Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

Međugorje, subota 15.10.2022. – XXVIII. Tjedan kroz godinu – Godina II

Sveta Terezija od Isusa, Djevica i Crkvena Naučiteljica

Čitanja dana: Ef 1, 15-23; Ps 8; Lk 12, 8-12

Uvod

Molili smo Gospodina da nas učini oruđem svoga mira. Oprostili smo. Dati oprost košta; dati oprost, ako smo ga doista dali, košta sve dok ne izazove bol i ova bol postaje suotkupljenje. Prvi korak za dati oproštenje određenim situacijama, pa i nama samima, zahtijeva čin nasilja protiv našeg ja, jedan čin nasilja protiv našeg bića koje, naprotiv, želi biti u pravu, koje donosi tisuću razloga zašto ne moramo dati oproštenje, donosi tisuću razloga da kaže: „Dosta sam učinio, više od ovoga ne mogu. Ja sam već učinio mnogo, sada je na Njemu”.

Ponavljam, oproštenje o kojem govori Sveti Franjo, koje trebamo dati večeras, priskrbljuje bol, ide protiv našeg ja, no ono je sredstvo mira. Majka Tereza, kada je tražila za svoje siromahe, nije prihvaćala ništa osim onoga što je priskrbljivalo bol u onima koji su joj davali. Nije željela novac, osim ako on nije priskrbio bol onima koji su joj ga dali. U kom smislu? Ona je govorila: „Vi trebate davati siromasima iz ljubavi, no trebate se odvojiti od nečega što vas košta, što vas boli, čega se nikada ne biste odrekli, ni za što na svijetu. To činite samo za ljubav Božju. Ja želim ovu bol“. Tako je i u oproštenju.

Govorili smo ovih dana o suotkupljenju. Bez boli nema suotkupljenja, jer to znači ići preko ljudske prirode. Čovjeku je nemoguće, zapamtite, no Bogu ništa nije nemoguće. Mi ulazimo u ovo područje. Učinivši prvi korak tamo gdje je bol, prvo nama dolazi mir, dolazi sloboda. Bilo glede oproštenja bilo glede jednog dara koji možeš dati, na koji si vezan, čim učiniš korak postaješ slobodan čovjek i u tu slobodu Bog stavlja svoje milosti, u tu slobodu stavlja svoga Duha, ispunjava ovaj prostor svojom silom.

Ostanimo dakle još koji trenutak da pošaljemo ovo oproštenje u Svemir, u svijet, a potom zapjevajmo „Slava“.

 

Razmišljanje

Danas Sveti Pavao zahvaljuje i moli također za svakoga od nas.[1] Kad kaže: „Spoznao sam vašu vjeru u Gospodina Isusa. Uvijek vas se sjećam u svojim molitvama“, ja vam kažem, spominje se svakoga od nas jednog po jednog u njegovim molitvama. Sveti Pavao stoji uz nas, oko nas kao i čitava Crkva. Neki sveci, osobito: Sveti Franjo, Sveta Klara, dani su nam kao zaštitnici, no ja mislim da nam je Sveti Pavao u ovoj dimenziji novosti koju otvaramo, istine koju nosimo vrlo blizak, jer je on to osobno živio, živio je to u odnosu sa židovima, a također i s prvim kršćanima. On je bio pomalo zaustavljan, suprotstavljali su mu se također prvi kršćani.

Onda danas moli za nas. On kaže: „Molim da u potpunosti shvatite veličinu vašeg poziva“. Vjerujem da je to jedan prolazak koji uvijek moramo nastojati činiti. Naš specifičan poziv, tamo gdje smo uključeni kao Fondacija, kao Crkva, doista ima ovu neizmjernost koja nas nadilazi. Onda imamo potrebu za nekim koji nam, poput Svetog Pavla, pomaže da to shvatimo. Pomaže nam da se proširimo, pomaže nam da ne ostanemo zatvoreni u našim okvirima, pa i onim duhovnim.

Ja danas želim zajedno s vama zahvaliti Bogu, zahvaliti Bogu koji nas želi koristiti, zahvaliti Isusu koji nas je smatrao spremnima čuti njegov vapaj: „Idite u Međugorje moliti za mir”. Želim mu reći hvala. Zahvaliti jer biti izabrani za Isusove suradnike puno je više nego biti izabran od jednog moćnika ove Zemlje. Smatrao nas je dostojnima. Znao je i zna da bismo došli, da bismo molili, da bismo govorili o Mariji Suotkupiteljici. Znao je da bi naša molitva zajedno s Marijinom otvorila Očevo srce: molitva jednog naroda. Želim mu zahvaliti jer nas je tretirao kao prijatelje,[2] jer nam je otvorio svoje srce. Nije nam govorio u prispodobama, otvorio nam je srce. I u tom trenutku je rekao: „Opterećen sam, umoran, muka mi je od ove Zemlje“, no rekao je to jednom prijatelju, rekao je prijateljima, nije rekao strancima. I stoga vas molim da se tako smatrate: prijatelji Božji. Molim vas, da osjetite da su za nas riječi koje je rekao apostolima kad su se vratili nakon njihove prve misije. Oni su bili sretni poradi čudesa koja su činili, Sotone koji je bježao, a On im je odgovorio: „Radujte se jer su vam imena zapisana na nebesima“.[3] Uzmite ovo za nas. Tretira nas kao prijatelje.

Jednog prijatelja slobodan si i opomenuti, jednog prijatelja u kojeg imaš povjerenja, s kojim si u zajedništvu, možeš mu reći: „Probudi se, ovako ne ide“, ali to kažeš prijatelju. Oprostite ako inzistiram, ovako nam Isus govori! Jednom prijatelju, međutim, ako uzvraćamo to prijateljstvo, ne možemo ništa uskratiti. Ako je, dakle, taj prijatelj Isus, kako mu možete reći ne?

Večeras  mi molimo za čitavi Svemir, za mir na Zemlji, što znači i za Svemir, jer Isus je uvijek govorio: „Situacija na Zemlji prenosi se na čitavi Svemir. Nedostatak mira ovdje je katastrofa za cijeli Niski Svemir.“

Naše oproštenje, koje smo dali na početku, učinilo je da se broj duša koje sada traže mir povećao, mnogo nas je više. Sve što smo učinili kroz ovaj tjedan donijelo je ovo: Crkva se proširila, povećala se. Siguran sam da se s vašim, našim oproštenjem također i poneki neprijatelj počinje kolebati; prihvaćajući ovo oproštenje ulazi u krizu, više mu neće biti tako lako biti zao, nositi destruktivnu energiju. Naša ljubav ga dira, stavlja u krizu, blokira. Kada sam vam govorio o ovom zidu šutnje, ovoj ljubavi, ovo oproštenje je taj zid. Blokira ih. Tako se zaustavljaju ratovi.

Evanđelje kaže: „Tko mene prepozna pred ljudima, i ja ću njega prepoznati pred anđelima“.[4] Mi smo prepoznali, prepoznali smo Mariju Suotkupiteljicu i, kao što sam vam rekao jutros, udio u našem suotkupiteljstvu upravo je u tome što ih želimo nastaviti prepoznavati također i onda kada košta. Dio našeg identiteta je biti djeca Marije Suotkupiteljice, biti u Crkvi Isusa Krista svega Svemira, nositi ovaj Znak[5] koji je svjedočanstvo pod svaku cijenu. Ako nas prihvate, sretni smo. Mi smo otvoreni prema svima, no mi smo ovo, sa Znakom i sa svim onim što nosimo. Ne želimo se nametati, no ne želimo niti izgubiti identitet samo da nekoga pridobijemo. Ako izgubimo identitet, Isus kaže: „Neću vas prepoznati pred anđelima“.

Opet u Evanđelju kaže: „Budite mirni, jednostavni, ne brinite se što ćete reći. To je zadatak Duha Svetoga, koji će vam staviti riječi u usta pred bilo kojim autoritetom“. Nemojte misliti samo na autoritet, progonstva ili nešto veliko: pred svima, pred svakom osobom, pred svakom situacijom imat ćete pravu riječ i ne samo riječ, pravi stav.

Na taj način molimo za mir, kao narod, kao djeca Marije, Marije Suotkupiteljice. Mi ovo možemo dati. Dopustimo Mariji da nas predstavi, Ona zna.

Molitva

O Oče, danas dolazimo k Tebi u ime Isusovo, u ime Presvete Marije. Dolazimo jer su nas oni pozvali, dolazimo jer su nas izabrali, dolazimo jer se osjećamo ljubljeni od njih, prihvaćeni, oprošteni. Osjećamo se familijarno s njima. Po njima se osjećamo članovima Božje obitelji, članovima tvoje obitelji, o Oče. Preko njih osjećamo tvoje očinstvo, tvoju dobrotu, tvoju beskrajnu ljubav i dolazimo te moliti za mir, mir za ovo čovječanstvo.

Dona, dona nobis pacem… Daruj, daruj nam mir…

O Oče, mi možemo nositi samo nas same. Predstavljamo se ovako, ovakvi kakvi jesmo. Možemo ti prikazati sve naše granice kao dar, možemo ti prikazati kao dar našu želju da budemo jedno s Tobom; prikazati ti našu misao kao dar svjesni da je još daleko od tvoje. Prikazujemo ti tvoju vlastitu ljubav na dar.

Ti si nas, o Oče, stvorio, prvi si nas ljubio, dao si nam Isusa Krista, dao si nam Mariju i sve beskrajne darove. Ti si nam dao život i želiš da Ti se vratimo. Mi vjerujemo u to i prikazujemo ti sebe kao dar. Možemo ti nositi, o Oče, sve malene na ovoj Zemlji, možemo ti donijeti svu abortiranu djecu. Možemo ti donijeti svu onu djecu koja su pretrpjela zloću ovoga svijeta, onu u zamrznutim embrionima, onu odbačenu i bačenu. Donosimo ti sve malene ovog čovječanstva koji su odbačeni jer za svijet ne vrijede ništa, siromašne, bolesne, starije. Sve što svijet odbija želimo darovati Tebi.

Želimo ti isto tako donijeti svu patnju koju svijet proizvodi. Patnju koju su proizveli ratovi, koju proizvodi glad, koju su proizveli moćnici koji misle samo na sebe. Uzdižemo ti svu fizičku, duhovnu, moralnu bol, sve psihičke smetnje, sve strašne situacije kojih je ova Zemlja puna. Također ti želimo uzdići svu krv, krv mučenika ovoga vremena, krv onih koji su nasilno ubijeni u ratovima ili također u obiteljskim situacijama; svu krv prolivenu u ime blagostanja, u ime novca. Isto tako krv koja je prikazana na Luciferovim oltarima mi želimo istrgnuti i donijeti Tebi.

Dona, dona nobis pacem… Daruj, daruj nam mir…

Prihvati, o Oče, i sve dobro što je u tišini učinjeno na ovoj Zemlji, sve ljude dobre volje skrivene u mnogim religijama, u mnogim situacijama. Sakupi sve dobro od tvojih sredstava, onih izvanrednih koji nam otvaraju put, a također i onih redovnih, poput tvog naroda, koja mole i prikazuju se u tišini. Sve vam to želimo predati po Bezgrešnom Srcu Marijinu, plamenom Srcu Svetog Josipa i Presvetom Srcu Isusovu.

Želimo da se sve uzdigne s ovog oltara koji je Srce Marijino, da s tog oltara naši životi, sjedinjeni sa svim ovim, postanu jedno s Isusom, da i mi možemo biti žrtvovana ljubav u miru.

Dona, dona nobis pacem… Daruj, daruj nam mir…

Hvala ti, Oče, jer smo sigurni da smo prihvaćeni, sigurni smo da tvoja pravednost je ljubav. Ne bojimo se jer znamo da smo u tvojim rukama, znamo da ništa neće biti otrgnuto iz tvojih ruku i znamo da će se ovaj plan uglavljenja svega Svemira u Kristu ostvariti. Hvala.

Dona, dona nobis pacem… Daruj, daruj nam mir…

I danas, Oče, Svemogući Bože, primi s ovim kruhom i s ovim vinom koje ti prinosimo i koje si nam Ti darovao, primi naše živote, primi žrtve, prinose, napore, boli, radosti naših života ; primi sav narod koji smo predstavili.

Blagoslov

Tvoj blagoslov, o Gospodine, neka donosi mir čitavom Svemiru, neka ga donosi ovdje na Zemlju. Tvoj blagoslov neka nosi želju za mirom cijele tvoje Crkve, nosi sve naše molitve, svu našu ljubav. Neka se tvoj blagoslov ispuni snagom Anđela, Arkanđela, svih izvanrednih sredstava. Neka tvoj blagoslov dosegne one koji traže mir i baci u sumporno jezero sve one koji ne žele mir, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Ef 1, 15-23

[2] Usp. Iv 15, 14-17

[3] Usp.Lk 10, 17-24

[4] Usp. Lk 12, 8-12

[5] Za Znak vidi rubriku „Znak je jedan križ…“ na http://www.premanovomstvaranju.org