Knjiga „Preko velike barijere“ ne predstavlja zbir fenomena i izvanrednih iskustava. To nije u stvari bila niti moja namjera. Opisujući čitateljima proživljena iskustva, htjela sam radije donijeti mnogo korisnih elemenata pokazujući da se cijeli svemir kreće ka Isusu Kristu, iščekujući da se cjelokupna stvarnost u nj uglavi. Oni koji pripadaju Kristu poput arkanđela, anđela, svetih, duša u čistilištu, ljudi vjernih Bogu, kako na Zemlji tako i na drugim planetima, trebaju nužno živjeti sjedinjeni s Kristom kako bi mogli izvršavati svoju misiju u korist cijelog čovječanstva. Svi mi, primajući život, primamo isto tako jednu misiju koju treba izvršiti. Biti i djelovati oblikuju naš identitet. Ali naša se misija ne može ispuniti, osim ako nismo sjedinjeni s Kristom. Rastavljeni od njega, gubimo orijentaciju, i nerijetko izvršavamo prazna djela, čak iako smo dobre volje. Naime, riskiramo vršiti mnoga djela u ime Boga, ali ne djelo Božje. Sam Isus nas je opomenuo: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).

Mi smo pozvani na mistično sjedinjenje s Kristom. Ovo nije izvanredno iskustvo koje žive poneke izabrane duše, već je obavezna etapa za svakog kršćanina, polazište i u isto vrijeme, cilj našeg puta. Mistično jedinstvo s Kristom je puno sjedinjenje s njegovim životom koji nas vodi do stvarnosti Božjeg života; ujedinjeni s Isusom doživljavamo što znači živjeti u Bogu i s Bogom. O ovome govori Sv. Pavao u poslanici Galaćanima: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2,20). U mistično jedinstvo se dolazi samo kroz iskreno i slobodno sebedarje Bogu u Kristu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Ja mogu posvjedočiti da su mi arkanđeli, mnogi sveci, kao i braća s drugih planeta vjernih Bogu, s kojima sam imala milost komunicirati, uvijek istaknuli ovu točku: ništa u svemiru ne bi moglo postojati odijeljeno od Isusa Krista. Snaga njegove misli održava svemir. Sotona mora računati s ogromnom Kristovom snagom i od Krista će konačno biti poražen na kraju vremena. Stoga je i svaki instrument Božji takav, ako je sjedinjen s Isusom Kristom.

U svemiru postoji jedinstveno biće u svojoj biti i u svome djelovanju, čija je uloga bitna za one koji žele doći do cilja: dubokog i iskrenog jedinstva s Isusom Kristom. Ovo stvorenje je Presveta Marija, Majka Isusova i Majka čovječanstva, Kraljica svemira i kao takva čašćena ne samo na Zemlji nego i na planetima čija su čovječanstva ostala vjerna Bogu. O ovim sam čovječanstvima govorila opširno u knjizi „Preko velike barijere“.

Živeći mistično jedinstvo s Kristom po Presvetoj Mariji, u potpunosti se spašavaju temeljne vrijednosti kršćanskoga života, kako na razini pojedinaca, tako i zajednica. Među ovim vrijednostima, posebno dvije stječu novi značaj: kraljevsko svećeništvo (koje pripada Božjem narodu) i odnos između muškarca i žene koji postaje skladan u jedinstvu i komplementarnosti.

Za bolje razumijevanje misije Presvete Marije, predstavljam vam sada poruku u kojoj mi je Isus govorio o svojoj Majci kao Suotkupiteljici čovječanstva. Dana je 22. ožujka, 2008. na Veliku subotu:

Isusova poruka od 22. ožujka 2008.

„Na ovaj dan, vi se sjećate moga polaganja u grob, moga počinka nakon muke. Ali ja želim skrenuti vašu pozornost na lik moje Majke, koja se ovih dana zaziva kao Gospa žalosna. Istina je da je moja Majka bila ožalošćena, i ne bi mogla jedna majka ne biti u takvim uvjetima. Ljudski aspekt je bio prisutan u moje Majke kao što je bio i u meni u koliko sam pravi Bog i pravi čovjek. Pa ipak htio bih vas pozvati da idete iznad ljudskog aspekta boli, i da danas častite Majku moju i vašu, ne kao Gospu žalosnu, već kao Suotkupiteljicu čovječanstva, onu koja je u svemiru otvorila put ka mističnom sjedinjenju sa mnom.

Kad sam umro na križu, oko mene nije bilo nikoga, osim moje Majke, koja se sjedinila s mojom žrtvom. Žene, apostoli, naravno da su me ljubili, ali nisu razumjeli što se odvijalo pred njihovim očima. Oni još ne primiše pomazanje Duha Svetoga kako bi u potpunosti razumjeli što to znači prikazati se Ocu u jedinstvu sa mnom. Kasnije će razumjeti.

Moja Majka, međutim, bila je spremna za to; morala je biti jer ja nisam mogao umrijeti sam na križu. Morao sam pridružiti svojoj žrtvi sve one koji će se kroz stoljeća darovati meni. Marija je bila prvo ljudsko biće u svemiru koje se savršeno sjedinilo s mojom žrtvom na križu i koje je u potpunosti sudjelovalo u mojemu uskrsnuću. Moja Majka je bila prvo ljudsko biće koje je dovršilo sa mnom Vazmeni prolazak. Svi drugi su se pridružili njoj, po njoj, poslije nje. Čak i čovječanstva drugih planeta od nastanka vjernih Bogu, koji su svojom molitvom pratili moj put na Zemlji, su se sjedinila s Marijom u trenutku moje žrtve na križu. Zbog toga se čovječanstvo neće moći sjediniti sa mnom, osim po Mariji. Prolazak preko njenog Bezgrešnog Srca je obavezan za sve koji žele postići mistično jedinstvo sa mnom. Moja Majka je ona koja je otvorila put, prvo biće koje je postiglo puno i savršeno jedinstvo sa mnom na križu, preko križa, za vječnost. Zbog toga je Suotkupiteljica čovječanstva i zbog toga se čovječanstvo mora okrenuti njoj.

Ovo nije shvaćeno na Zemlji: Marija Suotkupiteljica je mnogima sablazan. S velikom boli promatram kako postoji dio Crkve koji se protivi Mariji, iako je naizgled zaziva. Usnama je časti, ali je u srcu odbija. Čak i mnogi pastiri udaljuju vjernike od Marije s raznoraznim opravdanjima. Ali ja vam kažem da spriječiti malenima da stignu do Marije vrijedi koliko i spriječiti im da stignu do mene. Ovo je teški grijeh! Sablažnjavati malene sprečavajući im da dođu Majci je teški grijeh! Ponavljam vam: ne možete se potpuno sjediniti sa mnom bez Marije.

Tražite moju Majku i vašu Majku, razgovarajte s njom i govorite o njoj. Pokušajte je vidjeti u pravom svjetlu, u svjetlu Duha Svetoga kojime je ispunjena. Nije više samo mama svladana boli zbog gubitka sina, što je samo jedan aspekt, već je Majka Suotkupiteljica, posve čista, sva sveta, moćna Majka, sjedinjena sa Sinom kako bi, kroz stoljeća, podržala čovječanstvo na putu otkupljenja, pokazujući svakome pravi smjer.

U mojoj Majci, prije nego u bilo kome drugom, moj Vazmeni prolazak iz smrti u život je utjelovljen i postao vidljiv. Njezina prisutnost među apostolima bila je presudna: nakon što su primili Duha Svetoga apostoli i učenici su razumjeli sve, ali su preko Marije potpuno ušli u moju žrtvu i sjedinili se sa mnom.

Marija je postala Majka čovječanstva pod križem, u trenutku u kojem se sjedinila sa mojom žrtvom. Otvorila je put cijelom čovječanstvu da se sjedini sa mnom jer je rodila novo čovječanstvo, čiji je prvi plod svećeništvo, jer novi je narod svećenički narod. Narod koji po primjeru Marije, s Marijom i po Mariji je sjedinjen s mojom žrtvom kako bi ušao u moje uskrsnuće. Onda je jasno da bez Marije kraljevsko svećeništvo, ali niti ministerijalno ne može postići svoju puninu.

Djelo Boga Oca, po meni, je djelo koje se utjelovljuje. Otac me je poslao na Zemlju i ovdje sam se utjelovio; po svome utjelovljenju donio sam među ljude Očevu volju. Također se i moje djelo mora utjeloviti u čovječanstvu. A u komu se moralo utjeloviti prije svega, ako ne u Mariji, mojoj Majci? Ona koja je prenijela život mome tijelu, zar ne bi trebala isto tako prenijeti život mome Mističnom Tijelu?

Kažem vam da ulazimo u vremena u kojima prisutnost žene u Božjem narodu mora naći svoje pravo i dostojno mjesto, jer je žena ona koja rađa, i nosi u sebi počelo života. Ne može postojati muškarac odvojen od žene. Ne može više postojati misija samog muškarca, same žene, ili muškarca i žene koji žive zajedno, ali su iznutra razdijeljeni jedno od drugoga, kao što se nažalost događa u mnogim vezama. Žena na Zemlji živi jedan težak položaj: nepriznata, iskorištena i maltretirana, nije još našla svoje mjesto, čak ni u Crkvi.

U zakonu života stoji napisano da je Bog stvorio muško i žensko i zapovjedio im je da se plode i množe. Tu se nije radilo samo o pozivu da se sjedinjuju radi rađanja i time održavanja ljudske vrste. Bilo je to nešto mnogo veće: to je bila Božja želja da muškarac i žena zajedno čuvaju i odgajaju život u svim njegovim oblicima, i da ga prenose svemu stvorenome. Život je temelj svemira; on dolazi od Boga kao njegov dar, a može se prenositi samo preko muškarca i žene sjedinjenih sa mnom, sjedinjenih u meni u Marijinom Srcu. Odavde također proizlazi misija cijelog čovječanstva, ono što je trebalo biti od početka, a što je istočni grijeh iskrivio: vladati svemirom uz Boga, darujući Božanski život svim stvorenjima. Razmislite, muškarci i žene sa Zemlje, vidite koliko ste daleko od svega ovoga i kako je jadno vaše stanje!

Ja želim da shvatite kako su moje Srce i Srce moje Majke jedno. Kao što smo bili sjedinjeni na Zemlji tako smo i na nebu. Ja sam vam darovao svoju Majku, darujući je Ivanu darovao sam je svakome od vas i cijelome čovječanstvu, ne samo na Zemlji. Nastavljam vam je darivati kao uzor, kao štit, kao onu koja vas podržava u svemu, kojoj se možete obraćati tako kako se obraćate meni. Ona vas ljubi kao što vas ja ljubim. Zajedno s njome činit ćete divote! I ne zaboravite Sv. Josipa, srca plamena, moga poočima na Zemlji, pravednika nad pravednicima. Nitko nije bio pravedan poput njega, njegova pravednost je premašila pravednost mnogih drugih i moć njegova duha je golema. Marija i Josip su vam majka i otac na putu, kao što su bili i meni, i njima vas povjeravam.

Blagoslivljam vas u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.“