24.12.2021.

Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, zaputili smo se prema proslavi Svetog Božića i svih ovih blagdana koji za nas zaključuju prilično dug ciklus kroz sve posvete koje nas očekuju[1], koje ćemo na svečani način obnoviti, sve do zaključka  s prikazanjem Gospodina u hramu što je za nas uvijek označavalo jedan stav koji moramo imati prema Gospodinu, jedan potpuni stav božićnih blagdana.

Što danas slavimo? Rođenje Gospodinovo. A kako ga razumijemo? Većina ljudi ga shvaća kao neki datum, 25. prosinca 2021. Spasitelj je rođen u jednoj špilji između magarca i vola, itd. itd. Ono što je čovječanstvo čekalo pojavilo se tamo i tamo je ostalo; jedna statična slika koja je danas obogaćena Djedom Božićnjakom, čak što više zazivaju ga da riješi problem epidemije, da nas vrati u normalnost života. Dakle, sve je obavijeno tajnom koju čovječanstvo naziva legendom. Jer kako kažu, čovječanstvu su potrebne legende; sve legende pa čak i kada se govori o ljudima iz Svemira to su legende koje su se u svim vremenima formirale tako: legenda je Mojsije, legenda je također i ono što se dogodilo u Betlehemu.

Većina čovječanstva, i ne samo čovječanstva nego i kršćana, zatvorila je Božić u jednu nostalgičnu sliku koja je donijela malo nade, ali nema realizacije. Obredi se ponavljaju, iste propovijedi, isti pojmovi, statično je. A što mi slavimo? Mi danas slavimo Spomen-čin. Ono što se dogodilo prije dvije tisuće i više godina danas je živo među nama. Više nego tada. Mi slavimo mesijanske događaje. Što znače ‘mesijanski događaji’? To znači da se sve biva objavljeno onako kako je u Bogu, da će naš život ići prema konačnosti koja završava prokletstvom ili spasenjem, ulaskom u novo stvaranje; s potpunim ostvarenjem pojedinca, svih nas, cijelog naroda ili sa propašću. I ova vremena obilježavaju jednu tako snažu dinamičnost da Isus u svoju Crkvu, u svoj narod privlači sve zasluge svih svetaca, svih pravednika nakon Adama i nadalje; izražava jednu dinamiku tog bogatstva u korist svakoga od nas. Ono što je začeto u Očevoj misli, Sin Isus Krist po kojem smo svi stvoreni, sve je stvoreno, sada preuzima svu povijest koju je On obasjao te vodi do ostvarenja na definitivni način.

To je dinamičnost ovih vremena koja ne ostavljaju nikome mogućnost bijega: onima koji se žele suprotstaviti Bogu, onima koji žele ostati ravnodušni ili onima koji žele hodati, naprave jedan korak i onda stanu. Nitko više ne može stati jer je dinamičnost vrlo, vrlo moćna.

Za nas kršćane, za nas koji pripadamo Crkvi Isusa Krista svega Svemira, za one koji se pridružuju, ovo je trenutak uzdizanja. Kako nam je rečeno, prije prvog dolaska Isusa Krista bilo je vrijeme isčekivanja. Nakon Njega, nakon silaska Duha Svetoga, vrijeme je uzdignuća, ali uzdignuća koje ne možemo pasivno očekivati; uzdignuća u kojem trebamo sudjelovati.

Postoji jedna slika koju stavljam pred naše oči: jednog mladića, jedne djevojke ispunjene životom. Nedostaje joj iskustva, nedostaje joj znanja starijih ali sva titra. I jedna tako titrajuća osoba vođena Duhom Božjim, u Duhu Božjem od Isusa Krista, Pastira, Kralja Svemira, takva osoba titra, sjedinjuje se s titrajima Sina Božjega, titrajima Duha Svetoga i pokreće se, preuzima inicijative, nadahnuta je kao što su nadahnuti pastiri. Kasnije smo čuli, i Apostoli su bili nadahnuti. Nisu propovijedali jer su vršili čudesa. Čudesa su se događala poradi njihove sigurnosti u vjeri, poradi njihovog sklada sa Pastirom i oni su se gibali i nisu se bojali smrti, ostavili su sve.

Ovo su vremena našeg slavlja. Sveti Pavao u poslanici Titu kaže: „Pojavila se milost Božja, donoseći spasenje svim ljudima.“[2] Mi smo primili sve, primili smo milosti, put je otvoren. Ono što Bog želi učiniti u nama u ovom vremenu je probuditi ovu unutarnju dinamičnost, da svatko od nas, procvjeta poput klice, procvjeta poput jednog cvijeta, nosi miris, nosi ljepotu, donosi plod i očituje ono što je Gospodin učinio u nama.

Onda u određenom smislu u ovoj godini zaustavile su se Isusove riječi, Gospine, proroka kako bi ustupile mjesto ovoj dinamici u nama. Dinamičnost našeg duha jedini je način da uskrsnemo, jedini način da cijelo naše biće postane novo u Kristu i ide prema konačnosti. Hoćemo li doći do toga? Da. Isus je došao u MEĐUVREMENOM DOLASKU[3], upravo zato da bude među nama kao jamac preko kojeg se sve ostvaruje jer je uvidio slabost Crkve na Zemlji, čovječanstva na Zemlji, no pomoći će onima koji sudjeluju u ovom hodu.

Ova godina je početak mesijanskih vremena[4], ali ako netko nije krenuo, neka požuri i neka krene, jer tko nije krenuo u ovoj godini, ne može razumjeti, ne može imati svjetlo, i kao posljedica toga ne može se preobraziti, jer ne sudjeluje. U Isusovo vrijeme oni koji ga nisu slijedili nisu razumjeli, nisu se uključili u Njegov život. Mogao je učiniti isto Savao kad se Gospodin[5]ukazao, mogao Ga je odbaciti. Čini vam se čudno. U mojim iskustvima dugogodišnjeg svećeništva vidio sam mnoge duše koje su obavijene, zahvaćene milostima, moćnim milostima i zaustavile su se.

Dakle, nalazimo se u snažnoj dinamičnosti kako ju je Gospa[6] definirala, nalazimo se u finalnom dijelu vremena uglavljenja u Isusu Kristu cijelog Svemira. Gospodin nam ne govori. Zašto nam ne govori? Ne govori nam jer želi da uđemo u djevičansku tišinu, da se cijeli naš duh može gibati unutra s Duhom Svetim koji proniče sve u nama. Zašto to? Jer opasnost je da se zatvaramo u riječi, ideje, obrede, recitacije, u ono što po ljudski možemo razumjeti: slikati, uljepšavati vanjskim oblicima. Ovo iščezava  u ovim vremenima, više ne pomaže. Kao da se priroda u proljeće zaustavi u jednoj fazi, dođe kiša, malo sunca, krene i potom se sve osuši.

Gospodin sada vodi čovječanstvo do konačnosti. Ovo su mesijanska vremena: dovođenje svih stvari u red praveći red u svakome od nas, usklađivanjem našeg duha s njegovim Duhom, i taj proces preobražava našu dušu, preobražava naše tijelo koje će biti preobraženo. Poradi svega toga ćemo proživljavati jedan kontrast. Čovječanstvo kakvo ga vidite danas je zauzeto s tisuću stvari i nema vremena za Boga, uspavano je. Mnogi su već mrtvi i ne čuju. Gospodin uzima one koji se dopuštaju probuditi i vodit će ih dalje.

Dakle, ovaj dan i ovi dani koji su pred nama su dani moćne Božje milosti koja budi našu memoriju, onako kakvi su svi događaji od početka čovječanstva, jer su nam ispričani i predstavljeni u perspektivi novog stvaranja. Sve nam je dano. Sve će se biti oživljeno u nama kako bi zahvatilo svakoga od nas i povelo nas u Život. I sve što trebamo učiniti je biti u ovom skladu, čuvati i očitovati. Vrijeme je da se to očituje. Postoji naša potreba da izađemo iz sebe i komuniciramo s drugima, no to nije zapovijed koja dolazi preko neke hijerarhije, nego je posljedica dinamike našeg života kako bi ljudi mogli vidjeti nadu u nama. Prorok kaže: „Mir bez kraja“[7], bez granica, a na ovoj Zemlji prisutan je rat bez granica. Pratite vijesti. To je jedan rat, ne samo rat, onaj rat s oružjem nego rat duhova. I mi možemo nositi ovaj mir, ovu nadu osobama koje vide to u nama te komunicirati osobama. Osobe dobre volje bit će raspoložive prihvatiti ,ali mi moramo to činiti.

Možemo analizirati propovijedi koje se drže u ovom vremenu. Sve su plitke: na razini posla, na razini života na Zemlji, na razini davanja kruha drugima, ali daje li se Kruh koji silazi s Neba? Ali skoro se ne primjećuje da netko spominje Isusa. Jučer su govorili o Papi Ivanu Pavlu I., Papi Lucianu, Ivanu Pavlu II, ali izbjegavaju reći Isus. Govori se o dijalogu među religijama, o političkim potezima papa. Ova Crkva treba dati nadu. Nada je Isus Krist, i mi komuniciramo Isusa Krista onima koje susrećemo. Naše misli Ga komuniciraju, naše želje Ga komuniciraju, obuhvaćaju Svemir, i tko je dobre volje se budi i pronalaze točke orijentir.

Razmislimo, iznova pročitajmo čitanja: „Pojavila se Milost Božja, spasiteljica svih ljudi. […] On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja“.[8] Od svake nepravde koja postoji na Zemlji, koja kao da dominira. Nitko nas ne može osloboditi, to je jedan zatvoreni krug. Liječnici vam govore kako se ponašati. Jadni zdravstveni radnici nemaju vremena otići na toalet, nemaju vremena za jelo, za spavanje. Sve je zatvoreno. Kažu nam da treba hraniti ljude, davati lijekove, no kad se netko pokrene, sve se zatvara, sve se zaustavlja. Gospodin nas je došao osloboditi, ali moramo vjerovati. Prije svega, neka nitko od nas ne ostane čvrsto zatvoren u sebe samog, u svoje ideje, u svoje koncepte.

„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.“[9] Narod iskrena srca predodređen je vidjeti ovu svjetlost. Ne trebamo se brinuti. Gospodin će očitovati ovu svjetlost kao što je očitovao pastirima. Očitovao je Presvetoj Mariji, Svetom Josipu, Ivanu Krstitelju, Zahariji, očitovao ju je Svetom Franji, i svima kroz povijest. Sada će je neprestano očitovati preko svoje Crkve koja je odlučila živjeti ovo Otajstvo.

Za Božić se govori o radosti, o miru. Živjeti s Gospodinom u Duhu Svetom znači umnožavati radost u sebi, umnožavati mir, vedrinu, sigurnost. Djelovanje u Duhu Svetom, Isusovo djelovanje, je preobrazba našeg bića, djeluju da ono procvjeta, da ga učine plodnim. U nama postoji želja, ali sami ne možemo ništa napraviti. To dolazi od Njega, prihvaćajući Njega kao Marija. No niti Marija nije mogla začeti sama, tako i svi mi. Gospodin će činiti ako želimo biti njegovi, i dovest će do ostvarenja jednom takvom brzinom, žurno jer vremena su zrela, kako bi  se zlo uklonilo iz čovječanstva i čovječanstvo bilo uvedeno u novi život.

Vidite, ovo je stav našeg slavljenja Spomen-čina. Tada sve ove riječi: „Radujte se, radujte se, ispunite se mirom, prenosite svoju radost“[10], osjetit ćete da titraju u vama, osjetit ćete da vas ovaj titraj uvodi u jednu pozitivnu dinamičnost. I svi događaji iz naše prošlosti ili čitavog čovječanstva i budućnosti idu u tom smjeru te mi radosno iščekujemo nova nebesa i novu Zemlju; ali radost koja nije neka utopija. Mislim da mi koji smo prisutni  živjeli smo to u ovoj godini, jednu sigurnost u nama; početnu sigurnost, recimo, jer za sv. Franju na kraju života bio je jedan početak, ali jedna sigurnost u zamahu prema konačnosti.

Sljedeće nas godine očekuju druge milosti i druga događanja s kojima ćemo se suočiti. S ovim stavom koji vam objašnjavam sve više ulazimo u ovu duboku, djevičansku tišinu, tišinu koju ovaj svijet ne poznaje, ne želi upoznati, bježi od sebe. I Gospodin će nas voditi naprijed u ovom napretku. Vidjet ćemo događaje koji se odvijaju na Zemlji, pa i dramatične događaje, ali mi ih možemo promatrati kao s neke visoke planine, izdaleka, odvojeni od tih događaja jer u nama događaji su drugačiji: u nama dominira događaj spasenja.

Dakle, prihvatimo Kralja Svemira, prihvatimo Spasitelja svih ljudi, prihvatimo milost ovih vremena i živimo je. Betlehem je jedan prolazak, no sada je to prolazak prema eshatološkim vremenima, prema Sinu da se očituje u svojoj Slavi da nas zahvati tom slavom.

Hrabro naprijed. Sretan Božić, sretni božićni blagdani.

[1] Vidi posvetne molitve na stranici www.premanovomstvaranju.org u Rubrici „Posvete i molitve“

[2] Usp. Drugo čitanje od Badnjaka, Misa Polnoćka: Tit 2, 11-14

[3] Počevši od poruke Presvete Marije od 7.prosinca 2020. „Mesijansko vrijeme“, objavljeno na našoj stranici i u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021“ na stranici 493, poruke govore o MEĐUVREMENOM DOLASKU Isusa Krista

[4] Usp. poruka Presvete Marije od 7. prosinca 2020. „Mesijansko vrijeme“

[5] Usp. Dj 9

[6] Usp. Poruka Presvete Marije od 31. prosinca 2019. „Svečana posveta Presvetoj Mariji za godinu 2020“, objavljena na našoj stranici i u knjizi „Prema novom stvaranju 2012-2021“ na stranici 387

[7] Prvo čitanje od Badnjaka, Misa Polnoćka: Iz 9, 1-6

[8] Vidi nota 2

[9] Vidi nota 7

[10] Vidi nota 7