Vi ste članovi i zaštitnici Božjeg naroda

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

26.12.2021

Danas slavimo Svetu Obitelj i želio bih, u svjetlu ovih prolazaka, pogledati jasne smjernice koja nam čitanja nude.[1]

Sveti Ivan Apostol[2] nam jasno objašnjava što znači sav onaj stav o kojem je Otac Tomislav govorio u subotu,[3] ali o kojem već nekoliko dana govorimo: o Isusovoj dimenziji u nama koji nas preobražava u Duhu Svetom, budi naš identitet, budi naš da,te naše poslanje. Pred kraj kaže: „I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.” Ovo je centar ove žive Isusove prisutnosti u nama, poslije ćemo ga pogledati.

U prvom čitanju kao i u Evanđelju, možda ne u ovom današnjem, ali ako uzmemo godinu B, bilo je isto, naglašene su dimenzije jedne obitelji: jedan otac, jedna majka prikazuju svoje dijete, i nije to neko teoretsko prikazanje. To je vrlo konkretno prikazanje. Ana vodi Samuela u hram i tamo odlazi samo kad bude mogla, čitam: „Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodinom i da ostane ondje zauvijek.“[4]

Mislim da možemo reći da jedna majka može željeti samo dobro svom djetetu. Jedna majka ne može učiniti nešto protiv svog djeteta. Jednako tako su Ana i Joakim učinili s Presvetom Marijom; jednako tako su učinili Marija i Josip s Isusom: prikazali su Ga u hramu i ostavili Ga u tom hramu. Zanimljivo je također vidjeti da,  prema drevnom zakonu, gotovo se čini da kada nešto prineseš Bogu, trebaš prinijeti neku žrtvu da ju Bog prihvati: jednog junca, golubove; kao da nije bilo dovoljno da svoga sina daješ Bogu nego prinosiš i žrtvu da bi rekao: “Primi ga”.

Mislim, čak što više sigurni smo, da su Sveta Ana, Sveti Joakim, Ana Samuelova majka, Presveta Marija i Sveti Josip, ljubili svoju djecu, pa možemo reći da su ove obitelji shvatile da dati Gospodinu, prikazati Gospodinu najveće je dobro. Shvatili su što znači naš prolazak na Zemlji, što znači imati Boga na prvom mjestu. Nisu mislili po duhu svijeta, nisu ljubili svoga sina po duhu svijeta. Nisu žarko željeli da im sin postane dobar inženjer, niti da im podari unuke, niti lijepu obitelj da svi budu zajedno ; nego ih je zanimalo pokazati Lice Gospodnje sinu i ostaviti ga Gospodinu zauvijek, a onda će biti ono što Gospodin želi. Vidite da je to stav, ono što pokazujemo za jednu obitelj, danas Svetu Obitelj, ali to vrijedi za svakoga od nas. Svaki prolazak zauvijek, a potom kasnije, u tom prolasku napravljenom srcem zauvijek, Bog otvara za novost.

Onda centar je: neka bude volja Božja. Ako pogledamo na Presvetu Mariju ali i na Samuela, zauvijek ostavljene u hramu, Samuel postaje prorok i to kakav prorok! Bog je godinama vodio Izrael preko Samuela kako bi pomazao Davida i kako je pratio sve ono vrijeme dok su odbijali Suce.[5] Presveta Marija, ostavljena u hramu s tri godine, postaje Majka Božja i Majka naša. Izašla je iz hrama, ali oni su je dali. Oprostite što naglašavam, ali ovo davanje bez zadržavanja, kalkuliranja, razmišljanja. Ana i Joakim sigurno nisu mislili da će Presveta Marija postati Majkom Božjom.

Sveti Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti.“[6] I podsjeća na onaj odlomak koji sam ranije čitao, ali da bi potvrdio taj odlomak također kaže: „Ako budemo vjerni njegovim zapovijedima“, i također kaže koja je: jedina zapovijed. Važno je i ovo razumjeti. On to kaže: „Ovo je njegova zapovijed: da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da ljubimo jedni druge prema zapovijedi koju nam je dao.“ Zapovijed je ova: vjerovati u njegova Sina Isusa Krista i ljubiti jedni druge. Kada je Isus ostavio zapovijed, dodao je: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Nema veće ljubavi od ove, dati život za svoje prijatelje.“[7]

Dakle,vratimo li se poslanici Svetog Ivana, on kaže: „Ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.“[8] Pogledajmo u sebi osuđuje li nas naše srce, no gledajmo na to u svjetlu ove zapovijedi, vjerujemo li u njegova Sina i ljubimo li jedni druge. Ana i Joakim, Ana i Elkana, Marija i Josip, da bi vidjeli ljube li svog sina, prikazali su ga u hramu. Tada ih njihova srca nisu nikako osuđivala.

Mi, pogledajmo imamo li zaista ovu ljubav u sebi, ne samo prema djeci, prema braći i sestrama. Stvarno ih ljubimo ili uvijek počinju misli: “Nije fer, ako, ali, on mi je napravio, rekao mi je, ne radi dobro, radi loše”. Ako se pokreću stvari ove vrste koje je Bog nazvao više puta mrmljanja, onda nas naše srce osuđuje, i kada nas naše srce osuđuje, nismo dobro. Kada nas naše srce osuđuje, mir odlazi, sklad odlazi. Kada nas srce osuđuje, ne možemo živjeti dimenziju: „Bog prebiva u njemu i On u nama.“ Ne možemo reći da prebivamo u Bogu ako nas naše srce osuđuje. Ako ne prebivamo u Bogu, Bog ne prebiva u nama. Ako Bog ne prebiva u nama, ne daje nam dar Duha Svetoga. Ako nam ne daje Duha Svetoga, ne možemo reći da imamo intuicije koje nas preobražavaju, intuicije koje dolaze od Isusa; ne možemo reći da smo Isusove ruke, Isusove oči, Isusove uši, Isusova riječ. Jednostavno je.

To je još lakše nego pogledati deset zapovijedi, vidjeti poštuješ li ih sve, jer ja već kažem: ne, ne možemo ih sve poštivati. Sjetite se Svetog Pavla koji je rekao Svetom Petru: „Nemoj onima koji će biti kršteni u milosti Duha, nametnuti Mojsijeve zakone, zakone koje nitko od našeg naroda nije uspio poštivati, nego ostavi ih samo pod zakonom milosti.”[9] Sveti Pavao je to rekao Svetom Petru; da bude zakon milosti, no taj zakon milosti pretpostavlja: ljubite jedni druge i vjerujte da je Isus ovaj dar Očeve Ljubavi. Onda prihvatite ovu Ljubav, prihvatite ovo oproštenje, prihvatite ovo milosrđe koja dolazi, ali ako ga prihvaćajte i ne zlorabite ga kada…? Kada prihvaćajući da vam sve oprašta, da ide preko vaših granica, kada se ne sjeća vaših grijeha, kada vam oprašta i prije nego što pogriješite, činimo i mi tako jedni prema drugima. Tada nas naše srce u ničemu ne osuđuje. Inače uzimamo dva kriterija i dvije mjere: prihvaćam oproštenje, ali ga ne znam dati. Ili ima i onih koji ga znaju dati ali ga ne mogu primiti, jasno je da to nije Božje oproštenje nego ljudsko.

Još jednom, jedina zapovijed je Jednostavnost u slijeđenju Boga, ovog Božjeg djelovanja koji je doista mislio na sve. Jučer sam naglasio, On od nas traži samo vjeru. Danas pridodajem vjeri, također traži od nas da ljubimo, da dopustimo da budemo ljubljeni te da ljubimo.

Ovo su čitanja koja su odabrana za dan posvećen obitelji, Svetoj Obitelji. Roditelji prikazuju svoju djecu. Mislim da je danas lijepo razmišljati također i o poruci koju nam je Sveti Josip dao prije nekoliko godina u kojoj govori o obitelji.[10] Ući u ovu otvorenost. Gledajte, to su jednostavne stvari, ali koje otvaraju jednu dimenziju u koju onda ne možemo ništa ukalupiti, gdje će nas Duh Sveti voditi i mi ćemo napraviti još jedan dio novog stvaranja.

Neka nas Sveta Obitelj, Marija, Josip i Isus, u ovom trenutku u kojem su tako prisutni, tako na djelu, neka nas prate da uđemo u dubinu ovih riječi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga .

Poruka Svetog Josipa od 30. prosinca 2016.

Vi ste članovi i zaštitnici Božjeg naroda

„Predraga djeco moja,

dopustite da vas tako nazovem jer to doista jeste. Želim vas blagosloviti u ovom danu u kojem se spominjete Svete Obitelji. Ja nisam bio samo zaštitnik svete Nazaretske obitelji, nego sam isto tako i zaštitnik cijelog novog naroda. U ovom narodu nastavljam poslanje koju mi je Bog udijelio, povjerivši mi da štitim Mariju i Isusa: štitim svakog brata, svaku sestru novog naroda kao što sam štitio Mariju i Isusa.

Klikni ovdje za kompletni tekst

[1] Čitanja od Svete Obitelji, godina C: prvo čitanje: 1Sam 1, 20-22.24-28; drugo čitanje: 1Iv 3, 1-2.21-24; Evanđelje: Lk 2, 41-52

[2] Vidi drugo čitanje, pod nota 1

[3] Usp. razmišljanje Oca Tomislava od 24. prosinca 2021. „Sretan Božić“ objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[4] Vidi prvo čitanje pokazano u noti 1

[5] Usp. 1 Sam

[6] Vidi nota 2

[7] Usp. Iv 13, 34; Iv 15, 12-13

[8] Vidi nota 2

[9] Usp. Dj 15, 1-35

[10] Usp. Poruka Svetog Josipa od 30. prosinca 2016 „ Budite članovi i zaštitnici Božjeg naroda“, objavljena na našoj stranici i u knjizi „Prema novom stvaranju 2012- 2021 godina“, na stranici 263