Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

4.01.2021

Počela je 2021. godina, posvećena Isusu Kristu, Velikom Svećeniku i Kralju Svemira, ova godina u kojoj nas je Isus[1] zamolio da Njemu posvetimo svaku našu akciju, svaku našu misao, svaki trenutak našeg života. Godina pripremljena mnogim jasnim uputama Presvete Marije,[2] Isusa[3] i mnogih izvanrednih sredstava. Naviješteno je da će to biti jedna godina bogata događajima, godina u kojoj se sve više treba izraziti Njegova Crkva, Crkva Isusa Krista svega Svemira, Njegov narod.

Dakle možemo reći da, kao narod imamo zadatak živjeti, svatko od nas, kao dijete Božje; zadatak da dopustimo Isusu da se proslavi u nama i učini nas djecom Božjom. To je krajnje i duboko značenje posvećenja svega Njemu, počevši od nas, počevši od svake naše akcije: da se On proslavi u nama i preko nas, i na taj način učini nas djecom Božjom. To je jedno djelovanje koje želi vršiti u čitavoj svojoj Crkvi, u čitavom svom narodu, jer to je jedan narod koji treba biti poput njegove Majke, svet i bezgrešan, poput Presvete Marije, jer je rođen od Presvete Marije i Isusa.

Učiniti nas djecom Božjom djelo je i obećanje koje nam je Presveta Marija dala 31. prosinca 2019[4]., ako se sjećate, jedno obećanje koje je svečano dala pred Presvetim Trojstvom, jedno obećanje koje je prisutno u svim njezinim ukazanjima, prisutno je u svim njezinim dolascima i traženjima svoje djece ovdje na Zemlji, kako bi spasila i onog posljednjeg, i netko je spašen kada prepozna i otkrije da je dijete Božje. Spašen je jer, prepoznavši se djetetom Božjim, znači da je prihvatio Krista, a tko prihvati Sina, prihvaća i Oca.

Biti Božja djeca onaj je temelj od kojeg započinje istinski Život, možemo reći da je to početak obraćenja. Onaj pravi Život, onaj s velikim slovom, onaj koji daje smisao čitavom tijeku naših događanja ovdje na Zemlji, započinje kad netko otkrije veličinu, ljepotu, dubinu toga da je dijete Božje te otkrije veličinu Božje Ljubavi jer ga stvorio kao sina i vratio mu dostojanstvo djeteta Božjeg otkupljenjem; otkriva i kontemplira cjelokupno Božje djelovanje u njemu i u drugima, kako bi se sve vratilo u prvobitno stanje.

Rekao sam: obraćenje, otkrivanje da smo djeca, temelj je našeg identiteta, onog identiteta kojeg je Presveta Marija tražila od nas u svojim posljednjim riječima, kako bismo se mogli pozicionirati.[5] Ovaj identitet započinje, kao prva stvar, jer otkrivam, ali nisam siguran, da sam ljubljeno dijete, otkupljeno, traženo, željeno i sa svim onim što mi je potrebno da bih bio sretan, svim potencijalom da bih imao puninu; od toga započinje identitet.

Ako pogledamo čovječanstvo Zemlje, nikad nije živjelo strašnu prazninu identiteta kao sada. Tama je zahvatila svaku stvarnost na Zemlji. Upravo kako smo ovih dana više puta čuli u Evanđelju Svetog Ivana Evanđeliste u njegovom prologu: „K svojima dođe, dođe u tamu, On koji je bio svjetlost. I njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“[6], dajući milost na milost. Završava govoreći: „Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.“[7] To je jedan proces koji je započeo prvim Gospodinovim dolaskom, no ne možemo reći da je gotov. Suprotno tome, osjećam da mogu reći, treba početi iznova s više snage i s više milosti, i evo svrhe izvanrednih sredstava, svrhe Njegove Crkve svega Svemira, koja također ovdje na Zemlji izlazi na vidjelo, upravo kako bi izrazila djecu Božju. Jer možemo reći da je tama napredovala u ove dvije tisuće godina. Bilo je velikih Svetaca, no nije bilo jednog kršćanskog naroda koji svjedoči da su djeca Božja, jednog naroda, ne nekog pojedinca.

Sveti Ivan Apostol, u većem dijelu svog Evanđelja i u svojim poslanicama – koje također čitamo – na mnogo načina dodiruje i govori o pomazanju, „pomazanje koje ste primili“[8],više puta govori o biti djeca. Nešto između jučer i danas kaže: „Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu“[9], ovo pomazanje. Mi smo ovo pomazanje definirali preko objašnjenja koja smo imali u onom odgovoru kod začeća: onom da koji smo rekli Bogu, primamo pomazanje od Duha Svetoga i povjereni smo Sinu. Pomazanje koje nas prati i vodi nas kroz čitav život, preko odgovora koje u svom životu trebamo dati, preko da Božjoj volji, da njegovom djelovanju, da davanju dopuštenja Gospodinu da nas vodi do punine, sve do ostvarenja našeg identiteta. I gledajte da u ovom djelovanju, u ovom neprestanom da, gdje stavljamo Boga u centar, gdje odabiremo Boga, gdje želimo volju Božju, i tamo je kako kaže Sveti Ivan Apostol danas[10] da „ne griješiš jer božansko sjeme je u tebi“. Naravno, možeš pogriješiti, ali ne možeš počiniti grijeh.

Sveti Ivan u svojim poslanicama, kada govori o grijehu, govori o Grijehu protiv Duha Svetoga, a u određenom trenutku također kaže: „Za nj ne velim da moli.“[11] Inače, u čitavoj svojoj poslanici Sveti Ivan objašnjava da se grijeh rješava sa: „Imamo zagovornika kod Boga“[12] i ako imaš u sebi ovo božansko sjeme, ne možeš griješiti, možeš pogriješiti, no ne možeš počiniti taj Grijeh.

U tom hodu, koji nas vodi ka ostvarenju našeg identiteta, dolazi jedan trenutak da te ovaj  identitet vodi i uključuje također u poslanje, jer svaki identitet koji napreduje u jednom redu, potom te vodi u jedno poslanje. Sve, rekao sam, započinje time da osjećaš da si dijete. U tom osjećanju da si dijete u jednom redu, jer sve djeluje u jednom redu, ti osjećaš da si muškarac ili žena, i ovo djelovanje Božje, ovo pomazanje koje te vodi, u ovom redu te vodi upravo preko onog što prepoznaješ, korak po korak.

„Ja sam sin, ja sam muškarac, ja sam stvorenje, ljubljen sam, ja sam otac, ja sam majka“, sve Božje povlastice koje se razvijaju u skladu s originalnošću i kreativnošću svakoga, u svakom čovjeku na drugačiji način tako da svi zajedno tvore Božji narod, Mistično Tijelo Kristovo. Već kao povlastice, neovisno ima li netko tjelesnu djecu ili ne, svaki muškarac i svaka žena pozvani su biti otac i majka, ima u sebi ove povlastice očinstva i majčinstva u Bogu. Ima u sebi ove povlastice upravo zato što je bio rođen od Boga, jer je bio stvoren  na njegovu sliku i priliku, i primarno Božje djelovanje je rađati.

Dakle, također i svako Božje dijete u sebi ima ovo djelovanje, budući da je slično Njemu: rađati. Rađati znači dati život, dati život u fizičkom smislu, ali i dati život u duhu. Otac je, znamo, začetnik života; Sin nas svojim otkupljenjem vraća natrag u život – govorim o Životu s velikim slovom – i Duh Sveti u čitavom svom djelovanju promiče i razvija Božji život. Cjelokupno Trojstvo rađa, u zajedništvu, i to je isto tako djelovanje Crkve. Svako Božje dijete rađa, u zajedništvu rađa drugu Božju djecu, u zajedništvu oni prenose očinstvo i majčinstvo jedni prema drugima, prenose sklad, muškarac prema ženi, prema stvaranju, prema svemu Svemiru.

Svetost, biti bezgrešni, biti prikazani, povlastice su Božje djece, povlastice samim tim što u sebi imamo Božji život. To nije nešto do čega se dolazi vlastitom snagom, vlastitim konceptima, vlastitim djelovanjem, nego sve je to Božje djelovanje, milost na milost: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“.[13] Nažalost, u toj magli koju je na Zemlju donio Lucifer, također i ove povlastice bivaju predstavljene gotovo kao odricanje, gušenje, ostavljanje, napuštanje: da bi bio svet, trebaš se odreći ovoga, ne trebaš ovo raditi. Upravo je početna točka pogrešna, kako sam već rekao ranije. Ako ti ne otkriješ da si Božje dijete i ne polaziš od one ljubavi prema onome koji te rodio, koji ti je također darovao svoju ljubav, sve postaje maglovito, sve postaje mučno, sve postaje … odricanje i ovaj život ne eksplodira u nama.

Božje djelovanje, a time i njegovih sredstava, dakle i nas koji smo njegova Crkva, je izraziti život, ne gušiti život, međutim polazna točka je koji život. Božji život kao dar, milost na milost, je jedan skladan, uravnotežen život, jedan potpuni život, i kao Crkva, mali ostatak – zovite je kako želite – imamo sve milosti i ja kažem također i zadatak svjedočiti ovaj sklad. Sklad sa nama samima i s Bogom, sklad između muškarca i žene, sklad u jednoj grupi, sklad u jednoj zajednici, sklad u jednom selu, sklad sa stvorenjem, sklad koji je onaj temelj i onaj red za razvoj identiteta i poslanja.

Lako je vidjeti kako je naprotiv zadatak Sotone i Lucifera, s njegovom destruktivnom  energijom, upravo onaj da uništi sklad, uništi ravnotežu, da stvori pomutnju, da te uvijek ostavi u sumnji, da te  uvijek vodi do jednog osuđivanja, daje ti da vidiš negativne stvari umjesto pozitivnog aspekta, da te uvijek navodi na sumnju, nepovjerenje … na loše razmišljanje. To je sasvim suprotno Božjem djelovanju. I gledajte, da mi imamo milost prepoznati u sebi kada se ovaj duh uspijeva kretati u nama i oko nas. I kada se u jednoj poruci govori o egzorcizmu, koji se ne vrši molitvama egzorcizma, nego umjesto toga blagoslivljajući, ljubeći, misleći dobro, biti neprestano pozitivni, neprestano promovirati, upravo je istjerivanje ovog duha, gdje također jedan mali prostor, jedna negativna misao, jedan negativan stav, zauzima prostor  u nama i hrani sotonski vrtlog umjesto trojstvenog vira.

To je djelovanje Crkve, potom Bog vrši izvanredne stvari, i vrši ih preko Svojih sredstava. Nama živeći ono redovno donijet će ravnotežu, donijet će sklad, donijet će da u potpunosti razvijemo dimenzije između duha, duše i tijela i udaljit će svaku pomutnju.

Rekao sam da imamo milost vidjeti djelovanje zla, imamo također milost vidjeti djelovanje vrhovnog Lažnog Proroka, ali i svih lažnih proroka koji unose nered, pomutnju, također i kada govore o miru, dobroti, ljubavi, harmoniji. I ima ih puno na Zemlji puno lažnih proroka i antikrista. Tu su također i Lažni prorok i Antikrist, i vidite koliko se glasova podiže, svi koji vode u jednu maglu, ne uvode u Mir s velikim slovom, u Život s velikim slovom, u ravnotežu.

Savršeni red je samo u volji Božjoj, kada svatko uđe u tu volju; ovu Božju volju koja se, kao što smo rekli, kao što je rekao Sveti Ivan apostol, izražava u onom pomazanju koje smo primili, onom pomazanju koje nas vodi, koje nas vodi naprijed, koje nas preobražava i koje pronalazi svoje mjesto u svakom muškarcu i u svakoj ženi te razvija stvaralaštvo između muškarca i žene koje je izvor svakog reda. Ako ne pronađemo svoje mjesto kao muškarci, kao žene, kao kći Božja i sin Božji, nećemo moći pronaći ni identitet ni poslanje, pa prema tome nećemo biti u Božjoj volji i u redu.

Još jednom, Presveta Marija je primjer žene koja dopušta da se pomazanje razvija u njoj, primjer žene koja je potpuno raspoloživa za Božju volju, znate kako je kao dijete prikazana u hramu, i vidimo kako prihvaća majčinstvo, majčinstvo sa svim onim što nosi sa sobom. Bilo Ona bilo Sveti Josip nisu predvidjeli u svom životu majčinstvo, oboje prikazani Bogu, oboje su bili potpuno darovani Bogu; predvidjeli su služiti Bogu na jedan određeni način i nađu se da mu služe na sasvim drugi način. Pogledajte kako u potpunosti prihvaćaju ovu volju, ne jedan komadić, nego sve.

Ako razmišljamo o Presvetoj Mariji koja je mislila da će biti posvećena u hramu, što bi za nju moglo značiti imati jedno dijete, sa svim onim što slijedi, a isto je i za svetog Josipa. I potom znate kako je bilo: pobjegli u Egipat i vratili se kući, trčali su tamo-amo.[14] Preko ovih događaja Marija je dovedena do punine svoga poslanja Majke, potom je pod Križem eksplodiralo njezino majčinstvo; pa tako i za Svetog Josipa. Tada su bili i postali očevi i majke. Čega? Crkve, svakog čovjeka.

Za Svetog Josipa, možemo reći, fizički nije rodio dijete, ali je rađao svu djecu; Presveta Marija je rodila jedno, no rodila je i svu djecu Božju. Njihova poslušnost Božjoj volji dovela ih je do toga da su ostavili Boga slobodnog u njima, ostavili su sve svoje ideje posvećenja, prikazanja, sve njihove programe; tada je Bog u njima doveo Svoje očinstvo i majčinstvo do punine i njih dvoje su izrazili očinstvo i majčinstvo u Bogu. Odavde započinje sav red u Crkvi.

Mislim da je to jedna tema kojom ćemo se još baviti u ovim vremenima, na ovom početku godine, jer doista posveta svega Isusu, Velikom Svećeniku i Kralju Svemira, kako bi se On proslavio u svojoj Crkvi i u svakome od nas, treba poći od ovog reda: sin Božji, kći Božja, muškarac, žena, otac, majka.

Onda opet povjeravam Presvetoj Mariji i Svetom Josipu cijelu Crkvu Isusa Krista ovdje na Zemlji, povjeravam svakog čovjeka dobre volje, povjeravam sve dobre nakane i sve dobro prisutno u svakom čovjeku, također i onima koji još ne poznaju Isusa Krista; povjeravam sve umiruće, povjeravam sve one koji traže istinu, povjeravam sve dobro i zazivam njihov blagoslov na sve, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Isusova poruka od 21.studenog 2020 „Budite spremni za bitku“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka Presvete Marije od 07.prosinca.2020 „Mesijansko vrijeme“, i poruka od 31. prosinca 2020 „Posvećeni za službu Ljubavi“ , objavljene na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Isusova poruka od 24. prosinca 2020 „Duše zaručnice“ objavljena na našoj stranici.

[4] Usp. Poruka Presvete Marije od 31.prosinca 2019 „Svečana posveta Presvetoj Mariji za 2020“, objavljena na našoj web stranici

[5] Usp. poruka Presvete Marije od 31. prosinca 2020 „Posvećeni za službu ljubavi“, objavljena na našoj web stranici

[6] Iv 1, 9-12

[7] Iv 1, 17

[8] Usp. 1 Iv 2, 27

[9] Usp. 1 Iv 3, 7-10

[10] Vidi nota 9

[11] Usp. 1 Iv 5, 16

[12] Usp. 1 Iv 2, 1

[13] Usp. Iv 1, 12

[14]Usp. Mt 2, 13-15. 19-23