Abraham napušta svoju zemlju

 

Predraga braćo i sestre, zadnji put smo govorili na temu anđela, čistih duhova koji su ostali vjerni Bogu. Anđeli su jako prikladna sredstva koja dotiču naš duh, prenoseći poticaje Duha Svetoga prema našim dubinama. Govorili smo u kontekstu pripreme Abrahama koji je kao što znamo praotac novog naroda. Proslijedimo dakle s  koracima u Abrahamovom hodu i tamo ćemo puno toga naučiti što će nam pomoći u našim koracima i spoznaji kako iznutra prihvatiti poticaje Duha Svetog.

Slijedi odlomak iz knjige „Ispisati povijest – svezak II – Svemir i njegovi stanovnici”.

Abraham napušta svoju zemlju

Novi narod je trebao novu zemlju u kojoj će živjeti, daleko od buke Kaldejaca i njihovog sumnjivog morala. Bog je tražio od Abrahama do napusti svoju zemlju i uputi se prema mjestu izabranom za kolijevku jednog novog potomstva i nove civilizacije duha[1]. Abraham je još jednom poslušao. Vođen sigurnošću vjere i poduprt Božjom pomoću napustio je dosadašnji život zbog jednog potpuno novog kojim tek treba početi živjeti. Bio je već poodmakle dobi, ali njegov duh nije znao za godine. Kada je Abraham krenuo sa suprugom i dijelom svoje velike obitelji, nije točno znao gdje mu je odredište. Ali znao je da je sam Bog izabrao to mjesto i da će mu ga pokazati. To je bilo dovoljno da mu ulije hrabrost; znao je da ga njegov Bog nikada ne bi razočarao.

Krenuo je dakle Abraham bez jasnog cilja srcem punim nade. Tijekom njegovog tegobnog puta, u njemu je rasla ljubav prema Bogu i uputio se prema zemlji Kanaan te prošao kroz nju. Tu mu je Gospodin opet govorio i rekao da je zemlja u kojoj se nalazio bila ta koju je on izabrao za njega i njegovo potomstvo.

Kada Bog izabire nekog čovjeka za svoje djelo, traži od njega promjenu. Božji poziv je prije svega poziv prihvatiti i živjeti novost života, jer u Bogu se život neprestano obnavlja. Od Abrahama se tražilo da napusti  svoju zemlju i sigurnosti na koje se do tada oslanjao njegov život. Spremnost na promjenu temelj je samoga života koji je sam po sebi u neprestanom razvoju. Bog ne bi mogao graditi ono što je novo na starim temeljima; zato je Isus rekao da novo vino treba staviti u nove mješine[2].

Međutim, čovjek se boji promjene jer se osjeća slabim i nesposobnim kontrolirati događaje. Htio bi zadržati nepromijenjenim kroz vrijeme ono što poznaje i što mu pruža sigurnost, iako se ponekad radi o krhkoj sigurnosti. Otpor prema promjenama stvara čovjeku mnoge nepotrebne nevolje; bolje bi bilo da se pouzda u Boga i dopusti mu da ga oslobodi od onoga što mu više ne treba.

Bog nikada ne djeluje brutalno, niti prisiljava. Naprotiv, priprema čovjeka na promjenu, upućuje ga iznutra, vodi ga do shvaćanja onoga što se u njemu mora promijeniti, budi u njegovom duhu želju za novošću. Potom čeka njegovu odluku poštujući njegov izbor i slobodu. Lucifer, pak, zahtijeva da njegovi sljedbenici budu onakvi kakve ih on želi; prijeti im i nasiljem ih prisiljava da se mijenjaju; ako to ne učine skupo plaćaju, ponekad samim životom. Božja novost nosi u sebi cjelovitost, jer on ne preobražava čovjeka iz hira ili kao kaznu, nego da ga učini boljim i cjelovitim. Lucifer, naprotiv, ne preoblikuje čovjeka nego ga izobličuje i promjena koju zahtjeva od svojih daljnji je korak prema pogoršanju, prema egzistencijalnoj smrti. Kada Bog traži promjenu ona je uvijek na bolje, kada to čini demon ona je uvijek na gore. Znajte se po tome ravnati!

Koju promjenu Bog traži? To je promjena razmišljanja, odnosno stava koji čovjek zauzima pred Bogom, pred samim sobom i pred bližnjim. To razmišljanje razlikuje čovjeka od svih drugih stvorenja i čini ga cjelovitim bićem, autentičnim djetetom Božjim, jer misao je najuzvišenija baština koja se prima od Boga[3]. Misao se oblikuje u dubinama ljudskog duha, gdje je prisutan Duh Sveti koji preko njegovih impulsa komunicira ljudskom duhu Božju misao, ono što je dobro činiti po božanskim zakonima. Pomaže mu shvatiti što treba činiti u svim okolnostima, osvjetljujući njegove korake i sugerira odluke koje treba donijeti.

Čovjek se sastoji od duha, duše i tijela[4]. Duh je u središtu duše i prenosi joj ono što mu Duh Sveti komunicira. Duša ima tri moći: memoriju, razum i volju. Kada joj duh prenosi poticaje primljene od Duha Svetoga, duša ih prerađuje svojim razumom i prenosi ih mozgu, koji ima zadatak preoblikovati ih u racionalne misli, riječi i djela. Može se dakle reći da čovjekova misao nastaje u duhu, oblikuje se u duši, očituje se preko tijela. Nakon ovih prijelaza, koji se događaju nebrojeno puta u svakome od vas, misao se može definirati kao misao „ljudskog bića“ u njegovoj cjelovitosti i originalnosti. Naime, u svakome od vas duh, duša i tijelo su originalni i neponovljivi, nisu jednaki onima bilo koga drugog. Iz toga proizlazi da je i misao svakoga od vas originalna i neponovljiva.

Misao ne može biti statična, nego se razvija paralelno s rastom vašeg duha. Stoga što ste više sjedinjeni s Bogom primate više snažnih i uvijek novih unutarnjih poticaja koji vam omogućuju da razvijete jednu duboku i skladnu misao, u skladu s božanskom misli. To vas vodi do toga da novim očima promatrate vaš život i stvarnost koja vas okružuje, i čini vas mudrima Božjom mudrošću, koja je ona istinska[5].

Bog želi da svako njegovo dijete postigne vrlo visoku kvalitetu misli, pogotovo ako je pozvano na neko posebno poslanje kao što je bilo ono Abrahamovo. Zato od svakoga traži spremnost da postaje bolji u svakom trenutku i da prihvati njegovo vodstvo koje uvijek zahtijeva da se ide naprijed, korak po korak, prema preobrazbi bića i razmišljanja. To je izazov koji vam Bog nudi; ako ga prihvatite s ljubavlju, izazov će postati prilika za sretan život. Abraham je prihvatio Božji izazov i krenuo.

 

Nakon ovog teksta koji ste pročitali slijede i drugi koji se odnose na Izaka, Jakova, Josipa iz Egipta i Mojsija. S polaskom Abrahama pokreće se jedan narod. Povijest spasenja je prešla od pojedinaca na jedan narod. Od Abrahama je rođen izabrani narod, Izrael Božji, gdje se Bog na poseban način očitovao. Izabranje Izraelskog naroda bilo je u svjetlu dolaska Isusa Krista. Vi znate što se dogodilo kroz povijest: vjerski poglavari Izraela uz pomoć političkih izvršitelja rimskog carstva razapeli su, ubili Isusa, ali on je uskrsnuo. On je očitovao Boga Oca te formirao novi narod, Crkvu koja je primila Trojstveni Duh.

Mi se sada nalazimo u novoj fazi za novi narod. Nalazimo se u neposrednoj fazi; ne znamo koliko će trajati ova faza, ali svakako je neposredna faza pripreme slavnog Gospodinova očitovanja. Njegovim dolaskom cjelokupno čovječanstvo koje izabere Isusa Krista bit će povedeno u novo stvaranje i ne može se više reći da i ne; nego ili samo da ili samo ne. Oni koji preko Isusa Krista žele biti podloženi zakonima čistoga Duha bit će povedeni u novo stvaranje. Na paralelan način se formirao i Luciferov narod, luciferisti. Vjerujem da ste primijetili pokvarene osobe, sebične, nemilosrdne, razarače. To je narod koji polazi od osoba posvećenih Luciferu koji želi dominirati Zemljom i svemirom o čemu govori ova knjiga; taj će narod imati svoj vrhunac u antikristu. Ali antikrist će imati svu Luciferovu moć koja će na kraju biti ispuhana i bačena u kozmičko ništavilo. U svemiru će ostati samo jedan narod, onaj Božji, sveopća Crkva. Mi se nalazimo u ovim vremenima.

Zašto smo dakle izabrali ovaj tekst? Stoga da biste imali jedan pregled hoda te da u isto vrijeme ne čekate pasivno razvoj čovječanstva, nego da se prepustite vodstvu Duha Svetog. Samo Duh Sveti i izvanredna sredstva djeluju u savršenom skladu s vašom dušom. Razlika između Lucifera i Isusa Krista je ova: Lucifer je zatornik, razara i vodi u egzistencijalnu smrt, vrši nasilje nad svima. Isus Krist ponizivši se vrši nasilje nad samim sobom, kako bi se mogao spustiti u dubine svakoga od nas ako je dobre volje da ga vodi i usmjeri svojim Svetim Duhom prema Bogu Ocu kako bi ušao u sklad. Iz ovoga se rađa cjelovitost jedne osobe, jednog naroda, cjelovitost cjelokupnog naroda koji će ući u novo stvaranje. Mi ćemo u ovom razmišljanju ići u ovom smjeru. Govorit ćemo također o Crkvi utemeljenoj na Isusu Kristu, o njezinoj situaciji. U ovom trenutku u kojem se slavi biskupska Sinoda mi ćemo se svi prikazati, prikazat ćemo naše živote da Bog bude proslavljen u ovom susretu. Molimo i pozivamo također sve vas da u ovom sudjelujete. Govorit ćemo o beskrajnoj Božjoj ljubavi prema Crkvi, ali isto tako i o onim stvarima koje u Crkvi ne idu. Želimo biti jedan narod poput Abrahama i njegovih potomaka koji sluša nove unutarnje poticaje i prenosi ih Božjoj Crkvi, Božjem narodu kako bi oni koji žele ući u novo stvaranje mogli hoditi i razumjeti; narod koji se oblikuje iznutra, od Duha Svetog kojeg nam daje Isus Krist. Jer on otvara u nama one prostore koji su bili zapečaćeni kao što kaže Otkrivenje, a i sami smo toliko puta iskusili kao da smo zapečaćeni.

Dakle, poziv svakome od nas je da se u svakome od nas rodi novi narod te da se u svima zajedno rodi jedan ogroman narod u cijelom svemiru. Perspektiva ovog naroda kao što sam rekao je da kršćani više ne mogu biti neodlučni. Govorit ćemo o mističnom jedinstvu s Kristom. jedan kršćanin ne može biti drugačiji od Krista ako je s njim mistično sjedinjen. Trebao bi biti dio njegova Tijela. Kršćanin ne može biti mračan. On je dijete svjetlosti kao što nam svjedoče apostoli, a što smo primili u trenutku krštenja; samo što kao odrasle osobe trebamo ući u posjed ove baštine da smo djeca Božja. Dakle, sljedeće će razmišljanje biti o Isusu Kristu. Ove argumente koje možete pronaći u knjizi o patrijarsima su dragocjeni biseri, gdje možete razumjeti poticaje Duha Svetoga i njegovo vodstvo i s druge strane korake koji su pred vama; kako odgovoriti, kako prihvatiti, rasti i biti preobraženi. Prepuštam vašoj odgovornosti da ovo čitate. Eventualno ćemo se svako toliko vraćati na neke teme, ali sada idemo pravo u ovo vrijeme u kojem se nalazimo kako bismo razumjeli milosti ovog vremena.

Ja vas blagoslivljam kako bi Duh Sveti stanovao u vama te da biste mogli biti snažno dotaknuti ovim snažnim poticajima koje Trojstveni Duh daruje svojoj djeci i onima koji žele upoznati pravoga Boga te mu postati slični. Blagoslivljam vas kako biste mogli napredovati konkretno na osobnoj razini, na razini formacije jezgra sjedinjujući se u malim grupama u podjeli, molitvi i razmišljanjima o ovim temama. Ja vas blagoslivljam da se ova milost spusti na vas, ona milost koju je primio Abraham kada je pošao iz vlastite zemlje, kako biste mogli poći iz vas samih u susret s Bogom koji vas želi susresti kao što je susreo apostole, kao što se očitovao svetima, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Post 12, 4-9

[2] Usp. Mt 9, 17

[3] Razvili smo tu temu o misli u knjizi “Ispisati povijest – U Božjoj misli, svezak I” Izd. Luci dell’Esodo

[4] Usp. “Preko Velike Barijere”, pogl. 13. i “Ispisati povijest – U Božjoj misli, svezak I” Izd. Luci dell’Esodo

[5]Usp. “Ispisati povijest – U Božjoj misli, svezak I” Izd. Luci dell’Esodo, pogl. 3.