Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

29.10.2022

XXX tjedan kroz Godinu – Godina II, Subota

Pred nama je svetkovina Svih Svetih i odmah potom svetkovina pokojnih, Dušni dan. Danas želim s vama govoriti o svetkovini Svih Svetih.

Ova svetkovina nije samo okupiti sve one koji se slave svaki dan, svaki dan je neki Svetac, nego ovo je svetkovina, ovo je spomen a time i zajedništvo s njima, sa svima onima koji su u svom životu tražili Isusa Krista; nepoznati, koje ne poznajemo, no kojih se Bog spominje. Svi oni koji su Isusa Krista stavili na prvo mjesto, koji su stavljali na prvo mjesto spoznaju pravog čitavu povijest. Svi oni koji su u svome životu, čime god se bavili – iako nisu bili referentne  točke – živjeli, ljubili, trpjeli, radovali se, no uvijek u vjeri u Boga, u vjeri u Krista, u sigurnosti da postoji život nakon smrti, da se dogodio susret sa pravim Bogom. Svi oni koji su ovako živjeli su sveti, oni su Sveci.

Slavimo također i one pravedne, cjelovite osobe, koje tijekom života nisu niti čule za Isusa Krista. Možda su živjeli u nekim drugim religijama ili su bili u potpunosti ateisti, kako netko kaže, nikad nisu upoznali, možda čak niti htjeli umom tražiti, ni Boga ni Krista, no živeći cjelovito susreli su Njega nakon smrti i u tom trenutku tražili su da se krste. I stoga, toga dana slavimo i sve one koje smo mi krstili, koje je svatko od vas krstio. Uvjeravam vas da su svi oni jako zahvalni vama, nama, što su primili taj dar, i stoga su veliki prijatelji koje imamo na nebu. Slavimo ih na blagdan svih Svetih.

To je jedna velika Svetkovina, ponekad prođe malo skriveno. Uobičajeno se misli da su Sveci sada već dosegli Raj, da su u redu, mirni, da su u vječnom svjetlu. Mislim da smo posljednjih godina shvatili da su Sveci vrlo aktivni. Sveci su s nama u neprekidnoj promjeni, preobrazbi, hodu, prema Novom Stvaranju. Razlika je u tome što su oni u jednom svjetlu, vide stvari na drugi način, ušli su u Božju misao, Kristovu, i stoga su velika pomoć. Nikad kao sada nismo znali da su upravo ovdje, s nama, jer u bitci koja se upravo sada odvija na Zemlji oni su na prvoj liniji. Pružaju nam veliku pomoć da ispišemo povijest te da zajedno s Bogom izgradimo Novo Stvaranje.

Ovih zadnjih dana molili smo za mir i sveci su bili prisutni sa njihovim molitvama, oni znaju što tražiti. Također i oni su za života, kao mi sada, mnogo puta molili za ono što su prepoznavali, sada je njihova molitva kao strijela, ide ravno jer znaju što tražiti, znaju gdje tražiti, koga pitati.

Dakle, važno je za nas živjeti ovo zajedništvo Svetih koje smo oduvijek ispovijedali, ali koje možda nikada nismo do kraja razumjeli. Zajedništvo Svetih ne znači moliti ih samo kada nam je potrebno, to znači imati jedan odnos s njima. Oni sada poznaju Krista, molitva na koju najradije odgovaraju, a koju bismo trebali najčešće vršiti, je: “Pomozi mi da upoznam Krista”. Postoje posebni Sveci kojima se lako obratiti, možda imamo sličnosti, sviđaju nam se, ..: „Pomozi mi da upoznam Krista, vodi me do spoznaje Krista“, i oni to neće propustiti učiniti.

Mi smo skloni misliti na Svete, kao na one iz naše obitelji, naše pokojne, i ispravno je, po ljudski, međutim, ne zaboravite da smo mi sugrađani Božji, ukućani Svetih,[1] svih, dakle s istim povjerenjem koje nam dolazi da se obratimo nekom rođaku, obratite se i njima. Ako je molitva: “Pomozi mi da upoznam Krista”, oni će vam sigurno, sigurno, odgovoriti i nosit će vas dalje.

To je isto zajedništvo za koje sam vam više puta rekao, nemojte to zaboraviti, s našim anđelima čuvarima, s Arkanđelima. Ako steknemo ovu zdravu naviku – nazovite je navikom, iako to nije prava riječ – urodit će velikim plodom; razgovarati s anđelima, razgovarati sa Svetima, razgovarati s Presvetom Marijom, sa svetim Josipom, s Isusom, to je pravi put da se uđe na uska vrata i da se preobrazi, to je dijalog.

Po mom mišljenju, ova svetkovina Svih Svetih, kao i sve velike Svetkovine, barem gotovo sve, također su jasan primjer kako duh svijeta, a to je Luciferov duh, donosi pomutnju; kako se pokušava suprotstaviti. Pa i u ovome svi mislimo na velike stvari, sotonske obrede, … naravno, nažalost postoje i oni, ali jedna od najvećih šteta koju duh svijeta nanosi je da se ubaci u NORMALNOST i učini stvari NORMALNIM, koje to nisu. Umjesto Svih Svetih slavi se Noć vještica. Svi to rade, rade to po župama. Djed Božićnjak slavi se umjesto rođenja Isusa Krista i to čine svi kršćani; Djed Božićnjak ovdje, Djed Božićnjak ondje. Slavi se jedna vještica koja ide na jednoj metli umjesto očitovanja Gospodina Isusa 6. siječnja, vještica! Kako god. Slavi se ferragosto (sredinom kolovoza, dan kada se u Italiji ide na kolektivni godišnji odmor), a naprotiv svetkovina je Marijina uznesenja na Nebo.

Za sve ove stvari  možete reći: “Eh, nema ništa loše u tome”, eh! Mnogo je lošeg u tome jer su se ubacili u NORMALNOST. Dakle, kada kažemo da smo i mi pomiješani s Duhom Božjim i duhom svijeta, to može biti jedan primjer. Nemamo jasnoću. Ne kažem sad da postanemo bogovi, bogovi… farizeji koji pod svaku cijenu vide nevolje, no barem shvatiti kako se duh svijeta ubacio u sve.

Dajem vam jedan prijedlog za onu noć tamo koja nas uvodi u svetkovinu Svih Svetih. Upravo u ovom tako posebnom razdoblju postoji jaka prisutnost destruktivne energije koja se sudara sa primarnom energijom, tu je ovaj mir koji je na vagi, sve te loše situacije koje neću nabrajati, zašto ne bismo u toj noći svi molili, i ako netko ima, kao mi, Presveto, zašto ne pokriti cijelu noć u klanjanju, baš u iščekivanju Svih Svetih? Klanjati se s njima, dati zadovoljštinu s njima, biti snjima pred Isusom, zajedno sa Presvetom Marijom za sve one jadnike koji će okolo ići obučeni kao duhovi i slaviti bundeve.

Svetkovina svih Svetih, pitao sam se i zaključujem, što je svetost? Svetost nije u tome da postanemo osobe kojih se trebaju spominjati na kalendaru, eh! Svetost nije činiti čudesa, svetost nije broj molitava ili misa, Svetih Misa na kojima smo sudjelovali. Svetost se može definirati na mnogo načina, no ona je način postojanja, to je način življenja. Svetost je jedna osoba, to je Bog, „Budite sveti kao što je vaš Otac svet“.[2] Svetost je preobrazba misli, svetost je tražiti Krista svim snagama, svim svojim umom, svom svojom dušom, svim svojim tijelom,[3] tražiti Krista, uvijek Ga tražiti, to je svetost.

Svetost je izraz sedam darova Duha Svetoga. Nije izraz izvanrednih darova, to nije svetost, nego darova Duha Svetoga. To znači biti ljudi mira. Svetost je izraz blaženstava. 1. studenog slavimo sve one koji su kroz povijest bili takvi. To je jednostavnost, to je punina, to je ravnoteža. Nije traženje  svetosti samoj sebi cilj, nego je upravo plod jednog života koji traži Krista. Doista, svetost nije ljudsko djelo, nego je djelo Božje. Bog je onaj koji nas čini svetima. Isus Krist je onaj koji stvara mogućnost svojim otkupljenjem, Presveta Marija suotkupljenjem, sva sredstva svojim djelovanjem i našim sudjelovanjem sa: „Želim, da, želim“. Tada Božje djelo započinje djelo svetosti, proslavljanja svakoga čovjeka, svakoga od nas.

Rekao bih, svetost je vjera. To je vjera u Boga, to je sigurnost da Bog može sve, da Bog sve preobražava, da je Bog sve u svima, prisutan je u svima, djeluje preko svih. Djelo je Božje koje preobražava našu odluku i vodi nas da promijenimo misao, da u nama probudi svoju sliku i priliku, puninu. To je svetost.

Od nas su se više puta tražile dvije vrlo jednostavne stvari: vjera i jednostavnost, jednostavan život. Živeći tako mi smo sveti. Sveti Pavao piše svetima koji su tamo, koji su ovamo. Oni su osobe koji su u hodu kao i mi. Sveti Pavao kad bi  nam  danas pisao, rekao bi: „Svetima koji su u Crkvi Isusa Krista na Zemlji“.

Dakle, pokušajmo s tom sviješću doći na ovu svetkovinu. To je jedna radost. Sugrađani Svetih, ukućani Božji, želeći sudjelovati s njima jer su prijatelji, nisu super ljudi ili … prijatelji su i želim s njima raditi, s njima želim moliti, s njima se želim radovati, plakati, i tako hodajući naći ćemo se tamo gdje su oni, svi zajedno u izgradnji Novog Stvaranja.

Stoga svima želim dobru pripremu i radost da se osjećate kao Sveti među Svetima.

I neka nas Bog blagoslovi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Ef 2, 19

[2] Usp. Lev 19, 2

[3] Usp. Pnz 6, 5; Mt 12, 30