Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

26.12.2022
Dj 6, 8-12;7, 54-60; Ps 31; Mt 10, 17-22

Jučer smo slavili Božić, slavili smo radost, Sin nam je darovan, ovo otajstvo utjelovljenja, i ako želimo odmah pogledati sva ta čitanja zajedno, ovi sveci, uključeni u Božićno vrijeme, već pokazuju put.

Dan poslije već imamo prvog mučenika. Nije slučajno. Nakon prvog mučenika, Ivan Apostol.[1] Ivan Apostol, jedini Apostol kojeg nisu mogli ubiti jer je vjerovao u uskrsnuće. Iz njega je izbijala snaga koja je sprječavala progonitelje da ga ubiju. Ivan Apostol koji pokazuje put povjeravanja Mariji, biti uz Mariju na poseban način. On je bio darovan pod križem Mariji i Marija njemu.[2] Također niti ovo nije slučajno nakon Božića. Potom svi nevini mučenici, Sveta Obitelj, Marija Majka Božja (idem brzo, inače…), Bogojavljenje i Krštenje Gospodinovo,[3] sve je to put, sve je označeno da se kaže: „Primili ste Sina, imate milosti da napravite ovaj hod.“

Također u mučeništvu koje danas slavimo, Svetog Stjepana, onda, za nekoliko dana, sva ona djeca ubijena gdje sigurno mislim da se mnogi, ako ne i svi, pitaju zašto, koju krivnju su imali. Sveti Stjepan je barem govorio, rekao je nešto što je ostalima smetalo, no djeca baš ništa. I to, međutim, ima svoje značenje: želi se snažno istaknuti da je ono što je važno stvarnost neba, stvarnost Boga. Ono što je važno je vječni život, i također u odnosu na nevine, važnija je dimenzija vječnog života, koji nisu ništa izgubili samim tim što su umrli maleni. Umrijeti za Krista znači živjeti. Odmah biva utisnuto ovo značenje.

Razmišljao sam o Svetom Stjepanu, o tom obliku svjedočenja za Boga – i govori se u današnjem Evanđelju, zar ne?: „Svi će vas zamrziti poradi mene“[4] – treba govoriti istinu, istine vjere trebaju biti naviještene i poradi toga umire, klasično mučeništvo. No postoji također i mučeništvo koje je, mislim, pomalo slično onome što svi mi doživljavamo, a to je kad ste za ljubav Božju uvijek spremni izgubiti, izgubiti po ljudski. Pitao sam se: kada shvaćaš kada je ispravno zašutjeti, kada je ispravno ostati u šutnji, tko je u pravu kada možda, obadvije strane misle da nose Božje istine? Odgovor koji mi je došao; u pravu je onaj tko zna izgubiti po ljudski. Sveti Stjepan je izgubio život. Mi nećemo izgubiti život, nego kad u nekom sporu mislimo: „U pravu sam, ja tako mislim, ali Isus je tako rekao, ali Gospa, ali ona poruka“. Kad je netko s ljubavlju spreman izgubiti po ljudski, znači reći da je to jedan zdrav, pravedan, obavezan prolazak mučeništva. I svaki prolazak mučeništva uvijek ima plod. Sveti Stjepan je imao Svetog Pavla. I tako je za svakoga od nas.

Mi smo prikazani jedno za drugo. Ako smo doista prikazani jedno za drugo, prvo što bismo trebali imati je upravo ovo mučeništvo iz ljubavi jednog prema drugome. Ne toliko uvjeravati drugog da sam ja u pravu, sve su to ljudski stvari. Ako sam za tebe prikazan, s radošću podnosim ovo mučeništvo moje misli koja umire, da se u tebi alii u meni rodi Božja misao, jer možda niti ja nisam u pravu. Jednostavno je! To je nešto što se može živjeti svaki dan više puta dnevno i tada da, mi jesmo na jednom putu svakodnevnog mučeništva, svakodnevnog umiranja sebi. I zamislite koliko beskorisnih rasprava ne bi niti bilo. Ovo je jedini način za zaustaviti ratove, eh, započeti zaustavljati naše ratove. Onda ćemo, potom, zaustaviti ratove u Ukrajini, ratove u svijetu.

Ponavljam: hod je jasan i još jednom trebamo reći: „Uistinu u Crkvi, pa i katoličkoj, ima sve“. Sve je tu jer i ova činjenica da su ove svece ovako postavili, ova čitanja ovako, sve je tu. Poanta je, međutim, živjeti to. Ne možemo ispuniti svoja usta onim što je Isus rekao, što je poruka rekla, a onda to ne živiš. To je ono kada Isus kaže: «Tovarite na druge terete koji vi sami ne želite ni prstom dotaknuti» [5]. Dakle, ako si ti tako dobro razumio Pisma, živi to, šuti, dopusti da te stave na križ. To je najbolji način za govoriti, jer sve tvoje riječi samo svjedoče da nisi razumio ono što govoriš.

Dakle, želim samom sebi, želim svima vama da nam ovo Božićno vrijeme pomogne ući u otajstvo Božje Ljubavi, velikim slovom i da zaista možemo krenuti u ovom novom hodu, jer svaki put je novi, koji vodi uskrsnuće, već od sada, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] 27. prosinca slavi se Sveti Ivan Apostol

[2] Usp. Iv 19, 25-27

[3] Nevinu dječicu slavimo 28. prosinca, Svetu Obitelj 30. prosinca, Presvetu Mariju, Majku Božju 1. siječnja, Bogojavljenje 6. siječnja i Krštenje Gospodinovo prve nedjelje nakon Bogojavljenja.

[4] Usp. Mt 10, 22

[5] Usp. Lk 11, 46