Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre, zadnji smo se put suočili s temom “Prva smrt”, te smo rekli da pobijeđujući prvu smrt, neće nas snaći druga smrt. Što to znači? Vjernici u Kristu tijekom slavljenja Svete Mise slušaju kako svećenik ili đakon proglašava:“Tajna vjere” i sav narod odgovara:“Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo”. Evo, u ovome se sastoji sva dinamičnost naše duše: naviještati smrt, Gospodinovu, znači nositi smrt Kristovu u nama. Ako mi umiremo našem egoizmu prikazujući se Isusu, prikazujući sve ono što podrazumijeva umiranje našem egoizmu, mi tada naviještamo smrt Gospodinovu i slavimo njegovo uskrsnuće. Tada imamo iskustvo u vjeri da smo uskrsnuli, čak što više postaje opipljivo, te može zahvatiti cijelo naše biće. Tada slavimo njegovo uskrsnuće te nastavljamo trajno ovo živjeti u iščekivanju njegova slavnog očitovanja kada ćemo također i mi uskrsnuti također i tijelom.

U našoj intimi, u našim dubinama opire se naš strah koji kako smo rekli ima korijen u strahu od smrti. Strah od smrti u našoj intimi, u našim dubinama ima tisuću nijansi. Mi se možemo sa svim ovim suočiti i pobijediti smrt, te živjeti kao uskrsle osobe. Poslušajmo naime, riječi koje slijede.

Raskinuti okove smrti[1]

“Sotona se služi strahom od smrti da bi okovao ljude i prisilio ih da mu budu robovi. Vaša je zadaća raskinuti okove smrti. Prije svega u samima sebi, a zatim i u zbilji koja vas okružuje, kamo ste poslani.

Sotona u čovjeka uvlači strah od smrti, ubrizgava ga u vaše duše, kao što zmija ubrizga svoj otrov kad ugrize. Vi morate, naprotiv, pronositi nadu u život, jedinu silu koja se može oduprijeti strahu od smrti. Kad govorim o životu, mislim na puninu, na sreću, na svijest da pripadate Bogu, ali i na vječni život.

Važno je vjerovati u vječni život, jer nada u vječno blaženstvo poražava smrt. Vaša tjelesna smrt bila bi besmislena, da u vama nema nade u vječnost. Ako pripadate Kristu, vi ste već dionici uskrsnuća. Ono će postati konačnom zbiljom kad se vrati Krist.

Mnogi se kršćani naprežu da vjeruju u vječni život i gube nadu u pravi život. Naprotiv, mora vam biti jasno da pravi život nije na Zemlji. Zemaljski je život samo velika priprema. To je vrijeme kušnje, vrijeme sijanja. Žetvu ćete u ovome životu vidjeti samo djelomično, ali u drugome ćete je životu vidjeti u njezinoj punini. Mnogi se obeshrabre, jer bi htjeli odmah vidjeti urod onoga što siju, htjeli bi vidjeti kako se svijet mijenja.

Svijet ne možete promijeniti svojim snagama, nego jedino ako se istinski obratite. Plodove onoga što sijete moći ćete vidjeti poslije, jer je povijest spasenja povijest koja obuhvaća svijet. Ona ima svoje postaje i svoj hod. Vi ste dio toga hoda. Ne žurite se! Znajte da će svatko od vas požnjeti sav urod onoga što je posijao, ako ne ovdje, u drugome životu. Kad tako ne bi bilo, vaše zemaljsko postojanje ne bi imalo smisla.

Nosite i uzgajajte u sebi nadu u blaženstvo, u pravo blaženstvo, koje nastaje potpunim sjedinjenjem s Bogom. Ta nada kida okove smrti i poražava sotonu. Ne pronosite ljudima mnogo riječi, pronosite nadu. Ona je velika nepoznanica među današnjim ljudima, uključujući i mnoge kršćane.”

(Arkanđeo Rafael, 2/3/2001)

U razmišljanju polazimo od prve riječi koju smo čuli: “Sotona se služi strahom od smrti da bi okovao ljude i prisilio ih da mu budu robovi.” Plašljiv se čovjek zatvara u sebe, ali ta zatvorenost nije samo pasivnost. Čovjek ne može biti pasivan u svome duhu, u svojoj duši. Treba napraviti izbor i pripadati jednoj dinamici. Ova zatvorenost, kao što može biti i pasivnost, eksplodira u jedan razarajući stav za osobu i one oko nje. Ovaj strah provocira jednu nadgradnju u samoj osobi i teži stvoriti strukturu oko nje, one nadgradnje koje nisu zdrave. “Vaš je zadatak raskinuti okove smrti” prije svega nadom. Evo, ovaj tekst podcrtava neke temeljne točke: Sotona neprestano ubacuje strah, ubrizgava ga kako kaže sveti Rafael u dušu. Može se izbaciti samo potpunim povjerenjem, potpunom otvorenošću prema Bogu koja nas vodi u mistično jedinstvo s Kristom. Ova otvorenost iznutra rađa nadu i tako se duša otvara ljubavi i prima je kao što biljka prima zrake sunca. Isto tako jedna duša prima milost Božju, koja čini dušu plodnom životom koji se isijava, i jedan kršćanin iskusi uskrsnuće.

Za primjetiti je da u mnogim slučajevima osobe ne uzimaju u obzir da je najdublja stvarnost u našem biću život Božji. Tada nam otvorenost cijelog našeg bića prema Bogu, prema njegovim obećanjima darovanim u Isusu Kristu pomaže osloboditi se od straha i živjeti u ovoj nadi. Nažalost čovjek na Zemlji, koji je jako kušan u ovom životu, lako se zatvara u ovu zemaljsku dimenziju, i onda živi u ropstvu. Ne dolazi do ove dinamike milosti koja vodi u uskrsnuće. Ovakav život kako ga čovjek živi – kao što iskuse mnogi kršćani- oduzima vrijeme za posvetu Bogu, vječnom životu, oduzima snagu, koncentraciju, oduzima pažnju prema Božjoj ljubavi. Onda mnogi vjernici svode njihov život s Bogom na brze, površne  recitacije ili na sudjelovanje iz navike, te se ne sjedinjuju s onom milošću koju nam je Gospodin dao u svome uskrsnuću.

Postoji jedan drugi element da su  mnogi kršćani, vjernici prije svega aktivisti. Sveti Rafael kaže: “Svijet ne možete promijeniti svojim snagama, nego jedino ako se istinski obratite.” Svaki bi kršćanin trebao rađati uskrsnuće, rađati novi život i komunicirati ga drugima onako kako ga Bog komunicira nama, te ga preko nas želi komunicirati drugima. Opasno je svesti naše djelovanje na ljudske snage, na ljudske navike, ali ponekad čak i ljudska dobrota koja ne podsjeća na Isusa Krista ne djeluje u ime Isusa Krista, ne djeluje u ime ove snage uskrsnuća koja biva komunicirana po našoj službi prema bližnjem.

Čitanje završava jako važnim riječima:“Nosite i uzgajajte u sebi nadu onog pravog blaženstva, koje dolazi iz potpunog sjedinjenja s Bogom”. Ovo potpuno sjedinjenje s Bogom u Duhu Svetom rađa u nama plodove Duha Svetog, prije svega cjelovit život u Bogu te se očituju plodovi: mir, radost, ljubav, ljubav kao milosrđe s kojim nas je Isus Krist ljubio u Očevo ime i mi smo pozvani ljubiti Boga, ljubiti same sebe i bližnje tom ljubavlju. Tada ova otvorenost donosi plod blaženog života, blaženstva o kojem govori Evanđelje također, i ovdje na Zemlji i to se povećava u nama unatoč kušnjama. Kušnje naprotiv povećavaju blaženstvo kada smo sjedinjeni s Kristom, te nas vode u uskrsnuće. “Tada nada kida okove smrti i poražava sotonu.” Puno puta sam rekao mamama: ” Ne nosite brige vašoj djeci, ne nosite mnoštvo riječi, nego utiskujte Duha Svetog vašim životom u vašu djecu i to će ostati u vašoj djeci, Duh Sveti će podsjetiti djecu u određenom trenutku kušnje ono što je majka jednom rekla.”

Prazne ljudske riječi ranjavaju, na poseban način izgovorene u ime Isusa Krista, u ime religije,  kada se netko predstavlja da vjeruje u Isusa Krista ali nije sjedinjen s njegovim duhom.

Ja vas sve blagoslivljam i prikazujemo se si za vas, prikazujemo se Isusu po Bezgrešnoj Djevici Mariji pod vašim križevima, mi ih ne poznajemo, ali Duh Sveti ih poznaje, da vam Gospodin daruje milost da umrete sebi kako biste pobijedili strah i smrt. Neka vam daruje svjetlost razumijevanja svih nijansi vaše originalnosti u kojoj je strah našao prostor.

Ja vas blagoslivljam kako biste se snagom milosti, snagom nade u vječni život mogli osloboditi vaših strahova te zasjati pred ljudima i tako očitovati da je Isus Krist istina za sve ljude; put, istina i život i On nas vodi u vječno blaženstvo.

Ja vas blagoslivljam da već možete započeti uživati blaženstvo i ići sigurni  prema budućnosti kako bi cijelo vaše biće uključujući i tijelo uskrsnulo. Blagoslivljam vas, vaše obitelji, vaš posao, sve ono što provocira strahove, da možete pobijediti strahove, biti osobe mira, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp “Preko velike barijere” na 250 str.