovim danima, slijediti ih upravo u njihovom ispunjenju, ponavljam, pripremani trideset i tri godine Isusove. Isus je, u određenom smislu, bio pripremljen kao Sin Božji da postane čovjekom, Sin Čovječji; Presveta Marija naprotiv: od stvorenja je postala sva duhovna. Isus je već bio duh – Druga osoba Trojstva – postao je poslušan do smrti, utjelovio se i postao sličan nama. Marija je učinila suprotno: postala je slična Njemu, išla je putem prepuštanja umiranju sebi, umirala je kako bi postala Kći Božja, koja je, potom, Majka Božja, Majka svih nas.

Njih dvoje su uskrsne žrtve, oni su dvije žrtve Ocu za otkupljenje. No ja nadodajem: i Sveti Josip, prisutan u duhu, predstavlja sve pravednike, a zajedno s pravednicima predstavlja i sve one koji žele postati pravednici – možda mi još nismo – no on predstavlja svakoga od nas u ovom jedinstvu s Marijom, a Marija nas prikazuje Isusu.

Slijediti Mariju i Isusa u ovom Tjednu, za nas ne isključuje Svetog Josipa, jer on nije mogao stajati pod Križem, no ne bi mogao niti nitko od nas. Dakle, pokušajmo naučiti kako je on bio pod Križem, kako je On mogao kontemplirati Mariju pod Križem, jer gledajući samo u Isusa – i ne govorim neku herezu – riskiramo da ne prodremo u potpunosti u veličinu ove ljubavi: ona nas dotiče, ona… nas zahvaća, ljubimo je i ranjava nas gledajući je, no Marija je ta koja će nam pomoći da u potpunosti proniknemo u nju, a za potpuno razumijevanje Marije tu je Sveti Josip.

To su neizostavni prolasci za ulazak u srce, u duh, i onda da, sudjelujem, tada mogu biti svećenik, bilo ministerijalni bilo kraljevski.

Reći ću ono što sam rekao na početku i potom zaključujem. Živeći ovako ovaj Tjedan, stojeći iza njih, pokušavajući ih razumjeti, tražeći pomoć da nam objasne, gledajte to znači razumjeti povijest. Inače ne razumiješ povijest. Isto tako niti veliki likovi koji su živjeli, koji su činili velike stvari, bez ovog prolaska ne razumiju povijest; ostavljaju neki trag, no ne prodiru, jer je povijest bila obilježena ovim Tjednom i vezana je za početak povijesti, za onaj neposluh. Sve je sadržano.

Dakle, razumjeti smisao povijesti da biste razumjeli smisao života. Zašto smo došli na ovaj svijet? Gledajte, nije to neko banalno pitanje, eh. Ako netko želi dobro živjeti na ovom svijetu, treba također dati odgovor na ovo pitanje: „Zašto sam ovdje?” Ako ne da ovaj odgovor, preživljava, ali ne živi.

Ovaj tjedan i za nas još jednom znači davanje ovih odgovora, potom odabrati komu želim prikazati život, odabrati kakav život želim živjeti: ili s Isusom, prikazujući Mu ga po Presvetoj Mariji, upoznavajući Oca i Onoga koga je Otac poslao, ili ga prikazujem duhu ovoga svijeta i uranjam u ono što svijet nudi. Ovaj Tjedan je to.

Dakle, želim svima da urone u Srce Marijino, po Svetom Josipu. Želim svima da uspiju dati si temeljne životne odgovore i izabrati; izabrati jer u ovim vremenima sve trči, sve je brzo. Događaji se nižu jedan za drugim, a jedini način je širom otvoriti vrata Kristu i dopustiti mu da upravlja nama i po nama, po njegovoj Crkvi, upravlja ovim čovječanstvom, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.