Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

2.2.2023

Prikazanje Gospodinovo u Hramu
Mal 3, 1-4; Ps 23; Heb 2, 14-18; Lk 2, 22-40

Na blagdan koji slavimo, prikazanje Isusovo u Hramu, još jednom jasno vidimo veličinu Božjeg plana koji postoji oduvijek, onog plana da se sve uglavi u Kristu, onog plana da se vodi prema ispunjenju sav zakon, Mojsijev zakon, zakon koji je dan Izraelskom narodu. Jasno se vidi u potpunosti stav Boga koji želi surađivati s čovjekom, no koji je sve predvidio, koji nam šalje sve što nam je potrebno i sve je spremno, sve je to jedno Božje djelovanje u suradnji s čovjekom.

Po mom mišljenju, u centru ovog blagdana je kraljevsko svećeništvo: Marija i Josip prikazuju Isusa, prikazuju ga Ocu, oni su svećenici, prikazuju, uzdižu. Oni, slijedeći njihovo poslanje, ono što je Bog predvidio za njih, pokreću jedan novi savez, koji se više neće sklapati žrtvom nekoliko grlica ili golubova, nego po Sinu Božjem, prikazanom u Hramu. A u tom prikazanju prisutno je i njihovo prikazanje, oni prikazuju Isusa, znajući što će biti s Njim, jer je arkanđeo Gabrijel to dobro objasnio obje strane.
U čitanjima se ističe i razlika između onih koji sudjeluju u duhu u suradnji s Bogom i onih koji, s druge strane, žive samo od obreda. Šimun i Ana sudjeluju[1]. Ako dobro pogledate što Šimun naviješta, shvatio je sve. U duhu mu je sve rečeno. Spasenje Izraela, Mesiju vidi u jednom djetetu i u jednom muškarcu i jednoj ženi koji ga nose. Ima onaj prolazak gdje on blagoslivlja Mariju i Josipa. Nije svećenik, samo je jedan pravednik. I kako je lijepo vidjeti Presvetu Mariju, koja zna da je Majka Božja, Svetog Josipa, koji zna da je čuvar Sina Božjega, koji prihvaćaju taj blagoslov, sigurno nisu govorili: „Eh, ja sam veći od tebe, klekni!“, tjeraju ga da poljubi prsten možda, ne!?, …da ga imaju. Ne, prihvaćaju blagoslov i meditiraju u njihovim srcima sve što Šimun govori o djetetu, sve što Ana govori o djetetu.

To je stav otvorenosti prema Bogu. Oni znaju, rekao im je Arkanđeo Gabrijel, no nastavljaju slušati Božji glas koji govori preko jednog pravednika. Ne kažu: „Mi već sve znamo, ne brini, mi ćemo ti sve objasniti“; slušaju. Gledajte da svi ovo trebamo naučiti: prepoznati Božji glas ili možda znati nešto više od drugih, jer nam je objavljeno, ne daje nam ovlaštenje da ne slušamo.

Kraljevsko svećeništvo, onako kako su ga doživjeli Presveta Marija i Sveti Josip, ako pogledate u Svetom Pismu bila je također i Ana kada prikazuje Samuela,[2] to je već bilo kraljevsko svećenstvo, no sve treba biti vođeno prema ispunjenju. I ovdje shvaćate važnost svakog od nas u vlastitom odgovoru da treba vjerovati da Bog djeluje, da je Bog predvidio, da je Bog htio, ostati otvoren u duhu, činiti ono što prepoznaje stavljajući Boga u centar i tako sudjeluješ u ispisivanju povijesti, vodiš sve prema ispunjenju.

Ja sam se pitao: kako kršćani žive naše sakramente? S ovom vjerom? Ili ih žive kao neki obred? Pomislite kakvo bi bilo krštenje koje mi vršimo, onih koji ga nose, onih koji prate, njihovih roditelja kada bi ga živjeli kao što su ga živjeli Presveta Marija i Sveti Josip, pričest! Svi sakramenti! Bilo bi to Božje djelovanje i Bog bi mogao preko tih sakramenata, objasniti, voditi te dalje, proširiti te, otvoriti te, dati da razumiješ, povećati ljubav prema Njemu, ljubav prema životu, ljubav prema bližnjemu. Imamo sve, no treba to živjeti.

Mislim da se nalazimo u vremenu u kojem trebamo dovesti do ispunjenja ili, bolje rečeno, to čini Isus i mi surađujemo s Njim, u ovoj njegovoj živoj prisutnosti, ovim posebnim vremenima. Ali što je to što još treba ispuniti? Slavni povratak, cjelokupno Otkrivenje; Otkrivenje koje, ako se čita u malim dijelovima, malo se razumije, treba biti vođeno do ispunjenja. Što moramo učiniti da se to dogodi? Prvi korak koji nam je dan, živjeti ono sveopće zajedništvo. Prvi korak koji trebamo napraviti: mi trebamo živjeti s Nebeskom Crkvom. Ne živimo u Mojsijevo vrijeme da vidimo gorući oganj, da vidimo ploče zakona; mi vidimo Jeruzalem kako se spušta s neba. Trebamo se približavati Nebeskom Jeruzalemu u svakoj Svetoj Misi, u svakom trenutku dana, uvijek, u svemu što činimo. Tako ćemo voditi do ispunjenja, bit ćemo živa Euharistija, sakrament spasenja u našem životu u svemu što radimo. Tada ćemo surađivati, tada ćemo i mi biti u našem kraljevskom ili ministerijalnom svećeništvu koje god da je, oni koji prikazuju, oni koji nose, oni koji prinose.

Da to učinimo, kao što smo puno puta rekli ovih dana, ako nema vjere, ne možeš uspjeti, prave vjere, ne one vjere… ponekad u šali kažemo: „Vjernik sam, ali ne sudjelujem“. Otac Amorth je rekao da ovo čuje također i od Lucifera: on je vjernik, ali ne sudjeluje, no vjernik je. Ja govorim o ovoj živoj vjeri, koja stavlja u centar zašto sam stvoren, kamo idem, što radim. Ne stavlja život svijeta u centar, nego stavlja Boga u centar. Evo, s tom sviješću, korak po korak, u moj život, u naš život unosimo primarnu energiju i potiskujemo destruktivnu energiju.[3] Živeći tako postaješ blagoslov, živeći tako možeš provesti u djelo sve ono što Evanđelje govori: „Blagoslivljajte, ne proklinjite, molite za svoje progonitelje, ljubite svoje neprijatelje“[4]. Ako ti ne živiš ovako, kao što vam pokušavam reći, nećeš uspjeti, to je utopija. Moći ćeš ljubiti svog neprijatelja tri minute dok razmišljaš o tome, potom, čim izađeš kroz vrata i sretneš ga, udarit ćeš ga. Ozbiljno ga ljubiti, dati život za njega možeš samo ako ovako živiš, jer započinje ona preobrazba iznutra koja je Božje djelo. Opraštanje. Nitko od nas ne može oprostiti ako Bog nije taj koji oprašta u tebi. Čovjeku je nemoguće, no Bogu ništa nije nemoguće[5].

Na nama je da ovo vodimo prema ispunjenju, sve ostalo je ispunjeno: Isus Krist je to učinio. Nakon Njega svi sveti, čitava Crkva, svi pravednici pripremaju njegov slavni povratak. I što dovesti do ispunjenja? Uglaviti sve u Kristu, sve što je moguće. To je naše poslanje! Marija i Josip imali su jasno njihovo i hodali su u vjeri. Dakle, Šimun im govori, meditiraju u svojim srcima; govori im…, oni meditiraju u svom srcu; gube Isusa u hramu, i On im kaže: «Zar ne znate da trebam vršiti ono što dolazi od  Oca moga?»[6], i promišljaju u njihovim srcima. I tako napreduju. Trebaju pobjeći u Egipat i promišljaju u njihovim srcima; gladuju i promišljaju u njihovim srcima. Cijeli njihov život je takav: slijede njihovo poslanje. Mi trebamo slijediti naše, imamo upute. Iznova ponavljam Evanđelje: blagoslivljajte, živite blaženstva, savršenu radost, pretvarajte zlo u dobro.

Nadodat ću nekoliko detalja za nas: krstite, uvijek krstite, ljubite, dopustite se preobražavati sve dok ne postanete čista ljubav, kao što sam jučer rekao.[7] Budite prikazani, cjeloviti, u sveopćem zajedništvu.[8] Dakle, gdje je naš put bez da idemo tražiti? Živi ova tri stupa. Odupri se do krvi kako bi živio u zajedništvu. Ako ti je tvoj jezik skandal jer ti je, možda, lako o nekome govoriti loše? Odsijeci ga! Odsjeci ga, izbaci. Je li oko skandal? Iskopaj ga, baci ga. Jedini put je taj. Ono što ne možemo učiniti, što je pomalo skandal za sve: misli. Otrgnuti glavu s vrata i baciti je teško je, međutim, dopustite Bogu da vam ih preobrazi! Zahvaljujte Bogu za kušnje koje stavlja pred vas, umjesto da bježite od njih, osuđujući onu drugu lošu osobu ili koja griješi, tako da vi izabirete s kim ćete biti u zajedništvu. Tada ćemo preobraziti Zemlju. Uđite u zajedništvo s onim koga Bog stavi ispred vas, a ne koga vi odaberete. Začepite ta usta. Sveti Jakov jako dobro govori o tom jeziku, kao kormilo lađe,[9] i on govori također i u tišini.

Vjerovati da Bog sve to čini, vjerovati da povijest nije jedan kaos, da Bog intervenira u povijest i ne ostavlja je, jer nam je to i obećao, i htjeti s Njim sudjelovati s onim što jesam, što mogu, s onim što stavlja pred mene, u svakom događaju, ostati vjeran onome što se traži od mene, onome što sam prepoznao, bez obzira kako bude, onda, kako bi rekao Sveti Pavao, vjeran do kraja kako bi i ja došao do toga da kažem: „Dobar sam boj bio: vjeru sam sačuvao“[10]. To će nas dovesti do našeg potpunog ostvarenja, dovest će do ostvarenja nas i svega što je oko nas.

Onda na ovaj blagdan, prikazanja Isusova u Hramu, molim Presvetu Mariju da svakoga od nas prinese u Hramu, da prinese Fondaciju, Crkvu Isusa Krista u Hramu, te da svaki član ove Crkve uistinu postane „Alter Cristus“, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Lk 2, 22-40

[2] Usp. 1 Sam 1, 1-28

[3] Za više informacija o primarnoj i destruktivnoj energiji upućujemo vas na knjigu „Ispisati Povijest – Svezak II – Svemir i njegovi stanovnici“, Prvi dio, pogl. 3, na stranici 32-34; Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. Mt 5, 44; Lk 6, 27

[5] Usp. Lk 1, 37

[6] Usp. Lk 2, 41-50

[7] Usp. Razmišljanje od Maura od 1. veljače 2023. „IV tjedan kroz Godinu – Godina I“ objavljeno na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[8] To su tri stupa Kraljevstva Božjeg kako je objašnjeno u knjizi „Preko Velike Barijere“, pogl. 11 „Crkva, sveti Božji narod“, na stranici 194; Izdanje Luci dell’Esodo

[9] Usp. Jak 3, 1-12

[10] Usp. 2 Tim 4, 7