Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

27.05.2022

Uskrsno vrijeme se bliži prema svom ispunjenju, nalazimo se između blagdana Uzašašća, Duhova, i mislim da je dobro za nas koji smo napravili jedan hod da započnemo gledati na ove svetkovine u njihovoj punini, da razumijemo bolje, da ih razumijemo u svom dometu koji imaju.

Nakon uskrsnuća Gospodin je četrdeset dana govorio apostolima,[1] pomalo kao što sada govori nama. U ovom svom drugom međuvremenom dolasku, priprema nas za njegov veličanstveni povratak.

Svetkovina Uzašašća, kao i mnoge druge svetkovine, svetkovina je koju Lucifer jako mrzi, jer nas Uzašašće podsjeća da ne završava sve sa uskrsnućem, nego se treba nastaviti sve dok ne uzađe na nebo, dok se ne uzdigne na nebo, tako i mi. Presveta Marija, to je učinila u svojoj punini, jedina zajedno s Isusom, i ona se uzdigla tjelesno, no i svatko od nas također je pozvan na to. I svetkovina Duhova, sa darom Duha Svetoga, daje upravo one nužne, izvanredne milosti kako bi se živio hod od uskrsnuća do uzašašća.

Budući da je hod prema  Bogu sastavljen od faza, prva faza je prepoznati Isusa Krista i upoznati njegovo djelo, prepoznati da je otvorio jedan put, prihvatiti njegovo oproštenje, prihvatiti ono što je On učinio. Nije dovoljno biti dotaknut, potresen Njegovom smrću, boli koju je pretrpio, nego prihvatiti tu bol, prihvatiti tu ljubav, jer prava riječ za to je Ljubav, i razumjeti da je tom ljubavlju On otvorio put kako bismo ušli u ono što jesmo od vječnosti: djeca Božja. To je prvi prolazak.

Prihvaćanjem toga, za nas ovdje na Zemlji započinje jedan hod neprekidne smrti i uskrsnuća preko Isusa i zahvaljujući Njemu. Dakle, stari čovjek umire, a novi se neprestano rađa; vrhunac je dopustiti da umre stara misao te ući u novu misao. Već u Starom Zavjetu biva opisana preobrazba srca: „Dat ću vam novo srce“[2]; evo, ovo novo srce, koje je duh, je Isus koji nam je dao milost da ga steknemo i daje nam ga po Duhu Svetome, prvi dar onima koji vjeruju u Isusa, koji nas neprestano podsjeća tko smo, kamo idemo, ono što je Isus rekao, što nam je Bog Otac rekao u trenutku začeća, što smo odgovorili pri začeću; Duh Sveti koji nas prati ne toliko izvanrednim darovima, koliko izvanrednim Darom s velikim slovom, a to je da razumijemo tko smo, kamo idemo, život vječni, Uzašašće, uzdizati se.

U gotovo čitavom Evanđelju uskrsnog vremena srce je: „Ako ne tražite ono što je gore…”,[3] „Još malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti. […] Kada me vidite, vaša će radost biti potpuna”[4]; sve su to prolasci koji nas podsjećaju na ovaj vječni susret, koji će vječno trajati, s Uskrslim Kristom.

Dakle, prolazak Uzašašća je upravo jedno uzdizanje svega prema Bogu i ne zaustavljanje na uskrsnuću, moglo bi se reći, čak i ako se čini: „Ako sam uskrsnuo, što želim više?“ Ako se zaustaviš, to znači da si još uvijek na Zemaljskim stvarima. Navodim jedan banalan primjer: ako ja ozdravim od jedne vrlo teške bolesti, koja bi dovela do smrti, lijepo, ali ako ne prihvatim ovu bolest tako da uđem u život Duha, beskorisno je. Samo sam odgodio svoju dimenziju za nekoliko godina, no ipak će me dovesti do susreta sa stvarnošću Duha. Dakle, ako to ne iskoristim da upoznam Duha, nisam ništa razumio, naprotiv, imat ću dodatnu osudu jer mi on kaže: „Imao si dvije mogućnosti umjesto jedne kao svi ostali, jer ti si i ozdravljen.“

Dakle, Uzašašće je nastavak uskrsnuća. U čitanjima od Uzašašća jasno je: centar za nas, što je i sveti Petar tražio od nas u jednoj svojoj poruci,[5] jest svjedočiti živu Isusovu prisutnost, no, prije svega svjedočiti njegov slavni povratak. To je naš zadatak, i u ovim čitanjima on to jasno kaže, kaže to na kraju kada, dok se uzdiže na nebo, svi podignu pogled i anđeli kažu: „Zašto gledate? Onoga koga ste vidjeli kako uzlazi na nebo, vidjet ćete ga kako silazi na isti način”;[6] i što je to ako ne nada? Vjera, nada i ljubav.

Dakle, vjera u sve ovo što govorimo i još više; nada je nada u susret s Kristom. Nada koja se hrani vjerom je sigurnost da ću zauvijek biti s Njim, da će se vratiti da me uzme. On je rekao da mi je pripremio mjesto, On je rekao da ne smijem biti žalostan,[7] On je molio za mene da svijet ne pobijedi,[8] On koji je pobijedio svijet.[9]

Onda, vjera u Njega, vjera u njegovo djelovanje, hrani ovu nadu i ljubav. Kažem vam da za nas, ono što se traži od nas, naša Ljubav, ona prava, s velikim slovom, jednih prema drugima i prema svijetu, je da živimo ovu vjeru i da živimo svaki dan u ovoj vjeri, i da živimo uranjanjem u ove dimenzije Uzašašća, Duhova; ne poradi izvanrednih darova, poradi dara sigurnosti da je Isus pobijedio svijet. Naše svjedočanstvo, koje je ljubav prema ovom svijetu je svjedočiti: Isus je pobijedio svijet;[10] pobijedio ga je za mene, pobijedio ga je za tebe, pobijedio ga je u svakoj situaciji bez obzira kako se osjećam, kako živim, koje terete nosim. Isus je pobijedio. Ova vjera, hranjena nadom, naše je djelovanje u ljubavi, to je naša istinska ljubav prema svijetu.

Preporučujem vam poslanicu Hebrejima[11] od Uzašašća, godina C, pročitajte je u miru, pročitat ću samo zadnji dio, jer je sve opisano. Čitam: „Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga on otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran onaj koji dade obećanje.”

Gledajte, ovdje je sve. Prihvaćajući da budemo oprani njegovom krvlju, kršteni u njegovom Duhu, prolazeći kroz njegovo tijelo, koje nas hrani također preko Euharistije, sigurni da nam daje sve što nam je potrebno dajući nam Duha Svetoga, čuvati našu nadu, u što? U Njegovu vjeru, ne u našu. Naša je vjera u Njega, potom se On pojavljuje, već je to učinio, svaki put, On je pobijedio svijet, pobijedio ga je za mene, pobijedio ga je za sve.

Mi govorimo o našem djelovanju u duhu. Gledajte to je ovo djelovanje u duhu, ova vjera koja postaje vrlo konkretna, jer ovo djelovanje u duhu pretvara se u vjeru u svakodnevnom životu, u mojim problemima, u svemu onom što moram živjeti. Vjera! To je djelovanje u duhu. To mijenja svijet, to je ljubav za svijet.

Zamislite kada bi  kršćani bili takvi. Što trebaju činiti kršćani u svijetu? Ne postaje se kršćanin samim tim što si kršten, eh! On kaže: „Tko nema Duha Kristova, ne pripada mu.“[12] Nismo kršćani niti samim tim što pripadamo nekoj organizaciji, eh; mislim na kršćane poradi Krista, a ne poradi titule. Pripadati nekoj organizaciji koja se može zvati Katolička Crkva, Pravoslavna Crkva, Nova Crkva Isusa Krista (stavljam također i našu), no ako nemaš Duha Kristova, nemaš ono što govorimo, ti nisi kršćanin. Kršćaninom se ne postaje niti ako puno moliš, niti ako svaki dan ideš na Misu, na Svetu Misu, pa niti ako svaki dan primaš Tijelo Isusovo. Kršćanin si ako vjeruješ, idući na Svetu Misu; moleći, ako vjeruješ da je Isus pobijedio svijet, ako vjeruješ da je dao svoj život za tebe, ako vjeruješ da te toliko ljubi da će ga rado iznova dati za tebe, ako vjeruješ da te On nikada neće ostaviti. Kršćanin postaješ ako vjeruješ da je tvoj prolazak ovdje u svim situacijama koje postoje (ovdje mislim u svijetu), odskočna daska prema onom što je gore, to je jedan hod smrti i uskrsnuća. I onda ne mjerim po duhu svijeta je li lijepo, je li ružno, događa li mi se ovo, događa mi li se ono, nego živim u vjeri, nadi i ljubavi; Kristovoj ljubavi te ja također postajem ljubav za druge u ovoj vjeri, i tada si kršćanin.

Gledajte, mi se nalazimo u jednom vremenu, prolazili smo preko cjepiva i onih koji su za i protiv, sada su svi pacifisti, ali kršćani nisu pacifisti, nego su Mirotvorci. Drugačije je nositi Mir. Naravno, nositi ga tamo gdje su ratovi, kako ću to? Ti možeš nositi mir tamo gdje su ratovi, ako živiš svoj dan od jutra do večeri u miru, ako nosiš mir u onom što jesi, u svim situacijama kojima živiš. A kako ću nositi mir? Samo ako vjerujem da je Isus pobijedio svijet. Ako ne prebiva u ovoj vjeri, nitko ne može nositi mir. Kršćani su mirotvorci, samo ako sa apsolutnom sigurnošću znaju da samo Isus može riješiti situacije na Zemlji. Ne postoji ništa i nitko tko može zaustaviti jedan rat, tko nam može dati milosti da živimo u miru osobno među nama i među svim narodima, samo Isus. U toj vjeri postajem mirotvorac i potom vršim i konkretne akcije. Naravno. No ako nemam ovu polaznu točku, postajem pacifist. Nadam se da se razumije razlika. Samo je Isus, Put, Istina i Život,[13] nema drugih.

Mnogi (nazovimo ih pogani da upotrijebimo izraz koji se koristi u Djelima Apostolskim), mnogi iz drugih religija, mnogi ateisti dobre volje, vrlo su blizu ulaska u Kraljevstvo Nebesko, kako Isus nekome kaže u Evanđelju,[14] i mi ih trebamo prihvatiti i pomoći im da naprave korak: „Da bi postao savršen, nedostaje ti samo jedno: vjerovati u Isusa Krista“. A da bi to napravio, ne smijemo to bacati na njega, mi to trebamo nositi u vjeri. To je svjedočanstvo. Mnogi su, pod navodnicima, bliži tome da postanu kršćani, iako nisu kršteni, nego krštenici. No ovaj korak im nedostaje.

Kao i uvijek vidite da nas Duh Sveti vodi kroz sve situacije svakog dana. Moramo biti pošteni i živjeti svaki dan u ovoj preobrazbi, vodi li me duh svijeta ili me vodi Duh Božji. Vjera će nas prosvijetliti o tome, dat će nam jasnoću: ako mjerim po tome kako sam po onome kako misli svijet, kako Bog misli, da radim prema onome što svijet misli, što Bog misli. I naše će svjedočanstvo, kako nam je rečeno, tada postati naš život, jer, gledajte, da nitko, nitko u svijetu, ateista ili pripadnik bilo koje religije, nitko nije bez razlikovanja, svatko je u stanju prepoznati kakav duh nosi čovjek, svi primjećuju.

Dakle, ako mi živimo u Duhu Božjem, naš će život svjedočiti i svi će osjetiti. Bit će privučeni oni koji su rekli “Da” u trenutku začeća, a oni koji su rekli “ne” bit će odbačeni i dat će se milosti onima koji su neodlučni između da i ne. Ovo je Uskrsno vrijeme kada se s Duhovima obnavljaju milosti koje se nastavljaju tijekom cijele godine, ali prema Uzašašću. To možemo činiti uvijek u vjeri, jer smo sigurni da nam Isus daje Duha Svetoga, uvijek onima koji u njega vjeruju, uvijek po milosti.

Onda želim sebi i svima vama sretan hod. Neka nas blagoslovi Presveta Marija u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Dj 1, 1-3

[2] Usp. Ez 36,26

[3]Usp. Kol 3, 1-2

[4]Usp. Iv 16, 16-23

[5] Usp. Poruka Svetog Petra Apostola od 30. travnja 2020. „Naviještajte slavni Kristov povratak“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 440, te na našoj web stranici http://www.premanovomstvaranju.org

[6] Usp. Dj 1, 9-11

[7] Usp. Iv 14, 1-3

[8] Usp. Iv 17, 15-20

[9] Usp. Iv 16,33

[10] Vidi nota 9

[11] Usp. Heb 9, 24-28; 10, 19-23

[12] Usp. Rim 8,9

[13] Usp. Iv 14,6

[14] Usp. Mk 12, 28-34