Nedjelja Božanskog Milosrđa

 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Predraga braćo i sestre, danas slavimo Božansko Milosrđe. Bog je objavio preko svoga Sina, Isusa Krista Faustini Kowalskoj 24. rujna 1936. Božansko Milosrđe,te je pozvao čovječanstvo, prije svega katoličku Crkvu da prihvati Božansko Milosrđe. Ivan Pavao II u kanonizaciji, proglašenju Svete Faustine u 2000. godini ustanovio je ovaj dan Božanskog Milosrđa. Ovo je bio prolazak prema trećem tisućljeću. Mi živimo u ovom tisućljeću. Obraćam se naime u ovom razmišljanju na poseban način vama koji ste osjetili milost i poziv da primite Božansko Milosrđe, da primite milosti ovog vremena te hodite prema uglavljenju u Kristu. Poslušajmo što govori Trojstveni Duh, glede Božjeg Milosrđa.

Iz knjige “Ispisati povijest- svezak II- Svemir i njegovi stanovnici”, str.260

 

“Što je Božansko milosrđe? Nije to neki pojam, nego Osoba: Isus Krist. On je Božansko Milosrđe koje se utjelovilo za vas. U Isusu Kristu su utjelovljena sva božanska svojstva jer je Isus krist pravi Bog i pravi čovjek. Moć, inteligencija, snaga, mudrost, dobrota, pravednost i milosrđe su postali vidljivi u Isusu, Drugoj Osobi Presvetoga Trojstva. Kada čovjek prihvaća Isusa Krista i njemu se dariva, prihvaća silu božanstva: tada Isus počinje djelovati i snaga njegovog božanstva se nastanjuje u čovjeku. Kao što je Bog vidljiv u Kristu tako je krist vidljiv u čovjeku koji ga ljubi i prima s vjerom. Za vas na Zemlji to se događa osobito preko sakramenta Euharistije, preko kojeg Isus ulazi u vas: njegovo Tijelo i njegova Krv postaju vaše tijelo i vaša krv ako ga ljubite i priznajete za Gospodara vašeg života.

Kada je Isus preko Svete Faustine tražio od čovječanstva i od Katoličke Crkve da prime i štuju Božansko Milosrđe, tražio je da bude prihvaćen, zazivan i štovan, jer je on Božansko Milosrđe.”

 

Da se brzo odgovorilo na Isusov poziv i da se štovanje Božanskog Milosrđa brzo proširilo, Bog bi oprostio teške grijehe ljudi i poništio Luciferovo djelovanje. Zato je Isus htio da Crkva kršćanima i čovječanstvu obznani ono što je on objavio preko Svete Faustine; ali, to se opet nije dogodilo. Katolička Crkva nije osjećala nikakvu potrebu da žurno prihvati Isusove zahtjeve. Sveta Faustina je pretrpjela mnoge progone, njezini spisi su smatrani opasnima i mogli su kružiti samo tajno; nije bila ustanovljena nikakva svetkovina Božanskog Milosrđa. Ipak mnoge ponizne i vjerne osobe su molile u skladu s Isusovim željama i štovale sliku koju je on htio, ali to nije bilo dovoljno. Preko Svete Faustine je Isus govorio, pozivao, na noge načine objašnjavao da nema mira bez oprosta, niti oprosta bez milosrđa; pozivao je narode, uključujući Poljsku, domovinu Svete Faustine, na obraćenje, ali uzalud. Sveta Faustina je umrla 1930., a 1939. je nacistička vojska napala upravo Poljsku, započinjući tako užas Drugog svjetskog rata čije posljedice još uvijek pritišću čovječanstvo na Zemlji.

Katolička Crkva je 2000. Faustinu Kowalsku proglasila svetom. Iste godine je ustanovljena svetkovina Božanskog Milosrđa, šezdesetak godina nakon što ju je Isus tražio.”

 

Kako rekoh, Papa Ivan Pavao II ustanovio je svetkovinu Božanskog Milosrđa 2000. godine i u tom danu tko se ispovjedi, tko primi Pričest, dobiva oproštenje grijeha i kazni. Ali ovo bi trebala biti samo polazna točka. Mi trebamo shvatiti sav domet Božanskog Milosrđa. Potrudimo se razmišljati o današnjem Evanđelju[1]. Imamo dvije epizode. Prva epizoda: očitovanje Uskrslog apostolima koji su bili uplašeni iza zatvorenih vrata. Isus prolazi kroz zatvoreni prostor; ne samo kroz vrata, nego prolazi kroz zatvorena srca poradi straha. Isus je onaj koji preuzima inicijativu; niti apostoli nisu mogli učiniti ništa. Druga epizoda je susret sa Tomom koji nije želio vjerovati. Ponovno je Isus ušao i pokazao svoja rebra i probodene ruke te pozvao Tomu da ih dotakne. Nakon čega Sveti Toma kaže: “Gospodin moj i Bog moj!”. Isus mu kaže: “Zato što si me vidio povjerovao si: blaženi oni koji vjeruju, a ne vidješe!”. Ovaj prolazak je toliko velik da ga ne možemo nikada do kraja razumjeti: vjerovati, biti predani Bogu, ići prema neizmjernom, prema vječnom, prema onom što ne poznajemo jer neizmjerni Bog poznaje sve a mi poznajemo malo.

Sada u ovim vremenima u kojima smo jako uznemireni problemima Zemlje, sa mnoštvom pitanja o onom što se događa u svemiru, sa prijetnjama Zemlji o kojima se govori, Bog nas vodi u savršenoj sigurnosti u Isusu Kristu. Oni koji prianjaju uz njegov program, bit će savršeno vođeni prema novom stvaranju. Temeljna stvar je da mi prihvatimo Milosrđe onako kako djeluje danas. Mi smo navijestili snažnu inicijativu Presvetog Trojstva u 2013. i ona djeluje u Isusu svakim danom sve više te postaje oslobođenje za ljude koji je primaju. Sveti Ivan kaže: “Tko vjeruje da je Isus Krist, rođen je od Boga. Tko je rođen od Boga pobjeđuje svijet, pobjeđuje zlo”. Naime, ne radi se o nekoj privatnoj pobožnosti, radi se o jednom javnom bogoslužju, koje je ustanovio Ivan Pavao II. Nitko se ne može opravdati da to nije Crkveni izričaj, ipak čovjek je slobodan odgovoriti ili ne; odgovoriti potpuno ili djelomično. Objavili smo vam da Isus, Božansko Milosrđe napreduje u svoj sili te da neće opstati ništa površno; bit će podijeljeno dobro i zlo. Svi oni koji prianjaju uz njegov život bit će povedeni u dimenziju novog stvaranja. Onda za sve nas koji vjerujemo u ovaj Božji program to je dan snažnog probuđenja.

U ovom tekstu koji smo čitali govori se o hitnosti proglašenja Božanskog Milosrđa. Službena Crkva nije to učinila. Učinio je to Ivan Pavao II, ali mi trebamo shvatiti hitnost trenutka. Ne čini li vam se veliko kada Trojstveni Duh kaže da ako prihvatimo Isusa Krista, ako prihvatimo njegovo Milosrđe; tijelo Kristovo postaje naše tijelo, krv Kristova postaje naša krv. Prihvatiti Božansko Milosrđe znači osjetiti sve Božanstvo u nama, svu snagu Uskrslog koja pobjeđuje sile zla.

U noći koja je prethodila navještaju Božanskog Milosrđa Svetoj Faustini Kowalskoj, ona je trpjela, mislila je da će umrijeti i rekla je kako piše u dnevniku da je zazivala Milosrđe Božje i uranjala se u Milosrđe Božje te odmarala u Njemu. Može se reći da su ove patnje mistične, ali što znače mistične patnje? Ne trpimo li svi danas poradi grijeha čovječanstva? Tko počini teški grijeh, ne osjeća li u sebi nered, ne pravi li nered? Ne nosimo li težinu grijeha čovječanstva? Tko želi prihvatiti Milosrđe Božje treba vidjeti ove grijehe. To je ispovijed, to je obraćenje – suočiti se s ovim grijesima: suočiti se s tim grijesima znači isto tako i trpjeti. Nije ugodno vidjeti vlastite grijehe; nije ugodno vidjeti niti tuđe grijehe i pogreške. Vidite kako se danas naplaćuju: atomskim bombama, projektilima. Istinske mistične duše su osjetile jedan dio ove stvarnosti, ali prihvatiti Milosrđe Božje znači prihvatiti snagu koja čini grijeh bezopasnim; poništava zmijski otrov. Trojstveni Duh nas poučava da je puno više djece koja se prikazuju Sotoni od djece Božje, nažalost. Što se više djeca Božja budu prikazivala, to će više poništavati kazne te ubrzavati vrijeme uglavljenja u Kristu, te slavnog Kristova dolaska.

Naime, Milosrđe Božje ako biva utjelovljeno u nama, budi u nama onu velikodušnost u ljubavi koju je Isus Krist imao prema nama. Kada je Milosrđe Božje potpuno prihvaćeno, potpuno se žive sakramenti, potpuno se dopušta da ova milost prodire u cijelo naše biće, preobražava ga i vodi brzo u preobrazbu u novo stvorenje, te priprema novo stvaranje. Naime za novi narod koji je bar jednim dijelom shvatio ovu poruku uglavljenja u Kristu, nema ni trenutka čekanja niti gledanja na Milosrđe Božje kao na površnu utjehu u ovoj suznoj dolini. Nema vremena za to. Potrebno je gledati puninu, pristupati sakramentima, životu vjere u potpunoj otvorenosti. Ovo je poruka koju je Isus htio dati Svetom Tomi kada je rekao: “Blaženi oni koji vjeruju, a ne vidješe!” Koliko znanosti u našoj vjeri za razliku od znanosti ovog svijeta: samo je Bog onaj koji nas vodi u beskraj, u neizmjerno, u vječno, jer mi nismo u stanju, nego smo predani i sudjelujemo u tome, jer tamo čovjek ne kontrolira vječnost. Zakoni čistoga Duha upravljaju svemirom i tamo ne mogu ući arogantni, prepotentni, oni koji sve znaju te pritišću druge. Tamo je Bog onaj koji upravlja; Milosrđe Božje i njegovo kraljevsko dostojanstvo u kojem smo kao novi narod odlučili sudjelovati.

 

Neka se Milosrđe Božje spusti na vas kako bi dotaknulo vaše dubine kao što je dotaknulo Tomu i ostale apostole. Neka vas vaše molitve, primljeni sakramenti vode u jedno istinsko sudjelovanje u životu živoga Krista, da bude živ u vama. Neka se očituje u vama kao pobjednik u korist sviju. Trijumf Bezgrešnog Srca Marijina o kojem sanjaju mnogi Marijini pobožnici dolazi upravo u trijumfu božanske ljubavi. Ova božanska ljubav neka prodre u sve vaše patnje i pretvori ih u radost, vaše sumnje u vjeru, sve ono što vas iritira, ratove neka pretvori u mir. Neka vam udijeli sklad duha, duše i tijela. Neka vas povede u sklad sa svom djecom Božjom, sa svim ljudima i stvorenjem onako kako se dogodilo u prvoj Crkvi. Tako će također i Crkva Božja biti znak, pravac za cjelokupno čovječanstvo da iziđe iz problema koje je akumuliralo. Ja vas blagoslivljam da se u vama probudi odgovornost za promjenu čovječanstva vašim sudjelovanjem u Božanskoj ljubavi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

 

 

 

 

 

[1]Usp Iv 20, 19-31