Svečana posveta naroda Presvetom Trojstvu

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

19.1.2023

Svečana posveta naroda Presvetom Trojstvu

 Poruka Boga Oca – Obnavljam svoj savez s vama
„Prema novom stvaranju 2012-2021godina”, str. 408

Riječi koje nam je Bog Otac uputio prije tri godine,[1] kako On sam kaže su jedno kompletiranje a isto tako jedan  novi početak jer daju jedan okvir onoga  što je do tada bilo, gdje se stiglo, kako su, nažalost, kršćani  preko svog predstavnika dosegli vrhunac, vrhunac da nisu razumjeli što znači biti kršćanin. No, ove riječi ujedno daju veliku nadu, sigurnost i snagu. Snaga i sigurnost koja dolazi samo iz vjere, kako i treba biti, iz vjere u Isusa Krista, Isusa Krista koji je jedini Spasitelj i koji otvara vrata Istine, velikim slovom, On koji je Put, Istina i Život.[2] Ne postoji ništa drugo, sve ostalo su riječi, ljudske situacije, ljudske geste. Sve prolazi, samo Bog ostaje.

Dakle, posvetiti se Presvetom Trojstvu znači biti potpuno posvećen djelovanju Oca, Sina i Duha Svetoga. To znači da se posvećujem Trojstvu jer sam počeo shvaćati tko je Otac, intuirati; počeo sam upoznavati Sina, vidim djelovanje Duha Svetoga. Djelovanje Trojstva za mene ne ostaje nešto magično čudno, pa se zato posvećujem. Posvećujem se, darujem se, jer želim ući u to otajstvo. Znam da svojom snagom ne mogu, znam da ne ovisi o meni, no znam da Trojstvo to želi više od mene, ako mu dopustim djelovanje. Ovo je posveta.

Ostaviti Božje djelovanje slobodnim znači posvetiti se, ostaviti ga slobodnim da me preobrazi. Dajem Mu svoju slobodu, dajem Mu dopuštenje da me oslobodi svega u meni i izvan mene što nije potrebno, što nije potrebno za ulazak u Novo Stvaranje, što nije potrebno u otkrivanju što znači biti dijete Božje, a ja jesam dijete Božje. Uvijek je to Božje djelo, djelo Trojstva. On je taj koji oslobađa. Ponekad mislimo: „Trebamo ostaviti“. Ponavljam: trebamo dopustiti Bogu da djeluje, no On je taj koji oslobađa, On je taj koji razdvaja, razdvaja nas od svega što nam nanosi bol. Ako mi to želimo, razdvaja nas od svakog idola. Prvo nam pokaže što je to, a potom ga udalji; razdvaja nas od svega nepotrebnog. I Otac to čini uvijek i samo po Sinu u Duhu Svetom. To je uvijek i samo djelo Trojstva.

Hodajući tako, naša sposobnost razlikovanja dobra i zla sve više raste, sve više razumijemo. Mi na prirodan način vršimo svoj dio odvajajući se od zla, upravo u ovoj sposobnosti koja se povećava, no onaj koji razdvaja i dijeli je uvijek i samo Isus Krist i On će to sve više činiti u ovom vremenu. Bilo nam je naviješteno od Svetog Mihaela 2009. godine[3], više puta je bilo ponovljeno, kažem i sada početkom ove godine, Isus Krist će sve više dijeliti, razdvajati.

Bog Otac nam kaže: „Znajte da ste apsolutno vlasništvo Presvetog Trojstva“. Ako bolje pogledamo, Presveta Marija je sama učinila ovaj korak kod pohoda Arkanđela Gabrijela: «Evo me, evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj».[4] Službenica, vlasništvo Gospodinovo, Gospodinu na raspolaganju. Bog Otac nam također govori: „Trebate vjerovati“, evo vjere, „i staviti u praksu sve što ste čuli, razumjeli, prepoznali“. Ja vjerujem i preporučam da ako mi u sebi prepoznajemo ovo „biti vlasništvo Presvetog Trojstva“ onako kao Marija, službenica, ali doista, ako sam vlasništvo Trojstva, ja ne pripadam sebi. Ako sam službenik, službenik sam.

Dakle, ako sam doista takav, u određenom smislu dužan sam vršiti sve što Bog stavi preda me, dužan sam ga slijediti. Dužan sam u vjeri prihvatiti svako djelovanje koje će On vršiti u meni i oko mene. Ovo biti službenik i vlasništvo je korak dalje, „Da, želim Te slijediti“. Marija je s onim: „Evo me“ otišla dalje od toga da želi slijediti Boga, već ga je slijedila, Marija, Boga: bila je posvećena u Hramu, bila je… no s onim „Službenica Gospodnja“ prihvatila je sve što bi Gospodin otvorio pred Njom u njezinom životu.

Ovo vrijedi i za nas, to je više od jednog da. To je produbljivanje jednog od naših kamena temeljaca: prikazanje života, ide dalje od toga. Ja sam vlasništvo, može me prodati ako želi, zar ne?, Njegovo sam vlasništvo. Može sa mnom raditi što hoće i ja ne mogu, nemam nikakvo pravo opirati se. Nemam nikakvo pravo staviti moju volju, moj ego, moje ideje, moje misli, moje… Čitav sam na raspolaganju Trojstvu.

Ako pogledate, ovo, što se može činiti kao nešto „Oh, kako ružno“, to je nešto što izuzetno puno pomaže, to već znači biti slobodni. Ja jesam slobodan, radim sve što mi se kaže, ne trebam se više brinuti. To znači biti u Božjim rukama, tko će me odande ugrabiti? Naravno, morat ću vršiti ono što mi kaže, no ja već od početka znam da je to što mi kaže za moje dobro, to je za moju radost, za moju puninu. To je jedan prolazak prema SLOBODI.

Dakle, ako doista krenem u mom životu s ovom sviješću, ako ja i sve što mi pripada, sve što ja jesam, više nije moja stvar, nego je vlasništvo Trojstva, gledajte da se sve odluke mijenjaju. Nećemo više ništa raditi, u životu raditi kao prije, od jednostavnih do velikih stvari. To je jedan prolazak preobrazbe. Sve se treba promijeniti. U početku ću se trebati podsjećati, potom će doći prirodno, no to je jedan prolazak.

Hodajući ovako sve ću više shvaćati u kojem vremenu živim, jer važno je razumjeti vrijeme u kojem živimo. Vidjet ću sve više Božje  djelovanje ali isto tako i djelovanje zla. Bit će tu za vidjeti i mislim da već je. Neće krenuti u meni stanja da jednom budem očajan, jednom presretan; postojat će onaj duboki mir također gledajući zlo, tako da znam da je Bog jači, znam da je Bog veći, Bog je SVEMOGUĆ. Znat ću jasno prepoznati djelovanje Boga i njegovih sredstava. Neću se zbuniti ni lažnim prorokom, ni antikristima, ni svim glasovima koji kruže bez obzira odakle dolaze, nego ću prepoznati glas duha. Vlasništvo sam Trojstva.

Onda, tako čineći započet će moje svjedočanstvo, svjedočanstvo koje će biti Božje djelovanje u meni u životu, u jednostavnosti, u normalnosti, u svim stvarima koje ću činiti, jednostavnim ili manje jednostavnim. Tada će moj život biti život koji teče, znajući da sam sin, iako nestrpljiv da saznam što će biti u Novom Stvaranju, nestrpljiv da znam kakav ću biti kada ga susretnem; ali ono nestrpljenje koje nas čini živima, željnima, a ne plitkima. Vidjet ću moju granicu, bit ću ograničen, znat ću da jesam, no isto tako ću sa sigurnošću znati da me Božja ljubav uvijek vodi preko moje granice, da za Njega moja granica nije problem, pa niti moj grijeh. Znat ću da vrijedim malo ili ništa, ali sam  stvorenje, koje treba svoga Stvoritelja, ali sam siguran da me moj Stvoritelj ljubi i siguran sam da moj Stvoritelj, preko moje granice i moje ništavnosti, uspijeva činiti izuzetne stvari jer on je Bog.

Tada, ova vjera preobražava. Nismo mi oni koji se preobražavamo. Ova će vjera preobraziti naše djelovanje u svjedočanstvo, preobrazit će sve naše misli. Davat će nam sve veće ciljeve, također će nam dati hrabrosti da želimo izuzetne stvari, kao što Sveti Pavao kaže: „Tražite najviše karizme“[5]. Učinit će da živimo kao službenici Božji i tako će dopustiti Božjem djelovanju da vrši čudesa i da se proslavlja, jer, kako je Bog Otac uvijek govorio ovim riječima: „Božja katedra je njegov narod, slava Božja je njegov narod“. Bog se želi PROSLAVITI u svome narodu, može to činiti samo ako smo njegovo vlasništvo. Evo, ovo je posveta, nije čitanje neke formule.

I molim Presvetu Mariju da pomogne svima nama, ovom narodu, da ovako živimo ovo posvećenje, da postanemo ono sredstvo u Božjim rukama po kojem Bog može djelovati i preobražavati nas, sve oko nas također i stvorenje, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. poruka Boga Oca od 19. siječnja 2020. „Obnavljam svoj savez s vama“, objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 408 te na našoj web stranici www. premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Iv 14,6

[3] Usp. knjiga „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, prvo poglavlje “Božje djelovanje u ovom vremenu“, na stranici 22, te poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 29. rujna 2009. „Centralna Jezgra“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 3, te u knjizi „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, na stranici 35; Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. Lk 1, 26-38

[5] Usp. 1 Kor 12, 31