II Tjedan Božićnog Vremena – uočnica Bogojavljenja

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

5.1.2023

II tjedan Božićnog Vremena – uočnica Bogojavljenja
1 Iv 3, 11-21; Ps 99; Iv 1, 43-51

Sutra je blagdan očitovanja Gospodinova svim narodima; znamo da „svim narodima“ znači čitavom Svemiru. Zanimljivo je vidjeti kako se očitovanje Gospodina kao djeteta događa narodima u Svemiru, isto tako i pastirima koji su ga prihvatili i klanjali mu se, no većina to nije ni primijetila.

U Nedjelju Krštenje Gospodinovo je početak njegova javnoga poslanja: On sam je taj koji ide i naviješta. Mene dotiče to što vidim navještaj koji prolazi, koji ne ovisi o riječi, kako kaže Sveti Pavao: «Ako nitko ne naviješta Evanđelje, nitko ga onda ne može primiti, prihvatiti»[1], no kako je taj naviještaj u duhu, ovo snažno djelovanje u duhu dogodilo se preko jednog djeteta, preko tišine, preko jednostavnosti. Ti vidiš tri osobe, jednog muškarca, jednu ženu i jedno dijete u jednoj spilji, i zahvaljujući tome ti mijenjaš svoj život, zahvaljujući tome u tebi se pokreće vjera koja te vodi da daruješ život, kao što su pastiri učinili, kao što su učinila ona nevina dječica, prvi mučenici. Navještaj je već krenuo, evangelizacija je već krenula.

Mi se nalazimo u ovom vremenu u kojem se priprema slavni povratak, gdje Isusova prisutnost u Njegovom drugom dolasku, ima ovo moćno djelovanje u duhu. I potom na neki način kao Crkva Isusa Krista, kao njegova Crkva, pozvani smo nositi naše svjedočanstvo o onome što smo mi vidjeli, čuli, dodirnuli, o onome što je Isus učinio u nama, milost. Međutim ovdje uvijek počinje ona dimenzija gdje neprestano slušaš jedan narod kako pita Gospodina: „Što trebam napraviti? Reci što trebam napraviti? Prikazujem svoj život, želim vršiti tvoju volju” i potom, kada On govori, kada On objašnjava, kada On kaže što trebaš učiniti, što trebaš ostaviti, kada ti otvoreno govori, čovjek to ne čini; naprotiv, on počinje sa svojim vlastitim razlozima ide tražiti argumente da on pokaže, što je Bog mislio, što je Bog trebao reći i što je Bog trebao učiniti.

Čitamo poslanicu Ivana Apostola.[2] Ova poslanica, kao i njegovo Evanđelje, snažno se usredotočuje na Život, na Autora života,[3] Svjetlo svijeta.[4] „Došao je među svoje, došao je u tamu, ali tama ga nije primila“.[5] Došao je donijeti jednu novu zapovijed: „Ljubite jedni druge, tko god ljubi, od Boga je“. Pogledajte kako je to jednostavno…, čak i kad bih htio puno analizirati… „Tko ljubi, od Boga je, tko ne ljubi, nije od Boga“[6]. Danas On to jasno kaže: „Kain nije od Boga“[7].Tko god ubije brata, ali ne moraš ga nužno ubiti tako da mu oduzmeš život, eh, ubije brata jednom osudom, ubije brata jednim stavom, ubije brata riječima, ponašanjem, ubije ga jednom mišlju. To nije od Boga, jer u sebi nema ljubavi. Sveti Ivan ide tako daleko da kaže: „Tko je od Boga, više ne griješi“[8]. Što misli pri tome? Misli da tko Ga prihvati (to jako jasno kaže, zar ne?), tko se dopusti obasjati, što znači da dopušta tami koja je unutra da izađe van, jer imamo je, kao pojedinci i kao narod, tko dopusti Gospodinu da djeluje u njegovoj nutrini rođen je od Pravednika, od Njega, i tko god je rođen od Njega više ne može griješiti. Pogriješit će u smislu vlastitih granica, u smislu da ovaj hod pročišćenja može dugo trajati, ali on više ne vrši grijeh opiranja Božjem djelovanju.

Grijeh da ne prihvatiš svjetlo i ostaješ u tami je kada se opireš Božjem djelovanju, Bog ti jasno govori, jasno ti pokazuje preko brata, preko neke poruke, preko nekog događaja, preko neke životne situacije, a ti pružaš otpor. Sveti Ivan nadodaje: „Tko god kaže da nema grijeha, lažac je i čini lažljivcem Isusa“.[9] Nemati grijeha ili početi se opravdavati ili početi gledati što je to, znači biti lažac. Predstaviti se govoreći: „Pogriješio sam“ imaš odvjetnika kod Oca[10].

Sve je to BOŽJE djelovanje: On je taj koji te rađa, daje ti moć da postaneš dijete Božje. Ali On ima tu moć, mi je nemamo i ne možeš pronaći metodu da imaš tu moć, ne postoje metode. Ovdje nema nikakve veze ni ezoterija, ni masonerija, ni metode. Ovdje je prisutno samo Božje djelovanje ako ga pustiš slobodnog, i onda si novo stvorenje. Nema hijerarhije, nema osoba koje se smatraju svetima, nema teologa, to je samo Pravednik. Sveti Ivan također kaže: „Ovo je grijeh kada se opireš Isusovu djelovanju, onom djelovanju kojem se nitko ne može oduprijeti jer Bogu ništa nije nemoguće“; no to je vlastiti grijeh zato jer jedini koji se može oduprijeti si ti. Ako Mu dopustiš da djeluje, ne postoji grijeh koji si možda počinio, ne postoji nešto najružnije što nosiš u sebi da On ne može pobijediti, da On ne želi pobijediti, da On nije već pobijedio.

U posljednje vrijeme često mi se događa čuti osobe koji nisu toliko religiozne, dapače netko se definira kao ateist, i kaže da je takav, nije se potrudio produbiti svoju vjeru upravo zato što ne nalazi nikakvu razliku između kršćana i nekršćana. Kaže: „Svi se ponašaju na isti način. Imaju različite riječi, ali onda, u praksi, svi rade iste stvari. Svi se brane, svi gledaju vlastite interese, svi da mogu skočili bi na tebe. Kršćani i nekršćani svi su isti”. Što to znači, što nam pokazuje? Ne nalaze razlike, nažalost često su u pravu, upravo zato što Gospodin, Svjetlo, Autor života nije slobodan i onda nema svrhe da ti govoriš o Bogu, puniš svoja usta Bogom, citiraš Evanđelje, citiraš Svetog Franju, citiraš Isusa Krista, Gospu, poruku, nije to to. Ti si dijete Božje i samim tim drugačiji, kada je Gospodin slobodan u tebi, inače si jednak drugima. Dapače, dodao bih da je Sveti Franjo prekoravao njegove fratre, koji su uvijek citirali Evanđelje ili svece, i govorio im je: „Vi trebate živjeti kako je Isus živio, trebate se ponašati kako se ponašao taj svetac i Isus, a ne i dalje ih citirati. Kada spominjete Isusa, Isus kaže, Isus je rekao, Svetac je rekao, Svetac je učinio, a vi ne činite, vi griješite”. To je bio Sveti Franjo Asiški koji je prekoravao.

Gledajte, na djelu je vrlo snažna akcija koja se odvija u ovom vremenu, uvijek je bila, ali sada na poseban način doseže svoj vrhunac, akcija koja želi staviti u diskusiju Isusa u njegovom božanstvu i u njegovoj čovječnosti. To je akcija kojoj odgovara bilo da se poništi činjenica da je Isus pravi čovjek, bilo da se poništi činjenica da je Isus Sin Božji, jer Isus je Krist, utjelovljeni Sin Božji i upravo u ovoj dimenziji postajemo sinovi, kršćani. Pokušati staviti u pitanje ove dvije stvari je ili zato što produhovljuješ sve ili zato što što naprotiv praviš od Njega  samo Isusa iz Nazareta, što je još suptilnije, to je prava hereza, to je otvaranje vrata ne svjetlu, nego tami. Koja potom htio ne htio, zauzima prostor, jer to je doista borba između primarne energije i destruktivne energije i vrlo je suptilna. I preko ovih diskusija rađaju se, kako reče Sveti Ivan, antikristi koji niječu Sina[11] pa nemaju niti Oca ili obrnuto.

Isusovo centralno mjesto, Isusovo djelovanje, daje onome tko ga prihvati snagu da postane dijete Božje.[12] Upravo ovo otkupiteljsko djelovanje koje se vrši preko križa, ali koje se neprestano vrši u svakome od nas, svjetlo koje dolazi u tamu, to je Isusovo djelovanje, ali je trojstveno djelovanje, jer tamo je prisutno djelovanje Oca, Sina, Duha Svetoga i dodajem Presvete Marije koja u ovom trenutku rađa djecu Božju zajedno s Isusom.

To je Crkva, njegova Crkva, a od nas kao njegove Crkve traži se upravo da ovo djelovanje održavamo živim. Možda se čini da umaramo, da govorimo nešto što se podrazumijeva, prevladano, čudno, no to su jedine stvari koje mogu promijeniti tijek povijesti, koje mogu riješiti stvarne probleme čovječanstva. Sve ostalo je samo priča, ljudsko djelovanje, može biti također dobro no ako iza sebe nema duha, beskorisno je, ima jako malu važnost.

Biti preobraženi na taj način čini nas Isusovim suradnicima, suradnicima cijele Crkve, suradnicima izvanrednih sredstava[13] za promjenu svijeta, za ispisivanje povijesti. Međutim naše svjedočanstvo je upravo u tome da kažem da u meni, u nama, svjetlo blista i razotkrilo je tmine; a ne reći da ga tmine nisu prihvatile, ne!, razotkrio ih je i ja sam te tmine mogao predati. I predavši te tmine postao sam svećenik u mom kraljevskom svećeništvu, postao sam apostol i ovo djelovanje navješćujem svim narodima. Postao sam sredstvo spasenja.

Rekao sam da u nedjelju započinje Njegovo javno djelovanje. Razmišljajmo puno o tome što je naše krštenje. Istina je: krštenje nas pere od svih grijeha, od istočnog grijeha, ono nas uključuje u Crkvu, ali od trenutka kada si uključen u Crkvu ti si ud njegovog Tijela i postaješ kao On, eh, imaš jedno poslanje. To jest, nije da si kršten da bi se ti osjećao dobro, kršten da bi ti bio u redu: kršten si da bi ušao, oprostite što moram reći, u rat sa zlom, kršten da bi postao svjedok, mučenik, „Alter Kristus“, svet, blažen. Ovo je prolazak koji očekuje svakog krštenika.

Onda molim Presvetu Mariju i Svetog Josipa neka nas vode u sutrašnjem velikom blagdanu gdje se upravo spominjemo, navještenja čitavom Svemiru i spominjemo se zajedništva sa čitavim Svemirom, neka iznova u nama probude sve milosti krštenja, naš identitet i naše poslanje, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Rim 10, 14-15

[2] Usp. 1 Iv 3, 11-21

[3] Usp. 1 Iv 1, 1-3

[4] Usp. Iv 8, 12; Iv 9, 5

[5] Usp. Iv 1, 8-11

[6] Usp. 1 Iv 4, 7-8

[7] Usp. 1 Iv 3,12

[8] Usp. 1 Iv 3, 9; 5, 18

[9] Usp. 1 Iv 1, 10

[10] Usp. 1 Iv 2, 1

[11] Usp. 1 Iv 2, 18-23; 1 Iv 4, 1-3; 2 Iv 1, 7-11

[12] Usp. Iv 1, 12

[13] Za produbljenje o temi izvanrednih sredstava, upućujemo vas na rubriku “Izvanredna Božja sredstva” na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org