Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

11.02.2023

Presveta Marija Lurdska
Post 3, 9-24; Ps 90; Mk 8, 1-10

U ovim odlomcima iz Postanka[1] jasno osjećamo da je plod grijeha strah, strah od Boga. Prije istočnog grijeha, a tako će potom biti u Novom Stvaranju, nije postojao strah i neće niti postojati. Nije postojao nikakav oblik zloće, izopačenosti, lošeg razmišljanja. Misao je bila samo pozitivna i nije poznavala zlo i, ponavljam, tako će biti u Novom Stvaranju. Mislim da nam je to teško zamisliti, jer odmah imamo malu nedoumicu: „Ma!…“ Čini se nemogućim ne misliti loše.

Luciferova izdaja proizvela je zlo. Čovjekova privrženost Luciferu izložila je cijelo čovječanstvo strahu. Lucifer ga je stvorio, njegova izdaja, a mi smo se tome pridružili i znamo da je Luciferovo oružje strah. On pokorava čovjeka, Svemir, strahom od smrti. Djelovanje zla je upravo to: utjerati strah. Dakle, iznova ponavljam: Što je to što pobjeđuje zlo? Vjera. Znamo da je ovo vrijeme vjere, da svijet treba jedan mali ostatak koji ima vjere. Iznova ponavljam: Isus odlazi pitajući: «Kada se vratim, hoću li naći vjeru?»[2]. Vjera je suprotna od straha. Ako imam vjere u Boga Oca, ako imam vjere u Božje djelovanje, ako imam vjere u sve što prepoznajem kao dar, strah nestaje. Sa nestajanjem straha dolazi mir, s nestajanjem straha pokreće se život, no ako mi ostane strah, ja ne mogu niti vidjeti život, sve je u strahu. Imam potrebu za sigurnostima. Strah ima potrebu za sigurnostima, vjera ne.

Želim istaknuti da niti nakon istočnog grijeha Bog nije kaznio čovjeka. Nabrojao mu je posljedice grijeha, no nije ga kaznio. Naprotiv, odmah je učinio da čovjek krene putem otkupljenja. Odmah kaže: «Potomstvo žene će smrviti glavu zmiji»[3] , već daje pogled spasenja, odmah. Otkupljenje koje je Bog htio umjesto kazne imalo je svoju puninu u Isusu Kristu. Umjesto da nas kazni, poslao je svoga Sina da plati za nas.

Dakle, povjerenje, misliti dobro, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nisu naredbe koje Bog daje, no valja reći da nisu niti jedna od mnogih mogućnosti koje mi se nude, ne mogu ne živjeti tako, one su nužne. Bog je dao mogućnost povratka živjeti bez straha, živjeti kao djeca, no prolazak je Isus Krist. Ne može se bez Njega. Podvlačim ovo kako bih jasno naglasio da drugog puta nema. Gledajte da je traženje drugog puta izvan Isusa Krista jedan suptilan trik ali težak. Ne postoji.

Dakle, kada Sveti Pavao kaže: „Vjera, nada i ljubav“[4], neophodne su da bi se živjelo. Bez vjere ne možeš živjeti, možeš preživljavati. Ne možeš živjeti bez nade, bez ljubavi. Bit ćeš na životu, no već si mrtav. Nužne su. Dakle opet kažem: postaje jasnije razumjeti da je djelovanje u duhu ono odakle sve počinje, da je djelovanje u duhu jače i od konkretnih stvari, jer vjera je zapravo jedno djelovanje u duhu. Vjerovati znači djelovati u duhu. Dakle, shvaćate da s našom vjerom možemo pomicati planine, s našom vjerom možemo preobraziti svijet, s našom vjerom možemo doista zaustaviti ratove i to je djelovanje u duhu. No trebamo vjerovati.

Ako pogledamo također i tragedije ovih dana, ovog vremena, ratove i potrese, naše slavljenje s vjerom, naše doticanje tih situacija s vjerom, ljubavlju, utječe jednako kao i oni koji idu pružati pomoć. Ja kažem još više, no ne želim umanjivati, no jedno slavlje proživljeno s vjerom dopire do njih, spašava ih; dopire do onih koji su još živi ispod ruševina i koji će umrijeti od gladi i hladnoće ako ih ne pronađu. Možemo im biti blizu zajedno s anđelima i pratiti ih u ovom prolasku. Vjera!

Ako mi pogledamo, sve objave koje smo primili, sva sredstva koja je Bog davao u svakom vremenu, krenite od kud god hoćete, uvijek su i samo imale jednu svrhu – također i mi smo pozvani kao narod, kao Crkva, za tu svrhu – naviještati: „Vratite se Bogu!”, naviještati Svemiru: „Vratite se Bogu! Vratite se Bogu svim srcem! Stavite Boga u centar vašeg života. Stavite zakone duha u centar jer oni su motor života. Tražite ono što je gore[5] i sve će vam se nadodati u izobilju[6].“

Na to smo pozvani, međutim tako da to postane konkretno, živeći tako, utjelovljujući, stavljajući Boga na prvo mjesto. I sve ono što gradimo, radimo, polazeći od Boga, da Bog bude onaj koji gradi sve među nama, pa i materijalno. Graditi zajedništvo, graditi vjeru, nadu, graditi sve. Uistinu, Jeruzalem koji se spušta s neba susreće se sa Jeruzalemom koji se pokušava podići sa Zemlje, kako bi se susreli na pola puta. Ovim se želi reći cijelom svijetu: „Vratite se Bogu!“. Jednostavno je to.

Svatko to treba vršiti u vlastitoj originalnosti, no originalnost naroda je upravo biti ovo svjetlo, grad smješten na gori,[7] koji se može sviđati ili ne sviđati, no koji obasjava. Nekima smeta svjetlo. Da bismo to vršili trebamo uložiti svu našu snagu, sve, i tamo prikazati život.

Gledajte da se bez promjene duha, Zemlja neće poboljšati. Bez jedne radikalne preobrazbe čovjekove misli, nikakva ljudska intervencija neće moći zaustaviti ove katastrofe koje se događaju, nitko. Ili će se čovjek promijeniti ili će stvari postati još gore. Gledajte da više ništa neće biti kao prije. Pred nama je jedno novo vrijeme koje je Bog pripremio. Ili u ovo vrijeme, u ovu stvarnost, ulazimo s vjerom, ulazimo s Božjom misli, ili ga u potpunosti gubimo. Ne možemo u njega ući samo napola: ili ulazimo ili ostajemo vani. Nema više ničega između, sve će manje biti između.

Pomoć koju Bog još uvijek pruža čovjeku jest kako bi se vratio Njemu, kako bi ga upoznao,te da bi  zajedno s Njim gradio Novo Stvaranje. No, ponavljam, neće ostaviti ništa na pola. On sada, ili se daruje u potpunosti osobama koje Mu se daruju u potpunosti  kako bi postali jedno, ili tko se ne želi potpuno darovati, Bog se povlači. Neće više davati besplatne milosti, utjehe. Ili je sve ili nije ništa. Ovo je naše vrijeme.

Očima vjere trebamo doista reći da je ovo jedno veličanstveno vrijeme. Imamo mogućnost živjeti puninu; Isus bi uistinu i nama rekao: „Mnogi su proroci i pravednici htjeli govoriti ono što vi slušate, živjeti ono što vi živite, ali nisu mogli“[8].Tako je

Onda idimo radosni, s pouzdanjem, idimo naprijed s vjerom. Rekao sam vam više puta: Bog nas je uzeo ozbiljno. Mi smo iskreni kada prikazujemo život, kada Mu kažemo da Mu želimo služiti i dopuštam si reći, također pomalo s entuzijazmom, no Bog nas uzima ozbiljno. Dakle neće nas više ostaviti. On će od nas napraviti nova stvorenja. Presveta Marija obećala je pred Bogom da će svakog od nas učiniti djetetom Božjim[9] i Presveta Marija svoja obećanja dovodi do ispunjenja. Onda, s povjerenjem krenimo naprijed bez obzira na sve ono što se događa. Ne bojte se i zahvaljujmo Bogu.

I neka Marija opet blagoslovi nas, neka blagoslovi večeras sve najstrašnije situacije, pokupi boli svih bolesnika i prinese ih Bogu, pokupi vapaje svih očajnika i prinese ih Bogu. I neka se njezin blagoslov spusti na nas i na ovo čovječanstvo, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Post 3, 9-24

[2] Usp. Lk 18, 8

[3] Usp. Post 3, 15

[4] Usp. 1 Kor 13, 13

[5] Usp. Kol 3,1

[6] Usp. Mt 6, 33

[7] Usp. Mt 5, 14-16

[8] Usp. Mt 13, 17

[9] Usp. Poruka Presvete Marije od 31. prosinca 2019. „Svečana posveta Presvetoj Mariji za 2020. godinu“, objavljena u knjizi „Prema Novom Stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 387 te na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org