Razmišljanje „Uzdignuće prema Bogu“

15.05.2021

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, danas razmišljamo o temi „Uzdignuće prema Bogu“. U posljednjem govoru koji sam održao[1] govorio sam o kraju Vazmenog vremena. Ovdje je sve sažeto, sve Božje tajne, ovdje je uokviren duhovni život i možemo ga vidjeti od začeća do pune kršćanske zrelosti, koja nas vodi u Božje otajstvo, da stojimo pred Bogom. Dakle sve su ove svetkovine povezane međusobno i vrlo je važno shvatiti ovo jedinstvo koje teče kroz sve ove svetkovine koje slavimo. Mi se nalazimo u devetnici Duhu Svetom, jer se u Italiji Uzašašće slavi u nedjelju.[2]

Ovaj tjedan čitavo Evanđelje donosi nam Isusove riječi gdje govori o Ocu, pokazuje put Apostolima, učenicima, prema Ocu i naviješta svoje odvajanje od njih na vidljiv način,[3] i mi možemo razumjeti prijateljstvo koje se formiralo između Isusa i učenika i za njih je to bilo bolno. S druge strane, Isus je trebao ići prema Ocu i stvoriti prostor kroz koji kršćani trebaju proći kako bi došli  tamo gdje je njihov Gospodin, i zatim pokazuje u Evanđelju, danas, od subote: „Ne kažem vam da ću moliti Ocu za vas: sam Otac vas ljubi, jer ste vi mene ljubili i povjerovali ste da sam ja došao od Boga. Izišao sam od Oca i došao sam na svijet; sada opet napuštam svijet i odlazim k Ocu.[4] „Ne kažem vam da ću moliti za vas“, Isus nas dovodi u izravni odnos s Ocem, i to je nešto ogromno, neopisivo, gdje se mi koji smo rođeni od Oca vraćamo i imamo jedan izravan odnos s Ocem.

Potom ovih dana nastavljamo slijediti liturgiju i moliti se Duhu Svetom da nas ispuni, no mi trebamo proći preko Sina, u Duhu Svetom, praćeni od Bezgrešne Majke, uzvišene Zaručnice Duha Svetoga. Prolazimo Isusovim putovima i uzdižemo se k Ocu, no trebamo prihvatiti Isusa s Ocem, jer tamo je naše mjesto. Mi smo baštinici, subaštinici kako kaže Sveti Pavao.[5] U Kristu, u Duhu Svetom možemo gledati Oca. I vidite, ako se ovako uzdignemo i tako tražimo od Oca Duha Svetoga, On će nam ga dati ako mi prihvatimo Sina, On nas vraća natrag Sinu, da živimo kako je Sin živio, kako je živio među nama. Ako mi ovako cjelovito prihvatimo Isusa Krista, tada nam On daje obilje Duha Svetoga, života i šalje nas da svjedočimo što smo živjeli, što smo vidjeli. Tada započinje ovo poslanje Apostola, mi odlazimo u poslanje. Zaista trebamo vidjeti ovaj ciklus, vrlo dobro ga uokviriti, jer je beskorisno, vrlo malo korisno, tražiti od Duha Svetoga neku milost, kako bi bili podržani, imali neku karizmu, neko viđenje, neku lokuciju itd., Itd., ako ne prihvatimo cjelovito Isusa Krista, niti Duh Sveti ne može cjelovito djelovati u nama.

Sljedeći ćemo tjedan moliti tri dana zajedno s Isusom Velikim Svećenikom njegovu molitvu: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao.“[6] Ovo je život vječni, i naše pitanje je: poznaju li Oca, oni koji recitiraju „Oče naš“? Jesu li uzdignuti u odnosu s Ocem u Duhu? Ovo pitanje prepuštam vama, svakom osobno, te da imate jedan pogled na kršćanstvo.

U posljednjem dijelu svoje molitve Isus kaže: „Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:

da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“[7] Biti jedno s Ocem po Sinu, živjeti ovaj život, koji je tajnovit, mračan za one koji ne vjeruju; koji je blistav, jasan u našem duhu za one koji prihvaćaju Isusa Krista. Tada mi možemo svjedočiti jedinog Boga, pravog Boga i možemo razotkriti lažne bogove, lažnu religioznost. Pitanje je: možete li razlikovati pravog Boga od površnosti, gdje se čini da su svi bogovi na Zemlji akumulirani u jednom konceptu „boga“, gdje se čini da su sve religije, sve religioznosti jednaki putevi? Zapitajte se i tražite od Boga svjetlo da biste mogli upoznati Oca po Sinu u Duhu Svetom.

Citirali smo jedan dio Gospine poruke od prošlog 12. svibnja,[8] sada ću citirati cijeli taj dio: „Vama, kršćanima na Zemlji, kažem da je vrijeme da u centar vašeg života stavite Osobu moga Sina Isusa Krista, a ne Njegovu sliku koju ste stvorili u vašoj glavi. Mnogi ste deformirali Božju sliku kako biste je preoblikovali na svoju sliku i priliku, međutim, vi biste morali biti na njegovu sliku i priliku. Odvojite se jednom zauvijek od vaših čvrstih ideja, od strahova i ovisnosti koje vas čine zarobljenicima svijeta te vas ostavljaju na milost i nemilost đavlu. Pandemija koja vas pritišće rezultat je pokvarenosti velikog dijela čovječanstva, djelovanja Zla, (velikim slovom), i mlakosti prevelikog broja kršćana koji se bez borbe prepuštaju djelovanju zloga. A ako se bore, čine to na površan ili fanatičan način, što ne stvara ništa drugo osim podjela i sukoba. Kršćanstvo na Zemlji za neke je postalo ideologija koja se brani silom, a za druge je jedna od mnogih religija koja se živi na diskretan i gotovo nevidljiv način. Ne, draga moja djeco, kršćanstvo je promjena života, uskrsnuće. Biti kršćani znači dopustiti da Krist kraljuje u vama i da preko vas djeluje u svijetu; kršćani daruju svijetu Isusa, a ne same sebe.“

Ali također i ove Gospine riječi su više jedno pitanje za razmišljanje svakomu od nas. Ne možemo ništa nametnuti drugima, možemo jednostavno proglasiti ove riječi i svatko treba razmišljati, vidjeti u sebi. Vjerujem da mnogi od vas vide ovu situaciju, pa se pitate što napraviti, kako se može promijeniti? Dakle, put je vrlo jednostavan ako ga prihvatite. Kada je Presvetu Mariju pohodio Arkanđeo Sveti Gabrijel kako bi začela Isusa, trebala je odgovoriti Ocu: „Da, utjelovljujem ga“. Tada se Duh Sveti spustio na Nju i ona je začela po Duhu Svetom. Jedan pravi kršćanin treba uzdići svoj duh prema Ocu, po Isusu Kristu tražiti da upozna Oca, njegovu volju, jer njegova volja, njegov plan u svakome od nas je od našeg začeća. I sve bi istinsko kršćanstvo trebalo uzdizati duh prema Ocu, trebalo bi biti željno podložiti se Ocu, tada bi kozmička Pedesetnica bila toliko moćna da baci đavla u pakao.

Ovo je pravilo: Gospa je rekla da, ali da pri začeću, da za dojiti Sina, da za slijediti Sina, slušati njegovu riječ, da za stajati podno Križa i prikazivati se s Njim, i potom da Njegovom Uskrsnuću, živjela ga je. I kada je Isus otišao na nebo, njezino srce je gorjelo od želje da bude u Bogu, ali i Bog je imao potrebu za jednom majkom, za nas Ju je privukao svom snagom. Ovo je naš put. Također i mi, ako s njezinom pomoći slijedimo Isusa ovako i u sebi dopustimo da Duh Sveti oslobodi ovu silnu ljubav, prije ili kasnije bit ćemo privučeni Božjom ljubavlju, bilo u prolasku kroz Nebo ili na kraju vremena, svi koji smo njegovi, bit ćemo, kako kaže sveti Pavao,[9] prebačeni, živi, preobraženi, u nebu. Ovo je djelovanje Trojedinog Boga, od našeg začeća, kroz naš život, i očekuje nas ovaj kraj. Onda ovaj da Bogu, od trenutka začeća, kako je Gospa rekla, mi ga trebamo pročistiti uz njezinu pomoć, ući u ovu snagu Duha Svetoga, da Isus djeluje u nama u sili Duha Svetoga.

Postoji još jedna točka da jednostavno shvatimo kako se uzdići na nebo, Isusove riječi „Slijedi me“[10], i potom kaže: „Tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga, tko izgubi život poradi mene, poradi kraljevstva Božjeg spasit će ga.“[11] Dakle, pitanje je: jesmo li spremni biti Kristovi učenici do te mjere da uzdignemo naš duh već sada, po Njemu, u vjeri, u nadi? Ako mi prođemo kroz etape u našim kušnjama, mi se sve više uzdižemo, ulazimo u onu dimenziju kozmičke Pedesetnice koja ubrzava proces na Zemlji i u čitavom Svemiru. Ako to činimo i uzdižemo se u Duhu Svetom, iznad naših kušnji, Sotoninih provokacija, mi smo pobjednici i u nama je uskrsnuće, i u nama je žar da dosegnemo novo stvaranje, da budemo podloženi zakonima čistoga Duha, i plod se vraća na Zemlju i u čitavi Svemir. Plod je novo stvaranje, novi red u čitavom Svemiru.

To su jednostavne stvari u vjeri koje bi vam trebao objasniti svaki propovjednik u ime Isusa Krista. To nisu privatna otkrića, privatna viđenja, to je srce naše vjere i to je ispunjenje vazmenog ciklusa koji želimo živjeti do kraja.

U zaključku trebam nadodati: vremena su takva, ako želimo biti kršćani, malo je vremena za odluku da ili ne, sve više i više ćemo se naći u uskom prolasku. Ne možemo ostati ravnodušni, ustajali. Barem u vjeri trebamo vidjeti ovaj put, jer ćemo sve više iskusiti, napredujući, da molimo s Ocem, da imamo izravan odnos s Ocem, po Isusu Kristu, jednu razmjenu. Naš duh poznaje Oca, poznaje izvor. I za čovječanstvo se predviđa razdoblje, također i za kršćane i osobe koje vrše određene religijske forme, kada Gospodin više neće odgovarati: „Ne poznajem vas“, kaže Evanđelje, „Ali kako nas ne poznaješ, jeli smo s tobom, propovijedali smo na trgovima, činili čudesa, proroštva, izgonili demone“. „Ne poznajem vas, idite prokletnici“.[12] Čovječanstvo će biti snažno potreseno, pozvano na jednu promjenu, i kršćani su pozvani probuditi se i živjeti dubok odnos s Bogom, inače ćete doživjeti da zazivate vaše drage svetce i oni vam neće odgovoriti, neće vas uslišiti, jer Bog više ne odgovara, jer živite samo da biste preživjeli na Zemlji, ne zanima vas život s Ocem, po Sinu.

Ovo je logično, lako je zaključiti i vidjeti faze, ali od sada i u buduće možemo živjeti samo u Crkvi svega Svemira, živeći ove programe, međusobno se sjedinjujući i ubrzavajući ove programe, kako bi također i Zemlja bila promijenjena, podložena Zakonima čistoga Duha, gdje više neće biti mjesta za Lucifera.

Mi ćemo moliti za vas i želimo da se također i vi možete snažno usmjeriti kroz ove dane, i ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Razmišljanje Oca Tomislava od 12.05.2021 „Trijumf Bezgrešnog Srca Marijina“, objavljen na https://premanovomstvaranju.org

[2] U Italiji Uzašašće se slavi na 7° Vazmenu nedjelju.

[3] Usp. Iv 16, 29 – 17, 26; 21, 15-19

[4] Iv 16, 26-28

[5] Usp. Rim 8, 17

[6] Iv 17, 1-3

[7] Iv 17, 20-21

[8] Usp. Gospina poruka pod naslovom „Dopustite da moje Srce trijumfira u vama“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[9] Usp. 1 Kor 15, 51-53

[10] Iv 21, 19

[11] Usp. Mt 16, 24-25; Mk 8, 34-35; Lk 9, 23-24; 17, 33

[12] Usp. Lk 13, 22-30