Dragi čitatelji,

odgovaramo na pitanja koja su se probudila u mnogima od vas, a koja nam dolaze sa različitih strana glede posljednjih članaka, objavljenih na ovoj stranici.

Naša se jezgra sponatno formirala, tako da se priključivala jedna po jedna osoba koja je odlučila prikazati život Bogu za ovaj plan spasenja, uglaviti  sve u Isusa Krista Kralja svemira, što nam je u ovo vrijeme,na poseban način objavljeno preko Stefanie Caterine.

Dolazimo sa različitih strana i kultura i sa različitim radnim iskustvima, uključujući također i posvećeni život, svi smo ostavili sve, da bismo služili Bogu. Imali smo sreću izbliza iskusiti što znači biti u odnosu sa Centralnom Jezgrom, i iz tog odnosa primati formaciju koja teče u duhu, kako bi se pretvorila u život unutar jezgre.

Želimo se predstaviti: među nama postoje osobe koje poradi njihove osobne specifičnosti nisu stalno fizički prisutne u ovom ambijentu. Drugi su stalno prisutni u ovom konteksu. Nas šestero, se želi staviti na raspolaganje čitateljima, kako za telefonske kontakte tako i za osobne susrete.

Naša imena su: Mauro, Loredana, Ankica, Sergio, Judith i Daniele.

U svjetlu učinjenog hoda u ovim mjesecima, a na poseban način po Isusovim uputama preko poruka (posebno: „Budućnost mog naroda“ i „Božja sredstva za ovo vrijeme“), želimo pojasniti što čini jednu jezgru.

Jezgra je formirana od slobodnih i autonomnih osoba, koje iznutra prepoznaju Božje djelo specifično za ovo vrijeme. One spontano hode zajedno, prikazujući život jedni za druge. Nije nužno da žive na istom mjestu, iako je najprirodniji primjer jedne jezgre bračni par, poput Marije i Josipa.

 Jezgre nemaju nikakve hijerarhije nad sobom, nego su duhovno sjedinjene sa Centralnom Jezgrom, koja se nalazi u Srcu naroda i od tamo isijava svoju snagu na druge jezgre, a svi skupa su potpuno podložni vodstvu Duha Svetoga. Svaka ljudska struktura i hijerarhija uistinu guši život duha, nasuprot reda koji dolazi od Boga preko Njegovih sredstava koja promiču i oslobađaju čovjekov duh, da bi se sjedinio sa Duhom Svetim, koji daje onu slobodu za koju su muškarac i žena oduvijek bili stvoreni.

Jezgra nije  nikakva molitvena grupa ili posvećena zajednica kakve su nam poznate. U svakoj molitvenoj grupi ili zajednici, evanđelizacija teži prema formaciji osoba, i privlačenju osoba k sebi. Jezgra ne privlači  k sebi druge članove, nego promiče slobodu djece Božje, koja će sutra formirati nove jezgre. To je princip obitelji, jer u obitelji se rađaju djeca koja s vremenom stvaraju novu obitelj itd: dok u zajednici ili molitvenoj grupi, takvoj kakva je danas, ponekad se mogu doista pretvoriti u sisteme koji zarobljavaju. Sistem ne rađa, nego daje formu osobama da bi ih zadržao za se, te privlači osobe koje su međusobno slične, poradi ostvarenja istog cilja.

Mi ne želimo biti oni koji privlače osobe za sebe, niti želimo proširiti našu jezgru, nego želimo pomoći osobama da se oslobode sistema i svega onoga što pritišće čovjekov duh, kako bi bile spremne sjediniti se s drugima i formirati nove jezgre. Trudimo se živjeti i razvijati duhovno očinstvo i majčinstvo, koje rađa nove očeve i majke po kraljevskom svećenstvu, koje je svatko od nas primio po krštenju. Iz ovoga se rađa spoznaja, što znači biti dijete Božje.Tako nema više jedne grupe koja živi jednu karizmu, a druga drugu, često u međusobnom suparništvu, nego se stvaraju male Božje obitelji koje rađaju djecu Božju, te koje žive u istom duhu. Nema više većih i manjih, nego postoje različite službe, jer svaka je duša izabrana od Boga i ima originalne darove, izražaje i sposobnosti.