XXX tjedan kroz Godinu – Godina II, Srijeda

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

26.10.2022

Ef 6, 1-9; Ps 144; Lk 13, 22-30

Mislim da današnje Evanđelje propituje svakoga, nadam se da propituje svakoga, propituje i mene. «Malo je onih koji se spašavaju?», pitanje koje postavljaju Isusu, pogledat ćemo odgovor.

Ako smo ovih dana[1] slušali Svetog Pavla, on je opisao život kršćana, život onih koji se spašavaju. Opisao je to na jednostavan, konkretan i neosporan način; ne možemo ući u raspravu. Život koji je Sveti Pavao opisao je život Duha, to je ono življenje polazeći od zakona Duha, no utjelovljeno. Život koji je Sveti Pavao opisao je način kako biti pravi kršćanin, ne podijeljen u sebi, gdje imamo dimenziju duha, koja je jedna stvar, a potom konkretnu dimenziju svakodnevnog života, odvojenu, odvojenu od toga. Ja bih nadodao za nas: Sveti Pavao opisuje početak novog stvaranja počevši od Zemlje i ako mi to provedemo u praksi, to je suradnja s Bogom u ovom vremenu da se iznova ispiše povijest.

Mi znamo da čovjek ne može živjeti bez duha: ili bira Duha Božjega ili bira drugog duha. To je jedan zakon i tako je. Ono što Sveti Pavao opisuje je čovjek koji izabire Duha Božjega. Ako mi pogledamo sebe u svijetu, mislim da mogu reći bez greške: nema razlike između kršćana, muslimana, … bilo koje religije … ateista, svi žive, neki više neki manje, prema duhu svijeta, dužni, prisiljeni slijediti taj duh. Dakle, kada kažemo „kršćanin je onaj koji ide protiv struje, kršćanin je onaj koji je u svijetu, no nije od svijeta“, zašto? Stoga što želi slijediti zakone Duha, ali konkretno ih slijediti u životu.

Sveti Pavao je jučer[2] govorio o odnosu muža i žene. Danas se obraća svoj djeci, robovima, gospodarima i u središnjem mjestu za sve: je Krist. Svi se zadržavaju na tome  – ako pogledamo jučer – „neka žena bude podložna“.[3] Ma, srž ove poruke je: „Muž neka ljubi svoju ženu kao što Krist ljubi Crkvu“,[4] onda ja sam siguran da svaka žena, svaka supruga, podložena jednom takvom mužu, čini to ne samo dragovoljno, nego i više od toga. Nema potrebe da joj govoriš. Kada se osjeća ljubljenom kao što Krist ljubi Crkvu, to znači dati svoj život, prirodno je da se ta žena podloži: zakon Duha.

Svoj djeci kaže: „Budite poslušni ocu u Gospodinu“, ne kaže „slušajte oca“, „budite poslušni ocu u Gospodinu“. I onda kaže ocima: „Ne umarajte svoju djecu, nego ih vodite prema spoznaji Krista, odgajajte ih po Kristovim zakonima“.Potom ja nadodajem: ostavite ih onda da slobodno rastu u tim zakonima, da se razvijaju u tim zakonima.

Govori robovima, ali mi kažemo zaposlenicima (barem se nadam da među nama više nema robova): „Radite kao da radite za Gospodina“. Što god radili, ne radite to za plaću, da ne izgubite posao, da vlasnik vidi da ste dobri i uspješni: radite kao da za Gospodina radite. Vlasnicima poručuje: ponašajte se prema svojim zaposlenicima kao prema vašoj braći. Naravno da moraju raditi, ali omogućite im da rade s ljubavlju. Čini mi se da bi to već bio neki drugi svijet i nije tako teško. Mi trebamo tako raditi.

I dalje Sveti Pavao, ako idemo unatrag: «Pretječite se u međusobnom poštivanju, ljubite jedni druge;[5] uvijek drugoga smatrajte boljim od vas». Vidite da se novo stvaranje izgrađuje ovako eh, zakoni Duha su ovo.

Ako govorimo o anđelima, Arkanđelima, vjernoj braći, Centralnoj Jezgri, Presvetoj Mariji, Svetom Josipu, ali to ne stavljamo u praksu, mi  smo podijeljeni u sebi: želimo živjeti zajedništvo sa stvarnostima koje tako žive, i onda mi to ne činimo. Ne možemo biti u zajedništvu. Ja ne mogu reći da sam u zajedništvu s Crkvom Isusa Krista a da se ne trudim tako živjeti. Nisam u zajedništvu! Pustimo to uspijevamo dobro, uspijevamo puno, to su naše granice, to su… ma treba biti želja da se tako živi i pokušaj da se to učini.

Dakle, biti Kristov ili ne biti Kristov, kaže Sveti Pavao, ne ovisi o molitvama koje moliš (tako kaže i Evanđelje i poslije ćemo vidjeti) – nego o duhu koji nosiš. Ne ovisi o tome koliko puta ideš na Misu, koliko puta sudjeluješ u svim molitvama, u svim klanjanjima, nego o duhu koji nosiš. Uostalom, Sveti Pavao kaže: „Tko nema Duha Kristova, ne pripada mu“.[6]

Vidite da za nas ovo, ako ne postane svakodnevnica i ostane teorija, sami sebe osuđujemo. Osuđujemo se u smislu da sami sebe isključujemo iz mogućnosti da svu snagu primimo od vjerne braće, svu snagu od Crkve. Sami se osuđujemo da nemamo konkretnu pomoć ni od vjerne braće koju ćemo susresti i koja će nam doći pomoći, no u čemu će nam pomoći? Ako želimo ovako živjeti?! Oni nam neće doći pomoći da izmislimo svemirske brodove ili da izgradimo nešto što mi nismo u stanju izgraditi: to rade stanovnici Svemira koji nisu vjerni, oni iz Konfederacije Svjetlosti, da se razumije, koji objašnjavaju svojim prijateljima sa Zemlje kako napraviti određena oružja, kako napredovati u znanosti. Ali ako mi želimo hodati s vjernom braćom, mi trebamo izgraditi ovu znanost da tako živimo. Onda će nam se poslije objasniti, živeći tako sve zakone, jer svi zakoni bivaju obasjani pred ljubavlju koja teče, sve postaje jednostavno. Ništa nije nemoguće za one koji ljube Boga i ništa nije nemoguće Bogu.[7]

Dakle, prihvatiti svakoga u Kristovoj ljubavi i živjeti na ovaj način znači egzorcizirati Zemlju, kao što nas je Isus prije nekoliko godina zamolio u poruci za Božić:[8] došlo je vrijeme da se egzorcizira Zemlja. Narod koji ovako živi je jedan trajni egzorcizam za Zemlju, nije riječ o „Sotono, odlazi“, on će otići sam od sebe. Prihvatiti svakoga u Kristovoj ljubavi ne očekujući ništa zauzvrat znači graditi novo stvaranje, biti Isusova Crkva, u potpunosti živjeti jedinu zapovijed koju nam je Isus dao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“,[9] konkretno.

Vraćam se na Evanđelje koje govori o uskim vratima. Isus također kaže: „Mnogi će pokušati ući, ali neće uspjeti“. Ja se propitkujem i u ovome. Onaj koji nije zainteresiran, ali On kaže: «Mnogi će pokušati ući, potom kaže: «Mnogi će jesti sa mnom», «Jeli smo s tobom». – Ne poznajem vas.“Ja sada ne želim pretjerati, ali ovo “jeli smo s tobom” možda me podsjeća na Svetu Misu, eh. Ipak, On kaže: “Ne poznajem vas.” «Činili smo čudesa u tvoje ime …», «Ne poznajem vas“.

Za mene su uska vrata Isus, dakle truditi se ući kroz uska vrata za mene znači prije svega prihvatiti Ga, upoznati Ga, i što Ga više poznajem da Mu služim. Ovo su ta tri koraka. Za mene truditi se ući na uska vrata znači doći do toga da imam njegovu misao, da ostavim moju, uvijek, svakako, a to ovisi (oprostite ako se ponavljam) ne o molitvama, o tome koliko puta slavim Misu, nego o mjeri da dopuštam biti preobražen od ove ljubavi. „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“.Ljubiti sve, truditi se tako živjeti, za mene su ovo uska vrata; stavljajući to u praksu, kao što sam već rekao, inače je teorija.

Upravo sam rekao da Isus tvrdi da nije dovoljno slušati i nije dovoljno moliti, nije dovoljna Misa, nisu dovoljna čudesa. Da bismo tako živjeli, po mom mišljenju, ipak postoji još jedan korak. Ovako živjeti, prihvatiti Ga, upoznati Ga, služiti Mu, biti u stanju ljubiti svakoga, biti u stanju u potpunosti živjeti svoju preobrazbu, po mom mišljenju, zahtijeva, kako bismo je živjeli u potpunosti, imati sve jasniji naš identitet. Jer ako nisam u svom identitetu, dakle u volji Božjoj, jasno je da neću moći učiniti sve što sam prije rekao, jer uz prepreke koje već postavlja moj ja, nadodaju se sve one da nisam na pravom mjestu, i onda postaje nemoguće. Ono za što se već dugo borimo – imati vlastiti identitet – temeljno je da bismo živjeli ovaj proces potpune preobrazbe.

On je, ovaj hod koji nas vodi do punine, već obilježio za nas. Ovaj hod uspijeva obilježiti čak i na krivim putovima kojima smo mi išli. On uspijeva, također i u svakoj situaciji koju nismo savršeno razumjeli, učiniti da ona postane prilika za preobrazbu, prihvaćajući, prihvaćajući život, znajući da me Bog vodi, znajući da me neće ostaviti, znajući da prvi koji želi biti upoznat od mene je On sam. Ja Ga želim upoznati, no On  želi biti upoznat, želi me dovesti k Ocu, želi me predstaviti Ocu, a sjetite se njegovih riječi: „Nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onih kojima Sin želi objaviti.“[10] Nitko to ne može sam doseći. Sve situacije u životu su jedno sredstvo za to, da se vratim svom identitetu i volji koja je za mene predviđena.

Hod je uvijek uobičajen: preobrazba, umiranje starog čovjeka koji postaje novi čovjek. Znam da su to stvari koje znamo, no ovu konkretnost koju je Sveti Pavao donio govoreći baš: djeci, zaposlenicima, muževima i ženama, vlasnicima – mislim da smo svi ovdje – pokušajmo to živjeti.

Rekli smo kako se nalazimo u ovom vremenu u kojem Bog sve čini novim. Ako pronađe malu skupinu koja želi ovako živjeti, ova novost će doći vrlo, vrlo brzo i vjerna braća će se pojaviti u trenu. Ne zaboravite da su oni došli na Zemlju u početku da bi naučili kako hodati, govoriti. Želite li da nas ne dođu poučiti živjeti po zakonima Duha ako se stavimo na raspolaganje? Ali konkretni. Ja se bojim da ih mi čekamo da dođu da nam otvore duh, da nas obasjaju mudrošću. Mudrost kojoj će nas poučiti je znati ljubiti neprijatelja, ali ljubiti ga ne u teoriji, prigrliti ga. To nam žele doći dati.

Stoga se stvarno stavimo na raspolaganje. To je najveća milost ovoga vremena.

[1] Usp. Ef 4, 32-5, 8-33

[2] Usp. Ef 5, 21-33

[3] Usp. Ef 5, 22

[4] Usp. Ef 5, 25

[5] Usp. Rim 12, 10

[6] Usp. Rim 8, 9

[7] Usp. Lk 1, 37

[8] Usp. Isusova poruka od 25. prosinca 2019. „Šaljem vas egzorcizirati Zemlju“ objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 384 i na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[9] Usp. Iv 13, 34

[10]Mt 11, 27