Subota I Tjedan kroz Godinu – godina A

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

14.1.2023

Subota I. Tjedan kroz Godinu – godina A
Heb 4, 12-16; Ps. 19; Mk 2, 13-17

Početkom ove godine, nakon Božićnog Vremena čitanja u Evanđelju nam predstavljaju Isusove prve javne istupe, i zanimljivo je vidjeti kako su oni koji ga prvi prepoznaju opsjednuti, prvi ga prepoznaje duh zla koji mu kaže: «Mi znamo tko si. Došao si da nas uništiš[1]“.

Danas u poslanici Hebrejima[2] doslovno čujemo Riječ koja proniče, Riječ koja se spušta sve do podjele duha i razotkriva misli, „razotkriva osjećaje i misli našega srca“, kaže, i razumije se kako je srce po Bibliji duh. Iz ovog odlomka također se razumije – kako kažemo, kako nam je rečeno, i znanost je između ostalog potvrdila – da sve počinje od duha, od srca, svako djelovanje, svaka misao, jer srce je ono koje komunicira mozgu, i potom tijelo djeluje.[3] Onda, u svjetlu ovoga, možda je jasno razumjeti zašto ga prepoznaju oni koji su potpuno odabrali duha zla. Onaj tko ga ne prepoznaje, ili mu treba više vremena, neodlučan je čovjek, to je čovjek… koji želi vagati, želi mjeriti, želi računati, želi razmišljati, želi razumjeti vlastitom glavom, koji također i onda kada dotakne, vidi, ima potrebu još razmišljati.

Potpuno razumjeti Riječ Božju, koja proniče, koja se spušta sve do dubina, zahtijeva određene prolaske. Prvi prolazak je ne ukalupiti Riječ u naše potrebe, u naše razmišljanje i da mislimo uzeti Riječ, uzeti Isusa, uzeti Boga po našim mjerama. Drugi korak je posvetiti se Duhu Svetom, da On bude taj koji će nam protumačiti Riječ: mi je ne možemo interpretirati, nego je Duh Sveti onaj koji u nama treba pokrenuti one poticaje koji ti daju jasno razumjeti što ti Gospodin želi reći u tom trenutku.

Jedan drugi prolazak je da nam bude jasno Božje djelovanje, Isusovo djelovanje, da je došao da nas oslobodi, došao je da nas spasi, došao nam je dati mogućnost da postanemo djeca Božja. Prije svega moramo uzeti u obzir: „Tražite najprije Kraljevstvo Nebesko i njegovu pravednost; sve ostalo će vam se dati u izobilju[4]; ne uzimati Ga,  ne stavljati Ga u sve naše situacije, interpretirati svu Riječ Božju na temelju svih  naših situacija i događanja i tamo ukalupiti Gospodina. Istina je: „Sve ostalo će vam se dati u izobilju“.

Iznova se vraćam na čitanja iz Evanđelja ovih dana.[5] Sve je liječio, onda svi su Ga tražili, svi su Ga slijedili. No Njegovo ozdravljanje svih – gdje god je prolazio doticao je gubavca kao i svakoga tko Mu je dovođen – bilo je u vidu Kraljevstva Nebeskog i Njegove pravednosti; to je bio onaj prolazaku kojem od ozdravljenja tijela trebaš proći do toga da susretneš Njega, daslijediš Njega. Ozdravlja sve, da, ali ozdravlja sve, bolje rečeno, svakome daje priliku da se izliječi od bolesti duše. Došao je donijeti svjetlo, došao nam je dati priliku da budemo djeca Božja, da živimo i uživamo u Njemu zauvijek. Ako maknemo ove točke, postoji beskonačno mnogo načina tumačenja Svetoga Pisma, tumačenja poruka, tumačenja svega, i upravo je to nevolja ovoga vremena.

Riječ Božja koja proniče, proniče upravo stoga da nas provjeri i da nam pomogne preobraziti našu misao, preobraziti naše osjećaje. Riječ Božja nas poziva da hodamo vlastitim korakom, ali nas poziva da hodamo, uvijek, neprestano, da hodamo u vremenu u kojem živimo; hodati bez usporavanja Božjeg djelovanja i usporavamo ga kada činimo ono što nisam prije rekao. Radimo suprotno od onoga što sam prije rekao: stavljam ga na moje razine, nosim ga u moje potrebe.
Potrebno je prepoznati znakove vremena, prepoznati vrijeme u kojem smo mi pohođeni, osobito ovdje na Zemlji, mi smo pohođeni. Da nam se ne dogodi da i nama Isus kaže, kao i Jeruzalemu, kada je plakao nad Jeruzalemom: „Da nisi prepoznao vrijeme kada si bio pohođen“[6].

Naučiti ovako, hodati ovako, našim koracima, pomaže nam da sve više upoznajemo Boga, Oca i Onoga koga je Otac poslao. Hodajući ovako u životu u svemu što nam se događa je naš put svetosti, ako imam u centru ono što sam prije rekao.

Dakle, Riječ Božja u centru, a ne MI u centru ili naši problemi u centru. Prolazak je uvijek onaj suptilni prolazak koji međutim, mijenja sve: ako ja samo očekujem da Bog riješi moje probleme, On nije u centru, ja sam u centru. U određenom smislu, On treba biti meni na raspolaganju, iako to prikrivam moleći ga, preklinjući: „Ti si svemoguć, ja nisam“, ipak na kraju želim Njega iskoristiti, na kraju sam ja onaj koji želi voditi povijest. Ili dopuštam se preobraziti, dopuštam da se promijeni moja misao, moj način gledanja na stvari, moj način djelovanja; prepuštam djelovanje Bogu i puštam Mu da djeluje kroz životne situacije, kroz sve što se u životu događa, ali s onim pogledom kojim znam prepoznati da sam pohođen. Ponekad sam pohođen na način koji mi se po ljudski ne sviđa, ali u vjeri znam da je to ono što mi treba.

Isus je Put, Istina i Život. Ako vjerujem samo u ove tri stvari, u meni se potpuno pokreće Božje djelovanje. On je svjetlo, došao je osloboditi nas. Ali, pazite, od čega osloboditi? Od duha svijeta, odmisli svijeta. Došao nas je osloboditi od onoga što nanosi bol. I gledajte, često smo mi oni koji se ne dopuštamo osloboditi. On je došao da nas oslobodi, no mi se trebamo dopustiti osloboditi.

Biti zreli kršćani, potom, u ovom hodu, u ovom hodu koji smo opisali, kršćani koji nastoje živjeti u misli Božjoj, koji nastoje živjeti – kažem „nastoje“ jer je to jedan hod – koji nastoje uvijek biti uronjeni u njegov Duh, uvijek, ne samo u crkvi, kada mole, uvijek. Biti ovakvi kršćani samim tim i mi postajemo svjetlo za druge, i mi surađujemo s Njim, također i mi postajemo navjestitelji, također i mi otvaramo jedan put. No mi otvaramo taj put i mi smo to svjetlo u onoj mjeri u kojoj ostavljamo Gospodina slobodnog da nas preobražava; ostavljamo Ga slobodnog da nas povede od starog čovjeka do novog čovjeka, od stare misli do nove misli, od misli svijeta do Božje misli.  Jednostavno je, no zahtijeva temeljne i radikalne odabire.

Ono što čitamo o Leviju[7] – radio je najgori posao koji se tada mogao raditi – pogledao ga je i rekao mu: «Slijedi me!», nije mu puno govorio – ostavio je sve, pošao za njim. Ne gledajmo uvijek ovo „ostaviti sve“ kao… da se od svih traži da rade kao on, baš da se pokupimo i odemo; međutim OSTAVITI SVE ŠTO NAM NANOSI BOL – i On će biti taj koji će nam svaki put to prezentirati – to se od svih traži, eh! Ne od svih kao od Levija, no od svih se traži da ostave duh svijeta, inače ne možeš biti kršćanin: ili Bog ili mamona, ne možete služiti dvojici gospodara[8].

Gledajte da je ovo samo pitanje vjere: ti ne ostavljaš ako ne vjeruješ Isusu.Kada u prologu Evanđelja po Ivanu kaže: «Tko ga primi, dade mu moć da postane dijete Božje»[9], ovo „primi“ to je vjera; onaj koji vjeruje u Njega, onaj koji doista vjeruje u Njega, onaj koji ga doista želiljubiti, onome koji se doista dopušta ljubiti, jer vjeruje u Njega, i ne vjeruje samo kada stvari idu kako on misli, kada sve ide dobro, kada… vjeruje i dosta. Potom, kasnije, živi život onako kako dolazi, onako kako teče.

Međutim, ono što je sada potrebno je upravo ova vjera, vjera u Isusa i ova sigurnost da On postoji, da je ovdje, prisutan je, djeluje. On djeluje za Uzvišeno Dobro i siguran sam u to bez obzira kako stvari išle, bez obzira na ratove, na potrese, katastrofe, bolesti: Isus je prisutan, Isus djeluje, Isus vodi povijest. Siguran sam u to! Samo ovo će nas izvući iz teškog položaja Zemlje, jer ON JE DOŠAO OSLOBODITI ZATVORENIKE i oslobodit će ih sve, jamčim vam, sve one koji se dopuste osloboditi. Svi oni koji su dobre volje nemaju se čega bojati, sve će ih učiniti djecom Božjom.

I neka nas prate Presveta Marija i Sveti Josip, neka prate svakog malenog, svakog jednostavnog čovjeka koji je zaglavljen u ovom svijetu i trpi u svim situacijama boli, ratova, svim apsurdnim situacijama koje je ovo čovječanstvo stvorilo. Neka ih Marija i Josip prate prema ovom susretu s Kristom, s Kristom živim i prisutnim u njegovom drugom dolasku, i daju im onu radost, onu nadu koja vodi prema vjeri; radost spoznaje da smo djeca Božja, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Mk 1, 21-28

[2] Usp. Heb 4, 12-16

[3] Za produbljenje argumenta duha, duše i tijela upućujemo vas na knjigu „Preko Velike Barijere“, poglavlje 13. „Mikrokozam“, na str. 228 ; Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. Mt 6, 33

[5] Usp. Mk 1, 29-45; 2, 1-12

[6] Usp. Lk 19, 41-44

[7] Usp. Mk 2, 13-17

[8] Usp. Mt 6, 24

[9] Usp. Iv 1, 12-13