Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

7.4.2023

Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 -19, 42

Danas smo čitali Muku po Ivanu[1]. Također smo čuli iz prvog čitanja od proroka Izaije[2] kako savršeno opisuje što je Isus učinio da pokaže ljubav koju je imao prema nama. Prije nego što je umro kaže: „Svršeno je“[3]. Došao je izvršiti što je Otac odredio, ono poradi čega je On odgovorio Ocu: „Evo me“, sve dok nije rekao: „Svršeno je“; sve se trebalo ispuniti kako smo čuli.

Mi mu se klanjamo na križu. Znate da je za mnoge druge religije skandal klanjati se jednom  Bogu na križu, jednom Bogu koji umire na križu. Za svakoga od nas naprotiv, prolazak da mu se klanjamo na križu je obavezan. Ako ne uspijemo prihvatiti ovu ljubav koja ide tako daleko, ne uspijevamo je u potpunosti shvatiti. Ne uspijevamo razumjeti koliko smo važni ZA Boga, mi za Njega, ako nas je On mogao ljubiti do te točke. To je obavezan prolazak. Ne ulaziš u uskrsnuće ako ne prođeš preko križa. Dođe prirodno da ne možeš primiti jednu takvu ljubav, koja dolazi do te točke, da se poništi do te točke, ali upravo u prihvaćanju toga ti shvaćaš Božju ljubav.

Mi znamo da je život najveći dar koji smo primili, no ipak On prikazuje život, daruje život. Zna da ga gubi, zna da će biti ubijen ako se preda. Bio je siguran, siguran da je time što se dao uhvatiti, ne otvarajući usta, ne reagirajući, znajući da će završiti na križu, da će umrijeti. Po ljudski se to može činiti normalnim: braniti, braniti život, bježati. Mislim da je često i za nas, pred određenim zamornim, bolnim prolascima, prirodno pomisliti: „Ali nitko ne želi da ja izgubim život, nitko ne želi da mi se to dogodi, tko bi ikad želio da dobijem neku bolest“, a naprotiv, upravo je u tom prolasku poslušnosti prema Ocu, svjestan da je to bio prolazak za ulazak u život.

Ovdje to nismo čuli u Svetom Pismu, ali postoji mjesto gdje mu apostoli govore: „Bježi, spasi se!“ a On odgovara: „Da, spasit ću se”. Apostoli se smiruju, govore: „Hvala bogu, pobjeći će“; kaže: „Ne, spasit ću se, i upravo zato što se želim spasiti, idem na križ. Kada ne bih išao na križ, ne bih se spasio”. To je prolazak. Križ pokazuje najveću ljubav koju je Zemlja ikada vidjela i nikada je neće vidjeti tako veliku.

Za nas ljude, mislim da nas ljubav uvijek vodi prema slatkoći, prema nježnosti, i rekao bih da to sve i je. Isus je pokazao sve ovo u njegovim godinama koje je proveo na Zemlji, ali je svoju pravu, najveću ljubav pokazao odlaskom na križ, dati život za nas, dati život za stvorenja, dati  život za one koji su pogriješili, On koji nije griješio. Znam da su to sve stvari koje znamo, no pokušajte dopustiti da se spuste unutra kako biste shvatili veličinu ovog prikazanja. Kažem ovo, jer se povezujem s onim što sam rekao jučer[4], ako ovako ne prigrlimo Isusa u potpunosti, možemo biti kršteni, kršćani, možemo moliti, možete činiti što želite, ali nećete susresti Život s velikim slovom. Za susret sa Životom, za prihvaćanje Isusa treba ga upoznati i križ je Njegov sastavni dio. Nema Isusa bez križa, ali kada misliš na Isusa nema križa bez uskrsnuća. Ne može se zaustaviti na križu, vidjet ćemo sutra. Međutim, to su sve prolasci koje treba napraviti. Ne mogu prijeći direktno na uskrsnuće.

Ljubav sa  križa je čista ljubav[5], to je ljubav koja zna samo ljubiti, zna samo davati. To je ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, ljubav koja nema veze s onim što vidimo, na što smo navikli, gdje se uvijek prima nagrada, uvijek se mora uzvratiti. Isusu niti to ne treba, on samo ljubi. Uzima na sebe naše grijehe i dosta. Stavlja nas u uvjete da slobodno biramo. To je ljubav. Ostavlja te slobodnim, ali te stavlja u mogućnost izbora između dobra i zla, između života i smrti.

Čuli smo, znamo, da su na Njegovom križu svi naši grijesi i naše granice. Onda ja vas molim, molim Boga i za sebe: gledajte da trebamo vjerovati u ovo, vjerovati da su svi oni tamo prikovani, da se ne moram boriti sa svojim granicama, čak ni sa svojim grijesima jer ih je Isus natovario na sebe. Vjerujući u to pokrećem dinamiku uskrsnuća. Nastavljajući se svađati sa svojim granicama, pokušavajući biti bolji, trudeći se, postoji vjerojatnost da se cijeli moj život vrtim oko sebe, da ne idem dalje. Naprotiv, vjerujem u ovu ljubav koja je preuzela na sebe sve moje granice, sve moje grijehe, umro je za mene, umro je za nas.

Za  života je tražio od nas da ljubimo naše neprijatelje, da molimo za naše progonitelje[6], pa onda gledajte na vašu granicu i onu od drugih kao na neprijatelja, a zapovijed koju smo imali je: „Ljubite ga“. Ne svađajte se sa granicama, ni vašim ni tuđim, jednostavno ih ljubite kako možete. Ja vam kažem da tako čineći rast ćemo sve do točke da ljubimo kao što je On ljubio: dati svoj život za granice drugoga, biti spreman preuzeti odgovornost za granicu drugoga. Tada sam hodao u ljubavi. Umjesto da gledamo puno u granice, mislim da ćemo puno brže ići prema punini, ako bismo koristili našu energiju da ga slušamo, da koristimo naše vrijeme za podjelu s Njim, da se trudimo sve usmjeriti prema Njemu, da donosimo svaku odluku počevši od Njega, preko Njega. Provoditi više vremena s Njim nego sa svojim ja koji nam daje da vidimo granice, granice drugih, daje nam da sanjamo jedan ljepši, bolji svijet. Ali pođimo uvijek od Njega. To je garancija da idemo dalje, da budemo preobraženi.

On danas silazi nad pakao. Silazi nad pakao i dijeli, dijeli dobro od zla. Do njegove smrti sve je bilo pomiješano. Silazi nad pakao i daje prvi golemi dar nama ljudima, a to je Čistilište. Odvaja pakao i one koji su iz pakla, vodi preko Velike Barijere one koji su pozvani ići dalje, one koji moraju proći vrijeme pokajanja u Čistilište, a blažene u nebo. To je današnji dar. Dakle, u ovom trenutku u kojem vlada tišina, za Isusa se kaže da je u grobu, no nije se zaustavio niti u grobu. Još nije niti uskrsnuo, no već je sišao nad pakao; ni tamo se nije zaustavio ni na sekundu. Uvijek je radio za čovjeka, uvijek je mislio na čovjeka. On silazi i nad naš pakao.

Živimo ovako, od ove noći do sutra: svijest da se opet spušta i u nas da podijeli dobro od zla. Oslobađa nas tamo gdje smo još zatvorenici, gdje još nismo potpuno slobodni izabrati, gdje se još svađamo sa našim granicama, sa našim mislima, sa našim idejama. Još uvijek smo tamo sa željama gdje bismo htjeli nešto drugačije. On nas večeras oslobađa sve ove dimenzije, ako to želimo, i priprema nas da sutra uđemo u uskrsli život.

Znam da mi s obzirom na vaše godine možete reći: „Proveo sam mnogo Uskrsa, ali jesam li uskrsnuo? Uvijek sam onaj isti.“ Ali nije istina. Kad bismo svaki Uskrs, svaku Misu tako živjeli, jer svaka Misa je Uskrs, u nama nešto uskrsne, svaki put iziđemo bolji. To je jedan hod, jedan hod koji nas priprema, kad hoćeš ili nećeš, svatko od nas morat će to učiniti definitivno, jer znam da je to proročanstvo koje često svima izgovaram: svi ćete umrijeti, ja vam garantiram. I ovo je prolazak, ako se ne pripremite, stvarno će biti katastrofa, strašan.

Zato se pripremimo za uskrsnuće s ovim dubokim mirom koji zna da je Bog toliko velik da je izabrao platiti za nas. Toliko nas ljubi da nas neće ostaviti. Ne govorim ovo da iskoristimo ovu ljubav, nego da budemo od nje osvojeni. Kako možeš ostaviti nekoga tko te ovako ljubi? Kako možeš izabrati da budeš s Njim samo s vremena na vrijeme, samo kada ti nešto treba ili samo kad… a ne biti s Njime uvijek, u svemu? Znači da ga nisi susreo.

Budimo onda i večeras uz Presvetu Mariju, Ona koja je znala iščekivati za sve nas Njegovo uskrsnuće, Ona koja je svojom molitvom jedina vjerovala sve do kraja. Sjedinimo se i mi u vjeri za nas i za čitavo čovječanstvo da i u ovom trenutku Bog djeluje i oslobađa zatvorenike, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Iv 18,1 – 19,42

[2] Usp. Iz 52,13 – 53,12

[3]Usp. Iv 19, 30

[4] Vidi razmišljanje od 6. travnja 2023. „Veliki Četvrtak – Misa Večere Gospodnje“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[5] Vidi također poruku Svetog Franje od 17. rujna 2012. „Čista Božja ljubav“, objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 Godina,“ na stranici 73; Izdanje Luci dell’Esodo

[6] Usp. Mt 5, 44; Lk 6, 27-28