06.06.2021

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, svi mi koji smo pratili ovaj hod živjeli smo jedan hod vođen Duhom Svetim. U tom hodu uočili smo faze koje su nam pokazane osobito onda kada govori Bog Otac. Svaki put kad Bog govori nešto se zaključuje, a nešto drugo se otvara.

Polazeći od ove točke, govorimo na temelju poruke Boga Oca koju nam je dao za ovu svetkovinu: „Sela u duhu“,[1] takav je i naslov. Svi ste iskusili, kad napravite svečanu posvetu kako vam je objašnjena, u vama se otvara prostor i pred vama. U ovoj poruci, koja je usredotočena upravo na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, vidimo još veću jasnoću identiteta i poslanja Crkve svega Svemira, vidimo ostvarenje Isusova obećanja od 8. rujna 2011. „Budućnost moje Crkve“.[2] Vidimo jednu intuiciju, nadahnuće pape Benedikta XVI., koji je tada bio Kardinal, koji je vidio kršćanstvo u budućnosti sa dvije strane: s jedne strane, mnogo novih zajednica, novih skupina, s vrlo intenzivnom duhovnošću; s druge strane, jedna masa ljudi koji pripadaju kršćanskim religijama. Također i ovo se događa.

Vratimo se identitetu Crkve Isusa Krista svega Svemira koju Otac pokazuje kao jednu jedinu, nedjeljivu. U čemu se sastoji identitet Crkve Isusa Krista svega Svemira? To je njegovo Mistično Tijelo i pronalazi svoj identitet u Euharistiji. Potom Bog Otac kaže da u ovoj Crkvi cirkulira trojstvena ljubav koja vas povezuje jedne s drugima. Uvijek je to trojstvena ljubav nije bilo koja druga ljubav, tada nas uključuje u djelovanje Presvetog Trojstva. Kao što znate u kršćanstvu, to je jako naglašeno, osobito u katoličkoj vjeroispovijesti, da se identitet Crkve pronalazi u Euharistiji i u Presvetom Trojstvu, ali gdje u Presvetom Trojstvu? Presveto Trojstvo ima potpuno povjerenje u Isusa Krista. Prostor, kako se kaže za Crkvu, da je prostor prisutnosti Presvetog Trojstva, egzistencijalni prostor. Kada se govori o egzistencijalnom prostoru, onda mislimo na ova vremena, mislimo na ovo, na ono. Ma ne, egzistencijalni prostor za Presveto Trojstvo je osoba Isusa Krista u njegovoj cjelini, i u toj osobi sudjelujemo u Mariji, s Marijom i po Mariji, jer je Bezgrešna Marija unaprijed oslobođena istočnog grijeha u svjetlu otkupljenja po Isusu Kristu. U Mariji mi susrećemo Isusa, začetog, živog. U Mariji i s Marijom mi hodamo kako bismo primili sve što je ona, Bezgrešna, Suotkupiteljica upila od Isusa Krista, kako bi se  po njemu sjedinila u jednom hipostatskom sjedinjenju (sjedinjenje dviju naravi: Božanske i ljudske), po Njemu, u Bogu u Presvetom Trojstvu.

Dakle, Crkva treba  nastaviti ići ovim putem i po Mariji, jer je Ona dosegla savršenstvo u Presvetom Trojstvu. Spustila se među nas kako bi nam komunicirala, kako bi pripremila međuvremeni dolazak Isusa Krista, koji je željela pripremiti izravno u Međugorju. I Marija je Ona  koja nas vodi u Duhu Svetom i rađa, čini nas sposobnima da se sjedinimo s Isusom Kristom.

Dakle sudjelujemo, ulazimo u ovaj prostor, egzistencijalni prostor, krštenjem, u osobi Isusa Krista. Neki vjerski predstavnik, neki ljudski autoritet, neka ljudska organizacija, ne može više biti centralna  točka orijentir, nego kako smo upravo danas molili u zbornoj molitvi,[3] živi Bog, živi Isus Krist. Iz ove perspektive mi ulazimo, prihvaćajući Isusa Krista po Mariji, u onaj prostor gdje nas Kristov Duh vodi Bogu Ocu, i tada ova  trojstvena ljubav cirkulira u nama. Kao što Sveti Pavao kaže, da je njegov život Krist, živjeti Krista.[4] Došli smo do ove točke hoda, govorim o svima nama koji idemo ovim putem, gdje ovo za nas nije neka kateheza, nego mi smo iskusili, proživjeli smo.

Sada je trenutak da prođemo, da u potpunosti uđemo u ovaj egzistencijalni prostor, u potpunu pripadnost Isusu Kristu po Bezgrešnoj Majci, Suotkupiteljici i Kraljici, da sve ono što ispovijedamo dolazi iz ove trojstvene ljubavi i ispunjava nas. A kad kažemo Majka, ona je Majka Božja; kad kažemo Suotkupiteljica, ona je moja Suotkupiteljica, od svih nas, sa njezinim savršenim suotkupljenjem, potpunim, svemogućim; kada kažemo Kraljica je Kraljica. I to nas uvodi u ovo vrijeme prihvaćanja posebne prisutnosti Isusa Krista, međuvremene.

U tom smislu pročitat ću sažetak poruke: „Zajedništvo među članovima moje jedine i istinske Crkve svega Svemira predodređeno je rasti i postati sve vidljivije. Pozvani ste osjećati se u zajedništvu sa svom vašom braćom. Kada se međusobno tražite i susrećete – fizički, u duhu ili uz pomoć sredstava koja vam tehnologija danas nudi – među vama se stvara duhovna dimenzija koju definiram kao jedno „selo u duhu“, jedno mjesto duhovnog susreta, gdje cirkulira Trojstvena ljubav koja vas međusobno povezuje. To nije neka izmišljena slika, jer stvarnosti duha nisu virtualne slike, nego konkretne stvarnosti, koje donose jednako konkretne plodove za one koji vjeruju.“ Veliki dio ove poruke govori o razvoju ovih sela u duhu, o zajedništvu. Ovo prepuštam vama svećenicima, prepuštam duhovnim vođama, prepuštam jezgrama, da se produbi kao i svakome od vas. No želim naglasiti da je ovaj kozmički hod došao do neizbježne, obavezne faze.

Citiram vam, posebno ste ovih dana čuli da je kardinal Marx iz Bavarske dao ostavku. On je kardinal koji je imao povjerenja u  papu Bergoglia i jako ga je podržavao. Sazvao je konferenciju za štampu. Citiramo ono što su posebno naglasile njemačke novine, i ovo je citat: „Crkva je došla do jedne mrtve točke“, mrtva točka, ni tamo, ni ovamo, ni nazad, ni naprijed, ustajalo. Ovo nisam ja rekao, to je rekao kardinal koji ima povjerenja u papu Bergoglia.

Dakle, moje pitanje svima nama je: pogledajmo u sebe nalazimo li se u mrtvoj točki, da se ništa u nama ne kreće. Ako se u nama ništa ne kreće u duhu, znači da smo u jednoj mrtvoj točki. Ako gledate da se u vašim susretima, grupama, župama ništa ne kreće to je onda jedna mrtva točka, i nema nikakvog utjecaja na čovječanstvo, Crkva ne ispunjava svoje poslanje. I stoga sam rekao da su ova sela u duhu o kojima govori Bog Otac obavezna etapa i nema povratka nazad, zašto? Jer se u jednom globaliziranom slavlju primjećuju emocije, površne stvari. Ako nema promjene u jednoj župi, u jednoj vjerskoj zajednici, ostaje se na površini. U ovim selima u duhu kakva su u Očevoj misli, u jezgrama, kao što je Isus navijestio  8. rujna 2011., tu su osobe, jezgre u kojima su osobe odlučne, pulsirajuće, životne, jer sudjeluju u životnom Bogu, kako smo molili danas u zbornoj molitvi.

U tim jezgrama, u ovom bratskom zajedništvu, raste svaka osoba. Svaki pojedinac pronalazi svoju originalnost, pronalazi svoje poslanje, pokreće se dinamičnost Duha Svetoga u tim grupama, između tih grupa. Dakle oni se ne nalaze u mrtvoj točki, oni sudjeluju u životnom Bogu. Nitko ne može zauzeti mjesto, referentnu točku umjesto živog Boga, jer moćne milosti danas zahvaćaju Zemlju i čitavi Svemir i vode u ovom smjeru da se sudjeluje u djelu otkupljenja, da se sudjeluje u djelu Isusa Krista, životnog Boga među nama.

U tim grupama, u tim jezgrama, u tim selima, osobe mogu živjeti u neprestanom uzdignuću u Bogu, u neprestanom uzdignuću koje vodi do neposredne spoznaje, o kojem smo govorili mnogo puta, o kontempliranju Boga licem u lice, i Isus o tom govori. Bez ovog sudjelovanja u životu životnog Boga ostaju obredi, ostaju obvezni susreti i vrti se oko mrtve točke.

To nisu niti izrazi niti mistične poruke. Uzimam neke odlomke iz današnjih čitanja. U poslanici Hebrejima[5] predstavljen je Veliki svećenik koji jednom zauvijek ulazi u Nebesko svetište i sklapa savez s nama. Ako je On ušao da nam pripremi mjesto, ako nam je dao svoga Duha Svetoga i ako mi živimo u onom prostoru njegove osobe, egzistencijalnom prostoru o kojem govorimo, mi smo s Njim na Nebu, kako kaže Sveti Pavao, naš duh je tamo. Tada, naša slavlja nisu vrćenje oko mrtve točke, nego sudjelovanje u onome što se događa u Nebeskom Svetištu. To je nebeska Liturgija i mi smo u neprestanom rastu, u jednoj neprestanoj promjeni. Ako tako ne sudjelujemo, mi smo predodređeni vrtjeti se oko mrtve točke. U ovom vremenu trebamo napraviti odabir, odlučiti se.

Prvo čitanje, uzeto iz knjige Izlaska,[6] predstavlja narod kojem Mojsije govori, objašnjava zakon, i svi ljudi kažu: „Što je Gospodin zapovjedio, učinit ćemo i izvršit ćemo“, i Mojsije s krvlju poškropi oltar, poškropi taj  narod. Što je Mojsije učinio? Obilježio je krvlju, poput krvi onog žrtvovanog jaganjca koja je prolivena u Egiptu, kako bi se zaštitio narod, zapečatila i zaštitila ona odluka naroda. Ako u narodu nedostaje ovaj odgovor, biblijski je izraz: „Krv pada na njih“.[7] No, jesmo li mi svjesni toga dok slavimo Euharistiju? Ono što smo obećali, Isus je krvlju obilježio pred Ocem: „Ja prolijevam moju krv za ove osobe“, i ta je krv moćna i sposobna voditi nas u Nebesko Svetište. Ako se mi ne pridružimo…, i kako se pridružuje? Židovi su se pridružili prikazujući najljepše životinje, kao izraz njihova srca, po tadašnjim konceptima, ali u krštenju Bog je tražio od nas da darujemo nas same, kako bismo bili preobraženi, oblikovani, kako bismo postali nova stvorenja.

Došli smo dakle do jedne povijesne točke u kojoj kršćani ne mogu više biti površni. Ako žele prihvatiti milosti ovoga vremena koje nas vode, pripremaju za slavni Kristov dolazak, prema novom stvaranju, potrebno je sudjelovati u životu životnoga Boga, u Isusu Kristu. Stoga je Bog Otac u ovoj poruci stavio da je referentna točka za nas Euharistija, gdje je prisutan životni Bog, gdje je Isus, gdje je Otac, gdje je Duh Sveti i mi ulazimo u ovaj protok ljubavi, života koji nas neprestano uzdiže. Ako se nastavimo vrtjeti oko mrtve točke, ne znam kako ćemo završiti. Možemo povjeriti osobe Bogu, Njegovom Milosrđu, ali kako nam je rečeno u svim ovim vremenima, vrijeme istječe. Posljednju milost koju nam je Otac dao, poslao je svog Sina u ovom međuvremenom dolasku kako bi se suprotstavio svakom zlu, darujući nam priliku da nas otkupi, ali bez našeg sudjelovanja, našeg odabira, Bog Otac ne može učiniti ništa.

Ja vas pozivam da sudjelujete, sudjelujete u milostima ovog vremena i uđete u Crkvu svega Svemira koja vrši ove programe tako da sudjelujete u svakoj molitvi, u svakom slavlju, u životu životnoga Boga, da biste imali život u sebi i prenosili ga drugima.

I ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Poruka Boga Oca od 5. lipnja 2021., objavljena na www. premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju“, Svezak 1, godina 2012“, na stranici 201

[3] Zborna molitva od Svetkovine Tijela i Krvi Kristove, godina B

[4] Usp. Fil 1, 21

[5] Usp. Heb 9, 11-15

[6] Usp. Izl 24, 3-8

[7] Usp. Lev 20, 8-27