12.09.2020

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, u našem liturgijskom hodu sa cijelom Crkvom svega Svemira sudjelujući u nebeskoj Liturgiji mi smo pozvani u ovom vremenu na kvalitetu koja je trebala biti od početka Crkve i u ovim vremenima koja pripremaju slavni Kristov dolazak sve treba biti ostvareno u Crkvi.

Događaji koje živite, koje svi živimo, prisiljavaju nas da postavljamo pitanja o tome kako možemo riješiti probleme. Dovoljno je gledati, promatrati vijesti – briga za školu, zbrka u politici, u društvu – pogled prema budućnosti nije jasan, nitko nije siguran, ni moćni ni maleni. I pozvani smo sudjelovati s tim događajima u Liturgiji.

Dva su aspekta naše Liturgije, sudjelovanja u Liturgiji, koja osobito želimo razvijati u ovom razdoblju idući naprijed: to je naše sudjelovanje u Euharistiji i naše sudjelovanje u sveopćem zajedništvu. Oba aspekta možemo živjeti slaveći Euharistiju, jer je cijeli Svemir koncentriran na Zemlju, koncentriran je na naše Euharistijsko slavlje.

Mi ne donosimo novosti, nešto čudno. Kao što smo već mnogo puta rekli, donosimo ono što je Crkva trebala živjeti i što treba živjeti u svim vremenima. Sada je to imperativ: tko želi ući u novo stvaranje treba sudjelovati u ovoj Liturgiji, primiti milosti koje prolaze kroz ovu Liturgiju.

Tema 24. nedjelje ciklusa A, je oproštenje,[1] oproštenje sedamdeset puta sedam. Tko može oprostiti sedamdeset puta sedam? Nitko. Samo Isus Krist daje nam milost da oprostimo. No mi trebamo sudjelovati u ovoj milosti i shvatiti da prije svega to nije nešto što mi dajemo drugome nego nešto što se rađa u nama, u našoj dubini, plod Duha Svetoga.

Sve što smo pročitali u prvom čitanju iz knjige Sirahove trebamo razumjeti: „Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.“, mržnja, srdžba, … Ako mi ne oprostimo iznutra, ne izbacimo, ne oslobađamo se otrova koji je prisutan u nama. Onda oproštenje, sposobnost opraštanja je jedna sila, jedno moćno djelovanje Trojedinog Boga po Isusu Kristu u Duhu Svetom da nas učini uskrslima, izliječenima i sposobnima donijeti dobre plodove. To je poslanje Crkve i u ovim vremenima kada vidimo tako snažne, impozantne događaje, pozvani smo sudjelovati i nositi ove događaje te nositi spasenje preko našeg euharistijskog sudjelovanja.

U poruci svetog Ivana Apostola od 11. lipnja ove godine[2] Apostol kaže: „U svakoj svetoj Misi vi prikazujete i prethodite događaje, jer u Isusovoj Žrtvi biva konzumirano sve što je bilo, što jest i što će biti. Konzumira se zlo i oduzeta je snaga đavlu. Poradi toga Lucifer mrzi Euharistiju i uvijek se trudio obeščastiti je na sve načine.“ U teoriji, a također i obredno, kršćanstvo poznaje podrijetlo našega zla: istočni grijeh, i nažalost većina kršćana je plitka. Davanjem krštenja djetetu, misle da je sve izbrisano. Bila je udijeljena milost da kroz životno sudjelovanje u Kristu koji se spušta u naše dubine, dotiče sve što je bolesno i to liječi, uskrsava sve što je pokopano, što nije živo. Isus Krist je onaj koji nas oslobađa od smrti i uništava u nama događaje iz povijesti.

Mi na Zemlji imamo jedno veliko iskustvo o dostignućima civilizacija. Sve one kada su stigle do vrha, propale su. Čemu nas uči ova epidemija? Prije nekoliko dana jedan liječnik je rekao: „Što možemo reći mi liječnici? Trebamo reći da ne znamo i da trebamo paziti da radimo bolje. Mi to ne poznajemo.“ Neovisno o traženju porijekla ove epidemije, mi poznajemo lijek: sudjelovanje u djelu Onoga koji je pobijedio smrt, uzrok pokvarenosti, pobijedio Lucifera, osudio demone i odvojio one koji im pripadaju od Božjeg naroda. I oslobađajući one koji živo sudjeluju, on otvara budućnost čovječanstva. Kad bi cijela Crkva, sve kršćanske vjeroispovijesti na Zemlji, sudjelovale u Euharistiji onako kako je Isus Krist sudjelovao u Očevom djelu tjelesno, Zemlja bi se brzo promijenila.

Apostol Ivan kaže: „Sotona poznaje snagu toga Sakramenta te snagu sudjelovanja naroda u euharistijskoj Žrtvi. Vaše sudjelovanje jedina vam je mogućnost koju imate da porazite zlo. Bez pomoći Isusa koji ulazi u vas fizički, preko Euharistije ne biste imali mogućnost proći kroz ovu strašnu pustinju, suhu i punu zmija i škorpiona, kakav je život na Zemlji. Kakvu biste pomoć mogli imati bez Euharistije?“, i nadodaje: „Bez istinskog sudjelovanja svećenika i naroda u Kristovoj Žrtvi, Euharistija ne može u potpunosti razotkriti njezine učinke,“ kao niti jedan sakrament. Dakle, pitanje koje bi si svatko od nas trebao postaviti jest: sudjelujući u nedjeljnoj euharistiji – govorimo o onim kršćanima koji pohađaju Svetu Misu – jesu li se promijenili po povratku kući? Vide li župljane promijenjene po povratku kući? Osjećaju li se sposobnima oprostiti sedamdeset puta sedam, pobijediti zlo čineći dobro, vjerni Kristu sve do smrti kako bi uvijek bili u Duhu koji ih sjedinjuje s Kristom i po Njemu s Ocem, svemogućim Duhom koji nas oživljuje?

Ovo pitanje postavljam svima vama koji slušate. Želite razumjeti, shvatiti no nije dovoljno samo slušati, nego se pokrenuti. Svatko od vas s malim koracima može se početi preobražavati, inače se nećete promijeniti i ne možete ništa promijeniti jer ne sudjelujete u Kristovoj svemogućnosti. Pitanje je također: jeste li razumjeli ovaj hod o kojem smo vam propovijedali da Crkva koja silazi s neba ide sve do pakla kako bi povratila sve one koji trebaju biti izliječeni, uskrsli u Kristu? Ova Crkva koja ne sudjeluje u ovom djelovanju ostaje lišena milosti.

Govorili smo vam, svjedočili o onom što je Sveti Michael sada već prije 10, 11 godina navijestio, Centralnu Jezgru.[3] Kasnije je objasnio izvanredna sredstva. Ova izvanredna sredstva pozvana su na jedno djelovanje od prijestolja Božjeg do pakla i povratiti, uzdići, prinositi Bogu sve one koji su raspoloživi, žive i pokojne. Jeste li također i vi svjesni da ste svi skupa pozvani sudjelovati u ovom djelovanju Crkve svega Svemira na čelu sa svetim Mihaelom Arkanđelom i također po našoj Presvetoj Majci Mariji?

Ovo je novost u ovoj Liturgiji: sudjelovanje u Kristovu djelu koje oslobađa zatvorenike i vodi k Ocu sa željom da uglavi sve u Njega te ih podloži zakonima čistoga Duha koji su u Bogu Ocu. Ovo je jedina perspektiva ozdravljenja Zemlje i pobjede nad Sotonom. Molim vas da sudjelujete uranjajući se u Kristovo djelo.

Jutros u subotnjoj liturgiji, u Evanđelju po Luki,[4] čuli smo kako Isus govori da postoje dva čovjeka, jedan mudri čovjek koji kuću gradi kopajući duboko sve dok ne pronađe stijenu, i ta kuća ostaje. U Bibliji stijena je Krist, Sin Božji po kojem je sve stvoreno i po Njemu će sve biti izliječeno, uskrsnulo. I potom postoji drugi ludi čovjek koji kuću gradi na površini zemlje; jedna oluja sve odnese. Isus Krist je onaj koji je kopao u nama, On je prošao, no mi trebamo proći s Njim da kopa u nama i izbaci sve ono što  nije otkupljeno. Oslobađajući nas iznutra, ili bolje rečeno, Krist preko nas oslobađa čovječanstvo koje želi ući u novo stvaranje.

Mi ćemo govoriti i razvijati dalje različite aspekte idući naprijed, ali molim vas: uronite se, pronađite način također i kada ne možete ići sudjelovati u Euharistiji, sudjelujte kao živa Euharistija, sjedinjeni sa cijelom Crkvom svega Svemira koja se pridružuje proslavi na Zemlji, i potom ćemo moći razvijati druge teme, i vi ćete otkriti druge milosti i vaš će se život malo po malo preobražavati.

I ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Prvo čitanje: Sir 27,33-28,9; Ps 102(103); drugo čitanje: Rim 14, 7-9; Evanđelje: Mt 18,21-35

[2] Usp. Poruka pod naslovom „Gospodnja posljednja večera“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 10, rujna 2010 „Centralna Jezgra“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju- Svezak 2 – 2012. godina, na stranici 5, te u knjizi „2012- Odlučujući izbor čovječanstva“, na stranici 35 i na https://premanovomstvaranju.org

[4] Usp. Lk 6, 43-49