18.Razmišljanja iz knjige Svemir i njegovi stanovnici

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Niski svemir i položaj Zemlje

 

Predraga braćo i sestre, ovim današnjim razmišljanjem zaključujemo treći dio knjige. Govorili smo da su vjerna braća prihvatila djelo otkupljenja po Isusu Kristu. Predstavili su se Crkvi nakon Pedesetnice nudeći da budu u zajedništvu s Crkvom te da evangeliziraju cijeli svemir. Kršćanski narod nije odgovorio. Gospodin je naredio vjernoj braći da evangeliziraju niski svemir, da daju navještaj da je Isus Krist uskrsnuo, pobijedio smrt i otvorio put prema novom stvaranju. Srednji svemir je ostao ravnodušan, kao uvijek. Na svu sreću nakon dva tisućljeća po našem kalendaru, 2013., je primio evangelizaciju od strane vjerne braće u snazi Trojedinog Boga i skoro cijeli srednji svemir se obratio i sada je dio sveopće Crkve.

Što se dogodilo u niskom svemiru, gdje postoji Crkva koja je uključena u narod, a taj narod je dio čovječanstava koje je ušlo u savez sa Sotonom? Što je sa ostatkom niskog svemira koji se pobunio? Čut ćemo sada u ovom pripovijedanju.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

 

 

Niski svemir

„Puno tragičnija je bila i jest situacija u niskom svemiru gdje Lucifer ima jak utjecaj. Čovječanstva koja nastanjuju taj svemir, izuzev onoga na Zemlji, oduvijek su u potpunom neznanju. Od početka njihove povijesti zaboravili su obećanje koje je Bog dao praroditeljima da će poslati Spasitelja; nekima je ostalo u blijedom sjećanju, ali s vremenom su ga počeli smatrati nekom vrstom predaje. Niski svemir, kojim vlada mržnja i bunt protiv Boga, od početka je bio vrlo plodno tlo demonima. Zato je Lucifer stalno učvršćivao svoju vlast u tom svemiru iskorištavajući sebičnost i pokvarenost koje u njemu prevladavaju. S raznim planetima je sklopio saveze. Luciferov plan je oduvijek ovakav: potpuno porobiti niski svemir kako bi potom proširio svoju moć na druga dva, zbacujući Boga s prijestolja i eliminirajući svu djecu Božju.

To je lud i neostvariv plan. Lucifer to dobro zna jer je čisti duh i poznaje Božju snagu, ali ipak ne priznaje. Zlo je uvijek popraćeno sljepoćom koja postaje ludost, jer je zlo uvijek u pratnji vjernog prijatelja: očaja. Tko čini zlo i živi uronjen u njega, prije ili kasnije dolazi do očaja koji ga čini tvrdokornim u njegovim namjerama i osljepljuje ga. Tako je Lucifer svjestan da su svi njegovi planovi osuđeni na propast i da nitko ne može pobijediti Boga, ali ne odustaje, vođen snagom očaja i pobune protiv Boga. Njegovi sljedbenici nisu ništa drugačiji i zavaravaju se da će im Lucifer pribaviti velike moći; zato mu vjerno služe, ne znajući ili se praveći da ne znaju da su na pogrešnoj strani. Blago onima koji su neznatni pred Bogom, koji priznaju njegovu svemoć i pouzdaju se u njegovu dobrotu! Bit će pobjednici nad zlom i smrću. “Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo”(Otk 3,21).

Isus je dao zadatak Crkvi na Zemlji da navijesti spasenje svim narodima, ne samo na Zemlji nego u čitavom svemiru, započevši od niskog svemira u kojem je smještena Zemlja. Crkva je to ogromno poslanje mogla izvršiti samo uz pomoć vjerne braće. Nažalost, pošto je Crkva odbila njihovu pomoć, nije više bila sposobna izvršiti taj dio svoga poslanja. Isus je odlučio Crkvi na Zemlji ipak dati vremena i čekao je da se napokon odluči prihvatiti stvarnost svemira i otvoriti se zajedništvu s vjernim čovječanstvima.

U međuvremenu je niski svemir bio u neznanju glede djela otkupljenja koje je Isus izvršio na Zemlji. Vjerna braća nisu bila poslana u niski svemir da navijeste spasenje, kao što su bila u srednjem svemiru. Lucifer je to iskoristio i prevario ta čovječanstva prepričavajući događaje na svoj način: objavio im je da je Spasitelj bio poslan na Zemlju, ali da ga je on, Lucifer, ubio. Zato su svi morali priznati njegovu moć i klanjati mu se kao jedinome bogu.

To je ono u što još i danas vjeruju narodi niskog svemira. U jadnom su stanju: njima vladaju okrutni moćnici, često u savezništvu s Luciferom; ti ljudi pate bez nade. Ni jedan planet ne može reći da je slobodan, čak i ako nije sklopio savez s demonima. Lucifer, naime, dominira umovima tih ljudi djelujući izravno ili služeći se vrlo moćnim medijima koji rade za njega i utječu na one koji vladaju različitim planetima. Sve je pod utjecajem zla, baš kao što je bilo na Zemlji prije dolaska Isusa Krista. Tako neće biti zauvijek: i niski svemir će upoznati Isusa; i taj svemir će ga morati prihvatiti kao Sina Božjeg i Spasitelja. Sve će biti uglavljeno u Kristu.

Zašto Isus nije dopustio vjernoj braći da posjete niski svemir, da donesu tim ljudima navještaj spasenja? Kao prvo zbog pravednosti, jer ljudi niskog svemira mrze Boga, odbacuju njegovu dobrotu i njegovu pomoć. Osim toga, preziru čovječanstva drugih planeta, osobito ono s Alfa Kentaura, prisutno u njihovom vlastitom svemiru, koje im se više puta pokušalo približiti i uvijek je bilo odbijeno. Naposljetku, Crkva na Zemlji nije poštivala volju Božju, iako je od njega primila milost i snagu za evangelizaciju cijeloga svemira. Bog je poštivao svačije odabire.

Ipak, Isusovo Srce ljubi sve i bilo je probodeno za sve. Neće još dugo dopuštati da tim čovječanstvima bude uskraćena njegova ljubav i njegovo spasenje. Isus je Vrhovni Pastir i okupit će sve svoje ovce kako bi ih doveo do novih pašnjaka.

 

Položaj Zemlje

Unatoč tome što je u niskom svemiru, Zemlja se nalazi u jednoj drugačijoj situaciji: s jedne strane povoljnijoj, budući da se Isus utjelovio na tom planetu; s druge strane težoj, budući da su njezini praroditelji, osim pobune protiv Boga, potpisali s Luciferom savez krvlju prinijevši mu prvorođence i obećavši da će mu se klanjati kao bogu. Planeti niskog svemira ne poznaju pravoga Boga i udružuju se s demonima kako bi bili u prednosti u odnosu na druge. No ljudi na Zemlji poznaju pravoga Boga koji se objavio u Isusu Kristu, unatoč tome, klanjaju se Luciferu; neki svjesno jer mu se posvećuju; drugi nesvjesno, u želji da udovolje vlastitim prohtjevima, bez obzira na cijenu. Za mnoge na Zemlji, Lucifer nije običan saveznik, nego bog kojem se klanjaju umjesto pravome Bogu.

Postoje mnogi načini klanjanja Luciferu, i bez potpune svijesti o tome. Zato sam rekao da se ljudi na Zemlji klanjaju Luciferu, jer većina njih slijedi zakon vlastitog egoizma i to ih stavlja na putanju zloga. Sebičan čovjek ne traži Boga, niti se brine za njegove zakone pošto slijedi jedan drugi zakon, zakon sebičnosti. I ne znajući, mnogi su bili iskorišteni od Lucifera koji se smije gledajući ljude kako se lako udaljuju od pravoga Boga da bi dobili neke male povlastice. Lucifer je intenzivno radio na Zemlji: primamio je ljude lažnim obećanjima, zaveo ih iskvarenim razmišljanjem, prevario lažnim uzorima, pokopao ih u hrpama laži; ljudi su dopustili da ih zavede bez puno pitanja. Većina vašeg čovječanstva je pala u Luciferovu mrežu. Zato je situacija na Zemlji jako teška.

Da se Isus nije izabrao utjeloviti na Zemlji, taj planet bi bio grozna pustinja i duhovno i tjelesno. No, zbog dolaska Spasitelja, priroda na planetu je bila očuvana i još uvijek je vrlo lijepa, unatoč čestom uništavanju od strane ljudi. Da se Spasitelj utjelovio drugdje, na Zemlji ne bi bilo svetosti onih koji su vjerovali u pravoga Boga, kako u izraelskom, tako i u kršćanskom narodu. Narod Božji je svojom svetošću tijekom stoljeća ograničio djelovanje zloga, dok na drugim planetima niskog svemira zlo ne nailazi na velike prepreke.

Kristov dolazak je označio također duhovno približavanje Alfa Kentaura Zemlji: u Božjem planu Zemlja i Alfa Kentaur su trebali međusobno blisko surađivati u evangelizaciji svemira. Planet Alfa Kentaur se posebno pripremio da bi jednoga dana pomogao Zemlji. Nakon što je Isus izvršio djelo otkupljenja, to čovječanstvo je bilo spremno ući u zajedništvo s Crkvom na Zemlji kako bi je podržalo u njezinom poslanju, pružajući sva sredstva kojima su raspolagali za putovanje svemirom. Zbog toga se čovječanstvo Alfa Kentaura nalazi u niskom svemiru, iako je vjerno Bogu i nije počinilo istočnoga grijeha. Nažalost, Crkva na Zemlji nije bila isto tako spremna za poslanje u svemiru.

 

Čovječanstvo sa Zemlje nije sposobno kretati se svemirom s obzirom na svoje oskudne znanstvene spoznaje i tehnološku nazadnost. Zato ne može doći u kontakt s drugim čovječanstvima niskog svemira, osim ako druga čovječanstva ne posjete Zemlju. To se dogodilo i još uvijek se događa pošto su neki planeti niskog svemira sposobni prelaziti znatne udaljenosti. Dok su vjerna čovječanstva nastavljala neopaženo posjećivati Zemlju, kako bi zaštitili planet i susreli osobe koje je Bog izabrao, čovječanstva buntovnih planeta su došla na Zemlju susresti pokvarene ljude i sklopiti s njima opasne saveze. Ljudi na Zemlji nisu nikada prihvatili pomoć vjerne braće nego su izabrali za saveznike one buntovne poput njih kako bi dobili ono što najviše vole: nadmoć, dobit, sofisticirana oružja. Bog je to dopustio u svojoj pravednosti: čovjek je slobodno izabrao i Bog ga ostavlja slobodnog da slijedi svoje nagone.

 

Zlo ograničava čovjeka, ono ga najviše ograničava. Zamagljuje unutarnju inteligenciju koja je izvor svakog znanja, kvari i narušava vitalne procese kojima upravljaju božanski zakoni. Kada čovjek izabire zlo, izabire samoga sebe ograničiti. Tko se, pak, potpuno dariva Bogu uranja se u Stvoriteljevu svemoć koja ne poznaje granice; Bog tada može u njemu probuditi inteligenciju i povesti ga preko onoga što je ljudsko i racionalno. Ako i ostane tjelesna granica koja će se nadići samo na kraju vremena, čovjek je slobodan kretati se u duhu u onome što je uzvišeno i plemenito i što ga čini doista mudrim. Poznaje stvarnost takvu kakva jest u Bogu, prema Božjoj misli. To određuje pravi napredak čovjeka i čovječanstva. Zemlja je još vrlo daleko od svega toga, unatoč milostima primljenim od Boga“.

 

 

Zaključujući treći dio knjige “Svemir i njegovi stanovnici” želim podcrtati dvije točke: ne – odgovor Crkve na Zemlji za suradnju sa čovječanstvima vjernim Bogu. Čovječanstva vjerna Bogu nastavljaju pomagati, ali diskretno, ne pokazujući se. Čovječanstva buntovnih planeta su došla na Zemlju susresti pokvarene ljude i sklopiti s njima opasne saveze.“: ovo ćemo sada vidjeti i čut ćemo i razmišljati na nadolazećim stranicama. Ne može se više ostati ravnodušan; u međuplanetarnoj smo borbi; uključena je također i Zemlja. Ako to ne razumijemo, ne možemo isto tako niti razumjeti što se događa sa krizama na Zemlji. Ako se položimo u ruke Božje, predani Bogu, tada ćemo razumjeti što se događa, jer na Zemlji imamo jako puno znakova ove borbe, koja će vam biti pojašnjena u sljedećim razmišljanjima.

U Zaključku: Zlo ograničava čovjeka, ono ga najviše ograničava. Zamagljuje unutarnju inteligenciju koja je izvor svakog znanja, kvari i narušava vitalne procese kojima upravljaju božanski zakoni. Kada čovjek izabire zlo, izabire samoga sebe ograničiti. Tko se, pak, potpuno dariva Bogu uranja se u Stvoriteljevu svemoć koja ne poznaje granice; Bog tada može u njemu probuditi inteligenciju i povesti ga preko onoga što je ljudsko i racionalno.Samo s našim predanjem Bogu, našim odabirom Boga, u nama i pred nama se otvaraju novi vidici. Tekst završava: (Osoba) “Poznaje stvarnost takvu kakva jest u Bogu, prema Božjoj misli“; tada nije više zbunjena. „To određuje pravi napredak čovjeka i čovječanstva“. Prateći korake naprijed čitat ćemo, razmišljati i vidjeti da se ne može više ostati ravnodušan: treba se izabrati – ili biti na strani Lucifera i njegovih sljedbenika ili biti na Božjoj strani. Evo ja želim da možemo svi kroz ove dane razmišljati o ovoj točci i napraviti odabire, da nas Bog vodi u ovim vremenima te da postanemo sredstva svjetlosti za Zemlju koja se koprca u problemima, borbama, ratovima.

Ja vas blagoslivljam svjetlošću Božjom i sa sviješću vjere, da uronjeni u Boga budete uronjeni u svemogućnost Božju, da vi možete napredovati u ovom predanju u vjeri u Boga. Neka ispuni vaš duh svojim Duhom i probudi u vama Božje stvaralaštvo da biste mogli napredovati i u isto vrijeme pomagati napredovanje djece Božje u pobjeđivanju zla. Ja vas blagoslivljam i pratim u ovim danima molitvom, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.