Predragi čitatelji,

ova poruka Svetog Augustina, koju je primila Stefania Caterina, uključuje se u program najavljen od Svetog Mihaela arkanđela u poruci od 17. ožujka 2013 ovim riječima: “ danas započinje za sve vas veliki hod duhovne obnove…”. Sveti Augustin podcrtava: “Bog je želio da upravo ja započnem s vama hod posvećenja predviđenog u ovom vremenu za Božji narod. Drugi će vam govoriti poslije mene… veliki Božji svjedoci sa Zemlje i svemira”. Što to znači?

Trojedini Bog djeluje uvijek među nama. Njegov život koji je svetost, sve više se očituje sve dok ne dođe do vrhunca, kad se Sin ukaže u njegovoj slavi (otkr. 1, 7-8). Zajedno s njim će se očitovati i njegovi sveti ( Zah 14,5), cjelokupna svetost svih vremena: Život će triumfirati u novom stvaranju!

Želimo, dragi čitatelji, da ne ostanete samo čitatelji nego da postanete sredstva svetosti, i očitovanja Života. Uključite se u hod kako biste shvatili sve ono što vam Bog želi komunicirati, bilo pojedinačno, bilo u jezgrama, preko svih svetih, svih pravednika, preko sveopćeg zajedništva u Duhu Svetom. Mi ćemo vas pratiti, trudeći se prenositi vam svetost  Božju vlastitim životom, unatoč našim granicama, u nadi da vam tako možemo pomoći postati svetima. Blagoslivljamo vas s ljubavlju.

                                             Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Poruka Svetog Augustina, biskupa i crkvenog naučitelja od 3. travnja 2013.

“Predraga braćo i sestre, Bog je želio da upravo ja započnem s vama hod posvećenja  predviđenog u ovom vremenu za Božji narod. Drugi će vam govoriti poslije mene; bit će to duboki dijalog između Boga i njegova naroda, Crkve, preko različitih sredstava koji su bili i jesu veliki svjedoci Božji sa Zemlje i svemira.

Bog želi da vam govorim o svetosti koja je princip i sredstvo posvećenja svakoga od vas i cjelokupne Crkve. Što znači posvećenje? Znači da je svatko od vas i svi zajedno predodređen biti proslavljen u Bogu i od Boga, za isijavanje Stvoriteljeve slave. On je Otac i stoga želi podijeliti sa svom  njegovom djecom        svoju slavu i snagu, ne isključujući nikoga. Želi da sav narod koji mu pripada bude proslavljeni narod, sposoban svjedočiti njegovu veličinu.

Posvećenje pojedinca kao i cjelokupnog naroda ne može se postići bez svetosti. Ona nije daleko od vas, već je dio vas od početka. Doista, čovjek poznaje svetost Božju od trenutka zaćeća; baš u tom trenutku nalazi se pred licem Stvoriteljevim i pozvan je izabrati između Boga, Vrhovnog Dobra, i Lucifera, izvora zla. Što znači da svaki čovjek iskusi Božje postojanje i Sotonino s apsolutnom sigurnošću, još od  trenutka zaćeća; već od tog trenutka Bog ga prati svojom milošću, te mu pomaže u izboru. Ako izabere Boga, čovjek izabire svetost, jer je Bog svet, i tko prihvati Boga u svom životu, prihvaća i njegovu svetost. Čovjek je slobodan u svom izboru i takvim ostaje od prvog trenutka sve do vječnosti. Na toj točci nećemo se dalje zadržavati, jer ste već primili mnoga pojašnjenja kroz ove godine.

Bog je stvorio čovjeka da bude njegovo dijete, stoga ga je predodredio za svetost, još od trenutka zaćeća. Doista, kako bi mogao onaj koji je Svet željeti za vlastitu djecu nešto drugačije od svetosti? Pogrešni čovjekovi odabiri su oni koji ga kvare, jer  Bog poziva svakoga na svetost, te sjeme božanskog života počiva u ljudskom duhu. Stoga čovjekov duh čuva sjećanje na Boga od trenutka zaćeća. Zemaljski život sa svojim kušnjama, borbama, napetostima, također i  nasilnom prisutnošću zla, mogu  zamagliti ovo prvotno sjećanje, ali ga ne mogu potpuno ugasiti. Ono ostaje kao duboki vapaj  koji je ponekad neizraziv, u intimi svakog čovjeka, čak i kada odbacuje Boga.

Svaki čovjek može u sebi osjetiti život Božji, na način koji najbolje odgovara njegovoj originalnosti;  on teži prema tom životu, traži ga kao što biljka traži svjetlo za život. Čovjek neprestano čezne za Bogom, čak i kada racionalno ignorira njegovo postojanje, jer spoznaja Boga nije racionalna spoznaja. Duh Sveti djeluje  u dubini ljudskog duha i usmjerava ga prema onom što je iznad čovjeka; uzdiže ga k Bogu, jer on sam je Bog i komunicira vam sama sebe, sjedinjujući vas s Ocem i Sinom kao što je on sam s njima sjedinjen.

Dakle, svetost je temelj posvećenja. Ona je sjeme koje je Stvoritelj posadio u vas. Kada čovjek prihvaća Boga u svom životu i ljubi ga, sjeme se otvara i izbija klica svetosti koja raste sve dok ne postane stablo, stablo vašeg života. Ono proizvodi listove i plodove, tj. kreposti i djela. Kako se izmjenjuju  godišnja doba i vaše stablo, ako ste se dobro brinuli za njega, daje sve više plodova, sve dok Gospodin ne odluči presaditi ga u drugi vrt, vrt vječnosti. Također i ovdje nastavlja donositi plodove sve dok ne dođe do trenutka novog stvaranja, i svako stablo će biti stavljeno zauvijek na svoje mjesto . U novom stvaranju će se ostvariti definitivna proslava svakog djeteta Božjeg i cjelokupnog naroda; niti slava koja je u raju nije definitivna: sveti isčekuju uskrsnuće na kraju vremena, predznak novog stvaranja, vječnog kraljevstva našeg Boga. Tada će svetost svakoga pojedinačno i svih zajedno dostići njezino slavno ispunjenje: ljudi i stvorenja bit će posvećeni, tj. Proslavljeni.

Svetost je dakle sredstvo za ulazak u novo stvaranje.  Potrebno je da idete prema tome u ovom vremenu, u kojem Bog očekuje od svakog pojedinca i cijele Crkve da dođe do prave svetosti. Isus Krist, prvorođenac novog stvaranja i Poglavar Crkve, posvetio je sama sebe po njegovoj Žrtvi, otvarajući put posvećenja svem narodu. Stoga se ne trebate bojati: Isus vam je dao svoje Tijelo i svoju Krv kao hranu, kako želja za Bogom koja je u svakome od vas, ne ostane samo želja, nego da postane konkretna  i vidljiva stvarnost u svetosti svakoga pojedinačno i cijele Crkve.

Želio bih da shvatite da su kreposti i dobra djela kršćana plod svetosti a ne obrnuto. Budite pažljivi prema ovoj točci: čovjek može činiti mnoga dobra djela, a da ne bude svet; može imati kreposno ponašanje ali koje nije sama krepost. Svijet je pun humanitarnih djela koja ne potječu od svetosti, nego od ljudskog sažaljenja, osjećajnosti i osjećaja. Čak i oni koji služe Sotoni, često maskiraju njihove prave aktivnosti sa naizgled dobrim djelima. Vi ne činite tako: sve ono što jeste i što činite neka bude plod ljubavi prema Bogu, iskrenog mu darivanja po Isusu Kristu i ljubavi bez interesa prema drugima.

 

Nemajte nikakvih ambicija. Znajte da postoji jedna jako fina ambicija i opasna: a to je da postanete sveti, kako bi vam se ljudi divili. Ona će vas udaljiti od prave svetosti, jer u njoj nema ljubavi i čini uzaludnom svaku zaslugu, kao što kaže Sveti Pavao ( 1 Kor , 13 )

Tko je onda doista svet i što je svetost? Svet je onaj koji živi za slavu Boga Oca “ s Kristom, po Kristu i u Kristu”, vođen Duhom Svetim. Tko tako živi ulazi u život Presvetog Trojstva koji je neprestani protok ljubavi između Tri Božanske Osobe. Tko živi za Boga, ne može živjeti za sama sebe, nego traži zajedništvo s braćom i ljubi druge istom ljubavlju kojom je ljubljen.

Za kršćane mistično jedinstvo s Kristom je ključ koji daje pristup pravoj svetosti. Samo vam Isus objavljuje Oca i daruje vas njemu; u ime Isusovo primate Duha Svetoga. Stoga je potrebno da cjelokupno stvorenje bude uglavljeno u Krista:  sve treba biti privedeno k Ocu, po Sinu u Duhu Svetom. Bez uglavljenja u Krista nema ni svetosti ni posvećenja, dok Bog želi posvetiti cjelokupno stvorenje. Stoga stvorenje nužno treba biti uglavljeno  u Krista i proces tog uglavljenja je već aktualan.

 

Iz svega ovog možete razumjeti što je svetost: to je duboko prianjanje čovjeka uz Trojedinog Boga i njegove zakone, po Isusu Kristu u Duhu Svetom. To je odnos čovjeka s Bogom ispunjen ljubavlju, poštivanjem i slobodom,  bez naknade. Svetost se izražava u višestrukim oblicima, jednako kod pojedinaca kao i u Crkvi:

• Svetost je istinsko siromaštvo ( Mt. 5, 3 ): svetac se ispražnjava od vlastitog ja kako bi dao prostor Bogu; ne živi više za sebe, nego za Boga. Istinsko siromaštvo je doista svlačenje od vlastite sebičnosti. U tom čovjekovu svlačenju se očituje Božja svetost, koja nema nikakve veze sa ljudskom veličinom. Svlačenje od materijalnih dobara je u drugom planu: čemu služi biti materijalno siromašni a bogati samima sobom, kroz arogantnost vlastitih ideja?

 

• Svetost je prava mudrost i prava spoznaja, jer tko živi s Kristom u Bogu prima Kristovu misao u kojem je pisano da “su skrivena sva blaga mudrosti i spoznaje” (Kol. 2, 3). prava spoznaja se sastoji u spoznaji Boga, i mudar je onaj tko traži Boga. Ako ste sjedinjeni s Kristom, obuzeti ste Duhom Svetim i nemate potrebu studirati ga kako biste ga upoznali, jer vam se sam objavljuje u dubinama vašeg duha.

 

•  Svetost je božanska snaga koja se očituje u čovjeku potpuno sjedinjenom s Bogom. Ona nadilazi ljudsku slabost, naprotiv sviđa joj se boraviti u onome koji je svjestan svojih granica i ostaje ponizan pred Bogom (2 Kor 12,9). Pravi kršćanin je onaj koji dopušta Isusu da živi i djeluje u njemu. Prava kršćanska zajednica je ona koja je utemeljena na živoj Kristovoj prisutnosti u svakom članu i cijeloj zajednici. Živa Kristova prisutnost je istinita snaga kršćanina i Crkve,  pred kojom bježi Sotona ( Fil 1, 12-26 ).

• Svetost je pravo zajedništvo jer vas vodi prema ljubavi prema svima, čak i neprijateljima. Doista, vas oslobađa od sebičnosti od koje proizlazi strah prema drugima. Tko je svet ne boji se neprijatelja i zna zadržati ruku također i neprijatelju; ne boji se izgubiti nešto jer ima Sve, ima Boga. Tako može ići u susret svima, dobrima i zlima, bez imalo straha (Mt. 5, 43-48).

• Na kraju, svetost je prava čistoća, jer tko živi u Bogu izbjegava sve što je nečisto, ne zbog prisile nego iz prirodna odabira: ne može se živjeti u odnosu s Bogom i u isto vrijeme služiti đavlu; shvaćate i sami da jedno isključuje drugo. Stoga hod svetosti je uvijek hod pročišćenja koji vas vodi korak po korak prema odabiru dobra i odbacivanju zla. Čini vas istinitim, prozirnim, poštenim (Mt 6, 22-24).

Predraga braćo i sestre, potrudite se postati svetima! Svetost je predviđena za sve. Bog traži od vas samo da želite svetost i da mu se stavite velikodušno na raspolaganje. Ako tako činite, Bog započinje djelovati u vama i preobražavati vas: preobražava vašu misao i vaš život koji postaje svet. Ipak znajte, da svetost nije ljudsko djelo nego božansko, ne dolazi iz vaših ljudskih napora, iako je potrebna vaša osobna suradnja i dobra volja.

 

Bog vas neprestano poziva i na različite načine kako bi probudio sjećanje na njega u vašem duhu i čeka na vaš odgovor. Ako kažete da iskreno i snažno, Duh Sveti, Posvetitelj vas vodi prema savršenosti, započinje svoje djelo. Vodi vas prema svetosti, također i preko kušnji; one su nužne da ojačaju vašu odluku. Stavlja vas na kušnju ali vas obasipa svojim darovima. Malo po malo vas ispunjava svojim plodovima: ljubavlju, radošću, mirom, nježnošću, strpljivošću,poniznošću, vjernošću, blagošću, uzdržljivošću (Gal 5, 22). Zauzmite dakle, stav osluškivanja Boga koji vas zove i dopustite da se u vama budi njegov život!

Uzmite primjer iz života svetaca koji su vas prethodili i ušli u slavu Božju ali ne trudite se postati kao oni. Svaki svetac ima vlastitu originalnost kao što i svatko od vas  ima svoju. Nemojte postati ružna kopija nekog drugog nego postanite ono što uistinu jeste pred Bogom. Prikažite se njemu kako bi vam on pomogao da vaša originalnost zasja u Božjem narodu; svatko od vas je neponovljiv i nezamjenjiv! Potrudite se to shvatiti.

Ne pravite od jednog sveca idola! Često su sveci zazivani više od Boga i mnogi smatraju da čudesa čine sveci. Ne braćo, svetac je samo sredstvo preko kojeg teče Božja svetost. On je samo iskra, ali nije Vatra , on je svjetiljka ali nije Svjetlo, on  je zraka ali nije Sunce. Samo Bog je Svet, svi mi smo samo njegova djeca, njegova stvorenja; možemo isijavati njegovu sliku ali samo Bog je Bog.

Crkva je danas pozvana ponovno otkriti svetost kao njezino temeljno poslanje, iz kojeg proizlaze sva druga djela. Ako Crkva ne očituje svetost Trojedinog Boga, nije više Crkva utemeljena na Isusu; svodi se na dobrotvornu organizaciju utemeljenu na idejama i ljudskim naporima. Crkva, tj. Božji narod, bazira njezine temelje na svetosti njezina Gospodina i pozvana je učiniti vidljivim Kristovo lice prema svakom čovjeku.

Crkva ima potrebu za Presvetom Djevicom Marijom koja je Majka Crkve, i za svetošću Svetog Josipa. Oni su bdjeli nad Nazaretskom kućom tako kao što danas bdiju nad Crkvom koja je Božja kuća među ljudima. Prijeko je potrebno mistično se sjediniti s njihovim Srcima koja su najbliže Srcu Isusovu.

Svetost Crkve je jedini znak nade na Zemlji, te obilježava put prema novom stvaranju. Kada ljudi dobre volje kucaju na vrata Crkve, ona bi trebala odgovoriti kroz poučavanje sviju prema putu vjere, nade i ljubavi; za tim ima potrebu vaše čovječanstvo. Božja kuća, tj. Crkva, nema potrebu za posjedovanjem zlata i srebra (Dj. 3,6), jer već posjeduje najveće blago  u svemiru: svetost. To je bogatstvo koje ju resi, kao što je pisano: “ Svetost je ures doma tvojega, Gospodine, u sve dane” (Ps. 93,5). Potrudite se dakle, braćo, učiniti sve bogatijom Božju kuću! Pomoć vam neće nedostajati.

Blagoslivljam vas u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga”.