Razmišljanja na Božju Riječ

Mauro

Susret LITURGIJA

Treći dio 03.12.2017

 

Mislim da smo zaista razumjeli da razliku pravi duh s kojim sudjelujemo u situacijama. Nadalje, Gospodin nam je dao da rastemo kroz ove godine i naša su slavlja vrlo lijepa, ne zato što dobro pjevamo, već zato što se na njima sudjeluje. Svaka osoba koja dođe moći će reći da smo ludi, ali nitko neće moći poreći da ovdje susreće jednu Milost. Ako postoji jedna snaga, tu je Isus Krist. Potom svatko može izabrati: „ovo nije za mene, ne želim sudjelovati, radije želim ostati u miru, prejako, ja želim svoj život.“ Na kraju, kroz molitvu mi je postalo jasno da je to bio slučaj i kad se Isus utjelovio na Zemlji. Bio je prisutan Isus Krist, bio je prisutan fizički. Koliko ih je htjelo sudjelovati s Njim? Malo. No Isus Krist je bio prisutan i to je povijest. Isto se događa u našim liturgijama. Isus Krist je prisutan: tijekom klanjanja nitko ne može reći da Njega nema. Svatko može reći: „Isus Krist je tu, ali mene nije briga.“ To je sloboda. Iako smo u duhu, kroz ove godine, napredovali, svakako trebamo biti usavršavani.

Također i poruka Krista Kralja,[1] ako je ne pročitate u Duhu Božjem, može vam se činiti kao neka opomena, može se činiti jaka, no, u stvarnosti je beskrajna ljubav koja nas želi odvesti dalje, ako je slijedimo. Budući da smo izgubili dvije tisuće godina baveći se glupostima, sada trebamo trčati. Problem je u tome. Zapravo, prije, nam je Gospodin mogao dati godine da bismo shvatili, razumjeli; sada naprotiv, imamo možda dva dana: ili to razumiješ ili propuštaš vlak. Tako je. Dio Isusove poruke[2] u kojem govori o molitvi može se činiti jakim, može nas navesti na pomisao da više ne bismo trebali moliti. Naprotiv, smatrajte to  jednim oslobođenjem, zahvalite Bogu što više ne trebate moliti, nego je Marija ona koja moli. Nije li to lijepo? Umjesto da mislim „ali ja sam želio moliti“. Ali što želiš moliti? Pusti neka Marija moli, ti ljubi, ljubi Marijine nakane, ljubi ovog Boga koji misli na tebe također iako od njega ništa ne tražiš. Uzimajući dio iz Evanđelja: „vaš Otac zna što vam je potrebno i prije nego li ga zamolite“,[3] riječima koje nam je Isus uputio ovom porukom,[4] želi nas dovesti do toga da napravimo jedan skok; to je još jedan skok u kvaliteti. Ja sam siguran da skok u kvaliteti ne znači da nećemo više moliti, nego znači, ako budemo sposobni ostaviti naše nakane, da napokon možemo čuti, kako kaže sveti Pavao, „Duha Svetoga koji u nama moli s neizrecivim uzdisajima“.[5] Moći ćemo izraziti te uzdisaje, no da bismo to učinili, prvo se trebamo osloboditi naših nakana i Isus Krist, koji je najbolji od učitelja, zna kako nas osloboditi. Onda nam trenutno kaže da molimo na Marijine nakane, bio je jasan glede toga: „ne želim više vaše nakane preda mnom“.[6] Je li tako teško poslušati ga? Vidite ovdje imamo upravo dokaz koliko smo tvrdoglavi. Što je tako teško tražio od nas? Da vas je zamolio da kleknete i izmolite deset krunica, svi biste molili: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin …“. Naprotiv, tražio je od nas  da budemo smireni, radosni, da će Marija na sve misliti.

INTERVENCIJA: Kada Isus u Evanđelju kaže „Blago siromasima duhom“,[7] može li biti da on misli na ovaj stav jednostavnog predanja i na ovo cjelovito prikazanje Bogu?

ODGOVOR (M): Tako je. Siromašan u duhu je onaj koji je sve dao Gospodinu i više se ni o čemu ne brine. On je poput jednog djeteta koje je u naručju svog oca, ne brine se, više nema molitve, nema više nakane, programe, ideje, misli, siromašan je, Jahvin siromah.

INTERVENCIJA: Razmišljao sam: imam 83 godine i nikada zaista nisam sudjelovao u jednoj Misi polazeći od duha, dakle, pitam se „Što ja prinosim?“

ODGOVOR (M): Još uvijek praviš jedan ljudski korak, odnosno da trebaš imati nešto za prinijeti. Prinesi samog sebe i dosta. Njega ne zanima sve ono što nisi napravio, zanima ga ono što radiš sada, što radiš danas. Rekao si da nikada nisi prisustvovao jednoj Misi polazeći od duha, ali ako danas kažeš Bogu „Da, evo me“, On je sretan i ti ćeš biti ispunjen. To je Božja ljepota: ne trebamo doći s punim ruksakom. Ljepše je doći Bogu ne učinivši ništa. Što je predstavio onaj lopov na križu? Međutim, otišao je u Raj. Koliko znamo, on je jedini, on i Gospa. Svi ostali su u kalendaru, međutim, Isus je tom čovjeku rekao „Danas ćeš biti sa mnom u raju“. To samo da kažemo da u nauku Crkve postoji sve. Liturgija je prelijepa, bogata je, ne bi se imalo što nadodati, svaki dodatak je da nam pomogne dublje živjeti liturgiju, ali u stvarnosti je sve već tu: to znači da nismo čudni i da nismo ludi. Ako slušate Euharistijsku molitvu, tamo je prisutno sve što mi govorimo: govori se o novom stvaranju, o svemiru. U svakoj Misi se kaže: „Čekajući tvoj dolazak na kraju vremena“. Koja je razlika? Razlika je u tome što želimo živjeti ove riječi, a ne samo recitirati ih. To znači staviti duh. Čitam: „Uistinu sveti si, Gospodine i pravo je da te sve stvorenje slavi, jer po svome Sinu, Gospodinu našemu Isusu Kristu, djelotvornom snagom Duha Svetoga, svemu daješ život, sve posvećuješ u čitavom svemiru“. Tako je napisano, ne kažem ja da je liturgija proslava života. Nastavljam čitati: „Sada ponizno molimo, pošalji svoga Duha da posveti darove koje ti donosimo za žrtveni prinos“, kao što smo već prije rekli, sve darove. Ovo je Euharistijska molitva  br. 3, ima ih sedam ili osam, ali koncept je isti za sve. Također sam pročitao: „Oče uistinu si svet, od početka svijeta činiš nas dionicima Tvoga plana ljubavi da nas učiniš svetima kao što si ti Svet“. Dakle, ako sudjelujemo kako smo rekli, „da nas učini svetima“, Bog je onaj koji nas čini svetima, to nije neko naše djelovanje jer smo dobri, dobri i lijepi. Jednostavno prihvaćaš ono što Bog čini. A što Bog čini? Čini te svetim. I dalje čitam: „Pogledaj milostivo na prinos svoje Crkve, i pošalji nam svoga Svetoga Duha, kako bi darovi koje ti prinosimo postali Tijelo i Krv tvoga ljubljenog Sina, Isusa Krista, u kojem smo također i mi tvoja djeca”. Svi postajemo djeca, svi postajemo Tijelo i Krv Kristova: to je Očevo djelo. Nastavljam  čitati: “Bili smo mrtvi poradi grijeha i nismo ti mogli pristupiti, no ti si nam dao vrhovni dokaz tvoga milosrđa, kada se tvoj Sin, jedini pravednik, predao u naše ruke“: nismo ga mi zarobili, On se sam predao i dao se pribiti na križ. Nastavljam: „Prije nego je raširio ruke između Neba i Zemlje, u znak vječnog saveza,“ propustili smo reći ovo: ovo je novi savez. Židovi imaju Deset Zapovijedi, mi imamo ovo. Evo što Sveti Pavao kaže: „Tko je pod zakonom, još je u grijehu, tko je po novom savezu, taj je u duhu a duh daje život“. I ovo je naš savez, Krv Kristova; nisu to naše zasluge, nisu naše žrtve, naše molitve. Krist je uspostavio savez. Đavao, kad sklopi savez s jednim čovjekom, želi njegovu krv; Bog, naprotiv kad sklopi savez s nama, daruje nam svoju Krv: „On je htio slaviti Pashu sa svojim učenicima“. Pasha je jedan prolazak, jedan beskrajni prolazak iz smrti u život, u tom su se smislu Židovi spominjali izlaska iz Egipta. Dakle, svaka Misa, svaki novi savez, je obnova  ovog prolaska: nosimo našu smrt i izlazimo živi, uskrsavamo, slavimo Uskrs. Idemo dalje: „Dok je večerao, uze kruh“: za vrijeme mise, to su jedine riječi koje je Isus izgovorio, dok sve ostale riječi svećenik  izgovara u ime naroda. Isus je taj koji kaže: „Uzmite i jedite svi. Ovo je Moje Tijelo, ovo je moja Krv“, ove riječi ne izgovara poslužitelj u ime naroda, nego ih izgovara u Isusovo ime. Učinivši to, kažemo Tajna vjere, „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ Mnogi su kršćani zaboravili ove istine, izgovaraju ih, ali ne vjeruju: pazite što govorite.[8]

ODGOVOR (D): Sve ove riječi postaju jedna navika gdje se samo čeka da svećenik završi govoriti. Zašto ovaj stav? Jer se izgubio iz vida Božji plan. Za vrijeme Mise također kažemo „Ti nas oduvijek činiš dionicima Tvoga plana ljubavi.“ Rekli smo i razumjeli smo da je svaka Misa jedna služba za ulazak u ovaj plan ljubavi, u kojem smo svjedoci Kristove smrti i uskrsnuća i naviještamo: „Tajna vjere, tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo“. Znamo da je to trenutak maksimalnog svjedočanstva za Zemlju. Pomislite da je Bog dao Izraelu zadatak da održava živi spomen na Spasitelja i onda kada je Spasitelj došao, nisu ga prepoznali. Pomislite kakav promašaj.

Pomislite da se to može dogoditi i nama: Isus se vrati, a mi ga ne prepoznajemo iako riječima izgovaramo „čekajući Tvoj dolazak“. To je opasnost u koju hrlimo kada govorimo, a da stvarno ne vjerujemo u ono što govorimo; onda u ovom smislu „sve što god kažete može biti upotrijebljeno protiv vas“.[9] Važno je biti cjeloviti i dosljedni: ono što govorimo, što pjevamo, trebamo ispovijedati također i srcem. Dakle od nas je traženo također u jednoj poruci,[10] početkom ove godine, da držimo živim sjećanje na Kristov dolazak, jer je to plan koji je Bog oduvijek predvidio: prihvaćanje vjerne braće, potresi na Nebu, na Zemlji i u moru, da bi potom vidjeli kako se Sin Čovječji spušta s oblaka kako se vraća. Ovo je velika liturgija u kojoj sve naše liturgije postaju jedna služba, jedna snaga, iščekivanje, jedno prethođenje. Ali ako mi nismo živi u Božjem naumu, to postaju samo obredi, riječi i koriste se protiv nas.

INTERVENCIJA: Želio bih reći kako je lijepo vidjeti da ove riječi koje naviještamo uzimaju snagu iz Isusova prolaska: od muke do smrti da bi dosegli uskrsnuće. Potom kažemo „po Kristu, i s Kristom i u Kristu“, tako, zahvaljujući Njegovoj Žrtvi, mi se vraćamo k Ocu i naviještamo „Tvoje je kraljevstvo, Tvoja je slava i moć u vjekove.“ To nisu samo jednostavne riječi, nego snagu uzimaju iz Kristove žrtve; ako ne, onda živimo jedan obred.

ODGOVOR (M): Da. Nastavljam čitati: „Slaveći spomen smrti i uskrsnuća tvoga Sina, naše Pashe i našeg Mira“. Isus je naš život, u Isusu imamo mir, on je naša Pasha. Neću ponavljati ono što smo prije rekli, međutim, kad bi izgovarao trebalo bi biti ovako. „Čekajući blaženi dan Njegovog dolaska na kraju vremena“: kažemo to tri puta „čekajući“, naviještamo čekanje, uvijek smo u očekivanju; čekamo; naše je čekanje ono koje nas pročišćava. No ako ne vjerujem, što čekam? „Prikazujemo ti, istiniti i vjerni Bože, ovu Žrtvu (Isusa) da u Tvojoj ljubavi pomiri cjelokupno čovječanstvo“, sve ovo mi živimo od početka zajedno sa vjernom braćom. Međutim, jedan od zadataka koji spada na nas ljude sa Zemlje ovoga vremena jest objaviti postojanje života u svemiru, iako su, kao što znamo, prvi kršćani to trebali napraviti s Petrom i Pavlom.[11] Danas braća koja su ostala vjerna i koja su oduvijek služila i služe Gospodinu, žele doći i pomoći nam da Mu služimo, jer mi bez njihove intervencije i pomoći to ne možemo sami. Također i našu liturgiju želimo živjeti s njima, živjeti ono famozno zajedništvo svetih koje  ispovijedamo u Vjerovanju, zajedništvo sa svom djecom Božjom koja prepoznaju da su djeca u Isusu Kristu. To je naš zadatak, na nama je. Ako nam neka osoba ne vjeruje, nije obavezna, možda je to zato što nije na pravom mjestu. Potom molimo Boga „Čuvaj nas sve u zajedništvu vjere i ljubavi s …“. Mi smo odlučili i govorimo, ne bojim se to reći, živjeti u zajedništvu: sa svetim Arkanđelom Mihaelom, sa sedam velikih Arkanđela, sa vjernom braćom, sa svetima, s pravednicima, s Marijom, sa Svetim Josipom i sa svom Crkvom Isusa Krista svega svemira. Namjerno smo propustili reći s papom, s biskupima, s … „Zašto?“ Ne stoga što smo protiv pape, biskupa, već zato što cijeli svijet, svi vidioci, kažu da se nalazimo u jednom vremenu pomutnje, u vremenu Antikrista, lažnog proroka i onda se ne stavljamo u zajedništvo s njima jer ne znamo što oni misle. Znam, međutim, kako misli Sveti Mihael, kako misli Sveti Rafael, kako misle Gospa i Sveti Josip. Ako i drugi misle poput mene i poput onih koje sam spomenuo, sretan sam, inače se pitam je li dobro da hodamo zajedno. Potom kažemo: „Pomozi nam da gradimo tvoje kraljevstvo sve do dana dolaska pred tebe, svetog među svetima, zajedno sa Marijom i našom braćom koju preporučujemo tvome Milosrđu i tada ćemo zauvijek živjeti zajedno u novom stvaranju“, to je napisano u misalu, nismo ništa izmislili. Kažem to jer vas netko može pitati „gdje je napisano sve ovo što govorite?“ i odgovor je da je to napisano u Crkvenom nauku, u Katekizmu; štoviše, ako bi vas netko pitao „gdje ste čitali te stvari o antikristu?“ možete odgovoriti da ode pročitati Katekizam. Neki svećenici, neki biskupi ne znaju, no to je zapisano u Katekizmu. Potom dolazimo do „po Kristu, s Kristom i u Kristu“ i, kako smo već rekli, u ovom trenutku sve biva uzdignuto k Ocu. Potom s Isusom molimo Oca i pripremamo se za pristupanje Pričesti. Još jednom kažemo Isusu prije nego što ga primimo „smiluj nam se, oprosti nam opet naše grijehe, ne pripiši nam naše grijehe“, a potom naviještajmo „evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe“. Isus Krist je onaj koji oduzima grijehe. Kada potom primiš Isusa Krista, On se spuštau Njegovoj maksimalnoj moći. Gdje ide? Postaje dio nas. Na primjer: kada jedemo tijesto, ono postaje dio nas. Tako se događa također s Isusom: njegova Krv postaje naša i u tome nas posvećuje. I u tom se trenutku događa radnja koja nas preobražava, pod uvjetom da mi ne pružamo otpor. Normalno je da da ti se potom rodi želja da blagosloviš dobre i zle, da blagoslivljaš one koji su ti učinili nešto loše. Ali zašto? jer kad osjetiš ovu beskrajnu Ljubav, prirodno je da ti dođe da pjevaš, raduješ se, zahvaljuješ, te da čitav život tako živiš. To je liturgija.

ODGOVOR (D): Jako je lijepo kad nam je Duh Sveti govorio o Euharistiji, gdje kaže da Misa ne završava, a mi u stvari slavimo trajnu Misu. Gdje se nastavlja? „Nastavlja se u hramu vašeg tijela, na oltaru vašeg duha“. Ovaj odnos s Trojstvom nastavlja se u nama, gdje biva slavljena živa liturgija. Vrlo je lijepo vidjeti da u Božjim zakonima sve  pronalazi jednu rezonancu: mi smo hram, mi smo svetište u kojem slavimo. Darovana su nam Svetišta gdje je prisutno posebno djelovanje: posebno izlijevanje Duha Svetoga koji posvećuje ambijent, posvećuje narod i istodobno također u svetištu našega duha biva posvećeno prikazanje. Dakle, ovo da bismo rekli, da  treba otvoriti pamet u ovoj liturgiji, ili bolje reći otvoriti duh, da bismo razmišljali na novi način.

INTERVENCIJA: Htjela sam reći da govoreći o sveopćem zajedništvu, zajedništvu s vjernom braćom, ja vjerujem da što se više naše liturgije uzdižu, to smo bliže liturgiji koju slave vjerna braća.

ODGOVOR (M): Nije točno. Mi se ne približavamo liturgiji vjerne braće, nego liturgiji Neba, gdje također i vjerna braća slave, jer mi nismo usmjereni prema vjernoj braći, nego prema Isusu Kristu. Idući prema Isusu Kristu, obavezno susrećemo i vjernu braću.

ODGOVOR (M): Nebeska liturgija neće biti slavljenje Mise cijeli dan. Na kraju će ostati samo jedan svećenik, Isus Krist. Potom će i On predati sve Ocu i možda više niti On neće biti svećenik. Što će biti poslije, ne znam, no uvijek će se živjeti sa Presvetim Trojstvom. Kako živjeti? Ma ja se žurim otići i vidjeti to. Ne znam kako. Ako si napravim neku ideju, shemu i onda ne bude kako sam mislio ostajem razočaran. Naprotiv, ova otvorenost prema Bogu koji me obnavlja svaki dan uništava sve moje ideje. Sveti Pavao je rekao „Sve smatram smećem ispred poznavanja Krista“[12], a on je učio u Gamalielovoj školi, nije bio glup, poznavao je Sveto Pismo, sve je znao, a ipak je došao do objave „Sve smatram smećem ispred poznavanja Krista“ i tako treba biti i za nas, ne jednom nego jednom zauvijek. Ono što sam do sada naučio ne vrijedi ništa u usporedbi sa poznavanjem Krista. Ako nešto što sam naučio stavim ispred „poznavanja Krista“, to može postati prepreka mom odlasku Isusu. To je strašno.

INTERVENCIJA: Mogu li pitati nešto što se možda ne tiče liturgije? Gdje se uključuje sveopći sud o kojem su nam uvijek govorili, u odnosu na novo stvaranje, na ono što će biti?

ODGOVOR (M): Sveopći sud nužno je uključen, jer Bog je milosrđe, ali i pravednost. Također i činjenica da vremena istječu također je pravednost. Na Zemlji je zlo sve više uznapredovalo i kršćani, koji su trebali predstavljati svjetlost, sve su se više povlačili, do točke kada tama prevladava u odnosu na one dobre volje. Maleni, oni koje Isus naziva „malenima“, oni koji istinski trpe, ne mogu učiniti ništa protiv ovoga svijeta, jer je duh svijeta preuzeo sve, također i kršćanske vjeroispovijesti; zapravo, one ne čine ništa da se suprotstave zlu, naprotiv, nažalost se odlučuju na dogovor u ime dobra, nekog mira. Naravno da Bog treba staviti jednu točku, to je pravednost. Što je sud? Navikli smo misliti da Bog otvara velike knjige i gleda što si napravio. Neće biti tako, nego će svatko od nas sudit samog sebe pred pogledom Božje Ljubavi i pred tim pogledom ne možeš pobjeći. Mi smo sada sposobni sakriti se od nas samih, opravdati sve, pronaći izgovor za sve, sve pokriti dobrotom, ali kad budemo ispred te Ljubavi, bit ćemo ono što doista jesmo. Tada ćeš sam sebi reći: trebam biti ovdje, trebam biti tamo. Ti si onaj koji će to reći. Sud je jedan sud Ljubavi, ovog pogleda Ljubavi. Treba doći sud. Znam da postoji jedan prvi sud koji se dogodi kada svatko od nas umre, a potom će biti konačni, na kraju vremena nakon kojeg će se sve promijeniti i ne možemo znati kako će biti.

INTERVENCIJA: Da, ali drugi dolazak?

ODGOVOR (M): Drugi dolazak je za drugi sud.

INTERVENCIJA: Dakle, postoje dva dolaska.

ODGOVOR (M): Ne, jedan je već bio prije 2017. godina. U budućnosti će biti drugi Kristov dolazak, slavni Spasiteljev dolazak.

INTERVENCIJA: Dakle, to je onaj koji čekamo. Tako je blizu.

ODGOVOR (M): Da, to je taj i potom će biti novo stvaranje za vječnost. U drugom dolasku više neće biti Čistilišta. I ovo je još jedan misterij. Bog će to riješiti. Ja ne znam kako će to učiniti, ali On zna kako će to učiniti. Postojat će samo dvije mogućnosti ili u novo stvaranje ili ispod velikebarijere. Kako će to napraviti? Prepustimo to Njemu.

INTERVENCIJA: Što Isus misli u poruci[13] kada kaže da je korov već gotovo prikupljen?

ODGOVOR (M): Misli da je gotovo prikupljen, jer kad izađe Antikrist, sve zlo usredotočit će se na njega. Štoviše, prikupljen je jer je gotovo sav odvojen od pšenice, sada je to samo stvar kratkog vremena; svakako, već se s lažnim prorokom velik dio zla pozicionirao. U tom smislu, dakle, prikupljanje.

INTERVENCIJA: U nama su i korov i plod, zar ne?

ODGOVOR (M): Da, ali govorimo o nečem drugom, nečemu višem, to je pozicioniranje: desno ili lijevo, ovnovi ili ovce; u nama je to naprotiv jedna promjena, preobrazba.

INTERVENCIJA: Bog poznaje odabir svakoga od nas, zar ne? Dakle tko je već definitivno izabrao Lucifera spada u onaj „skoro“?

ODGOVOR (M): Ne, nije niti to, jer osoba je možda izabrala Lucifera, ali još uvijek ima vremena za promjenu i odabir Boga. Međutim, sada se vojske pozicioniraju. Dakle mi trebamo moliti da se brzo očituju lažni prorok i Antikrist. Zašto to? Budući da će privući svo zlo, privući će ga k sebi, također i oni su sredstvo u Božjim rukama, nitko ne može pobjeći iz Božjih ruku. Privući će k sebi zlo. Kažem „gotovo“, jer to će se dogoditi u današnje vrijeme.

Sada onda krstimo. Znam da sam vam rekao mnogo puta, no ne trebamo ništa živjeti olako, bilo Euharistiju, bilo krštenje ili nešto drugo, inače sve postaje plitko. Naprotiv, sve što se živi polazeći od duha, sa željom da daruješ, da ljubiš, može se napraviti u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu.

INTERVENCIJA: Dakle, krštenje ne mora nužno biti uključeno u jednu molitvu

ODGOVOR (M): Ne nužno, no ovako ja to radim, potom svatko je slobodan raditi kako više želi. Ja ponekad, šetajući, osjetim potrebu da krstim. Osjećam neku težinu, krstim, ali ne idem okolo krstiti slučajno.

INTERVENCIJA: Što znači zauzeti poziciju? Jer može biti da poznajemo nekoga tko nije izabrao Boga, no mi, ne osuđujući, možemo moliti za tu osobu molitvom zagovora i tako se možda također i taj netko može vratiti Bogu. Mi, u isto vrijeme, moleći , štitimo sebe.

INTERVENCIJA: Osuđivati je sigurno loše. Kad primijetim nekoga pozicioniranog s druge strane, nije na meni da sudim. Što se tiče molitve, Gospa nas je puno puta zamolila da Joj pomognemo spasiti one duše koje još nisu izgubljene. Međutim, mi smo također u vremenu o kojem govori sveti Ivan apostol: „Za nekoga potom i prestati moliti“, a to je povezano s onim što nam je Isus rekao u nedjeljnoj poruci.[14] Moleći, međutim, na Marijine nakane ne riskiramo napraviti ovu pogrešku. Marija ljubi svakog čovjeka puno više od mene, Marija vidi više od mene i zna kako se kretati. Onda meni se jako sviđa reći Mariji: „Ti me koristi kako želiš, uzmi moj život, radi što želiš, koristi moje molitve, koristi moje žrtve, moje radosti, koristi to sve za ono što ti želiš, ja ne želim ni znati, otkrit ću kasnije”, jer znam da Mariji mogu dati u ruke jedan cent a naći ću 10 milijuna eura, uzimam banalni primjer. Ona zna kako naše prikazanje donosi plod. Ova su vremena vrlo osjetljiva i od nas se traži da se usredotočimo na dobro, i onda ćemo tako, puno napraviti.

[1] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“ od 26. studenog 2017.

[2] Ista poruka

[3] Usp. Mt 6, 7-15

[4] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“ od 26. studenog 2017.

[5] Usp. Rim 8, 26-27

[6] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“ od 26. studenog 2017.

[7] Usp. Mt 5, 3-12

[8] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“, od 26. studenog 2017

[9] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“, od 26. studenog 2017

[10] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“, od 26. studenog 2017

[11] Predlažemo čitanje poruka od Svetog Petra apostola „Univerzalno poslanje Crkve“ od 21. kolovoza 2012 i od Svetog Pavla apostola „Novo vrijeme za Crkvu Božju“  od 30. Kolovoza 2012

[12] Usp. Fil 3, 5-14

[13] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“ od 26. studenog 2017

[14] Odnosi se na Isusovu poruku „Započinje vrijeme odbrojavanja“ od 26. studenog 2017