Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

8.4.2023

Ovih smo dana prošli kroz sva čitanja proroka, iz Staroga Zavjeta[1], i mogli smo iznova vidjeti kako je Isusova prisutnost bila živa u svim prorocima, u svim čitanjima, pa i onim iz Starog Zavjeta. Iznova smo mogli prepoznati kako je Bog oduvijek, odmah nakon istočnog grijeha, uvijek na sve načine pokušavao podići čovjeka, čovjeka koji je pao. I On je, poradi njegove beskrajne ljubavi, napravio sav hod da oporavi čovjeka; da ga oporavi u svim efektima na čisto ljudskoj razini, da bi potom došao do oporavka u onom najvažnijem, na razini duha. A da do toga dođe maksimum je bilo Isusovo otkupljenje koje smo živjeli ovih dana.

Bog je obnovio čovjeka i to je učinio jer Bog ne samo da nije odustao od tog plana, da je čovjek trebao zajedno s Njim upravljati Svemirom, Bog ne samo da ga nije napustio, nego ga želi dovesti do ostvarenja i to ne smijemo zaboraviti. Unatoč onome što živimo, što vidimo, usprkos pomutnji, problemima, predodređeni smo da zajedno s Bogom upravljamo Svemirom. To je u nama, dio je našeg identiteta. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju. A otkupljenje Isusa Krista je upravo ovo: povratiti dostojanstvo djece Božje, imati moći djece Božje. To je hod koji će kulminirati u Novom Stvaranju – čuli smo to i večeras od Svetog Pavla[2] -, kulminirat će u životu koji je vječan; jedan hod koji, međutim, već ovdje na  Zemlji, onom tko njime krene, također i usred teškoća, kušnji, daje mir, puninu, radost. Daje smisao, ja kažem, životu, jer po mom mišljenju prava punina, pravi mir, istina… je kada život ima jedan smisao, kada sve što radiš ima neku vrijednost, ima razlog. Nije stvoren samo tako da prođe vrijeme.

Preko Isusova križa, patnje o kojoj smo razmišljali, jučer klanjanja križu, mislim da je nemoguće ne razumjeti ljubav Božju, ne razumjeti ljubav koju Isus ima za nas. Mislim da je lako proniknuti, kao što sam jučer pokušao reći[3], da se nalazimo pred Bogom koji je postao čovjekom kojeg možeš samo ljubiti. Samo, ako ga ljubiš i približiš se Njemu, on te zahvaća i to nas često plaši: toliko je velika ova ljubav da je se plašiš. Stoga se radije ostaje uz nju, možda joj se s vremena na vrijeme pomoli ili, još gore, kaže da ne postoji. Međutim, dopustiti da budeš zahvaćen totalno plaši, moramo reći istinu.

Ja vjerujem da je došlo vrijeme, barem za nas, a želim to i za sve vas, želim i za sebe, da uđemo u uskrsnuće i ulaskom u uskrsnuće da u potpunosti živimo ovu ljubav Božju, da živimo kao zaručnici Kristovi, što ne znači, kako se nažalost uvijek predstavljalo, da susret s Kristom znači odricanje, znači živjeti kao pokornici, robovi. To znači živjeti, ali živjeti kao djeca Božja, živjeti sa smislom, to znači zagrliti život, a to znači potrošiti taj život, ozbiljno ga potrošiti, isto tako i izgubiti ga, međutim, čineći nešto S NJIM. Nisu bitni rezultati, bitno je kako živim. Nije bitno hoće li me se sjećati ili ne, jesam li nešto ostavio ili ne, već kako sam živio.

Rekao sam jučer: prihvatiti Božju ljubav znači biti siguran da, unatoč našim granicama, našim grijesima, unatoč svim lošim stvarima koje imamo, što je loše za nas, ali ne i za Njega, mi možemo ući u suradnju s Njim. Ali najveća stvar je što On ništa ne čini bez nas. Bog je odlučio surađivati s čovjekom, kao što sam već rekao, i ako čovjeka nema, u određenom smislu nema niti Njega. Ne da Bog ne bi mogao, međutim odlučio je surađivati s nama i, ako mi ne surađujemo, On se zaustavlja.
Gledajte, to je velika tajna, eh. On želi da sudjelujemo, da ispišemo povijest, da izgradimo jedan  novi svijet. Želi aktivne, žive, konkretne osobe; naravno, da polaze od Njega, da budu spremne odreći se vlastite misli, vlastite sebičnosti, ali darade, a ne niti da prstom pomaknu.

Prolazak od ove noći dao nam je najjače oružje: pobijedio je smrt. Ako u potpunosti prihvatimo tu činjenicu, gledajte da sav strah nestaje, eh. Lucifer vlada nama i sve nas zarobljava – jer svijet drži u ropstvu – preko straha od smrti.[4] Ali, ako si ti siguran da je Krist uskrsnuo – kažemo jedni drugima: „Čestitam. Sretan Uskrs! Sretno ovdje, Sretno…“ -, KRIST JE USKRSNUO, pobijedio je smrt, i pobijedio ju je za mene. Što mi se može dogoditi? Što je to što bi me trebalo plašiti? Ne mogu umrijeti. Čak i ako pogriješim, On me vraća, ako griješim, on mi oprašta. Što mogu učiniti pogrešno? Samo jedno: bježati od Njega, ne ući u igru s Njim. Tako da, nažalost bit će to težak život, sa puno problema, kompliciran.

Dakle, kažem samom sebi, no kažem i vama, uistinu, kao narodu, makar nas malo bilo: vrijeme je da idemo prema životu, ali da idemo kao uskrsli. Ponekad kad pomislim na kršćane, čini mi se da vidim siromahe koji idu moliti nešto sa krunicama, svi pognuti. Ma mi smo djeca Božja! Idemo u susret životu kao uskrsli, kao djeca Božja, što ne znači: „Božje sam dijete, vršim čudesa“. Radim i to, ali najbanalnija stvar je izvršiti čudo. Idem u susret životu da bih  živio, da zajedno s Isusom porazim smrt. Trebam ići tamo s vjerom, naravno. Jedino od mene traži: imati vjeru. Kada ne bismo trebali uložiti niti vjeru, oprostite, ma ovaj bi život bio pomalo monoton. Barem vjera, vjera u Njega, sigurnost.
Za nekoga tko stvarno želi živjeti, to što mora nešto uložiti, vjerujte mi, lijepo je. Ne bi bilo niti lijepo sve dobiti besplatno, nije lijepo, to je za one koji su uzdržavani. Barem vjera, eh!, da On čini, da On može, da On hoće. Barem to. To je sve što traži. Tada ćemo, s Božjom snagom, s vjerom, s njegovom milošću, vidjeti kako se sva njegova obećanja ostvaruju i mislim da neki od nas mogu reći da smo mnoga već vidjeli.

Vrijeme je IZGRAĐIVANJA, vrijeme je djelovanja s Njim, no, ponavljam, činite to kao uskrsli, s Njim u centru. Ako smo shvatili što je život, a bez Njega nema života i život bez Njega nema smisla, ali ako smo to stvarno shvatili, onda se bacimo na posao, radimo, potrošimo ovaj život. Ne čekajmo da dođemo do mirovine, da izgradimo nešto mirno za kasnije. Odmah se bacimo na posao! Posebno vi mladi! Ne gubite vrijeme, ne čekajte kao ja pedeset godina. Napravite to ranije, ako želite živjeti.

Rekao sam vjera. Tijekom ova tri dana Isus je bio u grobu, no već od Getsemanija, jedina na Zemlji koja je nastavila vjerovati bila je Presveta Marija. Nije moglo biti lako, eh. Nastavila je vjerovati da će On uskrsnuti, vjerovati da je Božja volja da On ovako završi, vjerovati da će također otkupiti sve one ljude koji su u tom trenutku ubijali njezina Sina, koji su činili ono što su činili u tom trenutku. I Ona je vjerovala. Jedina na Zemlji, eh, jedina.

Zašto ovo govorim? Jer lijepo ju je ovako gledati i zahvaljivati joj, no bilo bi glupo sada se ne sjediniti s Njom. Mi sada imamo njezinu vjeru, imamo vjeru cijele Crkve prije nas, svih svetih, svih pravednika, imamo vjeru svih vremena onih koji su vjerovali. Sjedinimo se s tom vjerom, moguće je. Kada vam nedostaje vjera, tražite je, tražite je od njih, tražite snagu. Imate Anđela čuvara, imate svece, tražite od njih. Presveta Marija bila je SAMA, i vrlo sretna što je vjerovala za nas, međutim, ako je zamolimo, dat će nam ovaj dar.

Nažalost, kad tražimo, mislim da ne griješim, ne vrijeđam nikoga, imamo naviku tražiti puno stvari, ali tražiti da živimo kao djeca Božja, ne znam koliko ih traži. Možda traže da riješe problem, traže zdravlje, traže: „Pomozi mi ovdje, pomozi mi ondje“. Dok, s druge strane, kad bismo samo ovo zatražili, samo ovo, sve ostalo bi nam bilo dano u izobilju: živjeti kao djeca Božja. „Pomozi mi razumjeti”, u kojem god trenutku da se nađem, mogu imati u mom životu malo godina, puno godina , malo problema, ili puno, što god da radim, ako iskreno kažem: „Pomozi mi da živim kao dijete Božje“, ja vam garantiram da će nam pomoć stići, sve što nam je potrebno. Potom trebam krenuti.

To je novi život. Kada Sveti Pavao govori o novom životu[5], kada nas Isus poziva ispisati povijest, odnosi se prije svega na našu povijest, eh. Potom, jedan narod koji ispisuje povijest, ispisuje povijest za sve. No krenulo je dvanaest apostola, eh. Nije krenulo dvije milijarde: dvanaest apostola je ispisalo povijest, no krenuli su od njihove. Dakle svatko od nas treba početi govoriti: „Želim živjeti kao dijete Božje. Pomozi mi!“, kao uskrsli. „Pomozi mi!“. Jamčim vam da će sve ove molitve biti uslišane, sve. Naravno, moraš surađivati.

Gledajte da su svijet, društvo – spominjem svijet da kažem – bolesni, izgubili su smisao života. Nema više nikoga tko pokazuje put. Zašto? Jer su stavili na stranu Isusa Krista. Ne možemo reći da smo mi kršćani bolji od drugih. Živimo kao i drugi, nemamo polarnu zvijezdu, Krista koji nas vodi, Krista koji nas prosvjetljuje. Ima, molimo ga, idemo na Misu, no da On bude naš život,… nečiji da, na sreću, inače bi već bio kraj svijeta, ali ja govorim o narodu koji može promijeniti povijest.

Svijet više ne prihvaća istinu, ne vidi je, ne želi je vidjeti. Na taj način se ne vidi i ne razumije niti djelovanje Boga koji i sada djeluje, koji i sada gradi. Ne vidi. Ne  vidi jer kada se izgubi Isusa, gubiš svjetlo. On je Put, Istina i Život[6], On je svjetlo svijeta[7]. Znam da su banalne stvari ove koje mogu reći, no one su temeljne. Ponekad najbanalnija stvar vrijedi više od tisuću govora.

Međutim, ne govorim ovo da izgubimo nadu, nego da nam donese barem malo života. Mi koji smo razumjeli, djelujmo! Čujemo da neki govore, idemo tražiti Boga u siromasima. Gledajte, to nije ispravno, eh. Ispravno bi bilo reći: „Susreo sam Isusa i s Isusom idem siromasima i s Isusom idem u susret svakom siromaštvu“, jer siromaštvo nisu samo siromasi. Toliko je siromaštva na ovom svijetu, ne samo u  siromasima, i svako siromaštvo ima samo jedan odgovor: Isus Krist. Nema drugog odgovora.

Gledajte, ne postoji nijedan moćnik  na svijetu koji će riješiti krizu koja sada postoji, ni Xi Jinping, ni Putin, ni Biden, nitko. Samo Isus Krist je može riješiti, i mi možemo to napraviti, ako Krista stavimo u centar. Ovo je vjera da bismo živjeli kao uskrsli, inače bismo i mi prolazili ovako, bez ikakvog utjecaja, da ne radimo ništa. Ne zaboravite da je Krist POBIJEDIO SVIJET. Evanđelje završava ovako: „Ja sam pobijedio svijet“[8]. On je pobijedio smrt i ne zaboravite da mi zajedno S NJIM možemo pobijediti svaku smrt, ali bacimo se na posao, jer ima puno posla. I čuli smo u čitanju: „Tražite Boga, sve dok se da pronaći“[9]. Ne čekajte.

[1]  Usp. Iz 42, 1-7; 49, 1-6; 50, 4-9a; 52,13 – 53,12; Izl 12, 1-8.11-14

[2]Usp. Rim 6, 3-11

[3] Vidi razmišljanje od Maura od 7. travnja 2023. “Veliki Petak“, objavljeno na ovoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[4] Za produbiti  argument straha od smrti upućujemo vas na knjigu „Preko Velike Barijere“, 14 poglavlje „Smrt“, na stranici 241-254; Izdanje Luci dell’Esodo

[5] Usp. Rim 6, 4

[6] Usp. Iv 14, 6

[7] Usp. Iv 8, 12; 9, 5

[8] Usp. Iv 16, 29-33

[9] Usp. Iz 55, 1-11