Duboki smisao Svetog Pisma

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

6.11.2022

XXXII nedjelja kroz godinu – godina C

2 Mak 7, 1-2. 9-14; Ps 16; 2 Sol 2, 16 – 3, 5; Lk 20, 27-38

Čitanja ove nedjelje govore nam o uskrsnuću, govore nam o životu iza smrti, no to čine dajući jedan pogled na dimenziju onoga što je krvna obitelj po Bogu.

Ako mi pogledamo čitavu Isusovu poruku, čitavu poruku Svetog Pavla, bit i naglasak svega je proći ovim svijetom, svjesni da je to jedan prolazak do vječnog života, otkriti da smo djeca Božja. Najpoznatije fraze iz Evanđelje koje govore ovo: „Tko ljubi oca, majku, djecu više nego mene, nije mene dostojan“; dolazi do toga da kaže: „Ako tko ljubi svoj život, izgubit će ga.“[1] Sveti Pavao daje mnoge izjave, ali ona: „Tko nema Duha Kristova, ne pripada mu“[2]. Naposljetku, upravo je jasna podjela između onih u ovome svijetu koji biraju upoznati Oca i Onoga kojega je Otac poslao[3] i žive za to, i onog koji naprotiv prolazi ovim svijetom, iako se moli Bogu, iako ide na Misu, no usredotočen je na stvari ovoga svijeta, pa i one najsvetije kao što je obitelj.

Već u Starom Zavjetu, vidimo to iz druge Knjige[4] o Makabejcima, oni su imali nadmoć staviti Boga na prvo mjesto, zar ne?: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim…“[5], međutim, prosuđivali su osobe na temelju toga koliko su bili vjerni ovoj zapovijedi, da im je Bog na prvom mjestu, da se klanjaju jedinom pravom Bogu. U ovom odlomku jasno je navedena veličina ove majke koja je razumjela da željeti uistinu dobro za djecu znači biti sretna što bivaju mučeni, ubijani, no da ostanu vjerni zakonu Božjem. Nije nešto što se podrazumijeva. Mogli bismo reći: ova majka je jedan heroj; ne, ova majka je jednostavno ostala vjerna onome u što je vjerovala: „Ako ljubim svoju djecu i ako želim uživati u njima zauvijek, oni moraju ovako umrijeti, nema drugog načina. Jer, ako se ova djeca pokore kraljevoj želji, ja ću ih izgubiti zauvijek, jer oni neće ući u Novo Stvaranje, ući ću samo ja”. Dakle, ljubiti svoju djecu ne znači štititi ih, možda im savjetovati: „Budi lukav“, jer, ako pročitate cijeli odlomak, netko drugi dolazi i kaže: „Ma daj, pravi se da jedeš“[6]. Ne, ona kaže, „Nemojte to učiniti, dopustite da vas ubiju, jer ja želim biti s vama zauvijek. Ako budete lukavi, izgubit ću vas zauvijek. Imat ću vas ovdje dvadeset godina, trideset godina, pedeset godina, no izgubit ću vas zauvijek.“

Također je lijepo vidjeti da i njezina djeca i ona vjeruju u vječni život, vjeruju u uskrsnuće već u Starom Zavjetu. Isus Krist je došao pobijediti smrt i učiniti da postanemo djeca uskrsnuća, ali već u Starom Zavjetu se govorilo o svemu tome. Dakle, razumije se da oni koji iskušavaju Isusa u današnjem Evanđelju,[7] jer ne vjeruju u uskrsnuće, i onako već nisu vjerovali u sva pisma, već su imali iznutra jednu podjelu, pomalo kao sada među kršćanima: neki ne vjeruju u Gospu, neki ne vjeruju itd… Već u temelju postoji jedna podjela, postoji već u temelju jedan ne, kao i tada. Potom, također i nas stavljaju na kušnju: oni koji ne vjeruju u vjernu braću u Svemiru već su iznutra podijeljeni. Sva Pisma govore o tome, no oni ne žele znati. Oni su vjerni vlastitoj misli, a ne Božjoj misli.

Treba još jednom reći da je najveći dar koji nam je Bog dao život, a potom nam je dao još jedan dar, a to je sloboda. Vidite da je ovaj prolazak ono što Bog uvijek čini sa svakim od nas. Objasnit ću bolje. Život je neizmjerni dar, međutim, potom te u životu kuša i ostavlja ti slobodu za to, da vidi što ćeš izabrati: „Ja ti dajem život i dajem ti ga za vječnost. Na tebi je odabir u tvojoj slobodi gdje želiš provesti ovu vječnost: sa mnom ili s onim što ti želiš.” I to čini sa svim darovima i svim koracima koje nam daje. Otvara nas za nešto novo, odmah nas stavlja na kušnju. Govori li nam o vjernoj braći? Stavlja nas na kušnju. Govori li nam o Novom Stvaranju? Stavlja nas na kušnju: „Koliko vjerujete u to, koliko sudjelujete, koliko to želite, u kojoj mjeri želite ući u ona obećanja koja sam vam dao?“ Nama je dao mnoga obećanja. Uvijek citiram onu poruku „Budućnost moga naroda[8]: „To je tu, vama je na raspolaganju, imate sve milosti. Sada je na vama. Koliko vjerujete u to? Koliko se stavljate u igru da dođete do toga ili koliko ostajete vezani za svoje ideje, svoje misli, svoj način života, djelovanja?!“. Kao što je bilo i za Makabejce, kao što je uvijek bilo. Povijest se ponavlja.

Ono što nam predlaže, osobito sada, ako gledate, je da zajedno s Njim gradimo Novo Stvaranje. Velika je ponuda koju nam daje, to je obećanje koje nadilazi sve što mi možemo zamisliti. Ako se sjećate u knjizi „Ispisati Povijest”[9], Stefania opisuje novi planet, koji se već činio vrlo lijep, a Bog kaže: „U usporedbi s Novim Stvaranjem to je ništa. Ali koliko ulazite uigru za Novo Stvaranje? Koliko ostajete vjerni mojim obećanjima, mojim uputama, onome što ste odabrali, čemu ste također dali  svoj život da bi došli do Novog Stvaranja?”.

Evanđelje govori o braku, u prvom čitanju obitelji s djecom. I ovdje također. Vidite da je brak, po Bogu, jedan poziv, no poziv na što? Svi pozivi, na brak, na ministerijalno svećeništvo, bilo koji poziv, svi Božji pozivi su jedno: upoznati Oca i Onoga koga je Otac poslao. I dosta. Nemojte stavljati u to da je poziv na brak: „Eh, tko zna što…“ Poziv je uvijek susresti Krista, te probuditi sliku i priliku Božju u nama, te poziv da postanemo djeca Božja. Točka. Bog poziva samo na to. To je jedan način, brak, kao i ostalo, da bi se  postiglo ovo. To je jedno specifično, konkretno poslanje da bismo upoznali Krista i zauvijek uživali u Njemu. Muž i žena koji oboje, žele Krista, i shvatili su da su jedno za drugo dar kako bi dosegnuli Krista. Jedno za drugo su jedan dar kako bi ljubili Krista, slijedili ga, dar za same sebe, i potom specifičnost braka: dar za djecu. Jer jedina dužnost koju roditelji imaju prema svojoj djeci je voditi ih na putu spoznaje Krista. Darovali su njima život surađujući s Bogom. Roditelji su darovali život Bogu. Drugo što trebaju činiti: odgajati svoju djecu da upoznaju Krista. Brak je ovaj poziv.

Kada Sveti Pavao govori o braku, on kaže da trebaju postati jedno.[10] No isto tako objašnjava kako: oni trebaju postati jedan dar ljubavi jedno za drugo, kao što je Krist ljubio Crkvu.[11] Sveti Pavao daje model ljubavi koji treba slijediti i to nije ono što mi slijedimo, oprostite, barem ono što ja vidim, no mislim da ne govorim hereze o brakovima. Model koji daje Sveti Pavao: „Kao što Krist ljubi Crkvu“.[12] Da, ovdje je veliko poslanje: ljubiti kao što Krist ljubi, ljubiti se kao što Krist ljubi, međutim Kristovom ljubavlju, ne onom ljubavlju koju mi nazivamo. Neću opisivati Kristovu ljubav, vi je poznajete.

Samo ako slijediš ovaj put, možeš postati jedno. I ovo nam također izmiče. Zašto ima toliko razvoda? Jer nema drugog puta osim ljubiti Kristovom ljubavlju da postanemo jedno. Nema drugih putova. To je jedan poziv, jedan prelijepi hod, no uvijek jedan hod prema Bogu, a ne jedno prema drugome.

Isus također nadodaje jednu stvar u ovom hodu, danas to govori: čak i ako postanu jedno, te uspijevaju ljubiti jedno drugo, kao što Sveti Pavao kaže: „Kao što Krist ljubi Crkvu“, u Novom Stvaranju oni više neće biti muž i žena, nego će biti djeca Božja, djeca uskrsnuća i više neće umrijeti jer će biti poput Anđela. Dakle, shvaćate da je hod braka, kao i onaj ministerijalnog svećenika, jedan hod na Zemlji. Što ćemo biti u Novom Stvaranju? To je tajna. Znamo samo da ćemo biti Njemu slični, da ćemo Ga vidjeti onakvim kakav On jest.[13] Onda, što ćemo biti, što ćemo raditi? Znat ćemo da više neće biti boli, suza,[14] da će sve biti u svjetlu Božjem, ali ne možemo mi zauzeti stav: bit ćemo žena, muž, imat ćemo svoju djecu, svoju kuću, svoje unuke, … Te stvari ne postoje. Samo što ne dolaziš tamo ako ne napraviš ovdje jedan hod. Odlučio si se vjenčati, hod je: ljubite jedno drugo kao što Krist ljubi Crkvu; ako želiš stići do tog, a ne ako želiš ostati uvijek ovako.

Sve to treba otkriti. Međutim, kao što smo već tisuću puta rekli, pred tajnom je beskorisno interpretirati. Ideš naprijed u vjeri, vjeruješ u Božja obećanja, vjeruješ u Novo Stvaranje. I radosno ideš vidjeti što će biti, ali u vjeri! Možda ti daje da ga dotakneš, zamisliš, osjetiš iznutra, no uvijek je malo u usporedbi s onim što će biti. Vraćam se na govor o novoj planeti koju je Stefi vidjela:[15] malo je, nije ništa u usporedbi s onim što će biti.

Dakle, svi imamo jedan poziv, svi imamo jedan identitet i jedno poslanje je povezano s tim identitetom. Ali za sve vrijedi, kao što sam već rekao, postati djeca Božja. Naš prolazak ovdje ima samo tu svrhu. Dar života je lijep jer vam omogućuje da živite zauvijek s Njim. A to se također odnosi na one koji su začeti i imaju samo dvije minute života, a potom budu abortirani ili umru…: živjet će zauvijek, prima dar života. To je jedan hod, no jedan hod u funkciji Krista, to je jedan hod koji uvijek moraš imati pred očima da tražiš ono što je gore, da tražiš Boga, da Ga uvijek tražiš.

I prolazak je uvijek isti: u svakom pozivu, bilo u braku gdje se odvija ova dimenzija smrti i uskrsnuća između muža i žene, tako i u bilo kojem drugom hodu, hod je uvijek umrijeti starom čovjeku da bi se otkrio Sin Božji koji je već u nama u našem duhu. I to je poziv. Sve što mi okrenemo prema Zemlji, oprostite ali gledajte to je trik duha svijeta koji nas opterećuje, opterećuje nas jako.

Ovaj prolazak majke Makabejaca učinila je Presveta Marija s Isusom, nije od Njega tražila da siđe s Križa, nije od njega tražila da ne trpi što je trpio: bila Mu je blizu, s Njim je trpjela i  postala je Suotkupiteljica. Bila je Majka, eh, ne zaboravite to. I Ona ga je nosila devet mjeseci u utrobi, dobro Ga je poznavala. Nemojte to uzeti zdravo za gotovo, „ma Ona je bila Gospa”. Da se može tako činiti pokazala nam je ova majka sa sedmero djece.

I neka nas Bog blagoslovi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Sveti Rafael arkanđeo, 22 lipnja 2008

(iz knjige “Ispisati povijest – Svezak I, U Božjoj misli “, Stefania Cateria)

“Duboki smisao Svetog Pisma se otkriva čovjeku u mjeri u kojoj je u svome duhu otvoren Duhu Svetomu i poslanju koje mu je povjereno. Svi imate jedno poslanje, nitko nije isključen, jer je ono dio vašeg identiteta. Postepeno postajete svjesni vašeg poslanja, kako napredujete na duhovnom putu i u mjeri u kojoj se darivate Bogu. Nažalost, mnogi Boga odbacuju i zato nikada ne dođu do spoznaje Božjeg plana s njima; tako čineći idu za nekim ljudskim i osobnim životnim planom, ne znajući svoj pravi identitet i nikada ne dolaze do punine unatoč tome što katkada postižu ljudski uspjeh njihovih pothvata. Zemlja je puna takvih ljudi. Naprotiv, tko prikazuje svoj život Bogu, zna svoje poslanje, bilo tako što mu biva objavljeno, bilo stoga što ga misao Kristova vodi otkrivati sve više svoj pravi identitet koji se sastoji od biti i činiti.

Čovjek koji odluči živjeti s Bogom i sudjelovati u njegovom djelu spasenja, prima «ključ» za ulazak u duboki smisao Svetoga Pisma. Prima ga od Kristove misli, koja djeluje u čovjekovom duhu, koji sam sebe prikazuje Ocu. Isus Krist je Mudrost Božja; ako se darivate njemu, on se dariva vama i darivajući vam samoga sebe, dariva vam božansku mudrost koja je u njemu.
Koji je duboki smisao Svetoga Pisma? Onaj po kojem otkrivate Božji plan za cijelo čovječanstvo, plan slave koji se ispunja po uglavljenju svega u Kristu.   

Ovaj plan je vjerno prenesen u Bibliji, preko stranica Starog kao i Novog Zavjeta; u njemu se nalaze život i poslanje svakoga od vas, kao sastavnica jednog mozaika. Nećete uspjeti riječ Božju potpuno spustiti u vaš život ako prije ne shvatite Božji plan za cijeli svemir. Da biste došli do toga, trebaju vam druge oči za čitanje Biblije. Trebate oči koje vam Bog daje za čitanje povijesti Božjeg naroda tijekom stoljeća; u njoj ćete moći raspoznati tragove Božjeg plana koji se trebao potpuno ispuniti dolaskom Isusa Krista na Zemlju u korist čitavoga svemira. Isus Krist je došao ali je bio odbačen od većeg dijela čovječanstva i tako je sve do sada. Tako je Božji plan ostao skriven očima mnogih i veći dio vašeg čovječanstva zanemaruje svoje podrijetlo i svoju sudbinu. Ulazi u egzistencijalnu prazninu jer ne nalazi svoje mjesto, ne zna gdje se smjestiti; nedostaje ona nit vodilja koja sve povezuje i svemu daje smisao.

Bog vam je dao Sveto Pismo i ključ za pristup njemu; želi da shvatite vaše podrijetlo i vašu sudbinu; ipak ništa ne možete razumjeti bez Isusa Krista. Bez njega se zaustavljate na doslovnom smislu, kako se mnogima događa. Iz Evanđelja znate da je Isus otvorio pamet učenicima iz Emausa da bi razumjeli Pisma i Očev plan ostvaren po smrti i uskrsnuću Sina. Potrebno je da i vama Gospodin otvori pamet. To se događa ako se prikazujete Isusu, po Bezgrešnom Srcu Marijinu, i sjedinjujete se s njim. Naime, sjedinjenje s Kristom otvara vrata djelovanju Duha Svetoga koji vas vodi istini i otvara vaš duh za spoznaju Boga i njegove riječi.
Prije čitanja Biblije, molite Duha Svetoga da vas uvede u dubinu onoga što ćete čitati. Tako ćete primijetiti da će svaka riječ, i ako ćete je često iščitavati, svaki put poprimiti nove i neočekivane aspekte za vaš život i poslanje. Pomoći ćete samima sebi i drugima, jer Biblija je proročka knjiga koja sadrži tragove svega što je bilo, što jest i što će biti.

 Ako nedostaje jedinstvo s Kristom, koje se ostvaruje po sudjelovanju u njegovoj smrti i uskrsnuću, Isus ne može potpuno djelovati u vama svojom mudrošću i svojom mišlju. Ponestane vam Božjeg znanja. Bog ima svoje znanje koje čovjek može primiti preko spoznaje Boga; znanje i spoznaja Boga idu zajedno. Ako nedostaje pristajanje uz život Kristov, nedostaje i Božje znanje, i Isus mora ograničiti svoje djelovanje u osobi jer poštuje slobodu svakoga.

Ako nedostaju znanje i mudrost Božja, čovjek nad Svetim Pismom promišlja svojom glavom i dolazi do drugačijih zaključaka od onih koje su napisane. Dobro znate kakva tumačenja su tijekom stoljeća došla od ljudi dalekih od Duha Božjeg. Koje dramatične posljedice, koje zapreke napretku čovječanstva! Sveto Pismo se koristilo kao «krivo oružje» za činiti zlo, za povrijediti, što ne bi smjelo biti. Zbog toga su se mnogi sablaznili i okrenuli leđa vjeri. Takvo vladanje sigurno nije bilo nadahnuto riječju Božjom nego pogrešnim interpretacijama riječi Božje, preko otupjelih ljudi. To se događa i u vaše vrijeme, svaki puta kada si ljudi utuve u glavu njihove interpretacije Pisma. Lišeni su znanja i spoznaje Boga, odvojeni od djelovanja Duha Svetoga, jer se ne darivaju potpuno Kristu. Zato ne mogu shvatiti duboki smisao Pisma, nikada ne otkriju Božji plan spasenja. Misle da poznaju Božje planove, ali se varaju, savršeno citiraju Riječ, ali je ne žive, postavljaju se vođama i učiteljima drugih ali ostaju u neznanju. Tko ne želi biti sjedinjen s Kristom, ne može uzeti blagodati Pisma koliko god tvrdio da ga poznaje. Sjetite se Isusovih dramatičnih riječi upućenih Židovima: «A ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.»


Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

[1] Usp. 1 Kor 2, 7-8

[2] Usp. Lk 24, 13-34

[3] Usp. Iv 5, 38-39

[1] Usp. Mt 10, 37-39

[2] Usp. Rim 8, 9

[3] Usp. Iv 17, 3

[4] 2 Mak 7, 1-2.9-14

[5] Usp. Mt 22, 37-38

[6] Usp. 2 Mak 6, 18-31

[7] Lk 20, 27-38

[8] Usp. Isusova poruka od 8. rujna 2011., objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2011“, Izdanje Luci dellEsodo

[9] Stefania Caterina u: Ispisati PovijestSvezak I. U Božjoj misli“, sedmo poglavlje „Naša slavna budućnost“, „Sa Svetim Franjom na novoj planeti“, na stranici 114; Izdanje Luci dell‘Esodo

[10] Usp. Ef 5, 31

[11] Usp. Ef 5, 25.31-33

[12] Usp. Ef 5, 25

[13] Usp. 1 Iv 3, 2

[14] Usp. Otk 21, 4

[15] Vidi nota 9