Predragi čitatelji, od srca vam želim sretan Uskrs!

Željela bih da za svakoga od nas to bude Uskrs u kojemu ćemo istinski uskrsnuti, da to bude duboki unutarnji prolazak, prema novom stvorenju, koji je Isus otvorio za nas pobijedivši smrt. Vjera u Krista nam daje sigurnost da smo pozvani na novi život, otkupljeni, uskrsnuli. Da bismo došli do toga, nije dovoljno sudjelovati u svetkovinama kao memorijalu Isusove smrti i uskrsnuća; nego je isto tako potrebna naša potpuna suradnja u unutarnjoj akciji Duha Svetoga, koja budi memoriju naše duše, kako bismo  otkrili naš istinski identitet u Bogu, identitet koji nas čini njegovom djecom.

Važno je stajati pred Bogom, biti s njim licem u lice, dopuštajući mu da prodire svojim pogledom do naših dubina, i da budemo pozvani imenom od njega; i to je onda istinsko probuđenje života, to je naše uskrsnuće. U Bibliji, ime kojim Bog zove jednog čovjeka u isto vrijeme je i definiranje te osobe.

U Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena susreće Uskrslog Krista, ali ga ne prepoznaje sve dok je On ne pozove imenom. U imenu koje Isus izgovara Marija prepoznaje samu sebe, svoj identitet kćeri, prepoznaje glas  onoga koji ju je ljubio i koji ju je spasio. Čitajmo zajedno ovu epizodu.

„Marija je ostala vani do groba i plakala.Tako, dok je plakala,nadviri se nad grob te vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinamana na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave drugi do nogu. Oni joj reknu:

-Ženo, zašto plačeš?

Marija odgovori:

-Uzeše moga Gospodina i ne znam kamo ga staviše.

To izreče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. Isus joj rekne:

-Ženo zašto plačeš? Koga tražiš?

-Gospodine- odgovori mu ona misleći da je vrtlar:

Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.

Marijo! Reče joj Isus.

Rabbuni! (što na hebrejskom znači: Učitelju)“. (Iv 20,11-16)

Nekoliko godina kasnije, baš nakon toga što sam pročitala ovaj dio iz Evanđelja, Duh Sveti mi je dao neka objašnjenja preko jedne poruke koju vam želim ponuditi, nadajući se da vam može biti pomoć u rastu, prema sve dubljem i autentičnijem jedinstvu sa Bogom.

 

Poruka Duha Svetoga od 18. ožujka 2000.

„Uskrsli Krist se ukazuje Mariji Magdaleni i poziva je imenom. Molim vas da nikada ne zaboravite da vas je Bog pozvao imenom, izabrao vas je od postanka svijeta, jer vi u Bogu oduvijek postojite. Od Boga ste dobili ime kojim vas On zove; i kada ga vi ne slušate ili vam se čini da ne čujete, baš tada vas Bog ne napušta i poziva vas imenom.

Ime koje vam je Bog darovao, pečat je koji on utiskuje u svaku dušu, ime kojim vas stvara. Riječ Božja vas stvara i daje vam ime, ime djeteta  Božjeg. Pozivam vas da se uvijek sječate vašeg dostojanstva djece Božje, djece svjetlosti, koja su pozvana imenom. I kada vam se čini da ništa ne vidite, ne razumijete, kada vam se čini da vam sve oduzimaju, ne zaboravite uči u slušanje Boga koji vas zove imenom. Tada će se vaše oči otvoriti.

Tko ne želi da bude pozvan od Boga imenom, ne može primiti svjetlo, ostaje u tami. Ako ne želite biti pozvani od Boga, Bog vas neće zvati, jer on poštuje vašu slobodu; ali ako želite da Bog izgovori ime kojim vas je stvorio, onda morate umrijeti sami sebi, odričući se vlastitog egoizma. Samo tada  Bog će vas pozvati, pomažući vam da iziđete iz tame i objavit će vam se kao Uskrsli.

Ime koje vam Bog daje, ime je djeteta, ime njegova stvorenja. To je ime koje nadilazi sve ono što možete primiti ovdje na zemlji; to je pečat koji je utisnut u vas u trenutku stvaranja.

Čovjek koji nije probuđen, i koji ne živi u skladu s Bogom, gubi svoj identitet stvorenja, i tako gubi samoga sebe i smisao svog života. Zbog toga je važno ime koje nosite ovdje na zemlji, ime kojim ste idetificirani kao osobe, ali još je važnije ime koje ste primili od Boga, ime djece koju Bog poznaje. Svatko od vas je jedinstven, i Bog vas poznaje jedno po jedno; neizmjernom ljubavlju izgovara vaše ime. Svako dijete za njega je posebno, svako dijete za njega je važno, dragocijeno u njegovim očima.

Knjiga Otkrivenja govori o imenu koje nitko ne poznaje osim onoga tko ga prima (Otkr 2,17-18) i to je tako: vaša duša poznaje ime koje je primila od Boga. U tom imenu stoji vaša originalnost, jer on čini od svakoga od vas neponovljivo i jedinstveno biće, koje se ne može niskim  usporediti. Zaista, Božja akcija je mnogolika, i ja djelujem u vama kako bih vas doveo do potpune originalnosti stvorenja.

Svaki je čovjek stvoren da živi u ljubavi Trojedinog Boga. Bog nema drugi cilj kod stvaranja čovjeka, osim da ga učini dionikom svoga života. Zbog toga vas zove imenom djeteta. Želi da vam to ime bude napisano na čelu, i da ostane u vama kao pečat, kao dragocjeni biser, kako biste doista živjeli i svjedočili njegovu ljubav. Dane su vam sve mogućnosti za življenje i svjedočenje života Božjega; i sve milosti koje vam Bog neprestano daje jačaju ono sjeme milosti koje je  već u vama i pomažu mu da raste. Svaka milost je kao sunce i voda koje pomažu da raste prekrasno drvo vašeg  života sve dok ne proklija i donese plod.

Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“