26.07.2021

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, vrlo sam sretan što mogu proslaviti svoju pedesetu obljetnicu svećeništva u ovo vrijeme međuvremene Isusove prisutnosti koju mi ovdje živimo na poseban način. Vjerujem da svi vi prisutni ovdje to živite, i onda je ispravno sve zajedno podijeliti, razmijeniti i živjeti.

Mnogi se pitaju što znači živjeti Gospodinovu prisutnost u ovom vremenu. Odgovor se nalazi u Bibliji: stati pred životnog Gospodina i dopustiti da budete zahvaćeni u njegov život kako biste postali životni. Dakle, ovo je točka našeg razmišljanja, naše meditacije, koja nas vodi u dubinu otajstva, vodi nas u našu prošlost, u našu budućnost i u našu sadašnjost. To možemo jako dobro živjeti u čitanjima koja su prikladna za blagdan svetih Joakima i Ane, koja osvjetljavaju prošlost,[1] Evanđelje osvjetljava vječnu sadašnjost,[2] psalam osvjetljava da se sva Božja obećanja ostvaruju[3], i sve što se rađa od Boga i što želi biti u Bogu, živjeti za Boga, iznova se rađa. Međuvremena prisutnost Isusa Krista je naviještena kao priprema, uvod u posljednju fazu: njegovo slavno očitovanje, kada sva Božja djeca trebaju zasjati poput Njega, biti preobražena, uvedena u novo stvaranje. Dakle, vraćam se na to da sudjelovanje u međuvremenoj prisutnosti Isusa Krista znači stajati pred životnim Bogom, i dopustiti da budemo zahvaćeni, preobraženi, kako bismo bili životni.

Vi trebate razumjeti ovaj povijesni trenutak na Zemlji, on se događa za svu djecu Božju, za one koji žele biti Božja djeca, ono što se dogodilo s Apostolima u prvom dolasku Isusa Krista: bili su vođeni naprijed da iskuse Uskrslog Krista te da žive u sebi uskrsli život. Na njih se spustio Duh Sveti i pokrenuo otkupljeni život te navijestio slavnu budućnost djece Božje.

Točka na koju sam se koncentrirao je sljedeća: „Blago vašim očima što vide i vašim ušima što čuju“.[4] To je u ovom trenutku u nama aktualno, ali iz ovoga razumijemo da neke osobe imaju oči, gledaju i ne vide, jer unutarnje oči nisu otvorene, unutarnja osjetila nisu otvorena, tko prihvaća, otvoren je. Dakle,  čitanje nas gura u unutarnje, intimno svetište, u duhu svakoga od nas koji se otvorio Uskrslom Kristu i Pobjedniku, Duhu Svetomu, jer nas Duh Sveti čini sposobnima osjetiti prisutnost Uskrsloga Krista. Kao što je Uskrsli Isus Krist posjećivao vjernu braću kao njihov Pastir, potom je evangelizacijom Svemira Uskrsli Krist počeo posjećivati braću i sestre Srednjeg Svemira. Sada pogurava ulazak i ušao je snagom svog uskrsnuća u Niski Svemir, osobito na Zemlju, kako bi Božje zakone učinio živima i djelotvornima u svakome od nas te da bismo iskusili uskrsnuće.

Znam što ste živjeli kroz ove tjedne, u ovom vremenu u kojem smo vam objavili da prošlost je prošlost, treba je ostaviti; da je budućnost novost kojoj se trebamo otvoriti pod vodstvom Gospodina prisutnog među nama. Ja sam proživio na način da mi je cijela prošlost bila osvijetljena, ne u savršenom smislu, nego u smislu da Gospodin oživljava sve, sve do podsvijesti. One podsvijesti koja je povezana s trenutkom začeća, jer sam otvoren i vjerujem da me Bog Otac povjerio Sinu, Sin je Ocu zajamčio da će me spasiti, Duh Sveti je to potvrdio, i potom me je Sin povjerio Majci Suotkupiteljici, Kraljici, Zaručnici Duha Svetoga da me nosi u svom Srcu. Vjerujem i sudjelujem, i život dobiva puni smisao, sve se mijenja u prošlosti. U prošlosti se vidi samo Božja prisutnost i mogu reći da je moj život jedno čudo Božje. Sam nisam mogao niti biti začet, niti rođen, i u čitavom  mom životnom hodu vidim Božju ruku koja me u ljubavi i strpljivo vodila i usmjeravala te dovela do ovog trenutka.

U isto vrijeme to me čini prisutnim pred Gospodinom da ga mogu osjetiti, i otvara cijelu budućnost budući da On  obećava da će izvršiti ono što je rekao, jer Bog ne može lagati. Ako ja prionem bit će ostvareno, makar se čitavi pakao protivio.

Ma ovo je istina za koju vjerujem da živi svatko od vas, da je međusobno dijelite, i to je istina koja treba biti sve svjetlija, po kojoj uskrsava prošlost. Isus kaže: „Zaista kažem vam, mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti ono što vi vidite, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli.“[5] Ma u ovoj Crkvi svega Svemira sve uskrsava. Kao što se Isus spustio nad pakao kako bi oslobodio zarobljenike, pravednike, poveo ih sa sobom, sada sabire sve sa Zemlje, iz Svemira, vodi naprijed na definitivan način, i u svakome od nas koji se dopušta obasjati Gospodinovom prisutnošću, On obasjava čitavu prošlost u nama i mnogim pravednicima, spriječenima lažima, lažima ovoga svijeta, stavljenim u pomutnju, oni se bude.

Kristovo djelovanje u Duhu Svetom nadilazi sve granice ljudske logike, ljudskih sustava, ljudske moći, sve ruši kao što je srušilo onaj kamen položen na njegov grob, i u isto vrijeme otvara put. U tom smislu naš život budi također i Raj, u kom smislu? Jer oni  napokon čekaju novo stvaranje, pjevaju jer su klice krenule sa Zemlje, krenule su osobe koje se zalažu u zajedništvu Crkve svega Svemira, i čitavi Svemir se kreće, raduje se Nebo, raduje se Čistilište, raduje se Srce Gospodina, Nebeske Majke, i to je Nebeska Liturgija.

Sve je koncentrirano u ovom poticaju našeg sudjelovanja u Uskrslom Kristu u nama, za one koji žive njegovu prisutnost, ne u vizionarskom, nego u realnom smislu. Kako znamo da je to u realnom smislu? Stoga što nas mijenja, što nas preobražava i vidimo da iz dana u dan nismo isti, sretniji smo, nemamo poteškoća u razumijevanju, u opraštanju, u razmjeni radosti koja silazi s neba. Sve se mijenja u našem životu, i ovo je stvarnost. Tada možemo utjecati na cijelu Zemlju, i Gospodin najavljuje da će događajima utjecati na cijelu Zemlju jer želi privući svu svoju djecu, sve; također i onaj posljednji koji se želi vratiti Ocu, vodit će ga naprijed. Dakle, ovo je naša svećenička radost čitavog naroda. Ovo je proročka radost, jer preko nas prolazi svjetlo, Kristovo Lice koje nas prosvjetljuje, te po nama Bog kraljuje.

Govorio sam da to nisu osjetila našeg tijela, naš vid koji, ako gledamo, ne vidimo, nego je to jedan unutarnji proces. Nažalost, svijet ne želi razumjeti, također niti kršćani ne razumiju. Donosim vam jednostavnu epizodu pačića: roditelji su gnijezdo pripremili u jednoj rupi u stablu, na visini deset metara. Gledao sam ovih dana ovu scenu i razmišljao o onome što vam govorim. Daleko od opasnosti, no opasnost uvijek postoji. Tu su zmije koje se kreću, imaju instinkt. I potom su se rodili pačići. Jedno jaje je nestalo jer ga je zmija progutala, ali i zmija je trebala živjeti. Kaže da je ta zmija tako živjela tjedan dana, nahranjena. Nekoliko dana nakon rođenja pačića majka se ne pojavljuje, stoji u vodi i tu i tamo pliva, jer pačići trebaju skočiti sa visine od deset metara. Prvi snažan, hrabar, pogledao je van, bacio se i odmah počeo plivati. Potom svi drugi, na kraju jedan neodlučni: ne, ne, da, ne, na kraju se bacio, spustio i došao do majke. Ma, je li moguće da životinje razumiju za nekoliko dana? Mladi sobovi, već dva ili tri dana nakon rođenja, počinju hodati tisuću kilometara sa stadom. Ma, je li moguće da smo mi sve znanje prebacili u teorije i zanemarili Duha Svetoga? Stvoreni na Božju sliku, predviđeni upravljati svim stvorenjima zajedno s Kristom, da cijeli svemir živi u skladu sa Zakonima Duha Svetoga. Nažalost, životinje nas prethode.

Pa što je to, što znači osjetiti Isusa Krista prisutnim? Rekao je: „Bit ću prisutan u duhu, nevidljiv onima koji me odbacuju, vidljiv onima koji me prihvaćaju”,[6] ne tko me površno prihvaća. Žive su mi Isusove riječi koje smo ovih dana čuli od svetog Mateja:[7] majka Jakova i Ivana predstavila je djecu, jer je htjela dobiti službe, da jedan sjedne s desna a drugi slijeva u kraljevstvu Božjem pokraj Isusa. Isusov odgovor: „Ne znate što tražite!“ No, koliko je izgovorenih molitava u kojima osobe ne znaju što žele, čak što više žele suprotno; recitirane, prazne, polemične, pune kritike. I onda pitanje: «Možete li piti iz kaleža iz kojeg ću ja piti?», «Da», „Pit ćete svakako, svi skupa. Tko želi piti živu vodu, treba proći kroz to da pije sa mnom iz kaleža.» Ma sudjelovanje u Euharistiji nije noćni provod, nego je piti Krv Kristovu, jesti njegov Život kako bismo imali njegov Život. Ako je naše sudjelovanje ovakvo, s dubokom vjerom, sjedinjeno u tom krštenju, što znači piti kalež, suočavajući se s Kristom u svim fazama našeg života, pa i onim ružnim, također i u smrti, procesima, tada mi sudjelujemo u Kristovoj pobjedi, u Uskrslom Kristu.

Potom znate da Isus na kraju kaže: „Pit ćete, ali to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.“[8] Gledajte, to je vrlo jednostavno, ali duboko: koliko ratova postoji u nama jer želimo ovo, jer želimo ono, želimo biti poput drugih, bolji, uspješniji, bogatiji. Sva dinamika duha zla. Otac je onaj koji je mislio na vas, i ta će se Očeva misao ostvariti u svakome od vas i u toj misli ćete pronaći svoju puninu, i iz te misli možete prelijevati uskrsli život drugima. I dobro znate, odmah nakon toga drugi su apostoli bili gnjevni, gnjevni jer su isti kao ova dvojica, a Isus je ovako rekao: „Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“[9] I svi društveni problemi, svi unutarnji sukobi, među osobama, u braku, u vjerskim zajednicama, u Crkvi, sve nestaje, ako se uronimo.

Dakle u ovoj Gospodinovoj prisutnosti, posebnoj prisutnosti, svaka riječ oživljava u nama i Gospodin nam komunicira značenje Svetog Pisma, onako kako ga je komunicirao dvojici učenika iz Emausa,[10] svim Apostolima, kako nam je Duh Sveti komunicirao, koji čini životnima naše moći duše: memoriju, razum, volju. Cijela naša duša, cijelo naše tijelo s duhom to osjećaju, i tada se mijenjamo.

Postoji jedna temeljna stvar u našem životu: kada stojimo pred životnim Bogom, trebamo Mu pristupiti svjesni da On nije ono što mislimo, da smo ograničeni i loši. On je savršeno dobar prema nama, pravedan, velikodušan, drag, djeluje u svakom trenutku u skladu s našim rastom, no sve dovodi do ostvarenja. I mi ulazimo u jednu fazu, posljednju, u povijesti čovječanstva. Rečeno nam je da se približavamo vrhuncu napretka čovječanstva, onoj prekretnici, približavamo se njegovim obećanjima. Naše poštenje, korektnost, pred životnim Bogom je prepoznati da je On dobar prema meni, uvijek je bio dobar. Ako sam ja ranjen u jednom trenutku svog života, ova se rana stvorila jer nisam u tom trenutku vidio da je dobar. U tom trenutku, također i ako sam povrijeđen, njegova je dobrota sjala, ja je nisam vidio. Danas ako se mi uronimo u njegovo Lice onakvo kakvo jest i s ovom međuvremenom Kristovom prisutnošću u čovječanstvu, njegovo će Lice sve više sjati onima koji ga žele vidjeti onakvog kakav On jest, i mi ćemo se preobraziti. Tko ga odbije, bit će stavljen na stranu, prema vlastitom odabiru, ili bolje reći on će se sam udaljiti, zatvorit će svoje oči kako ga ne bi vidio.

Evo, u ovom trenutku u kojem također i ja slavim jedan svećenički prolazak, želim da sav narod živi jedan svoj prolazak, tada će iščeznuti sve diskusije, iščeznut će raslojena, djelomična spoznaja. Svatko od nas za Njega je dragocjen i On želi da budemo formirani po njegovoj misli, i prosvjetljuje nas i daje nam spoznaju i jednu cjelovitu misao. I od toga će iščeznuti svi lažni proroci, lažni mistici, lažni vizionari, jer će sve biti podloženo Onom koji jest. Ako zauzmemo stav jednog unutarnjeg slušanja prema ovom, ovoj istini, pred Kristom, u nama se mijenja svijet, zasja prošlost ne samo naša nego i svih pravednika, nevinih, patnika. U svim osobama, dušama koje žele spasenje od pravoga Boga, otvara se radost prema nebu i slavi se Liturgija svega Svemira. Pozivam vas da uđete u ovaj stav, inače će biti kasno. Sada vremena ne samo da će biti brza, nego iznimno brza.

I blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga

[1] Prvo čitanje: Sir 44, 1.10-15

[2] Mt 13, 16-17

[3] Ps 132(131)

[4] Mt 13,16

[5] Mt 13,17

[6] Isusova poruka od 5. siječnja 2021 „U moje ćete ime pobijediti“, objavljeno na http://www.premanovomstvaranju.org

[7] Svetkovina Svetog Jakova 25. srpnja: Mt 20, 20-28

[8] Usp. Mt 20,23

[9] Usp. Mt 20, 25-28

[10] Usp. Lk 24, 13-35