(iz knjige “U Međugorju Gospa je živa” – Razgovori s fra Tomislavom Vlašićem, str. 155; 159-160; Markas d.o.o)

Otac Tomislav Vlašić

“Mi sami nikada nećemo ući u božansku šutnju. Nikakve metode neće nam dati ovaj dar. Čovjek bježi od umiranja sebi. Lako se uvlači u ugodna razmišljanja, ugodne doživljaje u duhovnom životu. Kušnja ga, međutim, sveže i stavi u krizu njegovo htijenje. Važno je shvatiti da se i Isus u Getsemanskom vrtu predao da bude svezan i odveden kao janje na klanje. Naše slobodno i bezuvjetno predanje Božjoj volji otvara put za božanskoj šutnji i pobjedi u kušnji.”[1]

“Tko ostaje vjeran Božjem životu, nikada se ne osjeća ograničen, jer tada život cvjeta u blaženstvu i trijumfira u uskrsnuću.

Kada Božja milost prodre u dušu ili u čovječanstvo, ona djeluje na poseban način u dva pravca: vodi duše prema bitnosti i prema univerzalnosti. Pokušat ću biti jasniji. Bitnost znači da Bog privlači osobu k sebi, prema životu kakav je u Njemu. Gospodin se objavljuje onakav kakav On jest, a osoba se u Njemu prepoznaje kao u zrcalu. Osjeća se puna milosti i života, želi samo ostati s Bogom u autentičnom zajedništvu. Pazi da je nitko i ništa ne udalji od Boga. Uživa život Božji i teži svom snagom da dosegne mistično jedinstvo s Kristom.

Na taj način osoba ostaje tajna za druge. Ne uspijeva izreći ono što živi. Svi pojmovi, sve slike su neka blijeda ideja, neprikladna sredstva da izreknu tajnu. Ostaje božanska šutnja koja obavija njezinu dušu, u kojoj ona ostaje sjedinjena s Bogom, sigurna da će On svojom moći voditi prema punini istine sve koji prihvaćaju Njegovu volju. Ni sam Isus, sa svim znakovima i čudesima, nije mogao pojasniti Božji život narodu, ni apostolima, sve dok nije bio proslavljen i poslao svoga Duha.^[2]

Čini se da, u ovakvom stavu, dotična osoba ostaje pasivna. U stvari nije tako, ako je zajedništvo s Bogom autentično. U Bogu biti i djelovati su u savršenoj harmoniji i interakciji. Osoba sjedinjena s Bogom pokrenuta je silom Duha Svetoga da djeluje u skladu s Bogom i sa svom stvarnošću koja je u Bogu. To je vodi prema univerzalnosti, to znači ljubiti kao što Bog ljubi,^[3] radovati se u kušnjama,^[4] pomagati onima koji su u potrebi,^[5] svjedočiti istinu.^[6] Na taj način osoba se u Duhu Svetom sjedinjuje s univerzalnom Crkvom, sa svim ljudima dobre volje. Jasno je da Bog djeluje i da se objavljuje drugima preko te osobe, u onoj mjeri u kojoj je sjedinjena s Njim.”^[7]

[1] Usp. “U Međugorju Gospa je živa” str. 155

[2] Usp. Iv 16, 12-25

[3] Usp. Mt 5, 43-48

[4] Usp. 1Sol 5, 16-21

[5] Usp. Mt 25, 31-40

[6] Usp. Dj 4, 19-20; Mt 10, 32-39

[7] Usp. “U Međugorju Gospa je živa” str. 159-160