Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

03.02.2024

1 Kraljevima 3, 4-13; Ps 118; Mk 6, 30-34

U današnjem prvom čitanju, iz Prve Knjige o Kraljevima, slušamo Salomonovu molitvu koji traži razlikovanje dobra i zla, razlikovanje o tome kako suditi, kako vladati; i čujemo Gospodinov odgovor: sretan poradi ovog pitanja, daje mu dar mudrosti, plus sve druge darove, također i one koje nije tražio.

Ja mislim da nam ovo čitanje, ovaj pogled pomaže da shvatimo kako ući u ono što često kažemo da je naš identitet, naše poslanje, volja Božja, što mi na Zemlji često doživljavamo kao neku žrtvu, kao ostavljanje,… sve su to istinite stvari, jer mi trebamo ostavljati, trebamo umirati sebi, sve je istina, međutim, ono što pokušavam reći, da bih volio imati s vama večeras ovaj pogled, ovaj aspekt da kada sa Gospodinom uđeš u ono što je predviđeno ti imaš sve. Odnosno, malo makni pogled od onog što gubiš ili onog što ostavljaš, na ono što je rekao Salamonu: „Dajem ti ono što si tražio i dajem ti sve ono što nisi tražio.“ On to govori svakome od nas.

Vodstvo koje nam Bog daje, a daje nam ga na način koji nam je svima znan, ne moramo ništa izmišljati: prihvatiti Krista, staviti Boga na prvo mjesto, potom dar Duha Svetoga, Isus te povjerava Mariji, Marija te priprema, oblikuje i zajedno s Duhom Svetim iznova te vraća Isusu, a Isus te u Duhu Svetom vodi k Ocu. Život svakog čovjeka koji vjeruje u te stvari i pokušava ih živjeti – ne kažem da ih živi – znači da dolaziš do tvoje preobrazbe, do tvog hoda i ništa ti ne nedostaje, kao što ni Solomonu nije nedostajalo ništa. Znat ćeš razlikovati između dobra i zla, imat ćeš mudrost koja ti je potrebna da izvršiš svoje poslanje. Imat ćeš sve i još više nego što ti treba, a što ti ne nanosi bol, sve što ti treba da dođeš do ostvarenja, do punine.

Početni prolazak je ono što je bilo jučer: prikazanje Isusa u Hramu, dvoje roditelja koji prikazuju njihova prvorođenca Gospodinu. Gledajte Mariju i Josipa koji s radošću prikazuju svakoga od nas; no mi se s radošću trebamo dopustiti prikazati. Dopustiti se prikazati svjesni da od tada i ubuduće život je vođen od Boga, Bog je centar života, život je Bog.

Prošli tjedan se govorilo…, pokušao sam govoriti o živoj Euharistiji, što je to[1]. No danas bih prije svega želio reći, razmišljajući također o našem putu, hodu, hodu prikazanja, upravo biti darovani, prikazani po Bezgrešnom Srcu Isusu, živjeti Euharistiju svaki put kao ovu poveznicu između nas i Oca, jer bez Euharistije ne možemo živjeti. Ja mislim da ovdje na Zemlji bez Euharistije ni dar Duha Svetoga ne bi bio dovoljan, jer dar Duha Svetoga također dolazi preko Euharistije koja je žrtva Kristova, jer Duh Sveti je prvi dar kojeg nam je Isus dao. Dakle, Euharistija je stvarno… jao kršćanima koji su od nje odustali, kršćanima koji su je olako shvatili, ne znam kako to reći ili naći drugi izraz.

Onda, prikazani preko Euharistije, možemo i mi postati živa Euharistija. Dakle, biti također i mi oni koji u svijet, svojim životom nose ovaj blagoslov, ovo otkupljenje koje je donio Sin Božji.

Ipak, mislim da za sve mogu reći: kakva muka! Ponekad se misli da sva ova muka dolazi iz naših prolazaka, od našeg umiranja sebi, od naše preobrazbe, i to je istina. No postoji jedna muka koja dolazi poradi toga što smo prikazali život; i ne zaboravite da su nam govorili više od jednog sredstva, no sjećam se Presvete Marije, Isusa, da ćemo uvijek biti vođeni do krajnjih granica, da će naš život uvijek biti na granici, uvijek. Jednom su to definirali kao hodanje po oštrici mača, na koju možeš pasti desno ili lijevo i nije dobro, uvijek po granici. Ali što se događa s ovim? Zašto nas vode do krajnjih granica? Jer samo kad smo na granici postajemo živa Euharistija. Samo kad si na granici gdje ti više ne možeš ništa po ljudski, gdje tvoje snage, tvoje sposobnosti, tvoja pamet, sve ono lijepo što želiš ne može više ništa napraviti. I samo onda Krist intervenira, tamo si živa Euharistija, tamo se pokreće Božji život u nama.

To je hod za naše dobro. To nije neki hod za heroje, hod za izabrane, to je hod  jedne velike ljubavi poput Marijine, Božje, Isusove, koji žele naše dobro i žele nas voditi da budemo djeca Božja; u našoj punini, što znači uskrsnuti, znači krenuti od duha, to znači da i tijelo počinje funkcionirati po zakonima duha. Duh, duša i tijelo, sve u ravnoteži. I tu primaš, kao što je Salomon primio, sve, sve ono što ti treba, što ti treba da dođeš do tvoje punine.

Da bi bismo postali živa Euharistija, ne postoji metoda ili način, nego uvijek u temelju želja za Bogom, imati potpunu ljubav prema Njemu, potpunu raspoloživost prema Marijinom djelovanju i, potom, pratiti njezino djelovanje. Kao što vidite, sve je na kraju Božje djelo, sve je milost, sve je dar. S naše strane uvijek postoji ovaj stav vjere, biti uronjeni, i tu dolazimo do Evanđelja, tišine, idemo se povući, idemo moliti. Potom znam da Evanđelje kaže: „Nisu uspjeli.“ No također i kada ne uspijemo, bilo ući u tišinu, bilo nešto drugo, ali u nama postoji nakana, postoji želja, to je onda ono djelovanje koje dopušta Bogu da nam udijeli sve što nam je potrebno.

Znate onu prispodobu: „Kad Sin Čovječji dođe, hoće li  naći vjere na Zemlji?“[2]. Ako je povežemo s onom od …: „Hoću li vas naći da radite“, zar ne?, kaže: „kada dođem k vama, hoću li vas naći da radite“[3]. Ne kaže: „Naći ću vas savršene, naći ću vas dobre“: „Da radite“, da radite trudeći se u ovom smislu, u ovom traženju, ovoj želji. On od nas ne očekuje velike stvari, nego da nas nađe kako ga tražimo, kako ga želimo i dajemo sve od sebe kako bismo mu dopustili da slobodno djeluje.

Ova posveta Europe Bezgrešnom Srcu Marijinu, koju danas iznova vršimo, kao što smo to svečano učinili prošle subote, rekao sam prije, gledajte da to znači prodrijeti u događaje. Puno se događaja trenutno zbiva u Europi. Europa je u centru ovih događaja, jer Europa je sa svojim kršćanskim korijenima bila predviđena da zajedno s Bogom upravlja tim događajima. Dakle, posvetiti Europu, iznova probuditi kršćanske korijene. Glede nas, znate, da je od nas tražio da otvorimo svetište u srcu Europe[4] da poput strijele pogađamo masoneriju, gdje djeluju svi najveći sveci. To nije neka pobožnost, nego prodiranje u događaje.

I danas povjeravam Presvetoj Mariji sve dobro što biva učinjeno na Zemlji, i dalje povjeravam sva izvanredna sredstva, povjeravam redovna sredstva svake vrste, a osobito povjeravam Fondaciju Utvrda Bezgrešne, Crkvu Isusa Krista. Povjeravam sve malene, jednostavne posvuda skrivene, sve ljude dobre volje, sve one koji su utjelovljeni također i u drugim religijama. Izrekli su snažni da Bogu, te su sredstva u rukama Božjim. Povjeravam čitavo Čistilište, molitvu, bol, patnju Čistilišta. Na poseban način želim uzdići vapaj abortirane djece, zamrznute djece, da se sve to u Srcu Marijinu iskoristi za dobrobit Europe. I neka Marijina ljubav zagrli ovaj kontinent, zagrli sve kršćane i probudi im korijene, smisao života, smisao biti kršćanin. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga

[1] Usp. razmišljanje od Maura od 27. siječnja 2024 „III Tjedan kroz Godinu – Godina II“, objavljena na stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Lk 18, 8

[3] Usp. Lk 12, 35-38

[4] Odnosi se na svetište u Republici Češkoj, u Vsetinu.