Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Tri izvanredna Božja sredstva – Bog u potrazi za suradnicima

 

Predraga braćo i sestre, svako naše razmišljanje na poseban način idući prema završetku knjige jedan je korak naprijed i potrebno ga je napraviti. Prije nego napravimo ovaj korak i razumijemo nužno je spomenuti se da je početkom XX stoljeća Bog pozivao i pozivao preko velikih milosti Crkvu da prihvati ove milosti. Spomenuli smo se ukazanja naše Majke u Fatimi, spomenuli smo se Božanskog Milosrđa, ukazanja u Ghiaie di Bonate i ukazanja u Međugorju, gdje se Gospa još uvijek ukazuje. Govorili smo također o ulasku u treće tisućljeće. Nije to bio jedan kronološki trenutak, nego trenutak velikih milosti.

Službena Crkva nije dala odgovor na ovaj Božji poziv. Čut ćemo u ovom odlomku da je Crkva trebala pripremiti kršćane i voditi ih u zajedništvo, informirati ih. Trebala je pripremiti i one koji ne vjeruju kao i ljude dobre volje iz drugih religija. Trebala je navijestiti postojanje života u svemiru te Božji plan uglavljenja u Krista s jednom snažnom milošću. Službena Crkva nije informirala, nije pratila narod, osobe dobre volje izvan kršćanstva; unatoč svim znakovima koji su obilježili ovo vrijeme a koji su pokazali da postoji život u svemiru, osobe nisu uspjele usmjeriti svoje živote zbog nedostatka smjernica, što je Crkva, čuvarica velikih milosti koje je primila od Krista, trebala činiti. Naime, čut ćete jedan novi odlomak što je Bog učinio da to ispravi i kako su išle stvari. Zatim ćemo nadodati treći definitivni korak gdje se trebamo uključiti ako se želimo sjediniti s Božjim planom.

Iz knjige “Ispisati povijest: Svemir i njegovi stanovnici – svezak II”

Bog u potrazi za suradnicima

„Nakon Velikog Jubileja 2000. godine i događaja od 11. rujna 2001. započela je jedna faza vrlo intenzivne pripreme za Crkvu na Zemlji. Sada je više nego ikada Crkva bila pozvana odigrati svoju glavnu ulogu i preuzeti svoju punu odgovornost u evangelizaciji cijelog Svemira. Vremena je bilo sve manje i djelovanje pakla je bilo sve snažnije; Božji narod iz svih krajeva Svemira je trebao biti okupljen, upućen i osnažen. Iz toga je trebala doći snaga kojoj se Lucifer ne može suprotstaviti.

Do tada je Božji plan uglavljenja cijelog svemira u Isusa Krista imao kao stožer djelovanje Crkve na Zemlji utemeljene od Gospodina i predodređene po Isusovoj volji da donese svim narodima navještaj spasenja. Papa, kao pastir Crkve, bio je smatran središnjom i odlučujućom figurom i od čovječanstava vjernih Bogu koji su bili spremni u potpunosti s njim surađivati. Oko figure pape bi se postupno okupili svi narodi svemira.

Ali trebalo je pobijediti mnoge otpore unutar Crkve, koji su do tada sprječavali da se navijesti istina o postojanju drugih ljudi u svemiru. Bog nije želio ništa na silu, tražio je da katolička hijerarhija bude jasno obaviještena o tome, tim više što je papa Ivan Pavao II, iako teško bolestan, prihvatio stvarnost Svemira i htio je objaviti čovječanstvu. Smatrao je da taj navještaj predstavlja jednu epohalnu prekretnicu za Crkvu i za ljudsku povijest.

Bog je dakle odlučio još jednom objaviti Crkvi na Zemlji, na način prikladan za ovo vrijeme, istinu o postojanju života u Svemiru i o ulozi Crkve o velikom planu uglavljenja svega u Kristu, na nebu i na Zemlji (Ef 1,8-12). Tu je objavu, već zaboravljenu od kršćana, trebalo snažno iznijeti na svjetlo. Bilo je potrebno napokon doći do zajedništva među svom Božjom djecom u Svemiru i do prevladavanja podjela uzrokovanih istočnim grijehom. Isus Krist je došao na Zemlju zbog toga, žrtvovao se za sve ljude; osnovao je svoju Crkvu da bi bila kuća svih naroda.

Bez zajedništva među djecom Božjom cijelog Svemira bilo bi jako teško suprotstaviti se djelovanju zloga. Kao što smo vidjeli, Luciferovi sljedbenici s planeta niskog svemira već su odavno shvatili potrebu da se međusobno udruže. No kršćani na Zemlji nisu to vidjeli kao problem, naprotiv ignorirali su postojanje drugih ljudi u Svemiru i postajali sve slabiji i vezani za ono što se događa na Zemlji. Papa je to shvatio i nije više želio odugovlačiti. Na početku trećeg tisućljeća Bog je procijenio da su Crkva i čovječanstvo na Zemlji zreliji da se suoče sa stvarnošću Svemira i započeo ju je objavljivati.

Zapovjedio je braći vjernoj Bogu da stupe u kontakt s različitim ljudima na Zemlji, vjernicima i nevjernicima. Bog je namjeravao otvoriti oči svih ljudi, a ne samo kršćana; no na kršćanima je bio zadatak da stvarnost Svemira uklope u jedan širi plan spasenja stavljajući u središte osobu i djelo Isusa Krista. Dao je zapovijed da se sedam arkanđela također očituju. Bilo je potrebno proširiti duh ljudi na Zemlji. Pomoći im da postanu svjesni nebeskih i uzvišenih stvarnosti; i anđeli su bili prilično zaboravljeni na Zemlji. U međuvremenu su se nastavljala ukazanja u Međugorju; Majka Božja i Sveti Josip su zagovarali za djecu na Zemlji da se otvore i shvate ono što im je Bog htio objaviti.

Bog je želio stvoriti jednu čvrstu skupinu kršćana na Zemlji kojima će detaljno objaviti svoj plan uglavljenja čitavog Svemira u Kristu; oni bi bili posebno poučeni. Oni su trebali biti kvasac u Crkvi, sposoban probuditi savjesti ljudi svojim svjedočanstvom. Na Bogu bi bio zadatak da tu skupinu stavi u živi i izravni kontakt s papom i s onim dijelom hijerarhije koji je otvoreniji za stvarnost Svemira te tako potaknuti postupno otvaranje cijele Crkve.

Da se Crkva pokazala spremnom uslijedio bi navještaj, od strane pape o životu u Svemiru; zasigurno ne neki teorijski navještaj, jer je Bog predvidio pomoć vjerne braće i njihovo izravno svjedočanstvo Crkvi i čovječanstvu. S Božje strane je sve bilo spremno; bio je potreban odgovor ljudi. Bog je bio u potrazi za suradnicima.

Bog se usmjerio prije svega na vjerske zajednice na Zemlji; osobito na nove zajednice, koje su plod probuđenja koje se dogodilo preko velikih crkvenih pokreta i ukazanja u Međugorju. Potom na pojedince kojima je udijelio milosti i posebne darove. Gospodin je probudio mnoge osobe dobre volje koje su počele primati sve jasnije objave o životu u Svemiru. Mnogi su se okupljali u skupine na molitvu i podjelu iskustava. Drugi su se obratili svećenicima i biskupima da im priopće ono što su primili, ali u većini slučajeva im se nije povjerovalo, a još manje ih se podržalo.

Od 2000. do 2003. Bog je neprestano bio u potrazi za ljudima na Zemlji da formira jednu snažnu skupinu koja bi bila u zajedništvu s anđelima i s vjernom braćom i sposobna probiti otpore unutar Crkve. Pozvao je mnoge i iz mnogih dijelova Zemlje; objavio mnogo toga. Nažalost, nije naišao na odgovor koji je tražio: osobe su bile privučene fenomenima više nego li stvarnošću; bojale su se reakcije službene Crkve; nisu bile spremne žrtvovati sami sebe za Božji plan i svatko je slijedio svoja vlastita razmišljanja. Božji plan je bio zatvoren u tisuću drugih osobnih i paralelnih planova: mnogi su vjerovali u primljene objave, ali su ih htjeli „ukrotiti“ i tako ih učiniti pogodnima za vlastite svrhe.

Pod tko zna koji put odgovor na milost tako snažnu i obilnu u tim godinama bio je slab od strane kršćana i Crkve na Zemlji. Bog je uvijek iznova pokušavao, ali stvari se nisu promijenile. No ipak je bilo pojedinaca koji su shvatili ozbiljnost vremena i Božjeg plana; povjerovali su unatoč velikim kušnjama i poteškoćama.

U međuvremenu je mržnja Lucifera i njegovih sljedbenika prema djeci Božjoj i prema cijelom čovječanstvu rasla. Konfederacija svjetlosti je harala Zemljom i niskim svemirom i sve više pritiskala ljude, držala ih sve više uklještenima. Naročito je Zemlja bila ponovno omotana u spiralu ratova protiv terorizma koji je kulminirao 2003. s ratom u Iraku.

Bog je tada odlučio ići dalje bez daljnjeg čekanja odgovora Zemlje“.

 

Uzmimo zadnju rečenicu iz ovog pripovijedanja: “Bog je tada odlučio ići dalje bez daljnjeg čekanja odgovora Zemlje.” Bog je predvidio sredstva, milosti i način kako probuditi narod u cijelom svemiru i ujediniti ga, uglaviti u Krista cijeli svemir. Također i mi smo još uvijek pozvani, iako na drugačiji način, kako će nam biti pojašnjeno idući naprijed na ovim stranicama koje smo objavili. Želio bih da se vratimo malo unazad te ponovno pročitamo i razmišljamo o jednoj točki: što je Bog želio s ovim skupinama, što je Bog želio s jednom moćnom skupinom? Želio je ostatak kršćanskog naroda, ostatak koji će odgovoriti na milosti. Pročitajmo ponovno zatim analizirajmo za naše dobro, kako bismo shvatili kako ići naprijed a da ne posrnemo.

 

“Od 2000. do 2003. Bog je neprestano bio u potrazi za ljudima na Zemlji da formira jednu snažnu skupinu koja bi bila u zajedništvu s anđelima i s vjernom braćom i sposobna probiti otpore unutar Crkve”. U zajedništvu sa anđelima i vjernom braćom da bi se probila kroz otpore unutar Crkve, zašto? Ako je Papa Ivan Pavao II koji je danas svet, želio proglasiti, zašto onda nije to učinio? Nedostajao je mali ostatak, nije mogao dati odgovor sam. Nastavlja: “Pozvao je mnoge i iz mnogih dijelova Zemlje; objavio mnogo toga. Nažalost, nije naišao na odgovor koji je tražio: osobe su bile privučene fenomenima više nego li stvarnošću.” Kojim fenomenima? Vizije, znakovi, unutarnji govor, poruke, izvanredno, izuzetno; ali koju su stvarnost trebali prihvatiti? Život Božji. Bog je izvor života, cijele stvarnosti. Sve ostalo su znakovi, sredstva; nastavimo: “Osobe su se bojale reakcije službene Crkve.” Između sedam darova Duha Svetog je i strah Božji. Osobe trebaju spoznati i prakticirati da Duh Sveti vodi osobe a ne Crkva. Crkva je sakrament spasenja, ona je sredstvo; Crkva bi trebala pratiti osobe, ali tko želi dati odgovor u kušnjama, treba biti ukorijenjen u Bogu. Koliki su proroci prihvaćeni, dobro pozdravljeni od institucija? Koliko su se trebali boriti! Prošle su godine, desetljeća i stoljeća prije nego su bili priznati. Svaka osoba koja želi odgovoriti na Božji program treba dopustiti da bude vođena Duhom Svetim.

 

“(…)nisu bile spremne žrtvovati sami sebe za Božji plan i svatko je slijedio svoja vlastita razmišljanja.” Nisu dovoljne vizije, nije dovoljno imati izvanredne stvari, nisu dovoljne karizme. Što je potrebno? Potrebno je potpuno svlačenje. Potrebno je staviti također i znakove i karizme u ruke Božje kao da ne postoje, te doći do onog svlačenja u vjernosti koju je Isus imao na križu prema Ocu. Tko ne umre sebi i ne živi za Boga, izvanredne stvari mu ne pomažu. Znate što se dogodilo apostolima. Isto tako i apostoli su imali svoju misao, prije muke i uskrsnuća Kristova, htjeli su Isusa kao politički moćnog spasitelja. Trebali su umrijeti sebi; Juda nije htio umrijeti sebi. Kada su prihvatili umrijeti sebi, podijeliti smrt sa Kristom, tada su osjetili uskrsnuće u svojoj nutrini. Uskrsnuće iznutra je preobrazba osobe. Osobe sa karizmama, sa izvanrednim darovima, vizijama, ako ne dopuste biti preobražene, bezgrešne, cjelovite, one zadržavaju svoju misao, ne primaju Božju misao, ne razumiju je. U njihova iskustva unose interpretacije i vlastite želje. Tko iskreno prikazuje život Bogu da umre samom sebi, biva preobražen, postaje bezgrešan, postaje cjelovit. Plod je da ulazi u zajedništvo s drugima, u sveopće zajedništvo jer nije koncentriran na sebe, ulazi u zajedništvo te se ogledava u zajedništvu s djecom Božjom koja iskreno traže Boga. Stoga ono što smo rekli, ponavljamo i sada: stupovi Kraljevstva Božjeg su prikazanje Isusu po Bezgrešnoj Djevici Mariji da bismo postali bezgrešni, cjeloviti u sveopćem zajedništvu. Ovdje shvaćate da je sveopće zajedništvo obavezno jer idemo prema uglavljenju u Krista, ući ćemo u zajedništvo isto tako s osobama koje nikada nismo vidjeli, za koje nismo ni sanjali da postoje.

 

“Božji plan je bio zatvoren u tisuću drugih osobnih i paralelnih planova: mnogi su vjerovali u primljene objave, ali su ih htjeli „ukrotiti“ i tako ih učiniti pogodnima za vlastite svrhe.” Ovo se naime, odnosi na vrijeme koje je već prošlo i na osobe koje su bile pozvane. Sada nam služi da gledamo želimo li potpuno prionuti uz Božji plan da budemo uglavljeni u Krista te da uglavljujemo druge u Krista; ovo je put, nema drugog puta. Bit će vam pokazane milosti, sredstva i načini. Isto tako i od svakoga od vas Bog očekuje da uđete u ovaj ostatak naroda koji sada daje odgovor, koji se sjedinjuje s onim što je već krenulo u cijelom svemiru unatoč ne vjernosti koju je Bog zatekao u Crkvi.

 

Ja vas blagoslivljam da sedam darova Duha Svetog budu utisnuti u vas, da budete probuđeni, da nitko od vas ne ostane pasivan, ravnodušan, da nitko od vas ne očekuje uglavljenje kao jedan magičan čin; kako kaže sveti Augustin: “Bog nas je stvorio bez nas, ali će nas spasiti s nama”, znači s našom suradnjom. Ja vas blagoslivljam da u vama odgovori Božji narod na Zemlji te da se preko vas započne širiti ova Gospodinova poruka, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.