Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

6.4.2023

Izl 12, 1-8. 11-14; Ps 116; 1 Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15

Na početku smo ovog Trodnevlja, i Isus je došao na Zemlju upravo izvršiti ovo Trodnevlje. Druga Osoba Presvetog Trojstva, koja nas je ljubila od vječnosti, da bi nas ljubila sve do kraja, utjelovljuje se i odmah, od trenutka kada se utjelovljuje, od trenutka kada je dotaknuo ovu Zemlju, On zna da je došao na Zemlju poradi ovog Trodnevlja, da  izvrši volju Očevu. Sve tri godine javnog života dovele su ga ovamo i za to se pripremao prethodnih trideset godina. Upravo poradi toga je i došao.

Tijekom njegova javnog života objasnio je sva Pisma koja govore o Njemu, svi proroci. Pokazao je kako sve govori o Njemu i On je trebao to izvršiti. U te tri godine pokušao je pokazati Lice Očevo, ispunio je zakon, otvorio put za sve nas, za svakog čovjeka, jer je srušio sve one barijere koje su nas dijelile od Boga i koje su nas također odvajale jedne od drugih. I, potom, kako što smo čuli u današnjem Evanđelju[1], dao je primjer onoga što trebamo činiti: ljubite jedni druge.[2] Dao je novu zapovijed u kojoj je sadržan sav zakon. Dao je primjer darujući život, dao je primjer ostajući u Euharistiji. Pokazao je što je Ljubav velikim slovom, ono što mi nazivamo „Čista ljubav”[3].

Vidite da je u ovoj novoj zapovijedi, „Ljubite jedni druge“[4], sadržana cijela ona dimenzija kada On kaže: „Ja sam put, istina i život“[5], jer ljubiti jedni druge je jedini put, ali je i jedina provjera jesmo li u istini. To je jedina provjera, da se vidi slijedimo li doista Krista ili slijedimo naše ideje, slijedimo li neku religiju, slijedimo li zakon. To je jedini put. Istina toga da smo kršćani, da smo djeca Božja. Vidite da je u ovoj zapovijedi prisutan život. Ako netko ne uspije ući u ovu zapovijed, neće uspjeti niti živjeti. Govorim o potpunom životu, životu… netko može hodati, ali biti mrtav. Sve nalaziš samo u primjeni ove zapovijedi: „Ljubite jedni druge“.

Znajući međutim, da bez Njega ne bismo mogli, jer istina je da nas On kroz ova tri dana otkupljuje, plaća za nas, daje nam mogućnost da nadvladamo istočni grijeh, no čovjek sam to ne može učiniti. Ne može jer je jaka destruktivna energija na  Zemlji, ne može jer je tijelo slabo, kako kaže, sutra ćemo čuti, apostolima: „Duh je spreman, no tijelo je slabo“[6]. Ne možeš. Pa evo zašto: „Bez mene ne možete učiniti ništa“[7], kaže, i ostaje u Euharistiji upravo stoga da ostane s nama, da postane u nama, da bude prisutan. Gledajte da jesti Njegovo tijelo, piti Njegovu krv prolazak je prema tome da budemo jedno s Njim, On je taj koji postaje živ u nama, prisutan. Danas, ustanovljenjem Euharistije, On kompletira ono što je rekao u Kafarnaumu: „Tko ne jede mojega tijela i ne pije moje krvi, nema udjela sa mnom“[8].

Mi znamo da se u ovim vremenima, (upravo poradi jake dinamike) jer su to posljednja vremena, Gospodin Isus vratio u duhu na poseban način ovdje na Zemlju, to je poseban dar[9]. Mislim da je ispravno reći, onog dana kada razumijemo, to je prolazak koji vršimo više puta, što je Euharistija, što znači jesti Njegovo tijelo, što znači biti dio Njega, prihvatiti Njegovo oproštenje, prihvatiti Njega, da je to sve jedna cjelina, samo tamo započinje život. Ako ja ovo ne razumijem i ne mogu ući u ovaj živi odnos s Isusom, ne mogu živjeti.

Život je započeo s Njim, jer bez Njega i izvan Njega nema života. Možda je upravo poradi toga napravio ovaj veliki čin poniznosti, ljubavi, da ostane u kruhu, ono najjednostavnije, upravo zato da uđe u nas, da bude konzumiran, da bude jedno s nama; prihvatiti njegovu Žrtvu, kada kaže Petru: «Ako se ne dopustiš oprati, nećeš imati udijela sa mnom»[10]. Potrebno je napraviti ovaj prolazak kako bismo shvatili da se Sin Božji žrtvovao ZA MENE, oprao je moje noge, a ne zatvorenicima, oprao je moje, on je dio mog života. Ako se ja ne uronim u shvaćanje ovoga, neću imati udijela s Njim. Prihvatiti Njega, ne mogu Ga prihvatiti i ponašati se kao stranac prema Njemu, prijatelj, poznanik. Moram biti jedno s Njim, moram biti… On je moj Zaručnik. To vrijedi za sve, ne samo za one koji kažu da su posvećeni, sve kršćane: On je moj Zaručnik, došao mi je iznova dati život. Potom moj život može biti da ga razvijam na mnogo načina, no ako ne krenem od ovog jedinstva, neću ništa postići, neću učiniti ništa. To znače riječi koje je rekao Petru. Pranje nogu može biti neka gesta, prihvatiti Krista i onda prema drugima činiti ono što Krist čini prema nama, prema meni, to je pranje nogu; nije ograničeno na upečatljivu gestu jednom godišnje. Sve dane. Tako da i ja budem raspoloživ dati život za ovo čovječanstvo, dati život za one posljednje, za malene, sjediniti se s njegovom Žrtvom.

Ovaj prolazak je obavezan iz jednog razloga: jer mi smo predviđeni za uskrsnuće. Smrt ne smije imati zadnju riječ nad nama, no mi smrt ne možemo pobijediti osim sjedinjujući se s Njim. Sve druge metode pobjeđivanja smrti ili zla življenja koje postoji, može biti na Zemlji, nema bez Njega. Mi smo predviđeni za vječni život, ali samo ako Ga prihvatim. Polazeći od Njega, onda da, život čine također i praktične stvari, čini ga posao, obitelj. Ali, oprostite ako se ponavljam, bez Njega ne možemo učiniti ništa. Ne možemo osnovati lijepu obitelj, ne možemo misliti da radimo korisne, lijepe stvari; možemo puno raditi, no to je beskorisno, ne ostavlja traga.

Bez Njega nema života. Sjediniti se s Njim, prepoznati da je On u nama, On želi ući u nas i to želi jer smo stvoreni na njegovu sliku i priliku. On to želi učiniti jer je sve već u nama, no ključ za otvaranje togasvega je prihvaćanje Krista, i ja kažem također, to je Euharistija, jer bez hrane ne možeš ići dalje. Sudjelovati u Misi, sudjelovati u njegovoj Žrtvi, vjerovati, moliti, željeti vršiti njegovu volju, ako ne sudjeluješ isto tako primajući Njegovo tijelo, Njegovu krv, znajući da jedeš tijelo i krv, ne možeš uspjeti. On je tako predvidio.

Dakle, temeljni prolazak je prihvatiti Isusa, prihvatiti ga kao Gospodina naših života i potom ga nasljedovati, i gledajte Euharistija, koju slavimo svake nedjelje, upravo to pokazuje: prihvatiti oproštenje, prepoznati u Pismu da On je Očevo Lice, poslan od Oca, prikazati život i potom dopustiti da njegova snaga uđe u nas po Euharistiji te nakon mise nositi je drugima, «Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio». Misa je ovo. Jedan spomen čin.  On ostaje u kruhu, no ostaje u kruhu upravo zato što želi ući u nas; ostaje u kruhu jer ulaskom u nas želi nam pomoći da proniknemo u tajnu, spomen-čin  u tom smislu.

Dakle, danas sam sebi kažem, no mislim da to vrijedi i za svakoga od vas, svijest da kada se pričešćujemo mi jedemo Srce Isusovo, jer u pričesti je prisutno njegovo Srce. To je obavezan prolazak. Nije dovoljno prihvatiti njegovu osobu jer govori prave stvari. To prihvaća prorok, no ne prihvaća u potpunosti Njega. Nije dovoljno prepoznati da je On veliki čovjek, koji je obilježio povijest, to svi vide. Moramo biti svjesni da jedemo njegovo Srce, da ga u svemu prihvaćamo. Inače bismo ga i mi gledali kao proroka, kao nešto veliko, no ne Onoga koji daje život za mene, Onoga koji želi ući u mene, tako se On želi mistično sjediniti sa mnom da počnem živjeti, jer život započinje tek tada. Potom, poslije, svatko od nas će imati posebno, drugačije poslanje, ali koje uvijek i samo odatle započinje.

Krv, Njegova krv pere istočni grijeh, međutim, gledajte da Njegova krv budi u nama sliku Božju, kao što sam već prije rekao, sličnost s Bogom. Nije dovoljno pročitati cijelu Bibliju, znati sve psalme napamet, Svetog  Pavla. Ako nije On taj koji nam tumači Bibliju iznutra, daje nam da vidimo, daje da je živimo, Biblija ostaje samo neka knjiga, čak pomalo čudna u nekim dijelovima. Neke stranice izgledaju suprotno od drugih. Samo se njegova živa prisutnost u nama treba njegovati, željeti, hraniti. On će svoj dio napraviti. Stavlja se na raspolaganje svaki dan. Gledajte da ovo za nas, koji sami sebe definiramo, tj. On nas je definirao pomalo kao njegovu Crkvu u ovom vremenu, novi narod koji zajedno s Njim želi doprijeti do svih, ako ne uspijemo to činiti, nećemo ništa napraviti. Ako se ne uspijemo sjediniti s Njim i dopustiti da On bude slobodan u nama, kamo želimo ići?

Kada ti prihvatiš njegovu smrt, prihvatiš njegovo potpuno predanje, ulaziš u uskrsnuće, jer takav je bio njegov prolazak. Tada započinješ živjeti već ovdje kao uskrsla osoba. U svakoj Misi i, od Mise do Mise, ti se obnavljaš, obnavljaš tvoju misao, obnavljaš tvoj način gledanja, tvoj način djelovanja, rada. To je hod uskrsnuća koji će nas odvesti do kraja vremena da iznova stvarno uskrsnemo. Međutim, sav je prolazak u ova tri dana: On koji se daruje, ljubio je svoje, ljubio ih je do kraja; na križu je.

No, čini mi se da niti ostati u Euharistiji nije bila mala žrtva: zatvoren u jednom tabernakulu, On koji je stvorio Svemir ondje upakiran. Svi oni koji prolaze mogu ga pozdraviti ili mu reći neku ružnu riječ. Sve do prije nekoliko godina, sad znamo da to više ne dopušta, krali su hostije i znate što su s njima radili. I to je ljubav, eh, i to je učinio za nas.

Dakle, ako želimo ući u vječni život već ovdje na Zemlji, i mi također to trebamo učiniti za nas i trebamo učiniti za čitavo čovječanstvo, večerašnji korak je sljedeći: ljubite jedni druge i da bismo to učinili, moramo u potpunosti imati udjela s Isusom; prihvatiti ga, prihvatiti činjenicu da je dao svoj život za mene, za nas, dao ga je, da mi je oprao noge, da je otišao do dna mojebijede, da mu se nije gadilo ući u moje grijehe, granice i potom, iz toga izići zajedno s Njim. Učiniti to u korist čitavog čovječanstva.

Postoji još jedan prolazak, oprostite ako dužim, koji me dotiče: On je kao čovjek u ovim posljednjim danima znao što ga čeka i mislim da kao čovjeku nije bilo sve jedno, to se shvaća kada se u Getsemaniju znoji krvlju[11]. Traži pomoć od Presvete Marije da napravi ovaj prolazak. Tražio je i od apostola, no oni su zaspali[12]. Presveta Marija, moli, moli, da može napraviti taj prolazak. Svatko od nas pozvan je na neki način živjeti tu dimenziju, no za razliku od njega mi ne znamo kako i kada. Uvjeren sam da, kad bismo znali kao što je On znao, da nas potpunim prihvaćanjem njegova života očekuje kušnja, očekuje nas progonstvo, očekuju nas bolesti, očekuje nas… ne bismo uspjeli. Evo zašto bez Njega ne možemo učiniti ništa. Međutim, zajedno s Njim naprotiv, možemo proći, proći svugdje, proći nad pakao, proći zajedno s Njim, i uistinu sve preobraziti, preobraziti zlo u dobro, kao što se On pretvara u komad kruha.

Molim Presvetu Mariju da nam u ovim danima pomogne sve više proniknuti u ovo otajstvo, kao što ga  je Ona proniknula, kao što je Ona uspjela pratiti svoga Sina Isusa kao Suotkupiteljica u ovim danima, kontemplirajući Božju ljubav koja je tražila ovu žrtvu od Sina i također od Nje za čitavo čovječanstvo. Molim Presvetu Mariju da Euharistija može imati u nama onakav učinak kakav je imala u Njoj kad ju je primila na Posljednjoj Večeri. I Ona također je primila snagu da onda može dati snagu Isusu, bilo je zajedništvo između njih dvoje koji su bili jedno srce i život je tekao između njih na dobrobit svih nas. Marijo, pomozi nam razumjeti ovo otajstvo ljubavi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Iv 13, 1-15

[2] Usp. Iv 13, 34

[3] Vidi također poruku Svetog Franje od 17. rujna 2012. „Čista Božja ljubav“, objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 Godina,“ na stranici 73; Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. Iv 13, 34-35

[5] Usp. Iv 14, 6

[6] Usp. Mt 26, 36-46

[7] Usp. Iv 15, 1-8

[8] Usp. Iv 6, 46-58

[9] Odnosi se na MEĐUVREMENI DOLAZAK Isusa Krista na Zemlju o kojem govori Presveta Marija prvi put u poruci od 7. prosinca 2020. „Mesijansko vrijeme“ objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 Godina,“ na stranici 493; Izdanje Luci dell’Esodo te na našoj stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[10] Usp. Iv 13, 1-15

[11] Usp. Lk 22, 39-44

[12] Usp. Mt 26, 36-46; Mk 14, 32-42; Lk 22, 39-46