Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

8.2.2023

Post 2, 4b-9.15-17; Ps 104; Mk 4, 17-23

Od jučer smo počeli čitati Postanak, stvaranje prije istočnog grijeha.[1] Vjerojatno se nalazimo u onoj fazi izdaje Lucifera i svih anđela koji su ga pratili i već se vidi kako je Bog odlučio stvoriti čovjeka kako bi s Njim surađivao. U ovom odlomku koji smo danas čitali[2] upravo se vidi gdje je mislio na čovjeka koji bi gradio kanale za vodu, koji bi navodnjavao, surađivao, podlagao stvorenja, surađivao sa cijelom prirodom.

U današnjem Evanđelju,[3] naprotiv, osim što očisti sva jela, bit je upravo u onom gdje potvrđuje nadmoć duha. Gospodin otvoreno kaže: „Bitno je, odakle sve započinje, iz duha, iz srca“. Srce je duh. Od tamo sve započinje.

Mi znamo, također i ovo – razmišljao sam čitajući Evanđelje – kako je žalosno kad se dođe do toga da se kaže da je sve već napisano, sve je rečeno, ništa ne treba nadodati glede Evanđelja, glede Djela Apostolskih, i zatvara usta Gospodinu koji nas naprotiv želi dovesti do ispunjenja. Objašnjava nam stvari, dobro nam je objasnio, nije nadodao, doveo je do ispunjenja. I u Evanđelju, doista, postoji jedan odlomak gdje kaže: „Iznutra, iz srca ljudskog, osim bludništva, krađa i…“, kaže također i „bezumlja“[4], bezumlje izlazi iz ljudskog srca. Odbiti Božje objave, odbiti Božje darove je bezumlje, to je oholost. Iz tog odbijanja, gledajte, da 80% svih grijeha dolazi iz ljudskog srca. Odbacuješ Boga, odbacujući njegov dar odbacuješ Njega.

Dakle, znamo da sve počinje od duha, prolazi kroz dušu i pretvara se u djelo.[5] A upravo smo čuli da ne škodi ono što u čovjeka uđe, nego ono što izađe. Škode nakane s kojima te stvari[6] izlaze.

Stoga se vraćam na ono što sam rekao prije: surađivati s Bogom da bismo upravljali svim stvorenim. Najljepše što možemo učiniti da bismo surađivali s Bogom je sudjelovati u njegovu djelu, a svi znamo kako sudjelovati, i to je isto tako jednostavno: uzmimo Evanđelje i živimo ga na pozitivan način. Nemoj više imati neku lošu misao. Loša misao škodi i tebi i drugima, tako surađuješ s Bogom. Nemoj više imati loš pogled, ružan, i kad ga imaš, imaj hrabrosti to shvatiti i donijeti na liturgiju, donijeti na Misu, uzdignuti i tražiti od Boga: „Ne želim to više.“ Ne mogu to opravdati, mogu samo reći: „Ne želim to više. Imam ga, dođe mi, ali ga ne želim”. Nemoj više govoriti neku ružnu riječ; surađivati puštajući da iz naših usta izlaze samo blagoslovi, što ne znači: „Blagoslivljam te“, nego blagosloviti, govoriti dobro, promicati, nikad ne stavljajući niti malo zavisti, zlobe, pakosti, uvijek dobro, uvijek drugi bolji od tebe, ali uistinu. Gledajte, ovo je način da budemo svećenici, eh! To je način da se ispiše povijest. Jednostavno je.

Svako naše djelo koje vršimo, također i Sveta Misa, ako ne krene s tim nakanama, škodi, znači da to izlazi iz ljudskog srca i sa Svetom Misom to se čak i potencira, eh! Škodi ti. Doista, Sveti Pavao kaže da mnogi ulaze u Misu bez grijeha, a izlaze puni grijeha,[7] jer, ako s tim ulaziš u Misu, to biva potencirano.

Kršćanin je sredstvo spasenja, ne može biti neutralan: ili spašava ili nosi zlo, ne može biti na pola, ne može biti neutralan. Tako je i sa svim našim poslom, našom zabavom, bilo koju vrstu posla koju obavljate: kuhanje, pranje, peglanje. Ovisno o vašoj nakani, donosi dobro ili škodi.

Postoje profesije koje su izuzetno važne: učitelji, kuharice. Sve što dotaknete rukama – mislite onda na kuhare, kuharice – važno je ono što prolazi kroz vas i onaj koji jede, istina je da potom blagoslivljamo hranu, međutim, ako je već skuhana s blagoslovom, s jednom pozitivnošću, kad je blagosloviš postaje lijek, ozdravlja te od svih bolesti ta hrana.

Mi smo pozvani surađivati s Kristom samo na jedan način: ljubeći kao što je on Ljubio. Doista njegova je zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“.[8] Sve ostalo, kada kažemo da želimo surađivati s Bogom u njegovom programu, u njegovom planu – „želim vršiti tvoju volju, želim biti sredstvo, želim uglaviti sve u Kristu“ – pozvani smo to činiti. Mi imamo također, preko svih onih objava, jedan hod, ali ako se ne temelji na „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“, postaje… škodi, ne djeluje dobro, škodi, jer ne obnavlja Zemlju, nego je opterećuje, opterećuje je također ono što dolazi od destruktivne energije, od negativne energije.

Također i snaga molitve – u Međugorju je rečeno: „Molitva i post mogu zaustaviti ratove“ – no bez čistoće tih nakana duha, jamčim vam da možete postiti kao onaj jadnik koji je sada u zatvoru, ali ratove nećete zaustaviti. Razliku pravi nakana, srce, ono što iz srca dolazi, kako kaže Evanđelje.

Nalazimo se usred rata između dobra i zla, između Isusa i Lucifera, od nas se traži da vršimo upravo ovaj dio u ovom ratu: uzdignuti naše misli. Onda vidite da svi znamo što nam je činiti. Međutim došlo je vrijeme da se to provede u praksu. Jedna grupa osoba  koja tako živi, trebate imati vjeru i vjerovati da MIJENJA POVIJEST, jer mi imamo trojstvenu silu za to, ako ovako živimo. Što je jednostavno i ovo djeluje dobro: misliti dobro, govoriti dobro, gledati dobro; postajemo svećenici koji vrše neprestani egzorcizam uz jedno „dobro jutro“, uz istinsko pitanje upućeno drugome: „Kako si?“, no koje dolazi iznutra, a ne diplomacijom; pomilovati: to je jedan egzorcizam.

Dakle, naš dio koji se od nas traži je upravo ovo; naša funkcija kao kraljevskog svećenstva je upravo da uzdignemo sve te misli, sve te nakane i, ponavljam, ako imamo one loše, i to može sve dok  ih uzdižemo, dok ih ne opravdavamo. Ne očekujem da ćemo svi odmah krenuti pozitivno, ali mislim da će već biti dobro pročišćenje Zemlje ako svaki put kada svakome od nas dođe nešto što nije savršeno čisto, ja to priznajem i uzdižem; tako postajemo kanali koji nose sve. Tada iz našeg srca izlaze pozitivne stvari, no na taj način uspijevamo i one negativne učiniti pozitivnima, pretvarajući zlo u dobro. Isus Krist je to učinio, eh! On je trebao uzeti negativne stvari od nas – nije ih imao – uzeo je na sebe naše, no mi koji imamo naše možemo ih uzdići, zar ne? Ako budemo čekali da nemamo ništa, nikada nećemo živjeti kao svećenici.

Kao što smo više puta rekli ovih dana, to se može samo s vjerom. Ako ne vjerujem, beskorisno je. Rekli smo više puta što pomaže uzdignuti naše misli, uzdignuti naše poglede: prije svega pomaže ime Isusovo, ime Presvete Marije. Neka odjekuju u vama: „Isuse“, „Isuse“. Idite spavati ovako, započnite dan ovako, također i kad se ne osjećate dobro, nervozni ste; umjesto da daš snagu toj nervozi, toj ljutnji, toj negativnosti, počni: „Isus“, „Marija“. Pokreće se sva ona energija koja tjera sve negativno. Jedan redak psalma, pjesme; prisilite se da pjevate, ne samo kada se osjećate dobro; baš kada ste ljuti, krenite s nekom lijepom pjesmom: udaljuje.

Jednostavno je. Međutim, gledajte da  ove jednostavne stvari mijenjaju živote, mijenjaju naš i onaj oko nas. Ljutnja, s druge strane, razočaranje, … ostavljeno da djeluju u nama, rastu i svi oko vas to osjećaju.

Evo, za mene je ovo suradnja s Bogom, potom surađujemo sa stvorenjem, surađujemo sa svime, no to je suradnja s Bogom jer sve što radiš to radiš u ovom stavu. Dakle, kad je Bog mislio na nas, stvorio nas je – i želi da surađujemo s Njim – po mom mišljenju to je put. Onda maksimalna suradnja koju je On stavio pred nas je da nosimo križ zajedno s Njim. Dakle, isto tako i u boli surađivati s Njim, u kušnjama, surađivati s Njim. Umjesto da odmah tražiš: „makni mi to, sve se baš meni događa,“ surađivati s Njim, nositi, kako se može, no barem imati nakanu da to činiš. Ako krenete s nakanom da tako činite i kroz hod se požalite, normalno je. Bog zna.

Imajte na umu da je to jedini način da otkrijete blaženstva i živite kao kršćani. Kršćani nisu došli na svijet napraviti bilo kakav prolazak, da ga nitko ne primijeti; Kršćani ga trebaju preobraziti, trebaju ga obnoviti, inače nisu kršćani, oni su kao i drugi.

Dakle, danas imamo Bakhitu pred sobom, imamo Majku Speranzu: one su ostavile trag.

Molimo Presvetu Mariju da sve jasnije obasja u nama naš identitet te nam dadne hrabrosti da ga živimo, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Post 1, 20-2, 4a

[2] Usp. Post 2, 4b-9.15-17

[3] Usp. Mk 7, 14-23

[4] Usp. Mk 7,21

[5] Za produbiti ovaj argument „duh-duša-tijelo“, upućujemo vas na knjigu „Preko Velike Barijere“, poglavlje 13. „Mikrokozam- Duh, duša, tijelo“, na stranici 228.

[6] Usp. Mk 7,15

[7] Usp. 1 Kor 11, 17-34

[8] Usp. Iv 15, 12-17