Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

26.04.2021

U vazmenom smo vremenu i iznova proživljavamo sve prolaske našeg otkupljenja. To je jedno vrijeme u kojem se na poseban način budi sjećanje u nama da smo stvoreni za vječni život, stvoreni smo da tražimo ono što je gore[1]. Vrijeme u kojem u svim čitanjima Božja riječ, koja u potpunosti ulazi u prostor koji postoji između našeg duha i duše, budi ove istine: vi ste na Zemlji, na Zemlji, ali niste stvoreni za Zemlju; mi smo u svijetu, ali ne  od svijeta.

U ovim smo prolascima kroz koje smo prošli, Korizma, pa Uskrs, kontemplirali smo ljubavi Boga koji nam je pokazao maksimum svoga djelovanja, maksimum svoje ljubavi, upravo s Križa. Ljubavi Oca koji je dao Sina da otkupi ovu buntovnu djecu, te preko ovog prolaska otvori put svima onima koji su dobre volje da se mogu vratiti k Ocu. Otvorio nam je put te iznova probudio u nama sliku i priliku Božju, utisnutu od začeća.

U ovih četrdeset dana, osobito prema Uzašašću, Uzašašću koje je blagdan kao i mnogi drugi blagdani, koji nas najviše podsjeća, pa i Lucifera, da su djeca Božja pozvana uzdići se, uzdići se na nebo, pozvana su živjeti u novom stvaranju, pozvana su živjeti vječno. Podsjeća Lucifera i one koji su ga izabrali, da su oni odbacili ovu istinu, da su ostali okrenuti prema zemaljskim stvarima, tražeći Zemaljske stvari, a ne one odozgo.

U ovih četrdeset dana znamo da su apostoli na poseban način bili poučeni, također iako ne znamo potpuno iz pisama, kako su bili poučeni. Mi smo vam kroz ove godine rekli nešto više od onoga što se dogodilo u tih četrdeset dana. U ovom  vremenu, u ovoj 2021. godini, i mi smo na poseban način poučeni, formirani i pripremani od Isusa osobno, u njegovu međuvremenom dolasku, i rečeno nam je također što trebamo činiti da ga slušamo, da mu dopustimo da bude slobodan u nama. Upravo da bismo ostavili ovo slobodno djelovanje, ovaj prostor Isusu, trudimo se sve manje vam govoriti. Otac Tomislav je također rekao da neko vrijeme neće govoriti,[2] upravo da vam dopusti da se spustite u ovu djevičansku tišinu, da se spustite možda uzimajući vrijeme da iznova čitate neke riječi koje su nam izrečene, da poslušate neke upute.

Ovo su doista vremena u kojima bivamo formirani, formirani za onu bitku koja je u toku; jaka vremena, vremena milosti, vremena u kojima su svjetlost i titraji koje je Isus donio na Zemlju uvijek sve jači, i sve to provocira zlo. Zlo koje izlazi, i koje se više ne može sakriti, izlazi na vidjelo, sve treba izaći, sve treba biti otkriveno.

Dakle, još smo jednom htjeli staviti u centar, pojasniti – puno puta smo to napravili – centralne točke Crkve Isusa Krista svega Svemira, one točke koje smo uzeli kao naš život, koje se trudimo utjeloviti, živjeti, kako bismo dopustili Bogu da koristi također i nas kao redovna sredstva ovdje na Zemlji.[3] Dakle centralna točka svih ovih objava je uglavljenje u Kristu svega, na nebu i na Zemlji. Centralna točka je Euharistija; mi smo euharistijski, marijanski i franjevački. Druga točka je prikazanje života Isusu, po Bezgrešnom Srcu Marije, Suotkupiteljice. Nije slučajno što sada inzistiramo na Mariji Suotkupiteljici, jer je to također jedan znak hoda koji smo prošli kroz ove godine: pošli smo od posvete Bezgrešnom Srcu, napredujući u susretanju i spoznaji Marije koja se predstavila, koja je među nama, sve dok je ne vidimo onakvu kakva jest, kao Majku i Kraljicu novog stvaranja i Suotkupiteljicu čovječanstva, plod jednog hoda. Hoda sastavljenog od etapa i etapa koje svaki put otvore jednu drugu etapu. To znači ići za Isusom: „Tko želi ići za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi“.[4]

Sve je jasnije centralno mjesto Isusa i Presvete Marije, ne može se ni bez Jednog ni bez Drugog. Ovih dana slušat ćemo da je On dobri Pastir,[5] On je vrata.[6] Oduvijek znamo: nema spasenja bez Isusa Krista, bez prihvaćanja Isusa, bez življenja otkupljenja, milosrđa, bez da se dopustimo oprati njegovom Krvlju. No mi dodajemo: ne može se bez Presvete Marije, druge žarišne točke ovog programa. Za nas Presveta Marija nije u centru više od Isusa: u centru je da bi se došlo do Isusa i ušlo u Presveto Trojstvo; Ona je Majka i bez jedne majke nema … nema ničega.

Imamo tri stupa: sveopće zajedništvo, cjelovitost i prikazanje života. Također i ovdje sveopće zajedništvo: nije neka teorija. To znači živjeti, surađivati u zajedništvu sa cijelom Crkvom koja također uključuje braću i sestre iz Svemira koji su vjerni Bogu, također i oni nisu nešto nadodano, oni su neophodni. Bez njih, u ovoj bitci i ovom sukobu, nećemo uspjeti.

Sve su to točke koje mogu staviti u diskusiju, koje mogu prouzročiti razmišljanja, muke, prolaske, baš kao što slušamo u prvoj Crkvi, kada Petar ima viziju stolnjaka koji se spušta, kada ulazi kod pogana[7] – sve snažne prolaske – , kada Sveti Pavao govori poganima, potom ga Petar posjećuje i ne približava se poganima; sve stvarnosti koje su se već dogodile i na koje smo i mi sada pozvani, ali za nove korake, da bismo išli dalje.

Drugi navještaj koji smo dali – zasigurno nije neka novost – da je narod jedan svećenički, proročki i kraljevski narod. U našem hodu nije dovoljno navijestiti ga. Ako narod ne živi vlastito svećeništvo, vlastito proroštvo i vlastito kraljevsko dostojanstvo, slabi sva snaga Crkve ovdje na Zemlji, slabi zajedništvo, slabi cjelovitost. To je jedan program u kojem ili se uzima sve, ili se ne uzima ništa, ne može se uzeti samo jedan komadić.

Da bismo razvili upravo ove teme o kojima sam govorio, kako bi se sve dublje spustili u ovaj duh, Gospodin nam je dao život, no ne da mi mislimo na zemaljske stvari, nego na ono što je gore. Onaj život u kojem bivaju razvijeni ovi prolasci, ove teme, u svakodnevnom životu, u svakodnevnom životu svakoga od nas, u vlastitom identitetu, originalnosti, tamo gdje se svatko nalazi, u onom što  dotiče, ali svi u punini. I da bismo to u potpunosti vršili postoje izvanredna sredstva.[8]Isto tako i njih, nije da ih možeš prihvatiti ili ne prihvatiti; u ovom vremenu ili ih prihvaćaš ili nećeš uspjeti: Centralna Jezgra, vjerna braća i djelovanje Arkanđela, sedam Arkanđela.

Koliko novosti kroz ove godine smo trebali probaviti; Centralnu Jezgru možda najviše od svega. Čemu služi? Zašto? Koliko novosti u ovoj Jezgri koju tvore živi, svetci, čovječanstva s drugih planeta, no prihvaćajući je otvara ti prostore u kojima prepoznaješ pomoć koju ti daje da bi išao prema Bogu, pomoć koju ti daje da postaneš poput Boga, jer smo djeca Božja. To je izvanredna Božja intervencija, jedna jedina, nije neka objava poput drugih, niti između drugih, nego je Božja intervencija upravo da okupi svoju djecu, svu svoju djecu, kako bi se ostvarile sve objave, kako bi okupio svoju djecu, jer ovo su posljednja vremena. Ova intervencija povezana je s ukazanjima Presvete Marije, osobito u Međugorju, to je jedan dar koji je zadobila Presveta Marija. Mi kao Zaklada, kao Udruženje, trebamo dati život za ovo, dati život za ono što smo vidjeli, što smo prepoznali, dati život bez osuđivanja, dati život, posluživati. Puno smo puta rekli da nismo protiv nikoga, ne želimo nikoga uvjeravati, mi trebamo ovo objavljivati; kada to ne bismo radili, naš život ne bi imao smisla. Trudimo se živjeti noseći naše svjedočanstvo, ne kažem da to radimo na savršen način, trudimo se živjeti.

Srce ovog poziva je izgubiti vlastiti život iz ljubavi prema Bogu, srce je vjerovati da je naš život skriven u Kristu[9] i dopustiti da nas Krist i njegov Duh vode, preobražavaju, da nas preobražavaju na njegovu sliku, da nas preobražavaju tako da i mi možemo naviještati: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“.[10] Jer ovo nije samo za svetce ili za Svetog Pavla, ovo je za svakog kršćanina: „Budite sveti kao što je svet naš Otac“.[11] Stoga trebamo biti slični Isusu u prikazanju života, da budemo jaganjci, ne poradi naših sposobnosti, nego poradi izvanrednih milosti koje su dane u ovo vrijeme, da bismo bili slični Njemu. Slični Njemu u ljubavi, u opraštanju, blagoslivljajući sve, dobre i zle. Ponavljam, svjesni da nitko od nas nije sposoban, nitko od nas ovo nije zaradio, nitko od nas nije veći od drugih, ali tu su milosti, Bog ih je dao, iz ljubavi prema čitavom čovječanstvu, kako bismo mogli živjeti ovako, i Evanđelje je svjedok. Također znamo da to možemo vršiti samo uz pomoć Marije Suotkupiteljice, samo u zajedništvu s Crkvom Isusa Krista svega Svemira, samo po milosti. Samo po milosti možemo se truditi napredovati na ovom putu.To je naše svjedočanstvo. Ja vas pozivam da uvijek iznova čitate riječi koje su vam dane, upute koje su vam dane te da ostanete u onom unutarnjem osluškivanju te da živite ono što prepoznajete.

I molim Mariju da vas blagoslovi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Kol 3, 1-2

[2] Usp. razmišljanje od Oca Tomislava od 10. travnja 2021 „Prava i istinita Crkva u uskrslom Kristu“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Ef 1, 8-12

[4] Usp. Lk 9, 23

[5] Usp. Iv 10, 11-16

[6] Usp. Iv 10, 1-10

[7] Usp. Dj 11, 1-18

[8] Za produbljenje šaljemo vas na našu stranicu https://premanovomstvaranju.org, na rubriku „Izvanredna Božja sredstva“

[9] Usp. Kol 3, 3

[10] Usp. Gal 2, 20

[11] Usp. Lev 19, 2