Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

17.12.2022

Četvrta Nedjelja Došašća
Iz 7, 10-14; Ps 23; Rim 1, 1-7; Mt 1, 18-24

S čitanjima ove 4. Nedjelje Došašća ulazimo u posljednji tjedan, i potom je Božić. U čitanjima ovih posljednjih dana više puta predstavljen nam je je lik Ivana Krstitelja[1]. U čitanjima ove nedjelje nalazi se lik Svetog Josipa, lik Svetog Pavla i prikazan je stav, ponašanje ovih osoba.

Kao što znamo, Ivan Krstitelj definiran je od Isusa: „Među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega“[2]. Ivan Krstitelj prepoznaje Isusa već od utrobe: kad Elizabeta susreće Presvetu Mariju i on poskoči. S tim skokom već od utrobe, Ivan Krstitelj je prorok, Ivan Krstitelj naviješta, jer Elizabeta zapravo govori: „Zaigra joj čedo u utrobi. Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Navijestio je svojoj majci Isusovu prisutnost. I potom se kaže: „Ispuni se Elizabeta Duhom Svetim“[3] Dakle, već se vidi veličina jednog čovjeka, duše, kada već od majčine utrobe stoji u njegovom odgovoru Bogu, u njegovom da i tada, u tom trenutku, započinje djelovanje Duha Svetoga, on postaje glavni protagonist. Presveta Marija, Isus, Elizabeta i Ivan Krstitelj no Duh Sveti je glavni protagonist. Marija kreće s „Veliča“[4], Elizabeta s onim riječima koje sam rekao. Konkretno je posvjedočeno da „kad se dvoje ili troje sastanu u moje ime, ja sam među njima“[5]. I ovo je prisutno također i sada. Kad su dvoje ili troje u istom duhu i žive u tom odgovoru Bogu, Duh Sveti mora intervenirati, on postaje glavni protagonist i pokreće svakog muškarca, svaku ženu.

Postoji jedan prolazak, uvijek u čitanjima od tjedna, gdje Ivan šalje svoje učenike da pitaju Isusa: „Jesi li ti onaj koji ima doći?“[6] . Nemojmo se zavaravati da on možda nije znao; znao je to od majčine utrobe. Također i u ovom stavu on je u volji Božjoj i šalje svoje učenike jer njegovi učenici trebaju prepoznati Isusa, oni trebaju biti oni koji prepoznaju  Sina Božjega. I on shvaća da je najbolji način da ih pošalje jer on se treba povući a Isus treba rasti. Potom kaže: „Idite pitati“. I ovdje je lijepo vidjeti kako već postoji ovo zajedništvo između Ivana i Isusa. Isus kaže: „Vratite se Ivanu i recite što ste vidjeli.“[7] Ali se više ne vraćaju kakvi su bili, razumjeli su tko je Isus. To je zato što je na ljudskoj razini, čak i za proroke, poput Ivana, postojao rizik da će biti navezani na njega, a ne na ono što je navještaj koji je on nosio. On je nosio navještaj  dolaska Sina Božjega. Vezali su se na ljudski način.

Danas, u čitanju od Izaije, Izaija govori Ahazu da traži jedan znak, ali to se ne događa kao što se dogodilo između Ivana i njegovih učenika. Ahaz kaže: „Ne, ne, neću tražiti. Ne želim iskušavati moga Boga.“[8] I u ovom slučaju možemo se zavarati i reći: „Gle, kako je dobar! On ne želi iskušavati Boga.“ Dok, s druge strane, taj odgovor, nažalost, to je odgovor koji mi prečesto dajemo, barem dobar dio Zemlje, a to je zato što Ahaz ne želi znakove, jer videći znakove i prepoznajući ih, mora promijeniti svoj život. Trebao bi promijeniti svoju ideju, trebao bi promijeniti svoje odluke koje već ima na umu donijeti. Umjesto toga, prepoznajući znak koji bi mu Bog dao, „traži ga na nebu, traži ga…“[9], trebao bi se mijenjati.

Nažalost, ovaj stav neprepoznavanja znakova korišten je u mnogim ukazanjima, spominjem čak i više od svih u onima u Međugorju. Ne želi se prihvatiti Gospu jer ako Je prihvatiš, moraš promijeniti svoj život. Nije problem ono što govori. Nije da oni stvarno žele analizirati je li to teološki ispravno ili pogrešno. Problem je što, ako ti prihvatiš Gospu, moraš promijeniti svoj život, a oni ne žele promijeniti život. Lakše je reći: „Nije istina.“ Lakše je ući u analiziranje četrdeset i jednu godinu, oni će nastaviti još četrdeset. Gospodin će se već vratiti, oni će i dalje biti tamo razmišljajući, analizirajući, jer ne žele.
I tako je učinjeno sa svim Svecima. Dok su živi i nose život Božji, nose svjedočanstvo o Bogu, ne prepoznaju ih. Kasnije ih  prepoznaju, jer kasnije više nisu dužni mijenjati život jer više nema prisutnosti milosti koja te tjera. Ako ti prepoznaš da je on svetac, moraš ga slijediti, moraš ga slušati, moraš s njim ući u igru. Ako ga ne prepoznaješ… „Ne želim iskušavati moga Boga”, kažemo i mi poput Ahaza, ne mijenjaš  život.

Isus je doživio istu situaciju kada su od Njega tražili jedan znak, i On im je rekao: «I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi? A oni umovahu među sobom: Reknemo li „Od Neba“, odvratit će nam: „Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?“ A reknemo li „Od ljudi“, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom. Zato odgovore Isusu: „Ne znam.“»[10] Zašto ovo govorim? Jer to je jedna napast, ja to tako zovem, kojoj smo svi podložni. Koliko znakova imamo – da li se stavljam u igru? Evanđelje daje primjer: Sveti Josip. Sveti Josip ima svoju misao, misao Pravednika, ali je njegova, zar ne? Ne želi Je se odreći, ostavlja Je u tajnosti, Mariju. To je njegova misao. Ima svoju ideju, no ukazuje mu se jedan anđeo koji mu daje znak i Sveti Josip u potpunosti odgovara na taj znak: probudi se i učini sve što mu je anđeo rekao. To znači sudjelovati u Božjim znakovima, to znači staviti u igru cijeli vlastiti život jer prepoznaješ Božji znak, Božju prisutnost, prepoznaješ Boga koji postaje prisutan u tvom životu, On koji je Život.

Sveti Pavao, u njegovoj današnjoj poslanici, kaže da nas je milošću Isus sve učinio apostolima, sve, kako bismo naviještali ono što je Isus učinio za nas. Svi smo apostoli, ne samo on. No on, Sveti Pavao, još je jedan od onih koji su znali prepoznati znakove. Znate tko je bio, što je radio. Pada s konja, onaj znak da postaje slijep: „Tko si ti, Gospodine?“[11], onaj glas, on mijenja svoj život, potpuno mijenja svoje ponašanje. To je sudjelovanje u milosti.

Na današnji dan htio sam ovako gledati Svetog Ivana Krstitelja, Svetog Josipa, Svetog Pavla, ali da bih gledao nas. Ovo je vrijeme u kojem znakovi ne nedostaju. Živimo u jednom vremenu u kojem su znakovi i milosti sve obilniji. No koliko se dopuštamo zahvatiti? U kojoj mjeri mijenjamo život? Pogledajmo imamo li istu spremnost, jesmo li spremni ostaviti starog čovjeka? Ostaviti starog čovjeka da bismo postali novi ljudi, jesmo li uvijek spremni ići u susret novosti? I gledajte, to je Božić. Nisu darovi, blagdani, pjesme, duh Božića  gdje smo svi bolji. Božić je ići u susret novosti, jer novost ima samo jedno ime: Isus Krist.

Dakle, pripremiti se za Božić znači napraviti jednu rekapitulaciju vlastitog života, po mom mišljenju, u ovom tjednu da vidim koliko odgovaram na to, koliko sam spreman prihvatiti znakove. Vidjeti koliko je brz naš odgovor na milost. Ići u susret Isusu, novosti, budeći nadu u nama, nadu u njegova obećanja, u sve što nam je On rekao, sve što je On već učinio. To je jedan spomen-čin koji u nama treba probuditi vjeru, nadu i ljubav. To je jedno oživljavanje svega u nama, svega što je bilo posijano od začeća. To je Božić, to je novost.

To je jedna radost koja se treba roditi i eksplodirati da nas podsjeti, ali ne glavom, iznutra, na ono što je Bog učinio za nas. Dao nam je jednog Sina. Podsjetiti nas da nas ovaj Sin spašava, da dolazi iz ljubavi, da dolazi ne optužujući nikoga, ne osuđujući nikoga, ali koji nas sve poziva na Život, velikim slovom. Tada je to jedan znak. Kako odgovaram na ovaj znak? Moj život se sjedinjuje s njegovim? Spreman je ostaviti starog čovjeka? Božić je vjera koja se budi, to je život koji se iznova pokreće. Ali zašto se pokreće iznova? Jer nam je darovan jedan Sin i ovaj Sin je Sin Božji.

Želio bih vas prepustiti ovom tjednu želeći vam već sada Sretan Božić, ali jedan Božić koji nas vodi sljedeću nedjelju da živimo ovako u ovoj radosti, radosti umiranja starom čovjeku da bi uskrsnuli u Kristu, kažem uskrsnuli na život.

I neka nas Marija  prati, zajedno sa Svetim Josipom i blagoslovi nas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Mt 11, 2-19. 17, 10-13. 21, 23-27; Lk 7, 19-30; Iv 5, 33-36

[2] Usp.Lk 7, 28; Mt 11,11

[3] Usp. Lk 1, 39-55

[4] Usp. Lk 1, 46-55

[5] Usp. Mt 18, 20

[6] Usp. Lk 7, 19

[7] Usp. Lk 7, 22

[8] Usp. Iz 7, 12

[9] Usp. Iz 7, 10

[10] Usp. Mt 21, 23-27

[11] Usp. Dj 9, 1-22