Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre, u ovom vazmenom hodu imali smo različita razmišljanja koja nas vode u pobjedu nad smrću u našoj nutrini; smrt kao Luciferovo najmoćnije oružje. Ponekad osobe govore da su ova razmišljanja takvog tipa, da ih jednostavne osobe ne razumiju. Ja vam kažem da nitko ne razumije Boga, jer Bog je tajna; ako se ne prikaže i preda Bogu. Ovo što mi prolazimo nisu lekcije za naučiti napamet poput neke recitacije, nego raspoloživost za promjenu, da se ne koncentriramo na nas same nego da budemo  predani Duhu Svetom koji proniče tajne Božje. Ja vas ne mogu naučiti racitacijama, niti vam dati zadatke da naučite napamet. Ja vam trebam pokazati put prema novom stvaranju. Naime, i ovo razmišljanje će vas više uvoditi u tajnu, u tajnu koja se pretvara u svjetlost, te svaka osoba koja se daruje Bogu ulazi u svjetlost i shvaća tajnu. Stoga budite otvoreni, zazivajte Isusa Krista da vam daruje Duha Svetog.

Sestra smrt[1]

“Sotona je zlo, smrt je zlo. No Bog kao sredstva može upotrijebiti i sotonu i smrt. Kad osoba dosegne puninu, Bog dopušta da na nju djeluje tjelesna smrt. Ako se prikažete Bogu, znate prihvatiti i smrt, jer ste otvoreni za Božji život. Taj život poražava smrt i omogućuje vam da je prihvatite kao ‘sestru smrt’, o kojoj je govorio sv. Franjo.

Bez smrti ne bi mogao doći ni sud. Sud je neizbježan, jer je čovječanstvo griješilo. Čovjek je svjesno izabrao da griješi te se morao podvrgnuti sudu. Najprije dolazi smrt, a onda sud. Smrt vas vodi pred Boga. Ako pripadate Kristu, smrt vas uvodi u vječnu sreću. Ona gubi svoju moć za onoga tko vjeruje u Krista.[2]

Ako potpuno pripadate Bogu po Isusu Kristu, ako ste ispunjeni Duhom Svetim, za sotonu izazivate propast i pometnju. Prikazujući svoj život Bogu po Majci Božjoj, postajete kamenom spoticanja o koji se razmrskava sotonino djelo. I smrt se slama u dodiru s osobom koja pripada Kristu.

Tjelesna smrt je puko privremeno iskustvo. Bog cijeli svemir vodi prema postupnom nadilasku smrti. Vaša smrt je samo epizoda dok iščekujete da se ponovno združite u miru i skladu s onim tko vam je drag, dok čekate da konačno uskrsnu vaše tijelo i duša.”

(Arkanđeo Rafael, 5/3/2001)

 

Kako ste čuli, Sveti Rafael je citirao Svetog Franju. Gotovo svi znamo da je Sveti Franjo na kraju svoga života nazivao smrt „sestrica smrt“. Ovo nije neki romantični izraz. Sveti Franjo, željan sjediniti se potpuno sa Isusom Kristom, zadobio je rane, te bio preobražen. U njemu je bila velika želja doseći onoga koga je ljubio: Boga, po Isusu Kristu. Sveti Franjo nam je ostavio jednu poruku  od 17. Rujna 2012[3] koju ćete pronaći na web stranici premanovomstvaranju.org. On kaže: „sjetite se uvijek da je najuzvišeniji zakon Duha Svetog čista ljubav. Bog nas ljubi svojom čistom ljubavlju i mi smo dužni ljubiti se  tom istom ljubavlju: duhovna ljubav, bez interesa, koja ne želi ništa i nikoga  posjedovati, koja ne traži ništa zauzvrat. To je najvažniji zakon, bez kojega niste u stanju razumjeti križ i uskrsnuće Isusa Krista, niti možete biti cjeloviti i živjeti u zajedništvu.“ Na jednom mjestu kaže: „Ako se ne dođe do čiste ljubavi, također i u duhovnom životu, ništa se ne postiže.“

Ove jake riječi pomažu nam u prolasku prema sestri smrti. Smrt je nešto što ne želimo, ali naša ljubav prema Bogu, otvara put Bogu, kako smo maloprije čuli: „Ako se prikažete Bogu, znate prihvatiti i smrt, jer ste otvoreni za Božji život.“ Biti potpuno otvoreni Božjem životu znači crpsti snagu iz uskrsnuća. Čista ljubav je ona koja nas čini otvorenima. Među nama ljudima postoji slika dvoje zaljubljenih: kada su zaljubljeni oni se razumiju na ljudskoj razini, u jednoj dimenziji. Kada netko ljubi Boga onom ljubavlju kojom ga Bog ljubi – to se može činiti samo po Isusu Kristu koji je otvorio put svima nama da bismo mogli ljubiti Boga- onda je otvoren novom životu. Stoga također i Sveti Pavao u njegovom poučavanju na poseban način u prvoj poslanici Korinćanima, u 13. poglavlju govoreći o različitim darovima, došao je do himna ljubavi. „Sve prolazi, ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje- ali najveća je među njima ljubav.“ [4] Ljubav se provjerava preko kušnja i u kušnjama. Mi jako dobro znamo da je to tako. Tako je u braku, između dvoje zaljubljenih, tako je među odraslima, prijateljima- prava ljubav se provjerava u kušnjama. Bog nas ne može dovesti do umiranja našeg ‘ja’ uz koji su vezani svi aspekti pokvarenosti i smrti, ako ne preko pročišćenja kroz kušnje. Njegov Sin, jedini Pravednik, Bogo-Čovjek, u ljudskoj dimenziji je bio ponižen sve do smrti, do smrti na križu.[5] Vjeran u ljubavi prema Ocu nadvladao je kušnju te otvorio put svima nama. Mi trebamo shvatiti da trebamo biti kušani. Međutim, želim vam objasniti da postoje različite kušnje. Postoje kušnje koje mi izazivamo našim grijesima, i tada one postaju gorke. Ako se vi posvetite Sotoni, kušnje će biti strašne, razarajuće, paklene; trebate poslušati ili umrijeti, i ne vode vas u novi život, nego u uništenje. Svako sudjelovanje u kušnjama koje mi prouzrokujemo preko naših grijeha, preko naše otvorenosti Sotoni, postaju bolne jer Sotona napuhuje naš ‘ja’,vara nas, kao što je prevario i naše praroditelje. Kušnje koje Bog dopusti vođene su od Njega sa maksimalnom ljubavlju prema svakome od nas, te provociraju slast, i stoga možemo shvatiti Svetog Franju Asiškog, u trenutku u kojem je primio rane, da je osjećao nevjerojatnu slast. Ovo susrećemo kod pravih mistika koji su željeli kušnje. To nije jedna patologija, nego želja da se dosegne Boga, nije bila želja doseći patnju, nego Boga, njegovu ljubav. Ali i u ovakvom mističnom hodu osoba treba biti potpuno podložena Bogu i ne može željeti čak niti slast u kušnji poradi vlastitog zadovoljstva, inače bi osoba vodila samu sebe. Treba biti potpuno predana, prikazana, darovana Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu da bi bila vođena u čistoj ljubavi koja je u Bogu. Nijedno stvorenje ne posjeduje ovu čistu ljubav osim Presvete Marije.

Kušnje su nužne, nema drugog puta osim Vazmenog Prolaska. Mi znamo da je Isus prošao faze Muke, umro je i uskrsnuo. Ne znači da ćemo svi mi proći ono što je On proživio, i niti jedno stvorenje to ne bi moglo proživjeti. Ali mi smo dužni u našem malenom, u svakodnevnici sudjelovati u žrtvi Kristovoj, umirući sebi, dopuštajući da umire naš ‘ja’, inače ne sudjelujemo u njegovu prolasku i ne uzdižemo se. Bez ovog prolaska – potpunog predanja Bogu – neće vam pomoći ni lijepe nakane, ni lijepe ideje, ni sve moguće karizme, viđenja ni lokucije. Svi nadnaravni, izvanredni darovi služe da bi vas doveli na ovaj put, gdje umire ‘ja’, a živi Bog u nama i njegov život. Nažalost većina osoba se zaustavlja na tom putu. Ali ja vam kažem, kako je između ostalog rekao i Sveti Pavao u prvoj poslanici Korinćanima zaključujući sa 13 poglavljem, himnom ljubavi: sve će proći, ostaje ljubav. Ona će nas suditi kao što će na kraju osuditi i Lucifera koji je uvijek odbacivao ljubav.

Puno se govori o ozdravljenju naših korijena, svakoga od nas i generacija prije nas. Vrše se molitve za ozdravljenje, ali ako se ne spustite sve do vrata pakla u vašim dušama sa Kristom, i njegovim sredstvima, nećete ozdraviti iznutra. U vama se treba odvijati jedan proces da zalupite vrata Sotoni i smrti- u Kristu i s Kristom to možete učiniti.

Želim nadodati jednu stvar: u intenzivnom, duhovnom, mističnom životu obično se pravi razlika između mističnog i ezoterijskog života. Sve što vas ne vodi u čistu ljubav Božju ostaje na ezoterijskoj razini; na razini energije koju osobe žele uzeti za sebe, za vlastite interese. Žele iskoristiti energiju duše, iskoristiti energiju jedne grupe. Stoga su se u sotonizmu formirali trokuti, grupe, energijsko djelovanje. Mi kršćani jako dobro poznajemo u teoriji, da je put Vazmenog  Prolaska jedini koji vodi u uskrsnuće. Onda smo pozvani umrijeti sebi, i ako živimo za Krista, tada ćemo u našoj nutrini iskusiti nešto slično što su iskusili i pravi sveci, kao Sveti Franjo Asiški, sestru smrt koju ćete susresti u svakoj kušnji. Kada ste predani Bogu, ništa vam ne nedostaje i bit će vam vraćeno sve ono što vam je nedostajalo u prošlosti.

Želim još nadodati posljednju stvar koja je rečena u ovom odlomku:“Ako potpuno pripadate Bogu po Isusu Kristu, ako ste ispunjeni Duhom Svetim, za Sotonu izazivate propast i pometnju.“ Kažem vam da je jedino istinsko poslanje, najdublje poslanje ovo: pobijediti smrt, pobijediti Sotonu. Garantiram vam da je to kozmički egzorcizam, i stoga svi koji želite pripadati ovom djelu, pravite ovaj korak.

Ja vas blagoslivljam sa Svetim Franjom Asiškim, sa svim svecima, sa svim uzvišenim anđelima, Božjim pjevačima, da vam prenesu ljepotu ljubavi Božje. Neka se ljubav Božja spusti u sve vaše rane, u sve strahove kako bi ljubav Božja ozdravila vaše korijene, i korijene vaše prošlosti, prošlih generacija. Neka otvori radostan put u budućnost i učini vas pravim Kristovim svjedocima, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] “Preko velike Barijere”, na 252 str.

[2] Usp. Iv 11,25-26.

[3] Poruka “Čista Božja ljubav” , objavljena na stranici premanovomstvaranju.org

[4] Usp. 1 Kor 13,13

[5] Usp. Fil 2, 6-8