Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre, nadam se da niste bili uznemirivani kada smo vam predstavili djelovanje Sotone – u životu ga trebate upoznati. Nažalost današnji čovjek, pa ni kršćani ne poznaju ovu stvarnost, ili prave konfuziju u ovome. Mi smo ga trebali uključiti u naš govor o pobjedi nad smrću. Kako rekoh ako mi ne pobijedimo smrt, ne pobjeđujemo ni zloduhe; ako ne pobijedimo protok duha zla, ne možemo pobijediti smrt. Oboje su povezani.

Mi želimo nastaviti ovaj put sa našom temom “Pobijediti smrt” i naći ćemo se na 250 stranici sa temom “Prva smrt” u knjizi “Preko velike barijere”. Savjetujem vam da se pripremite za svako razmišljanje brzom posvetom Bezgrešnom Srcu Marijinu, i plamenom srcu Svetog Josipa kako bi vaše misli i vaši osjećaji mogli biti uzdignuti Kristu; zazovite svete anđele Božje da vam pomognu otvoriti se Bogu prema njegovoj volji te da vas zaštite od lažnih vizija, intuicija, duhovne konfuzije koja je prisutna u današnjem svijetu. Ja vas blagoslivljam kako biste mogli osjetiti da vas mi blagoslivljamo i pratimo u svakom vašem razmišljanju i svakodnevnici. Onda, poslušajmo kratki tekst za danas i zaključimo jednim razmišljanjem.

Prva smrt

“Postoji prva smrt koju čovjek mora nadići da bi stupio u spasenje. To je smrt vlastitoga ‘ja’, odricanje od svojega egoizma. To znači prodati sve što se posjeduje kako bi se slijedio Isus Krist.

U Evanđelju se pripovijeda o mladome bogatašu koji se udaljio žalostan, jer je imao velik imetak od kojega se nije mogao rastati.[1] Poziv da se čovjek rastane od imetka ne odnosi se samo na materijalna, nego i na duhovna dobra. U čovjeku postoji i samozadovoljstvo kad su u pitanju stvari duha. Čovjek postaje privržen svojoj duhovnosti, načinu na koji moli, načinu na koji razumijeva svetost. To su ‘dobra’ što ih čovjek zadržava za sebe. Mnogo je onih koji se pred Bogom smatraju pravednicima, koji se drže svecima i poznavateljima zakona. I to je privrženost dobrima. Gospodin od vas traži da se lišite i svojega duhovnog imetka, u koji se toliko pouzdajete.

Za čovjeka je bitno da prihvati prvu smrt. Jedino ga tako neće snaći druga smrt kad se pojavi pred Božjim sudom. Tko pak odbije umrijeti za svoje ja, neizbježno će ga snaći druga smrt, jer je egoist koji ne može stupiti u Božji mir i puninu. Vara se tko misli da u Božje kraljevstvo može stupiti noseći sa sobom sva svoja dobra. U Božje kraljevstvo ulaze siromašni, oni koji su se lišili bilo kakve navezanosti.

Navezanost je uzrok svih strahova u čovjeku. Potrebno je da se čovjek liši svojega ‘ja’ kako bi uklonio strah i stupio u čistoću. Strah čovjeku ne dopušta čak ni da živi u čistoći. Nužno je ostaviti sve. To je temeljna postaja na vašem putu. Kad u sebi opazite navezanost, oslobodite je se prinoseći sve Bogu te prikazujući Bogu same sebe. To će vam omogućiti da pobijedite smrt. Pristanete li umrijeti za same sebe, već ste pobijedili smrt.”

(Arkanđeo Rafael, 26/2/2001)

U našem razmišljanju temeljni su ovi prvi redci koje smo čuli: “Postoji prva smrt koju čovjek mora nadići da bi stupio u spasenje. To je umiranje samome sebi, odricanje od svojega egoizma.” Što u biti to znači? Čovjek si je prisvojio vlastiti život, te je postao smrtan, pokvarljiv i pokvaren. Prisvojivši si vlastiti život postao je egoista, lažan čovjek, dao je samom sebi pogrešan identitet. Ako ne umre u ovom životu, ne može biti nov. Nije da Bog uzima naš život da bi njemu bilo ugodno, niti traži od nas beskorisne žrtve, nego želi od nas stvoriti nove osobe, sretne i ostvarene. Ako se ne umre prvoj smrti, u nama ostaje smrt, i ne doseže se uskrsnuće, te onda ne pobjeđujemo smrt. Jako je važno razumjeti da nijedna žrtva, nijedna kušnja koju Bog dopušta nije stoga da nama bude loše. Ako ne shvatite ovaj prolazak, ostajete u patologiji jer ćete misliti da nam Bog daje patnju, da Bog ne upravlja našim životom. Naprotiv, Bog savršeno upravlja našim životom u Isusu Kristu ako mi umiremo samima sebi te živimo za onaj život kakav je u Bogu, život kakav je začet u trenutku našeg začeća i nama darovan, život koji će procvjetati u svojoj punini.

Ima jedan drugi korak: Bog traži od nas da se proda sve što se posjeduje da bi se slijedilo Isusa Krista. Što znači prodati? Naša sebičnost se širi, privlači prema sebi, čini osobe robovima. Uzmite posesivnost jednog supruga koji posjeduje svoju suprugu i obrnuto. Oboje postaju robovi. Uzmite primjer posesivnih roditelja. Danas se često susreće da roditelji prave djecu za sebe, ili guraju djecu prema onom što se njima sviđa i tako ih uništavaju, postaju pravi gospodari djece, a ne roditelji. Tako se događa sa svim stvarima koje mi želimo posjedovati, također i naš život. Isus kaže: “Tko želi spasiti vlastiti život, izgubit će ga. Tko ga izgubi za mene, tko ga daruje meni spasit će ga”[2] Isto tako i Božji darovi koje Bog besplatno daruje ako ih želimo posjedovati za nas same postaju za nas osuda. Govorili smo da se nalazimo u vremenima u kojima Bog oduzima besplatne milosti te da ne dopušta više čak ni Crkvenim predstavnicima da kvare narod; niti državnici neće moći kvariti narod.

Naime, ako želite nastaviti putem uglavljenja u Kristu, ako želite nastaviti putem koji vas vodi direktno u novo stvaranje nužno je umrijeti samome sebi. Ponovno kažem: ne radi se o nečemu patološkom, negativnom. Ovo umiranje egoizmu otvara nas prema Bogu koji spašava, tako da Bog može slobodno djelovati u nama i voditi nas u novo stvaranje, u potpuno otkupljenje. Tako već ovdje na Zemlji kako kaže Sveti Ivan da  nas je Bog toliko ljubio da nas je učinio svojom djecom i jesmo stvarno sada djeca. Ovo svaki kršćanin može stvarno iskusiti u sebi. Ovo je toliko snažno u nama kada imamo iskustvo da smo djeca Božja, te kada imamo identitet djeteta Božjeg, tada nas se zlo ne dotiče, ne napada nas. Djeca su poput jedne zdrave  biljke koja raste i donosi plod. Onda je jako važno da svatko meditira, razmišlja, moli gleda u svoju nutrinu kao u jedno ogledalo, te sve ono što rađa smrt, neka dopusti da umre jer dolazi iz našeg egoizma, a Sotona koji djeluje izvana napuhuje naš egoizam. Zazivajte Presvetu Majku, Svetog Josipa, zazivajte svete anđele koji vrše volju Božju te vam pomažu u vašem životu. Molim vas ne bacajte se u viđenja, u projekcije viđenja; isto tako i sva viđenja koja Bog dopušta kao znakove trebaju nestati i trebaju nas voditi u intelektualno, blaženo gledanje, u neposrednu spoznaju. Naša duša, naš duh, cijelo naše biće otvara se kontempliranju istine u Bogu te mi ulazimo u svjetlost, gdje nema više tajni, ulazimo u stvarnost u Bogu onakva kakva jest.

Danas vas blagoslivljam u ime Isusa Krista da biste mogli primiti svjetlost Božju, da se oslobodite od straha gledanja u dubine vašeg bića te dopustite Isusu da ukloni od vas svaku patologiju, svaki strah, svaku lažnu percepciju, svaki lažni poticaj, da vas obrezuje kako kaže Sveti Ivan, da vas oslobodi od svega što ne donosi plod. Ja vas blagoslivljam da vi možete nastaviti ovim putem izbjegavajući konfuziju svijeta, također i duhovnog svijeta; danas nas okružuje jako konfuzan duhovni svijet. Blagoslivljam vas da možete ući u bezgrešnost percepcije htjenja i djelovanja jer to je ono što Bog želi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1]     Usp. Mk 10,17-27.

[2]     Usp Mt 16,25