XXVII tjedan kroz parnu Godinu – subota

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

8.10.2022

Ovih dana Sveti Pavao, obraćajući se Galaćanima – no obraća se svakome od nas – vrlo dobro, vrlo jasno objašnjava dimenziju biti pod zakonom ili biti pod životom, biti u vjeri u Isusa Krista. Kaže i vrlo jake riječi, čuli smo ih zadnjih dana.[1] Želimo li u potpunosti prihvatiti navještaj Svetog Pavla koji, ponavljam, vrijedi također i za nas, on objašnjava i što je obitelj po Bogu kada danas govori na kraju: „Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu. Doista koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov — Grk! Nema više: rob — slobodnjak! Nema više: muško — žensko! Svi ste vi jedno u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju“.[2] Ne donosi način da se ovo protumači. Znam da su ga kroz stoljeća tumačili, no vrlo je jasno: kršten si, obučen si u Krista. Tvoja obitelj je tko god ima Kristov Duh. Tko god nema Kristova duha, ne pripada mu.[3] Tvoj je život skriven u Kristu,[4] čak je i pokopan u Kristu. Došao si ovdje na ovu Zemlju upoznati Krista i Onoga koji ga je poslao.[5] Sve je u tome.

Potom, jasno kaže: biti djeca Božja postaje se po vjeri, vjeri u Krista. Iznova otkriti ono što jesmo od začeća, iznova otkriti našu sliku i priliku s Bogom ovisi o prihvaćanju ili neprihvaćanju Isusa Krista kao Sina Božjega; ne samo kao Isusa iz Nazareta, ne samo kao velikog proroka, nego Sina Božjega.
Razlika od povjerenja u Zakon, u Sveto Pismo je jednaka pouzdanju u našu snagu, povjerenje u ono što mi znamo činiti, povjerenje u ono što mi vjerujemo da smo sposobni činiti, povjerenje u samog sebe. To znači nastojati doći do Boga vlastitim snagama. I ovdje vas pozivam da se svi pogledate jer svi smo tu pomalo.

Veličina Svetog Pavla, koji je dotakao ove vrhunce u ovim poslanicama, je u tome što je on shvatio da biti dijete Božje, evo, samo je stvar vjere, a ne djela. Nisi opravdan po djelima, ma kakva ona bila, nego po vjeri.

Znamo da su svi grijesi oprošteni, da je Isus Krist, dopustivši da ga pribiju na križ, platio za grijehe one prije Njega i one poslije Njega, sve grijehe. Ali osim jednoga: onog protiv Duha Svetoga za koji, ako se raspitate, malo tko zna što je. Zašto? Još uvijek smo svi usredotočeni na zakon, na grijeh, ono što … zašto je Isus platio. I često time vršimo grijeh protiv Duha Svetoga. To je kada kaže da gledamo trun u oku drugoga a mi imamo gredu.[6]

U današnjem Evanđelju,[7] Isus kaže da je blažen onaj koji sluša Riječ Božju i vrši je. Gledajte, on tim riječima, a da ne kaže, daje da prođe jedan sud na ljude onog vremena, ali i na nas. Lako je vidjeti na onom iz onog vremena: „Tko god sluša riječ Božju i vrši je”. To znači da je blažen onaj koji ga priznaje kao Sina Božjega i vrši Isusove riječi: „Blago onome koji mi je mogao reći, koji me prepoznao onim što jesam: Svetac Izraelov, Mesija“.[8] A nekima se, u mnogim čudesima koja vrši, događa ovo: „Idi! Vjera te tvoja spasila“.[9] U nekim drugim pak čudesima ne izgovara tu frazu, oni ozdravljaju, ali ne čuju za sebe: „Vjera te tvoja spasila“, vjera prepoznavanja u Isusu Sina Božjega, druge Osobe Trojstva.

Govori ovo, Isus, jer svi mi imamo sposobnost, svi mi, u sebi da razlikujemo Riječ Božju od riječi jednog čovjeka. To je jedan dar koji Bog daje svima, svima!, nitko nije isključen, ne ovisi o krštenima, o ne krštenima. Ovu sposobnost razlikovati i osjećati Božju prisutnost u Riječi daje svim ljudima, jer inače bi to značilo da ne daje mogućnost da se napravi prolazak. Ako pokušate produbiti, ovdje razumijete zašto kaže: „Govorim u prispodobama jer slušajući ne čuju, …“,[10] svi, također i u prispodobi, mogu prepoznati, no trebaju napraviti korak da ga prihvate kao Sina Božjeg, kao Riječ Božju. Nema besplatnih prolazaka koji su nam dani, inače bismo stvarno bili pod predodređenjem: da su oni koji prihvaćaju i oni koji ne prihvaćaju već predodređeni od početka. Ne, svatko ima priliku shvatiti, no mora znati prepoznati.

Upravo odavde onda polazi grijeh protiv Duha Svetoga, kada ne cijeniš tu mogućnost prepoznavanja Riječi Božje, kada se odričeš dara Božjega koju ti daje Riječ. Grijeh protiv Duha Svetoga je odbaciti Božju istinu, odreći se objavljene istine. To je grijeh protiv Duha Svetoga.

Rekao sam da svi to znamo prepoznati, jasno svatko prema vlastitoj situaciji, jasno da to sve više prepoznaješ u mjeri u kojoj odgovaraš, u mjeri u kojoj hodaš, u kojoj ideš naprijed. To je dar koji se povećava u mjeri tvog odgovora, i dobro je da je tako, to je pravednost. To je jedan dar koji se povećava u mjeri tvog predanja, ispravno je da tako bude; tvog ulaska da budeš novo stvorenje, da se obučeš u Krista.

Tada se sve otkriva, sve do… vidjeli smo to kod apostola, kojima daje Duha Svetoga, otvara ih za potpuno razumijevanje. I to vrijedi za svakog čovjeka, vrijedi također i za nas.

Sveti Pavao u drugim poslanicama tvrdi: „Tko nema duha Božjega, ne pripada mu“.[11] Što to znači? Onaj koji doista odbaci Boga, posveti se nekom drugom duhu, on nema tu sposobnost, biva mu oduzeta, jer ostaviti mu tu sposobnost značilo bi dopustiti zlu da se služi spoznajom; a spoznaja naprotiv, onom koji se u određenom trenutku posveti zlu, biva oduzeta.

Kada prepoznamo Isusa kao Sina Božjega, tada se otvara potpuno djelovanje Duha Svetoga, no prvi korak je prepoznati Isusa. Kada te otvori djelovanju Duha Svetoga, mi također znamo da te tada Isus povjerava Presvetoj Mariji i Presveta Marija te prati sve dok ne razumiješ, kako bi razumio i dopustio preobrazbu kroz cijeli tvoj život djelovanjem Duha Svetoga; surađuje s Duhom Svetim. Ona je Majka koja te rađa u Duhu Svetom, rađa te da postaneš dijete Božje. Ako pogledate, to je ista stvar koja se dogodila s Isusom: Marija i Duh Sveti su rodili Isusa, zar ne?: „Ono što je u tebi rođeno je od Duha Svetoga“,[12] no bilo je Marijino sudjelovanje. I tako je za svakoga od nas, za sve one koji prihvaćaju Isusa: Isus te povjerava Mariji, i Marija te rađa u Duhu Svetom.

Mislim da je u ovom vremenu grijeh protiv Duha Svetoga sve opasniji, ozbiljniji, očitiji, gdje sve više ulazi razum, egoizam postaje sve veći, potrebe sve veće, interpretacije sve veće. I ponavljam: po meni je Međugorje očit znak toga. Četrdeset godina da se ne uspije razumjeti ukazuje li se Gospa ili đavao očit je znak da je ovo čovječanstvo doista prigrlilo grijeh protiv Duha Svetog. Moram reći: također i Katolička Crkva. Jer imamo sposobnost prepoznati Božju riječ, a treba nam četrdeset godina da razumijemo ukazanja Presvete Marije? To znači da plivamo u grijehu protiv Duha Svetoga.

Još nadodajem: ne prepoznati Božja sredstva, ne prepoznati Božja sredstva koja daje u svakom vremenu, ne prepoznati sve do toga da ih izopćih, i ne željeti ih, za mene je to grijeh protiv Duha Svetoga. Odbiti pomoć vjerne braće: za mene je to grijeh protiv Duha Svetoga. Izopćiti Oca Tomislava: za mene je to grijeh protiv Duha Svetoga. Nisi u stanju prepoznati prolazi li kroz jednog čovjeka Bog ili duh svijeta. Postoje dvije stvari koje pri tome činiš: to je kao da kažeš da Bog ne postoji (ako ti nisi u stanju činiti, Bog ne postoji, i on ti ne daje mogućnost da činiš) ili griješiš govoreći da je Bog nesposoban govoriti tebi i to je onda najozbiljnija stvar (za koju mislim da se događa) griješiš namjerno, griješiš znajući da si u krivu, želiš pogriješiti. Ti želiš blokirati djelovanje Duha Svetoga; nije da ga ne prepoznaješ, želiš ga blokirati, bojiš se tog djelovanja jer dolazi razbiti tvoje ideje i razbiti okvire tvoje misli, onda je bolje da ostaviš Duha Svetoga po strani. Vidite da postoji prostor za vršenje mnogih grijeha protiv Duha Svetoga.

Ovo možemo reći da ovisi o strukturi, ovisi o tome tko treba razlikovati, no nije tako, i to vrijedi za svakog čovjeka, svatko od nas ima ovu mogućnost.

Vraćam se Međugorju i izvanrednim sredstvima ovoga vremena.[13] Prepustiti moje razlikovanje jednom autoritetu, prepustiti dar koji mi je Bog dao da prepoznam je li Gospa u Međugorju ili nije, je li Otac Tomislav Božji čovjek ili nije, prepustiti nekom drugom da odluči umjesto mene, znači odbaciti Duha Svetoga. Onda nije na meni da kažem je li to grijeh protiv…; ma sigurno je odbijanje dara Duha Svetoga koji mi daje mogućnost razumijevanja i ja ga dajem nekome drugome, delegiram drugoga. Gledajte da je to upravo ono što kaže Sveti Pavao: ići po Zakonu, a ne po vjeri. Jer po vjeri znači: ja po svojoj vjeri odlučujem, svojom vjerom vjerujem. Delegiranje nekog drugog je zakon. To je zakon, ja se pridržavam zakona. Zakon kaže da je na biskupu: eh, ostani pod zakonom, pa ćeš raditi ono… trpjet ćeš ono što je biskup odlučio. Ono što trpi biskup, trpiš i ti.

Znam da se odmah počne govoriti: „Eh, to su velike stvari”. Da, naš život, koji je dar koji nam je darovan, najveća je stvar koju imamo, a što radimo sa našim životom? To je veliko, strašno je! Živjeti na jedan način ili živjeti na drugi način je strašno, jer onda živiš zauvijek ovo što sada izabereš, one prolaske koje sada vršiš, kako sam pokušao opisati. Naravno da su velike stvari! No nismo ostavljeni sami da to činimo. Imamo sve darove Božje, imamo Anđele Čuvare, imamo Crkvu Isusa Krista koja nas štiti, imamo Svece koji nam pomažu, okružili smo sve milosti oko nas. No kada te milosti funkcioniraju? Ako imaš vjere. Ako si pod zakonom, ove ti milosti govore: „Slušaj zakon“; odričeš se svih tih milosti (nadam se da razumijete što mislim). Pod zakonom se odričeš svakog Božjeg djelovanja, izabireš „Ja ću napraviti, napravit će biskup, napravit će Papa“, i odričeš se Boga, delegiraš nekog drugog.

Koje su potvrde u daljnjem hodu koji je pred nama? Jer Bog svaki naš odabir potom potvrđuje, ne dopušta ti da lutaš sam. Čak i samo na trenutak ti daje svjetlo da kažeš: dobro si učinio, na pravom si putu. I ovdje opet Sveti Pavao jasno govori o plodovima Duha Svetoga: mir, dobrota, dobrostivost, strah Božji.[14] Nije teško vidjeti plodove odabira koji si napravio. Čak i tamo. No postoje plodovi Duha Svetoga po kojima razlikuješ, a umjesto toga, nažalost u naše vrijeme koristimo se plodovima duha svijeta, gdje su također i darovi Duha Svetoga zamijenjeni ljudskim razlozima.
Govorim ono što znam: „Eh, Bog ne dijeli“, a gdje piše da Bog ne dijeli? U Evanđelju kaže: „Nisam došao donijeti mir, nego mač“[15] i umjesto toga koristimo ljudsko razlikovanje: Bog ne dijeli. Bog dijeli, i to kako: dobro od zla, uvijek; tko mu pripada od onoga koji mu ne pripada, uvijek.
Ili, kao što su Židovi nekada radili (i mi smo još u to potpuno upali), za Židove jedan bolesnik, gubavac trebao je biti protjeran, bio je proklet od Boga. A mi mjerimo je li nešto teško, treba li se mučiti, ako mi novac, posao ne ide, to je zato što me Bog ne ljubi, ni više ni manje kako su Židovi činili. Onda Bog Otac nije baš ljubio Isusa Krista, jer nije baš dobro završio, po ljudski govoreći.

Vratimo se onda tamo. Jedno je „ja po vjeri vjerujem u Isusa, vjerujem u Presvetu Mariju, vjerujem u Crkvu“, jedinu koja postoji i neću gledati zove li se katolička ili kako se već zove: Crkva Isusa Krista je jedina za koju smo sigurni. Jer koju god od drugih Crkava odaberete, svakako uvijek nekoga eliminirate. Katolička: eliminirate protestante, eliminirate pravoslavce, eliminirate ovog, uvijek nekoga eliminirate; dijelite. Onaj koji ne dijeli,jedini koji ne dijeli je Isus Krist.

Dakle, vjera u Crkvu u Isusu Kristu, vjera u djelovanje ove Crkve i tamo sam se pouzdano odlučio ići putem koji mi On otvara i tamo dobrotu ovog puta prepoznajem po plodovima Duha Svetoga, a ne po plodovima svijeta; od plodova preobrazbe mog života, života oko mene, po Bogu, ne po ljudima. U svojim poslanicama Sveti Pavao je to vrlo dobro objasnio: ova poslanica Galaćanima dotiče se ovog aspekta između vjere i zakona.

Povjeravamo još jednom naš život Mariji kako bismo mogli razlikovati znakove vremena, vremena u kojima živimo, vremena u kojima smo pohođeni. Neka se i nama ne dogodi kao Isusu u Evanđelju kad plače nad Jeruzalemom koji nije razumio vrijeme u kojem je bio pohođen.[16] Mi smo pohođeni njegovim drugim dolaskom, pohođeni smo od Marije, pohođeni smo od čitave Crkve svega Svemira, pohođeni smo od vjerne braće. Molimo Mariju da možemo sudjelovati i prepoznati. I neka nas njezina ljubav blagoslovi u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Gal 3, 1-29

[2] Usp. Gal 3, 22-29

[3] Usp. Rim 8, 9

[4] Usp. Kol 3, 3

[5] Usp. Iv 17, 3

[6] Usp. Lk 6, 41-42

[7] Usp. Lk 11, 27-28

[8] Usp. Mt 16, 15-16

[9] Usp. Lk 17, 11-19

[10] Usp. Mt 13, 10-17

[11] Usp. Rim 8, 9

[12] Usp. Mt 1, 19-21