Razmišljanje „Životni Krist među nama“

21.02.2022.

Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, slavimo uočnicu Svetkovine Marije Suotkupiteljice svega Svemira. Ova svetkovina za nas je posebna jer smo prihvatili sve ono što nam je Marija, Kraljica Mira, htjela dati preko njezinih ukazanja u Međugorju, te nas je vodila do očitovanja njezina lica, nadodajući na sve ono što je Crkva na Zemlji proglasila, da Ona je Suotkupiteljica.[1] Ovu istinu smo utjelovili u nama i svjedočili smo je, i sada slavimo spomen-čin i želimo živjeti ovu istinu te zahvatiti sve one u Svemiru i na Zemlji koji prihvaćaju Mariju Suotkupiteljicu.

Kao što smo vidjeli kroz ove godine i kao što smo vam predstavili, sav hod koji smo živjeli s Marijom, Kraljicom mira, vodio nas je do uglavljenja u Isusu Kristu svega Svemira i Ona je hodala s nama. I tako se predstavila kao Suotkupiteljica kako bi Crkva na Zemlji ušla u ovu istinu i postala suotkupiteljica. Tako da svi oni koji su u trenutku začeća rekli “da” Isusu te su bili prihvaćeni od Marije, jer su bili povjereni Mariji, mogu prepoznati Isusa Krista, Spasitelja u ovom vremenu, sudjelujući u otkupljenju po Onoj koja je bezgrešna i potpuno sjedinjena s Isusom Kristom.

Zašto Suotkupiteljica? Stoga što je u Njoj ova istina utjelovljena, u Njoj se utjelovio Sin Božji i Ona je u potpunosti sudjelovala u njegovu djelu od početka, od začeća sve do njezina uznesenja u slavu Presvetog Trojstva. I živimo u ovom trenutku, gdje Marija kaže: „Ja se povlačim u moju dimenziju, u Presveto Trojstvo”.[2] Nemojte se sablazniti ovim što Marija kaže: „povlačim se u Presveto Trojstvo”. Ona je službenica Gospodnja i podlaže se redu koji je u Bogu i sudjeluje u ovom snažnom trojstvenom djelovanju u cijelom Svemiru, a istovremeno je kao Suotkupiteljica prisutna na Zemlji.

Ovo je pripremilo prostor za međuvremeni dolazak Isusa Krista na Zemlju. Majka se povukla u dimenziju koja joj pripada u Bogu, ali kao što je Bog, po Sinu, prisutan na Zemlji, živi i djeluje – Bog djeluje preko Njega, vrši otkupljenje – tako i Suotkupiteljica prebiva s Njim.

Već se nalazimo u mesijanskim vremenima[3] i pitamo se što za nas znači ova Svetkovina u ovoj godini. To znači jedan korak naprijed koji trebamo razumjeti i sudjelovati u Kristovom djelovanju. Kakvo je Kristovo djelovanje na Zemlji u ovoj međuvremenoj prisutnosti? Postoje dvije faze: prva faza je sud svijeta, cijelog Svemira. Kada kažemo ‘sud’, to nije neka osuda. Isus sve dovodi na svjetlo; svatko prema svom odabiru potpisuje kaznu ili spasenje. U ovom vremenu, titraj Riječi Božje u cijelom Svemiru zahvaća cijeli Svemir, žive i pokojne. Ono što se trebalo pokrenuti od početka, započelo je u Apostolima, potom se zaustavilo u određenom trenutku, sada treba biti živo u Crkvi svega Svemira i napredovati dok ne uđe u novo stvaranje

Čitam vam riječi svetog Ivana Apostola iz Evanđelja, poglavlje 5: „Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.“[4]

Dakle, nalazimo se u vremenu Božjeg suda, gdje će Božja istina protresti svaku dušu, žive i pokojne, one u grobovima i mrtve životne, one koji se čine živima kao fasada, no iznutra su pokvareni. Kraljevstvo pokvarenosti je osuđeno na propast. Otac nam je obećao Zemlju koja pripada sinovima Božjim i sve što je pokvareno predodređeno je brzo propasti.[5] Pokvarenost kao kraljevstvo Sotonino predodređeno je propasti, i što se događa? Događa se da sotonisti drhte i uznemireni su, uplašeni i ne mijenjaju se. Oni koji su ravnodušni, također i oni koji su uznemireni, no trebaju se mijenjatii nisu za to raspoloživi ili nemaju priliku. Sinovi Božji su predodređeni sve više ulaziti u život Kristov koji će se slavno očitovati zajedno sa svim sinovima Božjim, i onda očitovanje Sina Božjeg u njegovoj slavi već je progresivno u našim dušama, u svima onima koji iskreno prianjaju uz njegovu prisutnost po Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Onda možete gledati, promatrati Zemlju kako se uznemiruje i morate prihvatiti ovu uznemirenost jer ono što je pokvareno predodređeno je nestati, a ono što se sjedinjuje s Kristom predodređeno je ući u novo stvaranje. I Crkva Isusa Krista svega Svemira maršira naprijed i pomaže osobama koje su slabe, krhke, ukalupljene, i prikazuje ih, posvećuje, prinosi ih u slavlju da ih se pomogne, oslobodi, nahrani. Onda svi oni koji su dobre volje, koji žele vidjeti Spasitelja, vidjet će Ga, i ako izaberu Njega, izabiru spasenje. Ako Ga ne žele čuti i prihvatiti, biraju propast.

Postoji jedna vrlo značajna biblijska slika koja nam govori o ovom vremenu i moramo je razumjeti. U bdijenju smo uzeli tekst iz prve knjige o Kraljevima, poglavlje 8, od 1-13, prijenos Kovčega saveza od strane Izraelaca u hram koji je izgradio Salomon. I vrlo je važno primijetiti ovo: „A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Gospodnji, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji!”

Narod je bio pripremljen, u tom trenutku se slavio spomen čin Sinajskog Zakona jer su se u kovčegu nalazile dvije kamene ploče na kojima je ispisano Deset Zapovijedi. Možemo slijediti proroka Ezekiela koji je poradi pokvarenosti naroda vidio kako slava Gospodnja napušta hram i predstavlja se ostatku naroda u izgnanstvu, u Kebaru, ostatku vjernom Bogu. I kao ostatak narod Božji je rastao, i tada se slava Božja vratila u Jeruzalem, u hram. Što to znači? Izraelci su bili vjerni kovčegu kako bi dobili bitku, no to ne znači da su bili vjerni savezu Božjem. Pravednici iz Izraela su oni koji su ostali vjerni savezu Božjem. Kovčeg je zauvijek nestao i ostali su s Bogom samo pravednici, vjerni Bogu oni koji su u sebi čuvali slavu Božju.

Dolaskom Isusa Krista, savez je premještenu dimenziju bogoslužja u duhu i istini, i Crkva prvih vremena morala je slijediti i slijedi ovaj put, ovu liniju. Koliko se odmakla od ove linije nije na nama da sudimo. Znamo samo da je Kovčeg Saveza među nama: Presveta Marija, Suotkupiteljica i Kraljica, i to nam jamči slavu Božju koja je prisutna među nama. I Crkva bi trebala sudjelovati u ovom događaju Božje slave koji je sada prisutan na Zemlji. Znakovito je.

„Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji!“,[6] no što nam to govori? Nitko, pa niti svećenici ne mogu ući u prostor Božje slave, oni mogu sudjelovati u Božjem djelovanju. Sudjelovanje u slavi Boga koji nas je stvorio, koji nas je otkupio, otkupljuje nas, koji nas je posvetio, nudi nam sve u Isusu Kristu no mi smo pozvani sudjelovati; sudjelovati kao što sudjeluje Marija koja rađa sinove Božje, rađa svojim suotkupljenjem i svojim suotkupljenjem postaje Kraljica Svemira. Sudjelujući u Njoj, koja je kovčeg saveza, Crkva uspijeva u potpunosti sudjelovati u savezu  koji je Bog uspostavio u Isusu Kristu po Mariji, Ženi koja ga je rodila i Ženi koja je sudjelovala u porazu neprijatelja, zmaja, smrti, i Ona je ponesena u slavu Božju.

Dakle, koji je naš zadatak, što bismo mi, članovi Crkve svega Svemira, trebali činiti? Mi smo pozvani otkriti naše bogoslužje, u našim skupovima, u našem privatnom životu s Bogom, ući u slavu Božju, očitovati slavu Božju. To znači uprisutniti trojstveno djelovanje u nama i među nama, životnog Boga. I preko ovog slavlja ova sila čini da Svemir titra, budi one koji su rekli “da” u trenutku začeća i oni se bude vidjeti stvarnost u Crkvi po Mariji. Ako mi ne sudjelujemo u slavi Božjoj, u očitovanju slave Božje pribjegavamo praznim obredima, ljudskim ceremonijama, ljudskim pobožnostima, i kako smo čuli u Bibliji, svećenici nisu mogli ostati unutra. Mogli su sudjelovati u Božjoj slavi, i sav narod, ako bi ostao vjeran Bogu, mogao je sudjelovati u njegovoj slavi.

Ovo što vam govorim nije neka ideja Crkve na Zemlji koju treba podgrijati, ma ovo je titrajuća istina u cijelom Svemiru i taj će titraj svakim danom biti sve snažniji kako bi stavio u krizu pokvarenost, sve pokvarene sisteme, bilo u pojedincima kao patologije, da bi pozvao iz smrti u život, izliječio, spasio, uskrsnuo, bilo osobe koje pripadaju određenim sistemima. I čovjek koji prihvaća slavu Božju trebao bi se usmjeriti kao što se sva stvorenja u proljeće usmjeravaju prema suncu, prema vodi, prema izvoru života.

Za nas koji sudjelujemo u Crkvi, moramo oživjeti Gospine riječi u nama. Njezina se prisutnost u nama na poseban način očitovala, zaključno sa Gospinom porukom od 24. lipnja prošle godine,[7] a potom i 14. kolovoza prošle godine, kaže: „Sada će Isus biti onaj koji će vam govoriti, u vremenima i na način na koji će On odlučiti, u sili Duha Svetoga.”[8] To znači da smo pozvani sudjelovati u bogoslužju duha i istine, iznutra, ne da se samo tako kaže, zbog citata, nego stoga što naše biće treba biti probuđeno da prihvati slavu, kao što ju je prihvatila Presveta Marija, kao što se očitovala u prvoj Pedesetnici.

Nadodajem, Gospa kaže: „Otvorite se Njemu kako biste primili ono što vam je potrebno. Ostanite vjerni Isusu i Duhu Svetome, kako ne biste prekinuli onu nit koja vas sjedinjuje s Ocem. Nećete imati ni mira ni sreće bez Očeve ljubavi koju vam samo Isus i Duh Sveti mogu u potpunosti podariti.”[9] Vidite, Gospa se povlači, ona nam pokazuje put kao Majka, a mi moramo ući i sudjelovati u slavi Božjoj koja se očituje u trojstvenom djelovanju, novom stvaranju, spasenju koje se kompletira te u posvećenju. I ne možemo ostati prazni. Osjetit ćemo sve plodove Duha Svetoga i slavu Božju.

Gospine riječi upućene su nama koji smo prihvatili ovo, ovu istinu, ovu istinu živimo, i ona nam je rekla „Hvala vam na svim koracima koje ste sa mnom napravili i na vašoj vjernosti Bogu i meni. Ja sam vaša Majka, Kraljica i Suotkupiteljica. Za vas koji me ljubite bit ću vaša polarna zvijezda: u moru života uvijek ću vam pokazivati najsigurniji put do Isusa.“ No također je rekla, za one koji služe Sotoni da će moliti za njih, ali ako se ne obrate, kaže „Neću moći ništa napraviti”. I zaključuje: „Takve osobe neizbježno će se trebati suočiti sa silom Uskrslog Gospodina, a to neće biti jedna šetnja. Zapamtite dobro riječ Biblije: „Strašno je pasti u ruke Boga živoga.“[10]

Kao što rekoh, Isus nikoga ne osuđuje, svatko, prema svom izboru, potpisuje svoju sudbinu. Bog će, trojstvenom silom dati milosti svima, živima i pokojnima, da uskrsnu na novi život. Sada, oni koji pripadaju Crkvi Isusa Krista svega Svemira trebaju ući u jednu novu viziju euharistijskog slavlja, slavlja u molitvi i privatnih slavlja. U centru treba biti slava Božja. U Evanđelju Isus kaže: „Sve ostalo će vam se nadodati“,[11] sve ostalo što vam je potrebno za život dat će vam se, ali tražite slavu Božju, da budete podloženi Bogu.

U Evanđelju koje smo danas[12] odabrali kaže: „Šimun ih blagoslovi“, roditelje, „i govorio je Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca.“ Evo, želim zaključiti ovim odlomkom. Svi smo mi probodeni, probodeni smo pokvarenošću koja nas prati od istočnog grijeha, probodeni smo od prepotentnih sa Zemlje, od onih koji služe Sotoni. Naše uzdignuće je uvijek ući u slavu Božju i u svemu što nas probada slaviti Boga, i u tome poraziti, poništiti sve neprijateljske strijele.

Naš je zadatak također prinijeti sve one koji su probodeni, žive ili pokojne, u ratovima, u zatvorima, u bolestima, umiruće, abortirane, gladne, odvučene lažnim sistemima. Naš je zadatak, s Marijom, pokupiti sve njih, prikazati s ljubavlju majke, oca, djecu odvučenu, izloženu, bespomoćnu, nikoga ne osuditi. U toj službi, ako mi pripadamo i sudjelujemo u slavi Božjoj, mi dosežemo vrh svetosti, čistu Božju Ljubav, i tom čistom Božjom Ljubavlju, Isus preko nas dopire do svakoga; također i onih koji se čine lošima, pa i onih koji su uznemireni, koji izgledaju kao protivnici, ili oni koji su osuđeni, mrtvi. Ova ljubav dopire do svakoga, i titraj Riječi Božje dopire do svakoga.

Onda, predraga braćo i sestre, ulazimo u jedno vrijeme u kojem će uznemirenost biti sve veća, jer će sila koja titra u Riječi Božjoj biti sve moćnija, ako Crkva raste, širi se, sjedinjuje se u bogoslužju u duhu i istini, preko Kovčega saveza preljubljene Kćeri Očeve, koja je jamstvo za Isusa. I tada onaj dio Crkve, u kojem je Presveta Marija Majka, Suotkupiteljica i Kraljica, daje stabilnost narodu. Prihvaćamo ovu istinu i prihvaćamo slavu Božju u korist svih koji žele biti spašeni.

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Presvete Marije od 22. veljače 2020. „Ja sam Suotkupiteljica čovječanstva“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 414, te na http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka Presvete Marije od 14. kolovoza 2021. „Sve sam vam rekla“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 565, te na www.premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Poruka Presvete Marije od 07. prosinca 2020. „Mesijansko vrijeme“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 493, te na http://www.premanovomstvaranju.org

[4] Iv 5, 25-27

[5] Usp. Poruka Boga Oca od 19. siječnja 2020. „Obnavljam s vama moj savez“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“ , na stranici 408, te na http://www.premanovomstvaranju.org

[6] 1Kr 8,11

[7] Usp. Poruka Presvete Marije od 24. lipnja 2021. „Četrdeset godina sa mnom u pustinji ove Zemlje“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 550, te na http://www.premanovomstvaranju.org

[8] Vidi nota 2

[9] Vidi nota 2

[10] Vidi nota 2

[11] Usp. Mt 6, 33; Lk 12,31

[12]Usp. Lk 2, 33-35