Duhovi

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

23.05.2021

Nalazimo se u svetkovini Duhova i Duh Sveti, u jučerašnjoj poruci,[1] započinje govoreći: „Došli ste do ovog trenutka“.

Ja mislim da nam je dužnost, razumjeti Duha Svetoga i početi ga razumijevati, napraviti opću sliku situacije. Isus više puta kaže: „Duh Sveti vodit će vas u svu istinu.“[2] Isus više puta govori: „Podsjetit će vas na ono što sam vam rekao, na ono što sam učinio, jer će vam objaviti što čuje od Oca.“ I s ovim Isus također naviješta da je Otac iznad Njega, iznad Duha Svetoga. Isus govori i čini ono što vidi da čini Otac, a isto tako i Duh Sveti. No Isusovo djelovanje i djelovanje Duha Svetoga uvijek je i samo jedno: da upoznamo Oca; u ovome je sva istina kad se kaže: „Objavit će vam buduće stvari.“[3] Ovo „Objavit će vam buduće stvari“[4] onaj je hod prema Ocu, prema spoznaji Oca.

Kroz sva čitanja prošlog tjedna, u Evanđelju bila je prisutna Isusova molitva za nas, molitva koja nas je pripremala za dar Duha Svetoga.[5] Međutim, u Djelima apostolskim također smo čuli da neki, iako su bili Isusovi učenici, nisu poznavali Duha Svetoga, nisu niti čuli za postojanje Duha Svetoga.[6] Ja vjerujem da je na neki način i danas takva situacija: poznajemo ga kao riječ, ali razumjeti njegovo djelovanje i sudjelovati u njegovom djelovanju, vjerujem da je to većini još uvijek nepoznato.

U Evanđelju od sinoć,[7] u jučerašnjoj svetkovini, nalazi se odlomak u kojem se kaže: „Duh Sveti još nije došao, jer Isus još nije bio proslavljen.“ Onda, znamo da je Duh Sveti govorio preko proroka, ali često proroci nisu razumjeli ono što su imali za reći; govorili su – ono što su čuli – ali nisu aktivno sudjelovali. Znamo naprotiv da je Presvetoj Mariji, punoj Duha Svetoga, navijestio Veliča[8] i, dok ga je naviještao, bilo joj je jasno: bilo je to kontempliranje Božjeg djelovanja koje je ona vidjela i, u tom trenutku, također i Elizabeta, zahvaljujući Duhu Svetom, prepoznaje u Mariji Majku Gospodinovu.[9]

Kažem ovo da bih rekao: Duh Sveti je u ovoj dimenziji. Duh Sveti, sudjeluješ s Njim kada živiš ovu dimenziju, poput Marije, poput Elizabete. Onda ako si u neposrednoj spoznaji, tada te Duh Sveti uvijek vodi naprijed u spoznaju Boga, objavljuje ti budućnost, ali budućnost u Bogu, a ne budućnost. To je dar Duha Svetoga.

U prvom današnjem čitanju[10] nije u potpunosti izraženo što su Duhovi: čini se da je Duh Sveti sišao i dao im je dar da govore nove jezike. Ali današnji silazak Duha Svetoga povezan je s cijelim hodom koji su Presveta Marija i Apostoli prije toga učinili, s onim hodom koji prolazi kroz Uzašašće, koji prolazi kroz prikazanje života da bi se tražilo ono što je gore. Prolazi od susreta s Isusom koji puše na njih i otvara im um za razumijevanje Svetog Pisma; započinju hod prema svoj istini. Kao da su one tri godine s Isusom, bile priprema, Isus je svojim životom svjedočio što je život u Bogu, iako su bili … Židovi, imali su Pisma, imali su Mojsija … ali nisu poznavali Boga.

Dakle, kad kažem uokviriti sve ovo, trebamo poći od Oca, Oca koji je dobar prema svima, koji ljubi sve, koji je sve stvorio i stvorio je u tom viru, u tom djelovanju ljubavi s Isusom i s Duhom Svetim, nije sam stvorio. U Svetom pismu se kaže: „Ništa što postoji ne bi postojalo bez njega“,[11] misleći na Isusa. Ali ispravnije je reći: „Ništa što postoji ne bi postojalo bez Isusova djelovanja, djelovanja Duha Svetoga, u Ocu“, to je plod jednog vira. Tada, Otac – dobri–koji nas je stvorio, znamo što se dogodilo od početka stvaranja: pobuna Lucifera, pobuna mnoštva ljudi, podjela Svemira kao što znamo, i odatle kreće ona bitka koju je i jučer, u poruci, Duh Sveti spomenuo. To je jedna bitka između Božje misli i Luciferove misli: Otac koji nas sve – u svim stoljećima, svih vremena – vraća k njemu i Lucifer koji nas naprotiv vodi prema svojoj misli.

Ovdje je suptilna podjela, jer meni se čini da za nas kršćane postoji rizik da vjerujemo, ali da uzmemo Oca – kao što sam već mnogo puta rekao – i onda uzmemo Isusa, uzmemo Duha Svetoga i svedemo ga na zemaljske situacije, dok nas naprotiv čitav hod vodi prema novom stvaranju. U Svemiru je sve u pokretu, također i Raj je u pokretu, svi čekaju na novo stvaranje. Često mislimo: idemo u Raj da se odmorimo, dok naprotiv svi Svetci, svi Anđeli, svi su u borbi zajedno s nama. Bitka nije gotova, bitka će završiti samo sa finalnim sudom, kada jednom zauvijek zatvorimo Lucifera i one koji mu pripadaju.

Anđeli su čisti duhovi, no i oni su u bitci. Iz knjige „Preko velike barijere“[12] znamo: svaki Arkanđeo sudjeluje u borbi protiv Luciferovog djelovanja koji se suprotstavlja darovima Duha Svetoga. Zašto to govorim? Ponekad se misli da biti uronjeni u Duha Svetoga znači biti u miru, imati sve jasno i znati što treba činiti. Ali nije tako. Kada si uronjen u Duha Svetoga ili pokušavaš biti uronjen u zakone čistog duha, to te stavlja izravno u onaj pokret Crkve Isusa Krista koja napreduje prema novom stvaranju, koja ti svakodnevno daje razumjeti korake, ne one koje trebaš vršiti za godinu dana, nego svaki dan. I darovi Duha Svetoga nisu karizme, kako je često viđeno. Darovi, ako ih pogledate jedan po jedan, sposobnost su razumijevanja Božje misli, sposobnost razumijevanja Boga. To nije pitanje karizmi i čudesa. Karizme i čudesa su potvrda da Isus čini kada Crkva napreduje. To lijepo govori u Djelima Apostolskim: Isus je potvrđivao među njima.

Dakle, mi od začeća znamo da, kada Ocu kažemo da, Otac nas daruje Sinu i tamo primamo pomazanje Duha Svetoga, koji nam daje sve sposobnosti da vršimo naš hod prema novom stvaranju, naš, osobni; hod koji se treba vršiti u zajedništvu sa svima onima koji su u tom trenutku izabrali Isusa. Bez Duha Svetoga ne možete vršiti ovaj hod. Znamo kako smo završili na Zemlji, znamo kakvi su planeti Niskog Svemira, i onda tamo je još jasniji dar dobrog Oca koji nas daruje Sinu i koji nam preko Sinovog otkupljenje daje mogućnost da budemo djeca, da se vratimo životu u zajedništvu s Duhom Svetim.

Evo, zašto smo jučer čuli, prije nego što je Isus bio proslavljen, nije bilo Duha.[13] Isus je pribio na Križ sve naše granice, sve naše grijehe, sve što nas sprječava da možemo čuti i prihvatiti Duha Svetoga, što nas sprječava da razumijemo Božju misao. Dakle, prihvaćajući Njega – Isusa – prihvaćamo također dar Duha Svetog koji nas iznova vraća u ovaj pokret, iznova nas uključuje u ovu Crkvu, svoju Crkvu, koja napreduje prema novom stvaranju.

Kada kažem da mislim da je i danas Duh Sveti viđen samo … kad se netko čini obasjanim, kada netko dobro govori – a da ne spominjemo karizme, darove – to znači uvelike smanjiti Božje djelovanje. Mi smo sastavljeni od duha, duše i tijela; znamo da sve polazi od duha, i potom se konkretizira. Ako pogledamo, međutim, mi pokušavamo sve razumjeti glavom. Tako čineći mi nismo u djelovanju Duha Svetoga, tako čineći ulazimo u djelovanje koje ima duh Zemlje koji želi razumjeti, uokviriti i zatvoriti Duha Svetoga. Staviti sve na razinu Zemlje, razumjeti, uokviriti, formirati institucije, hijerarhije, reći tko ima ovaj dar, tko ima neki drugi dar, to znači da nismo razumjeli Duha Svetog. Ući u zakone duha, kako danas kaže Sveti Pavao: „Ako se dopustite voditi duhom, više niste pod zakonom,[14] to bi trebao biti zadatak svakog kršćanina, člana Crkve Isusa Krista, koji dopušta da nas Duh Sveti vodi naprijed, da nam objasni, otvori nam put, prosvijetli: ovo je Isusov dar, prvi dar da bismo napredovali prema novom stvaranju.

Jučer nam je Duh Sveti rekao: „Došli ste do ove točke“, jer vremena idu brzo i mi se približavamo onom trenutku kada ćemo ući u novo stvaranje. Ali ako mi ne živimo život s ovom vjerom u nama – vjerom u vječni život, vjerom da ćemo napokon otići do onog stvaranja u kojem više nema nikakve zavisti, nikakve oholosti, nikakve ljubomore, nikakve boli, plača, gdje će biti istinska pravda, a ne ona kakva je na Zemlji – ako ja ne živim u ovoj vjeri, čak i ako kažem da vjerujem u Boga, uvijek ću pokušati riješiti probleme na Zemlji po duhu svijeta; uvijek ću biti u sebi mješavina između poticaja duha i poticaja svijeta, sve će biti jedan kompromis.

Nalazimo se naprotiv u onoj točki gdje, kao Crkva, kao predstavnici Crkve Isusa Krista, iako nas je malo, trebamo mu dopustiti da nam pomogne živjeti po zakonima duha, što ne znači biti u miru i živjeti u oblacima, nego biti poslušni Ocu. Ako pogledate Arkanđele, čiste duhove, mogli bi biti u miru, ali ipak su pred Božjim prijestoljem, stiže zapovijed i oni kreću; stalno su u ratu. Sveti Mihael predstavljen je s jednim mačem. Vjerna braća isto tako: dolazi Arkanđeo, izdaje im zapovijed i oni kreću. To je stav koji trebamo imati: biti u tom stavu i kozmička Pedesetnica o kojoj govorimo, upravo su ovi poticaji koji dolaze iznutra, ove zapovijedi.

Sveti Pavao danas u poslanici Galaćanima[15], lijepo objašnjava kako živjeti po duhu i po tijelu. I mislim da mogu reći, a da ne pogriješim, da kada opisuje tjelesna djela – ja ih neću čitati, ali pozivam vas da ih pročitate – opisuje Zemlju, opisuje kršćane podijeljene u frakcije, zavisti, neslaganje. A sveti Pavao kaže: „O tim stvarima obavještavam vas, kao što sam vam već rekao: tko ih čini, neće baštiniti kraljevstvo Božje.“ Ne kažem to ja, kaže Sveti Pavao. Prvo vrlo dobro opisuje kršćane, a potom kaže: „Neće baštiniti kraljevstvo Božje.“ Zašto to govorim? Ne da se uplašimo, ne da kažemo: „Onda ne možemo uspjeti“, jer bih mogao upotrijebiti riječi Svetog Pavla kad negdje drugdje kaže: „Onda sam uništen“,[16] i umjesto toga kliče u Duhu Svetom i kaže: „Ne, jer ako se uronim u Gospodina, mogu učiniti sve u Onomu koji mi daje snagu[17] … i hvalit ću se svojim slabostima.“[18]

Kažem ovo da bih rekao da kao Crkva Isusa Krista imamo radost – a ne dužnost – radost što možemo živjeti po zakonima duha. Radosni smo jer smo pozvani, radosni što živimo u ovim vremenima, radosni smo što pomalo možemo otkrivati dobrotu Očevu, radosni jerz namo da su vremena kratka. Također smo radosni poradi spoznaje da sve na Zemlji završava, radosni što po milosti umiremo. Aleluja! Jer i smrt je jedan dar, jer samo smrću neke stvari bivaju ostavljene. Radosni smo jer znamo da je Otac sve predvidio, sve je poslao, sve izračunao, sve nam dao, ništa nam ne nedostaje. Sada još imamo živu Isusovu prisutnost, prisutnost Marije Suotkupiteljice.

Pa što onda trebamo činiti? Vjerovati, ali ne vjerovati kako bismo ih iskoristili, ne vjerovati kako bi ih rasporedili prema potrebama Zemlje. Vjerovati i potom živjetii kontemplirati ono što je Bog pripremio za nas, ući u igru za Boga, a ne da uđemo u igru poradi Zemaljskih stvari. Znam da ovo što govorim je nešto što se podrazumijeva, no to pravi razliku između djece Božje i djece ovoga svijeta. Ne da kažem: „Vjerujem“, ne pravi molitva razliku, nego imati ovu vjeru i ostaviti Bogu slobodne ruke da djeluje, Bog je onaj koji pravi razliku. Prvi prolazak u svakom danu bit će uzimanje vlastitog križa, umiranje sebi, ali s radošću što u toj smrti ja uskrsavam, a ne s tugom „trebam umrijeti, trebam ostaviti“. Radost što se mogu, po milosti i darom Duha Svetoga, promijeniti, postati novo stvorenje. To je dar Duha Svetoga.

I sa Duhovima to započinje. Jednom je blagdan Duhova trajao sve do Trojstva, upravo zato što se u otajstvo Trojstva – a ja kažem i otajstvo Duha Svetoga – treba ući i razumjeti, a ne pokušavati ga racionalno objasniti. Sve ovo i takav život osigurat će da naš život postane jedan dar za druge, također i materijalno i konkretno, naravno, ali ako ne krenemo od ovoga, bit ćemo jedno humanitarno djelo i dosta, dobro, lijepo, ali koje završava, koje ne priprema za novo stvaranje.

I onda, kao što je Isus rekao: „Uvijek ćete imati siromahe, ali mene nećete uvijek imati.“[19] Moći ćemo nahraniti cijeli svijet, ali ako im nismo donijeli Duha Božjega, kad umru, ovi ovdje koje smo nahranili doći će nas izgrditi, garantiram vam, jer kad umru susrest će istinu, i oni će doći reći nam: „Zašto mi niste rekli? Umjesto da mi date komad kruha, zašto mi niste dali komad kruha i Božje riječi?”

Evo, pokušajmo biti Crkva, uronjena u zakone Duha.

[1] Usp. poruka Duha Svetog od 22.svibnja 2021. „Jedno tijelo, jedan duh“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Iv 16, 13

[3] Usp. Iv 16, 13-15

[4] Vidi nota 2

[5] Usp. Iv 17, 1-26

[6] Usp. Dj 19, 1-8

[7] Usp. Iv 7, 37-39

[8] Usp. Lk 1, 46-55

[9] Usp. Lk 1, 41-43

[10] Usp. Dj 2, 1-11

[11] Usp. Iv 1, 3